REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2788/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Dajani Mihelčić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10, protiv tuženika Hrvatske psihološke komore, Zagreb, Selska cesta 90A, OIB: 43243263462, radi odustanka od zahtjeva za učlanjenje, 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatske psihološke komore, KLASA: UP/I-034-01/24-25/02, URBROJ: 251-375/01-03-24-5 od 10. svibnja 2024.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-034-01/24-25/02, URBROJ: 251-375/01-03-24-5 od 10. svibnja 2024., odbačen je kao nepravodoban zahtjev tužiteljice za odustankom od zahtjeva za učlanjenje.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnom smatra da je osporavano rješenje doneseno protivno Zakonu o općem upravnom postupku (ZUP/91). Smatra da je tuženik bio obvezan donijeti pisano rješenje o njezinom zahtjevu za učlanjenje iz 2007. godine i dostaviti ga stranci, umjesto da odluku evidentira samo kao bilješku u spisu. Ističe da članstvo u Komori nosi značajne obveze (čuvanje tajne, etički kodeks, osiguranje od odgovornosti, plaćanje članarine) te stoga ne može biti tretirano kao „stvar manjeg značaja“. Tvrdi da tuženik nikada nije usmeno priopćio odluku o učlanjenju niti ima dokaza o tome. Budući da odluka nije pravilno donesena, smatra da je njezin kasniji zahtjev za odustanak od članstva bio pravovremen i da je tuženik trebao donijeti zaključak o obustavi postupka. Slijedom navedenog, predlaže poništiti osporenu odluku tuženika i naložiti mu nadoknadu troškova spora sa zateznim kamatama.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je rješenje doneseno zakonito i da se temelji na službenim evidencijama Hrvatske psihološke komore (HPK). Navodi da je upis tužiteljice u Registar članova HPK pravomoćno završen 1. lipnja 2007. godine te da izvod iz registra predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost upisa. Prema tada važećem Zakonu o psihološkoj djelatnosti i Pravilniku o vođenju registra članova, nije bilo propisano izdavanje pisanog rješenja o upisu. Tuženik se poziva na članak 212. Zakona o općem upravnom postupku (ZUP/91), prema kojem se u stvarima manjeg značaja, gdje se udovoljava zahtjevu stranke bez utjecaja na javni interes, odluka može donijeti kao bilješka u spisu i usmeno priopćiti stranci, osim ako ona zatraži pisano rješenje. Ističe da nema dokaza da je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanjem pisanog rješenja niti da je uložila pravni lijek na upis u registar. Tuženik osporava tvrdnju da članstvo u Komori ne predstavlja „stvar manjeg značaja“, naglašavajući da se takvim smatraju svi postupci u kojima se jednostavno udovoljava zahtjevu stranke. Predlaže odbiti tužbu.
4. U podnesku od 24. veljače 2025. tužiteljica u bitnom smatra da je pobijano rješenje nezakonito jer je prije donošenja odluke obavijestila tuženika o povlačenju zahtjeva za učlanjenje. Također osporava da izvod iz registra tuženika ima status javne isprave te naglašava da je dopušteno dokazivati neistinito utvrđene činjenice u takvoj ispravi. Tvrdi da postupak učlanjenja nije pravomoćno okončan jer nikada nije primila pisano rješenje s pravnim poukom. Budući da nije bila obaviještena o ishodu svog zahtjeva, nije imala mogućnost podnijeti pravni lijek. Ističe da u izvodu iz registra koji je tuženik dostavio sudu stoji da se on ne dostavlja stranci, što potvrđuje njezine tvrdnje. Iako Zakon o psihološkoj djelatnosti možda ne propisuje obvezu izdavanja pisanog rješenja, tužiteljica smatra da se na postupak učlanjenja primjenjuje ZUP, koji sadrži takvu obvezu. Osporava stav tuženika da je učlanjenje u HPK upravna stvar manjeg značaja, jer ono direktno utječe na prava i obveze podnositelja, zahtijeva ispunjenje zakonskih uvjeta i ima značajne posljedice – bez članstva psiholozi ne mogu raditi. Upravne stvari manjeg značaja, poput izdavanja potvrde o prebivalištu, nemaju veliki pravni učinak na podnositelja, dok odluka o učlanjenju u HPK utječe na profesionalnu djelatnost i javni interes. Slijedom navedenog, tužiteljica traži da sud usvoji njezin tužbeni zahtjev te naloži tuženiku naknadu troškova s pripadajućim zateznim kamatama.
5.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 8. travnja 2025. održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika stranaka. Tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih podnesaka. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu. Opunomoćenica tuženika je navela da tužiteljica nije platila niti jednu članarinu te da je tuženik pokrenuo ovršni postupka radi naplate neplaćene članarine, koji je po prigovoru upućen u parnicu u kojoj se kao sporno pitanje postavilo pitanje članstva tužiteljice.
5.2. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužiteljice. Naime, odlučne činjenice proizlaze iz materijalnih dokaza.
5.3. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka. Naime, praksa postupanja tuženika prilikom vođenja postupka upisa u registar članova nije odlučna činjenica, već je odlučno pitanje je li tuženik postupio zakonito u slučaju tužiteljice.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužiteljica 22. travnja 2024. podnijela izjavu o odustanku od zahtjeva za učlanjenje;
- da je tužiteljičin zahtjev za učlanjenje zaprimljen je 1. lipnja 2007.;
- da je tužiteljica 2007. godine upisana u Registar članova Hrvatske psihološke komore;
- da nije evidentiran tužiteljičin zahtjev za izdavanjem pisanog rješenja niti pravni lijek protiv upisa.
8. Tuženik je zahtjev za odustankom od učlanjenja odbacio na temelju članka 46. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. , dalje ZUP/09) uz obrazloženje da je postupak učlanjenja već pravomoćno okončan.
9. Člankom 46. stavkom 1. ZUP/09-a propisano je da stranka može odustati od zahtjeva tijekom postupka.
10. Iz navedene odredbe proizlazi da se ne može obustaviti postupak zbog toga što je stranka odustala od zahtjeva nakon što je upravni postupak završen. Dakle, izjava kojom stranka odustaje od svog zahtjeva nakon završetka upravnog postupka nije relevantna.
11. Prema odredbi članka 213. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96., dalje ZUP/91.), koji je bio mjerodavan u vrijeme podnošenja zahtjeva za učlanjenje, u stvarima manjeg značaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u obliku bilješke na spisu, ako su razlozi za takvo rješenje očigledni i ako nije drukčije propisano.
12. Prema citiranoj odredbi o zahtjevu stranke može se odlučiti u obliku bilješke na spisu. Za donošenje takvog rješenja potrebno je: a) da je riječ o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, b) da je riječ o upravnoj stvari manjeg značaja, c) da je zahtjevu udovoljeno, d) da su razlozi za takvo rješenje očigledni, e) da se takvim rješenjem ne dira u javni interes i u interes druge osobe i f) da ne postoji propis koji zabranjuje donošenje rješenja u obliku bilješke na spisu.
13. S obzirom na odredbu članka 213. stavka 1. ZUP/91, ključno je procijeniti ispunjava li odluka o učlanjenju u Komoru uvjete za donošenje rješenja u obliku bilješke na spisu te je li tuženik postupio zakonito.
14. Donošenje rješenja u obliku bilješke na spisu može predstavljati i upis u odgovarajuću službenu evidenciju, o čemu se ovdje radi. U konkretnom slučaju riječ je o postupku pokrenutom na zahtjev stranke jer je tužiteljica podnijela zahtjev za učlanjenje i tom je zahtjevu udovoljeno jer je tužiteljica evidentirana kao članica Hrvatske psihološke komore. Nadalje, u trenutku donošenja odluke o učlanjenju razlozi za takvo rješenje su bili očigledni jer je tužiteljica završila sveučilišni dodiplomski studij psihologije i stekla stručni naziv profesora psihologije, dakle ispunjavala je uvjete za učlanjenje, a učlanjenje nije negativno utjecalo na nikoga drugoga niti javni interes, već je bilo u skladu sa zakonskim uvjetima. Ne postoji propis koji zabranjuje donošenje rješenja u obliku bilješke na spisu, odnosno Zakonom o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine, broj 47/03.) i Pravilnikom o vođenju registra članova Hrvatske psihološke komore, koji je u to vrijeme bio na snazi, nije bilo propisano izdavanje pisanog rješenja, kako je to propisano u sada važećem Zakon o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine, broj 98/19. i 18/22.), kojim je u odredbi članka 24. stavka 2. propisano da o zahtjevu za upis u upisnik članova Komore i brisanju iz tog upisnika odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba.
15. Upis tužiteljice u Registar članova Hrvatske psihološke ima obilježje i pravno značenje pozitivnog rješenja u smislu članka 213. stavka 1. ZUP/91-a.
16. Izraz „stvar manjeg značaja“ iz članka 213. stavka 1. ZUP/91-a, ne odnosi se na pravne učinke odluke, već na složenost upravnog postupka. Učlanjenje u Komoru temelji se na ispunjavanju jasnih i objektivnih uvjeta, pa se može smatrati jednostavnom upravnom stvari koja ne zaslužuje napor i utrošak vremena koji je potreban za izradu rješenja u pisanom obliku.
17. Slijedom navedenog, tuženik je pravilno utvrdio da je postupak upisa podnositeljice zahtjeva u registar članova Hrvatske psihološke komore pravomoćno okončan, zbog čega se ne može udovoljiti tužiteljičinom zahtjevu za obustavom okončanog postupka.
18. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.
19. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).
20. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 10. travnja 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Marko Rašica, Odvjetničko društvo Rašica& partneri d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10
2. Hrvatska psihološka komora, [adresa] Zagreb, Selska cesta 90A
3. U spis
