Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-715/2024-45

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici iz Poreča, protiv tuženika: 1. PĆ, sada nepoznata boravišta i 2. CĆ, [adresa], sada nepoznata boravišta, obje zastupane po privremenom zastupniku Stanku Ferenčiću, odvjetniku iz Poreča i 3. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku BĆ, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te zamjenice punomoćnika trećetuženice, dana 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnik k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to:

- na suvlasničkom dijelu prvotuženice PĆ udane Ž (12/96 dijela),

- na suvlasničkom dijelu drugotuženice CĆ pok. P (8/96 dijela)

i - na suvlasničkom dijelu trećetuženice UĆ (16/96 dijela), te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove Presude, po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na suvlasničkim dijelovima tuženika na svoje ime i u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti.

II Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 803,10 eura, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev trećetuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 08. srpnja 2024. godine podnio tužbu protiv dvanaest tuženika radi utvrđenja da je vlasnik k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. U tužbi tvrdi da su određeni tuženici nepoznata boravišta, te je predložio da se istima postavi privremeni zastupnik. Dalje navodi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njegovih roditelja majke C i oca BĆ, da su na istoj izgradili kuću koju su koristili njegovi roditelji i sam tužitelj sve do smrti oca tužitelja koji je preminuo 1990. godine, a nakon njegove smrti u predmetnoj kući da su živjeli majka, njegovi brat i on do smrti majke, a kasnije i do smrti brata U koji je preminuo 2015. godine. Tužitelj da je kasnije odselio u Italiju, ali da je nastavio koristiti predmetnu nekretninu, te da i dan danas plaća režije (koje još uvijek glase na oca tužitelja). Tužitelja ni njegove pravne prednike da nikada nitko nije smetao u posjedu, niti dao do znanja da bi itko imao bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini. Posjed da vrši na miran i pošten način uključujući svoje pravne prednike i po ničemu da nije mogao zaključiti da predmetna nekretnina ne bi bila i knjižno vlasništvo tužitelja odnosno ranije njegovih pravnih prednika. Tek nedavno uvidom u mrežne stranice zemljišnih knjiga da je saznao da nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik na predmetnoj nekretnini.

2. Tijekom postupka ranije označeni tuženik ĐĆ je u odgovoru na tužbu od 10. rujna 2024. godine priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te je naveo da je predmetna nekretnina oduvijek u vlasništvu i posjedu tužitelja KĆ, kao prethodno i njegovih roditelja.

3. Pravomoćnom Presudom na temelju priznanja posl.br. P-715/2024-28 od 16. listopada 2024. utvrđeno je da je tužitelj vlasnik k. č. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasnički dio OĆ u 8/96 dijela.

4. Tijekom postupka pravomoćno je odbačena tužba tužitelja u odnosu na ranije označene tuženike (NĆ, EĆ, RĆ, VĆ, SĆ, MĆ, TĆ, IĆ).

5. Rješenjima ovog suda posl.br. P-715/2024-8 od 21. kolovoza 2024. godine i posl.br. P-715/2024-21 od 25. rujna 2024. godine prvo i drugotuženicama (PĆ i CĆ) postavljen je privremeni zastupnik u osobi Stanka Ferenčića, odvjetnika iz Poreča.

6. Prvo i drugotuženice po privremenom zastupniku se protive tužbi i tužbenom zahtjevu.

7. Trećetuženica je u odgovoru na tužbu (kojeg je nazvala "Prigovor") izjavila da se ona ne odriče svog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini. Ona da je suvlasnica u 16/96 dijela, te da se treba držati zakona jer se ne zna čije je to bilo. Ona je suvlasnički dio naslijedila po djedu i baki AĆ i HĆ koje da je dohranila i da to treba poštivati. Dalje je izjavila da traži dogovor po zakonu da joj tužitelj nadoknadi njezin dio ako želi predmetnu nekretninu.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvod iz katastarskog plana (4), izvadak iz zemljišne knjige (5-6), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke, izvršen je uvid u ortofoto snimak s preklopljenim katastarskim planom i prijepis posjedovnog lista, te su na licu mjesta saslušani svjedoci ĐĆ, ZĆ, GĆ i tužitelj kao parnična stranka. Trećetuženica se nije odazvala pozivu radi saslušanja.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5-6) utvrđeno je da je k. č. zgr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu više osoba, među kojima su i prvotuženica u 12/96 dijela, drugotuženica u 8/96 dijela i trećetuženica u 16/96 dijela.

11. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je da k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema službenom katastarskom stanju ima površinu od 47 m2. Ista je u naravi obiteljska kuća u nizu koja se sastoji od prizemlja i kata i to sa krajnje istočne strane. S istočne strane kuća je dograđena u veličini cca 2x3 metra u prizemlju i katu i taj dograđeni dio nije na k. č. zgr. [katastarska čestica]. Kuća izgrađena na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u prizemnom dijelu se sastoji od kuhinje sa blagavaonom, te dnevnim boravkom. U prizemlju je mali prostor koji predstavlja pristup za stepenište koje vodi na kat. Na katu se nalaze dvije spavaće sobe. Neposrednim zapažanjem na licu mjesta kuća izgrađena na k. č. zgr. [katastarska čestica] je izgrađena prije puno godina (cca 50 godina) jer se radi o "staroj" obiteljskoj kući.

12. Svjedok ĐĆ (rođen 1957. u susjednom selu u odnosu na predmetnu nekretninu) iskazao je da je kuća koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini izgrađena prije otprilike 48 godina, a na tom mjestu da je prije bila prazna površina koju su koristili tužitelj i njegovi pravni prednici, roditelji. Prije izgradnje kuće na toj površini da su držali voz. Kuću da je izgradio otac tužitelja. Nikada od nikog nije čuo da bi itko tužitelju i njegovim pravnim prednicima osporavao posjed i izgradnju kuće. Nitko od tuženika niti drugih osoba, osim tužitelja i njegovih pravnih prednika, da nije koristio predmetnu nekretninu.

13. Svjedok ZĆ (rođen 1973.) koji od rođenja živi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine iskazao je da posljednjih 25 godina živi na udaljenosti od 150 do 200 metara od predmetne nekretnine, a prije toga da je živio neposredno do predmetne nekretnine, te da mu je poznato, kada je bio mali da su roditelji tužitelja (SĆ i C) počeli graditi kuću na predmetnoj nekretnini. U toj kući da su živjeli roditelji tužitelja sa djecom i to tužiteljem i još dvoje njegove braće. Od njegova pamćenja predmetna nekretnina je u posjedu i korištenju isključivo tužitelja i njegovih pravnih prednika. Sve do primitka poziva za svjedočenje u ovom postupku nije znao da predmetna nekretnina ne bi bila i zemljišnoknjižno vlasništvo tužitelja. Tužitelj da je po smrti roditelja i braće ostao sam, majka mu je umrla za vrijeme korone - covid 19 (2019. ili 2020.), a otac oko 1991. ili 1992. godine. Za niti jedno od tuženika nije čuo i niti ih poznaje.

14. Svjedok GĆ (rođen 1980.) iskazao je da je rođak tužitelja (majka tužitelja i otac svjedoka bili su braća), da je do prije 5 - 6 godina živio nedaleko predmetne nekretnine i da od svog pamćenja zna da je predmetna nekretnina od tužitelja, a prije od njegovih roditelja. Predmetnu kuću da su izgradili roditelji tužitelja. Nikada nije čuo da bi itko tužitelju ili njegovim pravnim prednicima prigovarao ili osporavao posjed predmetne nekretnine. Za tuženike nije nikada čuo.

15. Tužitelj je iskazao da su svjedoci iskazivali točno, te da bi i sam to iskazao, te je potvrdio njihov iskaz. Nikog od tuženika ne poznaje. Do 25. godine života živio je sa svojim roditeljima u kući na predmetnoj nekretnini. Kuću da je izgradio dok je još njegov otac bio živ, sa svojim prijateljima, otac da mu je umro 1991. godine, a majka 2021. godine. Niti jedan od roditelja mu nikada nisu govorili da predmetna nekretnina ne bi bila njihovo vlasništvo, niti mu je ikada itko prigovorio da gradi na tuđem zemljištu. Izričito je iskazao da je bio uvjeren da je predmetna nekretnina vlasništvo njegovih roditelja jer da od svog pamćenja su njegovi roditelji koristili predmetnu nekretninu, ranije kao štalu, a kasnije zbog derutnog stanja da je srušena i izgrađena kuća prema sadašnjem stanju.

16. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja sud je nesporno utvrdio da je tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici, roditelji (SĆ i C), bio (bili) u mirnom, posljednjem, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine najmanje 60 godina, koliko pamte svjedoci i tužitelj. Svjedoci su iskazivali sigurno, uvjerljivo, te isti nemaju nikakvog pravnog interesa za uspjeh bilo koje strane u postupku, zato je sud prihvatio iskaz svjedoka, a i tužitelja, vjerodostojnim.

17. Iz provedenih dokaza je dakle utvrđeno da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit znatno više od 60 godina, te da tužitelj do prije podnošenja ove tužbe nije znao da predmetna nekretnina ne bi bila njegovo i zemljišnoknjižno vlasništvo.

18. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

19. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužitelju i njegovim pravnim prednicima (roditeljima), te da je tužitelj (i njegovi pravni prednici) u posjedu predmetne nekretnine najmanje 60 godina.

20. Tuženici osporavaju tužitelju pravo vlasništva na njihovim suvlasničkim udjelima.

21. Trećetuženica tvrdi da je svoj suvlasnički dio stekla temeljem pravnog posla (Ugovora o doživotnom uzdržavanju) sklopljenog s pravnim prednicima zemljišnoknjižnim vlasnicima (djedom i bakom ĐĆ SĆ i HĆ) i to temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige. Naime, trećetuženica (na ročištu 11. ožujka 2025.) ne osporava da je tužitelj putem svojih pravnih predaka, svojih roditelja i svoje braće njihov pravni slijednik.

22. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica da su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini upisani tuženici, ne čini posjed tužitelja nepoštenim, jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

23. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti tužitelj, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), ta isprava se odnosi na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužitelja glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužitelj je u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, uključujući i svoje pravne prednike više od 60 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženicama, međutim tuženice niti jednim dokazom nisu dokazale nepoštenje posjeda tužitelja.

24. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

25. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

26. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelj znao, a niti je to morao znati da predmetna nekretnina koju su koristili njegovi pravni prednici ne bi bila njihovo vlasništvo.

27. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

28. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

29. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženicama je bio teret dokaza da posjed tužitelja nije pošten, međutim tuženice to nisu dokazale, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužitelja.

30. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

31. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da je tužitelj znao, odnosno, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

32. Tužitelj, ni njegovi pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) a nije utvrđeno da ne bi imali pravo na posjed. Pravni prednici tužitelja su predmetnu nekretninu stekli još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik

- Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

33. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužitelja bili su u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti, a nije dokazano da bi njihov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetne nekretnine je tužitelj kao nasljednik svojih roditelja, te je dosjelošću stekao predmetnu nekretninu.

34. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužitelj, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

35. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

36. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

37. I tužitelji i trećetuženica su zatražili naknadu parničnih troškova. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.

37.1. Tuženici su izgubili ovu parnicu, pa su dužni tužitelju naknaditi parnične troškove.

37.2. Tužitelj je tražio trošak za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima 15. siječnja 2025. i 11. ožujka 2025. za svaku radnju 200,00 eura plus PDV, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu.

37.3. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, te za zastupanje na ročištima 15. siječnja 2025. i 11. ožujka 2025. za svaku radnju po 200,00 eur plus PDV u iznosu od 150,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 eura i na presudu 26,55 eura, a što ukupno iznosi 803,10 eura.

37.4. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 9.t.1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.

38. Tuženici su izgubili ovu parnicu, pa im ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

39. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo 10. travnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Privremenom zastupniku prvo i drugotuženice,

3. Pun. trećetuženice.