Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-295/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Laktiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Laktić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 37b, OIB: 75665455333, zastupano po punomoćniku Marku Rašica, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-138/2022-17 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja i žalba tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-138/2022-17 od 12. prosinca 2023. u dosuđujućem i odbijajućem dijelu te u odluci o troškovima postupka ( toč. I.,toč. II. i toč. III. izreke).

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-138/2022-17 od 12. prosinca 2023.

II Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

III Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Tuženik Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37b, OIB: 75665455333 dužan je tužitelju TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 16.590,24 eura /125.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 16.590,24 eura /125.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 12. prosinca 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu."

3. Ovu presudu, toč. II. i III. izreke (u odluci o troškovima postupka, greškom u izreci presude označena kao toč II.) i rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti u cijelosti, da preinači rješenje i dopusti uređenje tužbenog zahtjeva u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na naknadu za tuđu pomoć i njegu, a podredno ukine presudu u pobijanom dijelu i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Ovu presudu toč. I. i III. izreke (u odluci o troškovima postupka) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u korist tuženika, a podredno ukine presudu u pobijanom dijelu i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi odredbe čl. 8. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tužitelj i tuženik, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio. Provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a). Pobijana presuda sadrži dostatne i pravno relevantne razloge što strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan te jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih tijela javne vlasti. Stoga se ne može govoriti o arbitrarnosti u odlučivanju i povredi prava na pravično suđenje.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9.1. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovoga suda pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio na navedeni način.

10. Među strankama nije sporno da se 29. rujna 2000. u 19,20 sati dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj koji je upravljao motociklom marke Aprillia i osiguranica tuženika koja je upravljala osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Nije sporna niti pasivna legitimacija ni nastanak štetnog događaja, kao niti da je tužitelj u istom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede.

11. Između stranaka je sporna odgovornost i doprinos sudionika prometne nesreće nastanku iste, te shodno tome visina materijalne i nematerijalne štete.

12. Obje stranke, i tužitelj i tuženik u žalbi ponavljaju činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred prvostupanjskim sudom, ponovno iznose svoju ocjenu dokaza koji su izvedeni, s time da izvode drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je izveo sud prvog stupnja, stoga prema ocjeni ovog suda ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede djelomične osnovanosti tužbenog zahtijeva, koje stajalište prihvaća i ovaj sud.

13. Glede prigovora zastare, koji je sud prvog stupnja pravilno odbio kao neosnovan, tuženik i u žalbi ponovno ističe svoje pravno stajalište koje po ocjeni ovoga suda nije pravilno. Točno je da se štetni događaj dogodio 29. rujna 2000., kao i da je tužitelj podnio tužbu sudu pravog stupnja 30. travnja 2004. U konkretnom slučaju riječ je o tužbi za naknadu materijalne i nematerijalne štete, pa se glede zastare primjenjuje odredba čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. dalje u tekstu: ZOO). Zastara je u konkretnom slučaju počela teći, protivno tvrdnji tuženika, 29. siječnja 2003., budući je prema nalazi i mišljenju medicinskih vještaka Dr. Ljlane Kišur Stanušić i Dr. Žarka Rašić a koji nalaz je i usmeno obrazložen na ročištu kod suda prvog stupnja 28. studenoga 2018. (str. 390 spisa) izvjesno utvrđeno i potvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 29. siječnja 2003. i to jer je tijekom bolničkog liječenja u razdoblju od 15. siječnja 2003. do 20. siječnja 2003. tužitelju odstranjen osteosintetski materijal (ugrađene pločice i vijci) u području lijevog gležanjskog zgloba, a na kontroli 29. siječnja 2003. odstranjeni su šavovi i preporučena kontrola nadležnog liječnika, dakle da je u tom trenutku završeno liječenje, kada je i tužitelj kao medicinski laik postao svjestan da je njegovo zdravstveno stanje nakon prometne nezgode i ozljeđivanja u istoj, postalo konačno i stalno.

13.1. Kako je tužitelj tužbu podnio sudu 30. travnja 2004. učinio je to prije isteka trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 376. st. 1. ZOO-a. Naime objektivni rok zastare potraživanja naknade štete počinje teći od nastanka štete, a koje vrijeme se ne mora poklapati s vremenom štetnog događaja. Stoga subjektivni rok zastare potraživanja naknade štete počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice (šteta), a ne od štetnog događaja. Te su dakle štetne posljedice kod tužitelja nastale 29. siječnja 2003. kada je završeno liječenje i stabilizirano zdravstveno stanje tužitelja narušeno štetnim događajem a to znači da do podnošenja tužbe 30. travnja 2004. nije protekao trogodišnji zastarni rok, pri čemu se ističe da se objektivni petogodišnji rok iz st. 2. čl. 376. ZOO-a primjenjuje kada subjektivni rok od tri godine nakon saznanja za štetu i počinitelja istječe izvan petogodišnjeg roka, a što u konkretnom slučaju nije riječ. Prema tome kako zastara tražbine tužitelja nije nastupila, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje naknadu materijalne i nematerijalne štete.

14. Na okolnosti nastanka i dinamike spornog događaja pred sudom prvog stupnja provedena je rekonstrukcija na licu mjesta 29. rujna 2016. i prometno vještačenje po sudskom vještaku Robertu Spudiću, iz čijeg nalaza i mišljenja od 23. ožujka 2017. a koji nalaz i ovaj sud cijeni objektivnim i stručnim, u nalazu nema okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja, da ograničenje brzine kretanja na mjestu prometne nezgode iznosi 50 km/h, osobni automobil osiguranice tuženika od ruba kolnika Av. V. Holjevca do mjesta kontakta prešao je put od 6,5 metara za vrijeme od 1,6 sekundi, na predmetnom raskrižju da se nalazi javna rasvjeta na četiri rasvjetna stupa s 8 rasvjetnih tijela, širina zapadnog dijela Av. V. Holjevca iznosi 10 metara, a Aleje pomoraca 7,00 metara. Temeljem oštećenja na automobilima Peugeot 205 i Renault 4 i motociklu proizlazi da je naletna brzina motocikla na osobni automobil osiguranice tuženika iznosila oko 35-40 km/h, a da se motocikl zaustavljao intenzivnim kočenjem mogao je pri toj brzini zaustaviti se na putu od 15,6 m za vrijeme od 2,3 sekunde. Brzina kretanja osobnog automobila osiguranika tuženika u trenutku kontakta iznosila je oko 14,8 km/h, odnosno prešla je put skrećući u lijevo u vremenu od 1,6 sekundi, što znači da je motocikl tužitelja u tom trenutku bio udaljen oko 16,6 m. U trenutku skretanja osobnog automobila u lijevo, motocikl tužitelja koji se nalazio udaljen od mjesta kontakta oko 16,6 m mogao je kočenjem izbjeći nalet na osobi automobil osiguranice tuženika jer je zaustavni put kočenjem iznosio oko 15,6 m. Vještak je utvrdio da je vozačica automobila Peugeot 205, osiguranica tuženika, mogla uočiti tužitelja bez uključenog prednjeg svjetla na motociklu kada je započela prelaziti preko ruba kolnika Av. V. Holjevca, odnosno kada je tužitelj s motociklom od mjesta kontakta bio udaljen oko 16,6 m. Prema nalazu vještaka, čak i da rasvjetna tijela na raskrižju prema izjavi vozačice osobnog automobila, nisu radila (3-4 od njih ukupno 8) opet bi i uz tu okolnost djelomične rasvjete ista mogla uočiti motocikl tužitelja na udaljenosti oko 16,6 m prije mjesta kontakta.

14.1. Polazeći od iskaza svjedoka, iskaza tužitelja, isprava i dokumentacije u spisu, nalaza i mišljenja vještaka Roberta Spudića te njegova iskaza od 14. rujna 2017. (str. 224 spisa) pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da odgovornost za nastanak štetnog događaja podjednako leži na tužitelju i osiguranici tuženika a za što je dao valjane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

14.2. Pri tome, protivno žalbenim navodima tužitelja sud je pravilno cijenio i iskaze svjedoka i iskaz tužitelja te zaključio da tužitelj protivno stranačkom iskazu nije imao upaljeno svjetlo na vozilu, a koju činjenicu je svojim nalazom potvrdio i sam prometni vještak Robert Spudić, da nije poduzeo radnju kočenja, što tužitelj niti ne tvrdi, da nije imao kacigu a nošenje koje, prema nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka Davora Mayera od 07. studenog 2019. u trenutku udara glavom o prepreku, protivno navodima tužitelja, bila bi amortizirana sila udarca pa bi ukupni opseg ozljeda glave bio manji, odnosno prema iskazu vještaka Dr. Žarka Rašića (str. 390 spisa) bila bi smanjena mogućnost kraniocerebralne ozljede.

14.3. Jednako tako, protivno navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Roberta Spudića zaključio da je osiguranica tuženika mogla uočiti tužitelja bez uključenog prednjeg svjetla na motociklu kada je započela prelaziti preko ruba kolnika Av. V. Holjevca, odnosno kada je tužitelj s motociklom od mjesta kontakta bio udaljen oko 16,6m, čak i da rasvjetna tijela na raskrižju prema izjavi vozačice osobnog automobila, nisu radila (3-4 od njih ukupno 8) opet bi i uz tu okolnost djelomične rasvjete ista mogla uočiti motocikl tužitelja na udaljenosti oko 16,6 m prije mjesta kontakta.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, u smislu odredbe čl. 200. st. 1. i. 2. ZOO-a, prilikom odmjeravanja visine naknade nematerijalne štete tužitelju, uzeo u obzir težinu povrede, posljedice koje su iste ostavile kod tužitelja, te je upravo vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja i cilju kojem služi naknada, te nije pogodovao težnjama koje nisu spojive s naravi naknade nematerijalne štete i društvenom svrhom kao i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su IV-47/20 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.).

15.1. Protivno žalbenim navodima tuženika za ukazati je da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade te da fizički bolovi i strah, umanjenje životne aktivnosti, naruženje predstavljaju isključivo kvalifikatorne okolnosti. Radi se o nematerijalnoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle, koja je strogo individualizirana, a ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.

16. U konkretnom slučaju radi se o mladoj osobi (rođenoj 1985.) koja je u vrijeme ozljeđivanja imao nepunih 15 godina, prolazio je nelagode tijekom liječenja (hospitalizacije, oprativni zahvati, različiti pregledi, fizikalne terapije) koje okolnosti su utjecale na odmjeravanje visine pravične novčane naknade, a koje ozljede i njihovo liječenje, operativni i postoperativni zahvati i liječenje su podrobno navedeni u medicinskoj dokumentaciji i medicinskim vještačenjima. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedeno je medicinsko vještačenja po vještacima Dr. Žarku Rašić spec. kirurg, Dr. TČC, spec. neurolog i Dr. Gordanu Makarić, spec. psihijatar iz kojeg nalaza je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio: traumatski urušaj, moždanu komu, edem mozda, natučenje zatiljnog dijela glave, krvarenje u moždane komore, krvarenje između meke moždane ovojnice i mozga, natučenje i ogrebotine glave u tjemeno-sljepoočnoj regiji desno, ozljede lokomotornog sustava: prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu s pomakom ulomaka, prijelom četvrte i pete kosti doručja lijeve ruke s pomakom ulomaka, višekomadni prijelom bedrene kosti lijevo s pomakom, otvoreni višekomadni prijelom lijeve goljenične kosti, prijelom unutrašnjeg i stražnjeg maleola lijeve goljeničkne kosti, prijelom gležanjske kosti lijevo, te prijelom prve i druge kosti donožja lijevog stopala s pomakom ulomaka, na psihičkom planu razvio je simptomatiku postkomocijskog sindroma s obilježjima organskog poremećaja raspoloženja i organskog poremećaja ličnosti, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju teške tjelesne ozljede.

17. Prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade polazeći od svih kvalifikatornih okolnosti uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, karakter zadobivenih ozljeda, dob i spol tužitelja, sve nelagode tijekom liječenja (hospitalizacije, operativni zahvati, fizikalne terapije) te vremensko razdoblje u kojem će trpjeti ograničenja zbog trajnih posljedica koje mu smanjuju životnu aktivnost (45%), a za svoja utvrđenja suprotno žalbenim navodima tuženika iznio valjane razloge.

18. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je visinu pravične novčane naknade po osnovi povrede prava osobnosti (nematerijalnu štetu) pravilno utvrdio u iznosu od 30.526,24 eura/230.000 kuna, te pravilno u smislu odredbe čl. 192. st. 1. ZOO-a, tužitelju po toj osnovi, obzirom da je sam pridonio nastanku vlastite štete u omjeru od 50%, s osnova nematerijalne štete dosudio iznos od 15.263,12 eura.

19. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi tuženika da je visina dosuđene naknade arbitrarna odnosno u neskladu sa svrhom, opsegom i težinom tužiteljevih povreda i zaostalih posljedica u odnosu na njegovo zdravstveno i opće životno stanje.

20. Također, protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještaka utvrdio potrebu tužitelja za tuđom pomoći i njegom zbog zadobivenih ozljeda, odnosno da mu je ta pomoć i njega bila potrebna u trajanju od ukupno 510 sati te cijeneći sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a da nestručne osobe pružaju pomoć po cijeni od 5,31 euro/ha (40,00 kuna/sat) po tom osnovu tužitelju utvrdio naknadu imovinske štete u iznosu od 2.654,45 eura/ 20.000,00 kn odnosno umanjeno za omjer odgovornosti od 50 % iznos od 1.327,22 eura/10.000,00 kuna, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

21. Vezano uz žalbene navode tuženika, ističe se da je pružanje nemedicinske kućne pomoći slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice, te se stoga i razina cijene sata rada treba izjednačiti sa cijenom sata rada kućne pomoćnice, na području na kojem se ta pomoć i njega pruža. Kako tužitelj živi na području Grada Zagreba, na kojem je području opće poznato da cijena sata rada kućne pomoćnice viša od cijene sata rada u ostalim područjima Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio cijenu sata rada u iznosu od 5,31 euro (40,00 kn/sat), a što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

22. Tužitelj neosnovano žalbom pobija rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koja je učinjena na ročištu 13. srpnja 2021. (str. 559 spisa).

22.1. Točno je da su zakonske zatezne kamate sporedno potraživanje, no uzimajući u obzir da je tužitelj mijenjao tijek zateznih kamata na iznos tuđe pomoći i njege na način da je isti zahtijevao iste od 30. siječnja 2023. pa do isplate, a ne kako je to zatražio tužbom od presuđenja pa do isplate, to je izvjesno da se takvom preinakom zahtijevaju kamate za duži vremenski period uslijed čega dolazi do povećanja tužbenog zahtjeva, stoga je pravilno sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a odlučio kada ovu preinaku nije dopustio, obzirom da tužitelj nije u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, dokazao da bez svoje krivnje nije mogao urediti zahtjev glede tijeka zateznih kamata odnosno u vrijeme podnošenja tužbe budući je za razliku od tužitelja bio u posjedu cjelokupne medicinske dokumentacije i na posljednjoj kontroli održanoj 29. siječnja 2003., bio je upoznat sa rezultatima liječenja i stabilizacijom zdravstvenog stanja.

22.2. Pri tome se ističe da je tuđa pomoć i njega materijalna šteta čija je visina utvrđena prema cijenama na dan presuđenja, dakle u konkretnom slučaju radi se o nerepariranoj materijalnoj šteti te se visina takve štete određuje prema cijenama na dan presuđenja, pa i zatezna kamata na istu može teći tek od dana presuđenja, sukladno odredbi čl. 189. st. 2. ZOO-a.

23. Obzirom da su obje stranke jednako uspjele u sporu, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, što žalbenim navodima tužitelja i tuženika nije niti dovedeno u pitanje.

24. Stoga kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja i tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran