Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-141/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Crnogaća & Crnogaća u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske, za MUP, zastupane po Općinskom državnom odvjentištvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-41/2022-15 od 15. svibnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-41/2022-15 od 15. svibnja 2024. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.670,19 EUR/12.584,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje za mjesec - prosinac 2017. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2018. godine do isplate

- siječanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2018. godine do isplate

- veljača 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.03.2018. godine do isplate

- ožujak 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2018. godine do isplate

- travanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2018. godine do isplate

- svibanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2018. godine do isplate

- lipanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2018. godine do isplate

- srpanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2018. godine do isplate

- kolovoz 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2018. godine do isplate

- rujan 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.10.2018. godine do isplate

- listopad 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.11.2018. godine do isplate

- studeni 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.12.2018. godine do isplate

- prosinac 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2019. godine do isplate

- siječanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2019. godine do isplate

- veljača 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.03.2019. godine do isplate

- ožujak 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2019. godine do isplate

- travanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2019. godine do isplate

- svibanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2019. godine do isplate

- lipanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2019. godine do isplate

- srpanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2019. godine do isplate

- kolovoz 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2019. godine do isplate

- rujan 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.10.2019. godine do isplate

- listopad 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.11.2019. godine do isplate

- studeni 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.12.2019. godine do isplate

- prosinac 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2020. godine do isplate

- siječanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2020. godine do isplate

- veljača 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.03.2020. godine do isplate

- ožujak 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2020. godine do isplate

- travanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2020. godine do isplate

- svibanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2020. godine do isplate

- lipanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2020. godine do isplate

- srpanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2020. godine do isplate

- kolovoz 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2020. godine do isplate

- rujan 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.10.2020. godine do isplate

- listopad 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.11.2020. godine do isplate

- studeni 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.12.2020. godine do isplate

- prosinac 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2021. godine do isplate

- siječanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2021. godine do isplate

- ožujak 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2021. godine do isplate

- travanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2021. godine do isplate

- svibanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2021. godine do isplate

- lipanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2021. godine do isplate

- srpanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2021. godine do isplate

- kolovoz 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2021. godine do isplate s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.670,19 EUR/12.584,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje za mjesec

- prosinac 2017. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2018. godine do isplate

- siječanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2018. godine do isplate

- veljača 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.03.2018. godine do isplate

- ožujak 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2018. godine do isplate

- travanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2018. godine do isplate

- svibanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2018. godine do isplate

- lipanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2018. godine do isplate

- srpanj 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2018. godine do isplate

- kolovoz 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2018. godine do isplate

- rujan 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.10.2018. godine do isplate

- listopad 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.11.2018. godine do isplate

- studeni 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.12.2018. godine do isplate

- prosinac 2018. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2019. godine do isplate

- siječanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2019. godine do isplate

- veljača 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.03.2019. godine do isplate

- ožujak 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2019. godine do isplate

- travanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2019. godine do isplate

- svibanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2019. godine do isplate

- lipanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2019. godine do isplate

- srpanj 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2019. godine do isplate

- kolovoz 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2019. godine do isplate

- rujan 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.10.2019. godine do isplate

- listopad 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.11.2019. godine do isplate

- studeni 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.12.2019. godine do isplate

- prosinac 2019. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2020. godine do isplate

- siječanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2020. godine do isplate

- veljača 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.03.2020. godine do isplate

- ožujak 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2020. godine do isplate

- travanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2020. godine do isplate

- svibanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2020. godine do isplate

- lipanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2020. godine do isplate

- srpanj 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2020. godine do isplate

- kolovoz 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2020. godine do isplate

- rujan 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.10.2020. godine do isplate

- listopad 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.11.2020. godine do isplate

- studeni 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.12.2020. godine do isplate

- prosinac 2020. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.01.2021. godine do isplate

- siječanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.02.2021. godine do isplate

- ožujak 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.04.2021. godine do isplate

- travanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.05.2021. godine do isplate

- svibanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.06.2021. godine do isplate

- lipanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.07.2021. godine do isplate

- srpanj 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.08.2021. godine do isplate

- kolovoz 2021. godine na iznos od 37,96 EUR/286,00 kuna teku od 15.09.2021. godine do isplate s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.500,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja žalbu uvaži, a pobijanu presudu ukine ili podredno da presudu preinači tako da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je žalba tuženice u cijelosti neosnovana jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženice kao neosnovanu, a potvrdi presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba tuženice osnovana je.

5. Tuženica je žalbu podnijela iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, u žalbi ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, iz kojeg razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza na posao i s posla od mjesta stanovanja tužitelja do mjesta rada, za razdoblje od prosinca 2017. do kolovoza 2021.

6.1. Na temelju provedenog postupka sud utvrđuje slijedeće činjenice:

- da je tužitelj zaposlen kao službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj te da je Odlukom tuženice broj 511-13-01-15-597/2018 od 19. travnja 2018. (dalje: Odluka od 19. travnja 2018.) utvrđeno da tužitelj u utuženom razdoblju ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza pozivom na odredbu članka 53. stavak 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU/17 – "Narodne novine" broj 112/17), s obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da je od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa] do mjesta rada na adresi [adresa] udaljenost pješačkom rutom manja od 2 km,

- da je u ranijem razdoblju tuženica isplaćivala tužitelju naknadu troškova prijevoza u skladu s ranije važećim člankom 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te u skladu s Tumačenjem Zajedničke komisije za praćenje primjene tog ugovora od 31. listopada 2012. broj 21/59,

- da je tuženica za daljnje razdoblje (od 1. rujna 2021.) donijela Odluku o pravu na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla kojom je utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova javnog prijevoza na temelju članka 5. Izmjena Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine“ broj 12/18.; dalje: Izmjene KU/18) kojom je u cijelosti izmijenjen članak 53. Kolektivnog ugovora

- da se udaljenost u smislu odredbe članka 5. stavak 14. Izmjena KU/18 utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. toga članka, kao pješačka ruta,

- da iz dopisa društva Ceste Šibenik d.o.o. proizlazi da na predmetnoj pješačkoj ruti ne postoji nogostup, a što je razvidno i iz fotografija u spisu, da nisu obilježene trake na kolniku na kojem se mogu kretati pješaci, da postoji pružni prijelaz bez pothodnika i jarak za odvodnju uz sam rub kolnika koji ničim nije osiguran.

6.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud prvog stupnja utvrđuje da kretanjem isključivo po kolniku koji je određen kao pješačka ruta prema kartografskoj podlozi Google Maps Hrvatskog autokluba, za pješaka postoji rizik upadanja u jarak ili naleta vozila što bi svakodnevnim kretanjem tužitelja po istoj ugrozilo njegovu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, uzimajući u obzir i odredbu članka 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC – "Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) prema kojem se pješak ne smije kretati niti zadržavati na kolniku (stavak 1.) te se mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnog za kretanje pješaka (stavak 3.). Kako najkraća ruta kojom se rukovodio tuženik donoseći Odluku od 19. travnja 2018. predstavlja kolnik bez nogostupa po kojoj se pješak ne smije kretati niti zadržavati ona ne ispunjava sigurnosne uvjete.

6.3. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljev dolazak na posao i odlazak s posla moguć isključivo automobilom ili sredstvom javnog prijevoza i to pravcem koji je dulji od dva kilometra slijedom čega tužitelj ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na naknadu za troškove prijevoza u visini mjesečne autobusne karte gradskog autobusnog prijevoza.

7. U žalbi tuženica ponavlja da je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja ([adresa]) do mjesta rada ([adresa], a ne br. 7 kao što je navedeno u očitovanju društva Ceste Šibenik d.o.o.) manja od 2 km, kao i da je pješačka ruta, koja je ujedno automobilska ruta, asfaltirana cijelom svojom dužinom, zbog čega sukladno važećem Kolektivnom ugovoru tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza. Uz to tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti Tumačenje broj 21/53 Zajedničke komisije od 30. svibnja 2019. prema kojem okolnost postojanja odnosno nepostojanja nogostupa na pješačkoj ruti koja je asfaltirana nije određen kao uvjet za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza.

8. Po ocjeni ovog suda na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo jer nije primijenio mjerodavno pravo koje propisuje zaštitu i ostvarivanje prava državnih službenika.

9. Prema odredbi članka 1. stavak 3. Zakona o policiji (dalje: ZP - "Narodne novine" broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15. i 121/16.) na pitanja radno-pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Zakon o državnim službenicima u odredbi čl. 63. stav. 1. (dalje: ZDS - "Narodne novine" broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15 i 61/17) propisuje da je odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela, dok se na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe (osim onih iz stav. 1.) odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (stav. 2.). KU/17 u svojoj odredbi čl. 62 propisuje da se sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika donose u pisanom obliku i s obrazloženjem i dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku. U konkretnom slučaju je konačnom Odlukom tuženice od 19. travnja 2018. utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od 1. prosinca 2017.

9.1. Iz sadržaja obrazloženja navedene Odluke od 19. travnja 2018. proizlazi da je utvrđeno da od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa] do mjesta rada u [adresa] udaljenost pješačkom rutom iznosi manje od 2 km. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv Odluke može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova u roku od 15 dana od primitka odluke i da se zahtjev podnosi putem Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave. Iz navedenog je evidentno da je navedena Odluka sukladna odredbi čl.62. KU/17 važećem u vrijeme donošenja iste, a i odredbi članka 63.stav.2. ZDS.

9.2. Sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 mjerodavnom obzirom na vrijeme donošenje Odluke od 19. travnja 2018.) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.), dok zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1., osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.).

9.3. Obzirom da je o zahtjevu tužitelja o pravu na naknadu troškova prijevoza odlučila tužena (poslodavac), a da tužitelj nije zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred poslodavcem protiv Odluke kojom je utvrđeno da nema pravo na naknadu troškova prijevoza, jer to nije tvrdila niti jedna stranka u ovom postupku, sud je vezan za konačnu Odluku tuženice od 19. travnja 2018. i nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu zakonitost, a time niti ponovno utvrđivati jesu li ostvarene pretpostavke za priznavanje tog prava sukladno članku 53. stavak 14. u vezi sa stavkom 1. KU/17, iz kojih razloga nije bilo mjesta provođenju bilo kakvih dokaza na te okolnosti. Posljedično navedenom činjenice koje navodi prvostupanjski sud u obrazloženju presude, a na temelju kojih izvodi zaključak da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza, u konkretnom slučaju nisu relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu s obzirom da je o tom pravu odlučeno pravomoćnom i konačnom Odlukom tuženice da tužitelj u spornom razdoblju nema pravo na naknadu troškova prijevoza koju sud nije ovlašten preispitivati.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke preinačiti primjenom odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu odbiti kao neosnovan.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka. Pri odlučivanju o troškovima postupka imao je u vidu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži (a koje je kriterije Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009.), kao i tumačenje tog suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove, kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.)

11.1. Polazeći pritom od činjenice da je pitanje prava na naknadu troškova prijevoza podložno tumačenju sudova s obzirom da u trenutku podnošenja tužbe (pa i žalbenog odlučivanja) ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa, odnosno da o tom pravnom pitanju postoji neujednačena sudska praksa (praksa ovog suda izražena u ovoj odluci i odlukama Gž R-144/2024 i Gž R-143/2024 u odnosu na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž R-601/2021-2 od 23. lipnja 2021., te presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-562/2021-2 od 21. ožujka 2024. i broj Gž R- 961/2021-2 od 23. kolovoza 2021.) to je evidentno da utuženo pravo zaposlenika u tim okolnostima u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, zbog čega se ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja - nije izravno primjenjiv u ovom predmetu pa je ocjena ovoga suda da bi obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženoj predstavljalo nesrazmjerno ograničenje njegovog prava na pristup sudu pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, uključujući i troškove predmetnog žalbenog postupka.

Koprivnica, 10. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković