REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-132/2024-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Andrej Greguš, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Stečajna masa GP DUBROVNIK, dioničko društvo za građevinarstvo i trgovinu "u stečaju" iz Dubrovnika, Điva Natali 7, OIB: 43646447767, zastupan po punomoćniku Vladimiru Trešćec, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 5. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: Utvrđuje se da je tužitelj SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], steko pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine opisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku kao 57.suvlasnički dio: 15/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-57) u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva Poslovnog prostora 1 u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 29,15 m2, i to temeljem Ugovora o o prodaji poslovnog prostora br.1, na kojem su stranke ovjerile svoje potpise pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom posl.br.OV-10182/08 i OV-10183/08 i Izjave o Prijeboju potpisana od strane ugovornih strana od 18.srpnja 2008.godine, pa je tuženik dužan trpiti uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, sve to temeljem ove presude u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: Utvrđuje se da je tužitelj SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine opisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku kao 57.suvlasnički dio: 15/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-57) u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je uspostavljeno pravo vlasništva Poslovnog prostora 1 u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 29,15 m2, i to temeljem Ugovora o o prodaji poslovnog prostora br.1, na kojem su stranke ovjerile svoje potpise pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom posl.br.OV-10182/08 i OV-10183/08 i Izjave o Prijeboju potpisana od strane ugovornih strana od 18.srpnja 2008.godine, pa je tuženik dužan trpiti uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, sve to temeljem ove presude u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.862 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku u stečajnom postupku nad dužnikom Stečajna masa iza GP DUBROVNIK d.d.”u stečaju”, OIB: 43646447767, određena prodaja imovine, i to nekretnine oznake: kat. čest. [katastarska čestica] zgrada 475 m2 i dvorište 516 m2, ukupno 991 m2, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno 57.Suvlasnički dio 15/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-57) poslovni prostor 1 u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 29,15 m2. Tužitelj ističe kako je isključivi vlasnik i posjednik te nekretnine upravo tužitelj, te da su dana 8.srpnja 2008.godine, GP DUBROVNIK d.d., kao prodavatelj i VODOINSTALACIJE MARIO, vl.SG, sklopili Ugovor o prodaji poslovnog prostora br.1, na kojem su stranke ovjerile svoje potpise pred javnim bilježnikom, a koji predmet Ugovora je bio upravo poslovni prostor u prizemlju zgrade kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 29,15 m2. Nadalje, ističe tužitelj da je društvo GLAVICE d.o.o., dugovalo tada tužitelju iznos od 342.801,24 kune, dok je GP DUBROVNIK dugovao društvu GLAVICE d.o.o. iznos od 342.801,24 kune, dok je tužitelj dugovao tuženiku na ime kupoprodajne cijene navedenog ugovora iznos od 342.801,24 kune, te da su stranke izvršile međusobni prijeboj potraživanja i zatvorili predmetna dugovanja. Tužitelj ističe kako je ušao u posjed predmetne nekretnine, te se do danas nalazi u posjedu iste, a da je radio u Njemačkoj, te da nije bio upoznat sa činjenicom da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak. Navodi se da sada stečajni upravitelj tuženika prodaje predmetnu nekretninu na javnoj dražbi, iako je sporno vlasništvo tuženika, te da je stečajni upravitelj tuženika u svome Izvješću u stečajnom spisu St-62/2023 od 30.listopada 2023.godine naveo da je predmetni poslovni prostor bio predmet parnice radi raskida ugovora o kupoprodaji i predaje nekretnine u posjed, te da je tu parnicu dužnik pravomoćno izgubio, pa da je jasno da je vlasnik predmetnog prostora upravo tužitelj, te da nema uvjeta za nastavkom javne dražbe u stečajnom postupku Ističe tužitelj da je isključivi vlasnik i posjednik nekretnine, koju je stekao kupoprodajom od GP DUBROVNIK d.d., te kako je isti u cijelosti podmirio kupoprodajnu cijenu, te da je upravo GP DUBROVNIK d.d., odnosno tadašnji član Uprave društva ČG, temeljem Zapisnika od 28.srpnja 2008.godine, a što je bilo nakon sklapanja ugovora i sklapanja kompenzacije, dakle uvela tužitelja u posjed i dozvolila mu izvođenje ličilačkih, vodo instalacijskih, zidarskih i elektro radova u predmetnom poslovnom prostoru. Tužitelj navodi da cijelo vrijeme drži nekretninu u isključivom posjedu i nitko ga u tome nije smetao.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cjelosti, te da napominje kako ni u kojem slučaju nije točno da je kupac (ovdje tužitelj) po ugovoru o kupoprodaji od 07.07.2008., isplatio prodavatelju (ovdje tuženiku) kupoprodajnu cijenu koja je ugovorena u iznosu od 87.450,00 EUR, već obračunski putem prijeboja (višestruke kompenzacije) podmirio tuženiku dio duga u iznosu od 342.801,24 KN (45.497,54 EUR). Navodi da je društvo GLAVICE d.o.o., dugovalo tužitelju iznos od 342.801,24 kune, a GP DUBROVNIK d.d. dugovalo je vjerovniku GLAVICE d.o.o. Opuzen iznos od 342.801,24 KN, pa je navedeni iznos koji danas čini 45.497,54 EUR, pomiren obračunski (višestrukom kompenzacijom). Ističe da obzirom da je kupoprodajna cijena po Ugovoru o kupoprodaji od 07.07.2008., iznosila 87.450,00 EUR, to je obračunski tužitelj tuženiku isplatio samo dio te da je ostalo nepodmireno potraživanje u iznosu od 41.953,46 EUR, koji tužitelj nikada nije isplatio tuženiku, radi čega mu tuženik nije izdao tabularnu ispravu. Nadalje ističe da tužiteljeva tvrdnja kako nije znao da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak jer je tada radio u Njemačkoj ne opravdava njegovo neplaćanje kupovnine budući da se (tada) objava o otvaranju stečajnog postupka javno objavljivala na oglasnoj ploči suda, sukladno čl.64 st.2. Stečajnog zakona (dalje u tekstu: SZ/06), a da okolnost da je ovdje tuženik pravomoćno izgubio parnicu radi raskida Ugovora o kupoprodaji iako je naknadni rok za ispunjenje tužiteljeve obveze dan tužitelju u toč.V izreke rješenja o otvaranju stečajnog postupka nad GP DUBROVNIK d.d., OIB: 03999116831, posl.br.6 St. 4/2010 - 27 od 01.04.2010., sukladno čl.542 st.5 SZ/06., ne čini tužitelja vlasnikom predmetne nekretnine tim više što je rok za njegov zahtjev na podnošenje izdavanje tabularne isprave istekao davne 2013., radi čega je i podnio parnicu na utvrđenje prava vlasništva. Ističe tuženik kako tužitelj nije nikada postao vlasnikom predmetne nekretnine sve sukladno čl.13 i čl.14 Ugovora od 07.07.2024., a da u posjed je kao trgovac ušao jer prodavatelj je smatrao da će mu kupoprodajna cijena biti isplaćena.

3. Tužitelj u bitnome tijekom postupka izlaže i predlaže kao u tužbi, a tuženik tijekom postupka izlaže kao u odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih redom u spisu: zapisnik od 28.7.2008, prijedlog za prijeboj, dopis Elektrojuga tuženiku od 12.5.2010, opomena pred tužbu od 13.8.2014, ugovor o prodaji poslovnog prostora br. 1 od 7.7.2008, izvješće stečajnog upravitelja od 30.10.2023, zapisnik od 12.12.2024, rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku St-4/10-27 od 1.4.2010, rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku St-62/23-2355 od 14.11.2024, zamolba od 24.8.2010, te je sud odlučio saslušati parnične stranke odnosno. Sud je iz svih izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku i utvrdio je sve pravno relevantne činjenice, pa nije bilo potrebe izvoditi daljnje dokaze.

5. Saslušan kao stranka tužitelj SG navodi kako je izvodio vodoinstalaterske radove za naručitelja PGM Ragusa, odnosno da je dogovorio te poslove s BG koji je bio i u PGM Ragusi i u Glavicama prije stečaja. Ističe kako je u to vrijeme 2008. godine tražio neki stan po Dubrovniku da imam gdje za prespavati kao i za potrebe radnika pa da mu je BG rekao da postoji jedan poslovni prostor koji se može pretvoriti u stan u vlasništvu GP Dubrovnik, da je otišao na lice mjesta, vidio kasnije taj stan, ali otišao i u prostore GP Dubrovnik i dogovorio sa nekom ovlaštenom osobom, direktorom GP Dubrovnika da će kupiti taj stan, a da će ga platiti dijelom kompenzacijom, a dijelom kada njemu Glavice plate izvedene radove. Kompenzacijom navodi da je platio stan u tom dijelu kako je i dogovoreno, a kako je društvo Glavice otišlo u stečaj, nisu mu isplatili dužan iznos za njegov rad, pa da nije isplatio kupoprodajnu cijenu u tom dijelu GP Dubrovnik. Ne sjeća se točno koliki je to dio koji nije platio, te da je odmah dobio ključeve od tog stana i ušao u taj stan čim su se dogovorili i sklopili ugovor. Odgovara da mu je društvo Glavice ostalo dužno oko 4.200.000,00 kuna i da to potraživanje je prijavio u stečaju, ali da nije isplaćen u tom stečajnom postupku koji je zaključen. Navodi da GP Dubrovnik ga nikada nije tužio na isplatu kupoprodajne cijene, a tužili su ga na raskid ugovora i tu su parnicu izgubili.

6. Zastupnik po zakonu tuženika stečajni upravitelj Dragan Josip Kneževića saslušan kao stranka iskazuje kako je stečaj GP Dubrovnik otvoren 1. travnja 2010. godine, a da se radi o jednom težem i kompliciranom stečajnom postupku, te da je utvrdio iz financijske dokumentacije da vodoinstalacije SG imaju dugovanje prema GP Dubrovnik u iznosu od 40.000,00 eura u protuvrijednosti kuna tada. Onda da je saznao da postoji sklopljen kupoprodajni ugovor za poslovni prostor koji je predmet ovog spora i da je zaprimio dopis tužitelja u kojem potvrđuje dug i kaže da će ga riješiti, a li da to nikad nije plaćeno. Ističe kako nisu nikada dobili zahtjev za tabularnu ispravu niti su je mogli dati, a napominje da je upisana hipoteka u korist Republike Hrvatske. Navodi i da su tužili na raskid ugovora i vraćanje posjeda, ali kako taj predmet nije uspješno završen, te da nekretnina nije prodana u stečajnom postupku jer je sporna i nije u posjedu stečajnog dužnika.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine, da je tuženik društvo koje je prošlo stečajni postupak, da je sklopljen predmetni kupoprodajni ugovor i nije sporno ni da je kupoprodajna cijena namirena kompenzacijom u iznosu 342.801,24 kuna (45.497,54 EUR), te da nije namiren ostatak kupoprodajne cijene. Iako tužitelj u tužbi navodi da je platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti kasnije tijekom postupka i u iskazu navodi da je namirio dio kupoprodajne cijene. Obzirom da bitne činjenice u ovom sporu nisu sporne, te da su stranke identično iskazivale u pogledu činjenica, te da se neslaganje očituje samo u pravnoj podlozi ovog spora, nije bilo potrebno saslušavati svjedoke niti izvoditi dokaze financijskim vještačenjem na okolnost je li kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti ili nije. Dakle, iz iskaza stranaka i priložene isprave o kompenzaciji je jasno da je namireno 342.801,24 kuna (45.497,54 EUR), iz predmetnog ugovora o prodaji od 7.7.2008. je u čl. 3 određena kupoprodajna cijena od 87.450,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, a u čl. 13 je navedeno da će prodavatelj izdati tabularnu izjavu nakon isplate cijene u cijelosti. Nesporno je poglavito iz iskaza tužitelja i dopisa zamolbe da tužitelj nije platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i to oko 41.952,46 eura što predstavlja oko 47,9% kupoprodajne cijene, pa svakako nije neznatan dio obveze kupca (tužitelja).

8. Odredbom čl. 119 i 120 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu ZV) propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, te da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene opće pretpostavke propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a to je sposobnost stvari da bude objekt prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva i valjani pravni temelj stjecanja. Za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim navedenih općih pretpostavki, trebaju biti ispunjene posebne pretpostavke: vlasništvo prednika – osoba koja otuđuje stvar je njezin vlasnik, valjani pravni posao – pravni posao mora biti ugovoren sa ciljem stjecanja prava vlasništva, odgovarajući način stjecanja – uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama (nekretnine). Članak 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) propisuje da Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

9. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te iskaza stranaka sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani i odlučio kao u izreci. Naime obzirom da se u tužbi navodi da je tužitelj platio cjelokupnu cijenu, iako sam tužitelj u iskazu ističe kako je nije platio u cijelosti obrazlažući okolnosti zbog koje je nije platio, te tako proizlazi i iz njegove zamolbe od 24.8.2010. te kako bez plaćanja kupoprodajne cijene temeljem kupoprodajnog ugovora nije moguće izdati tabularnu izjavu za upis, a tužitelj i nije naveo neku drugu osnovu na kojoj je tužitelj mogao steći pravo vlasništva, jasno je da nema uvjeta za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini iako ima sklopljen kupoprodajni ugovor koji nije ispunjen, kao ni da je postao vlasnik na nekom drugom temelju propisanom zakonom. Stoga, tužbeni zahtjevi nisu osnovani i sud je odlučio kao u toč. I i II izreke.

10. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st.1 ZPP. Sud sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tuženika (l.s. 150), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT) našao potrebnim za sastav odgovora na tužbu 1315 bodova (Tar. br. 8. OT-a), u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 29.1.25 i 5.3.25. u iznosu od 1315 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), , dakle ukupno 3.945 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 7.890,00 eura uvećano za PDV iznosi 9.862 eura. Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 9.862 eura i odlučeno kao u toč. III izreke presude. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022. i 88/2022.) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima.

11. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 10. travnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.