P-6106/2024-134

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ROTOR JUG d.o.o., OIB 26971991364, Zagreb, Horvatova ulica 80 a, zastupanog po punomoćniku Silviju Čipčiću-Bragadinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Čipčić-Bragadin Mesić i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dominiku Niziću, odvjetniku u Zagrebu, radi raskida ugovora i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Silvija Čipića-Bragadina, odvjetnika, a po objavi presude dana 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 16.10.2007. godine na koje je potpis ovjerio BŠ dana 18.10.2007. godine pod brojem OV- 47845/07, kod javnog bilježnika Željke Maroslavac, raskinut u dijelu koji se odnosi na zk.č.br. 1341/18 k. o. [katastarska općina] Staro, oranica i pašnjak Tafarica, površine 1 ral i 94 čhv, i bila je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, a koja nekretnina odgovara kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 593 m 2.

II. Nalaže se tuženoj ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ROTOR JUG d.o.o., OIB 26971991364, Zagreb, Horvatova ulica 80 a, isplati iznos od 57.690,49 EUR (ranije 434.669,00 kuna) sa zateznim kamatama od 14.11.2007. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženoj ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ROTOR JUG d.o.o., OIB 26971991364, Zagreb, Horvatova ulica 80a, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.494,94 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog u toč. III. izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tužene pokojnim BŠ sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 16. listopada 2007. upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, a koje se sastoje od zk. čbr. [katastarska čestica] oranica i pašnjak Tafarica, površine 1 ral i 94čhv i zk. čbr. [katastarska čestica] pašnjak Tafarica, površine 387 čhv, da je isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Ističe da je prodavatelj u članku 6 predmetnog ugovora, jamčio kupcu da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo te da nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Tužitelj navodi da je prednik tužene pokojni BŠ umro **.**.2007. te da je njegovom nasljednicom utvrđena ovdje tužena. Ističe da je tužena s tužiteljem 1. lipnja 2010. sklopila Anex I ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007., kojim su stranke suglasno utvrdile da je prodavatelj BŠ prodao, a kupac kupio nekretnine Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007., da je prodaja i predaja te potpuna isplata cijene u potpunosti izvršena. Navodi da je tužitelj uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je Grad Zagreb podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u odnosu na zk. čbr. [katastarska čestica] oranica i pašnjak Tafarica, površina 1 jutro i 94 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro pod brojem Z-10283/10 temeljem Rješenja Skupštine Općine Novi Zagreb broj UP/I-05/1-2-1300/3-19/97 od 31. svibnja 1979. iz kojeg proizlazi da je zemljišnoknjižna čestica zk. čbr. [katastarska čestica] (prema novoj izmjeri 824) pravomoćno izuzeta iz posjeda bivšem vlasniku GŠ iz [adresa] (kojega su naslijedili BŠ i ZŠ, a potom je ZŠ naslijedio BŠ, kojega je naslijedila tužena),odnosno faktičnom korisniku, kojim je predložio brisanje prava korištenja s imena dosadašnjeg vlasnika uz istodobni upis prava vlasništva u korist Grada Zagreba. Ističe da je obavijestio prodavatelja, odnosno pravnu slijednicu prodavatelja, ovdje tuženu da treća osoba, odnosno Grad Zagreb, polaže pravo na predmetnu nekretninu i pozvao tuženu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva treće osobe. Navodi da kako tužena nije postupila po zahtjevu tužitelja te da je stoga raskinuo Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro na koju treća osoba-Grad Zagreb polaže pravo jer da se u konkretnom slučaju radi o prodaji nekretnine sa takvim pravnim nedostacima koji kupcu onemogućavaju upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama pa da time kupac ne može ostvariti svoje vlasničko pravo. Tužitelj ističe da kao posljedicu raskida predmetnog ugovora, u dijelu u kojem se njegova svrha ne može ostvariti u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro, traži vraćanje isplaćene kupoprodajne cijene u razmjernom dijelu u iznosu od 434.669,00 kuna koji iznos je predniku tužene plaćen dana 13. studenoga 2007. i naknadu štete u vidu zateznih kamata na isplaćeni iznos od dana izvršene isplate kupoprodajne cijene do dana isplate. Predlaže da sud donese presudu kao u toč. I. i II. izreke te da mu tužena naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora znao da na predmetnoj nekretnini postoji zabilježba da je dozvoljena komasacija pod brojem Z- 2561/57 koja je bila vidljiva u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja ugovora i prilikom potpisivanja Anexa I pa da se sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige nitko pa ni tužitelj ne može pozivati na činjenicu da mu stanje u zemljišnoj knjizi nije bilo poznato. Ističe da se u članku 2. Predugovora o kupoprodaji nekretnina navodi da je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba Z-2561/57 od 30.svibnja 1957., kojom se zabilježuje da je temeljem Rješenja Narodnog odbora Grada Zagreba dozvoljena komasacija nekretnina u A pa da je direktorica IŠ znala da su predmetne nekretnine opterećenje zabilježbom iz 1957., budući je samo par mjeseci prije sklapanja predmetnog ugovora sklopila Predugovor za kupnju istih ovih nekretnina u kojem se konstatira pravo trećega. Kako je direktorica tužitelja bila obaviještena o pravu trećega te kako je to pravo bilo upisano u zemljišnoj knjizi, da ne postoji odgovornost tužene za pravne nedostatke. Navodi da je tužitelj bio dužan prilikom postupanja u pravnom prometu postupati dužnom pažnjom koja se zahtjeva prilikom sklapanja pravnih poslova te ostvarivanja i zaštite svojih prava, što učinio nije, a to stoga što je predmetni ugovor sklopljen 16. listopada 2007., Anex I dana 1. lipnja 2010., a da je Grad Zagreb dana 1.ožujka 2010. podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka te da je tužitelj tek 12. listopada 2010. zatražio uknjižbu prava vlasništva temeljem navedenog ugovora pa da tužena nije dužna snositi posljedice dužnog (ne) postupanja tužitelja, s obzirom je tužitelj svakako sklapanjem ugovora i potpisom Anexa I raspolagao dopuštenim pravima u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja. Tužena tvrdi da nije točno da je do uknjižbe Grada Zagreba došlo temeljem prijedloga za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka od 1. listopada 2010. pod brojem Z- 10283/10 jer da je do prijenosa prava vlasništva na Grad Zagreb došlo prilikom osnivanja nove zemljišne knjige, na način da je prilikom unošenja podataka iz stare zemljišne knjige u novu zemljišnu knjigu umjesto tužene kao vlasnice upisan Grad Zagreb, a ne na osnovu rješenja o eksproprijaciji. Ističe da je odbijen prijedlog Grada Zagreba za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka i da ne postoji odluka suda o prijenosu prava vlasništva sa tuženice na Grad Zagreb i da je tuženica od trenutka podnošenja tužbe pa do studenog 2016. bila upisana kao vlasnik nekretnine, da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu iz travnja 2017. pravo vlasništva preneseno na Grad Zagreb. Tvrdi da je pravo vlasništava na Grad Zagreb preneseno Ugovorom o eksproprijaciji još 1960. ili 1970., a što je tadašnja direktorica tuženika znala pa da je navod tužitelja o vremenu podnošenja prijedloga za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka od strane Grad Zagreba irelevantan, da je tužitelj znao i prilikom sklapanja ugovora da je Grad Zagreb podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno da je tužitelj znao za zabilježbu da je dozvoljena komasacija. Tužena osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer da adresa tužitelja na ugovorima i iz tužbe nije ista te navodi da je vrijednost naslijeđene imovine manja od utuženog potraživanja. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-5126/2018-86 od 30. listopada 2019. utvrđeno je da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 16.10.2007. raskinut u dijelu koji se odnosi na zk.č.br. 1341/18 k. o. [katastarska općina] Staro, oranica i pašnjak Tafarica, površine 1 ral i 94 čhv, i bila je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, a koja nekretnina odgovara kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 593 m 2 (toč. I izreke). Točkom II. izreke presude naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 434.669,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.11.2007. do isplate. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 81.255,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja presude do isplate.

3.1. Protiv navedene presude tužena je 18. prosinca 2019. podnijela prijedlog da joj se dostavi ovjereni prijepis presude, podredno žalbu. Županijski sud u Zadru je povodom žalbe tužene i tužitelja izjavljene protiv navedenog rješenja rješenjem poslovni broj Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020. utvrdio da je tužitelj "Rotor Jug" d.o.o. odustao od žalbe izjavljene protiv presude ovog suda poslovni broj P-5126/18- 86 od 30. listopada 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-5126/18- 91 od 29. studenoga 2019. i rješenjem istog suda poslovni broj P-5126/18-96 od 12. prosinca 2019. (toč. I izreke). Točkom II. izreke žalba tužene izjavljena protiv presude ovog suda poslovni broj P-5126/18-86 od 30. listopada 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-5126/18-91 od 29. studenoga 2019. i rješenjem istog suda poslovni broj P-5126/18-96 od 12. prosinca 2019. odbačena je kao nepravovremena. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja "Rotor Jug" d.o.o. za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-3788/2020-2 od 9. prosinca 2020. dopustio reviziju tuženice protiv navedenog rješenja Županijskog suda u Zadru zbog pravnog pitanja koje glasi:„Ima li postupanje stranke po uputi o pravnom lijeku koja je navedena u prvostupanjskoj presudi, a koja je uputa pogrešna, za posljedicu gubitak prava stranke na žalbu odnosno odbacivanje žalbe kao nepravovremene?“. Nakon podnesene revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-993/2021-2 od 6. rujna 2023. prihvatio reviziju tuženice, ukinuo rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020. u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je odbačena kao nepravovremena žalba tuženice protiv presude ovog suda broj P-5126/18-86 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjima istog suda broj P-5126/18-91 od 29. studenoga 2019. i P-5126/18-96 od 12. prosinca 2019. te je predmet u navedenom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (toč. I. izreke). Točkom II. izreke riješeno je da će se o troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučiti u konačnoj odluci. U ponovnom postupku Županijski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Gž-327/2024-2 od 18. rujna 2024. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-5126/2018-86 od 30. listopada 2019. ispravljenu rješenjem ovog suda poslovni broj P-5126/2018-91 od 29. studenoga 2019. i rješenjem ovog suda poslovni broj P-5126/2018-96 od 12. prosinca 2019. i predmet vratio ovom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

3.2. U naprijed navedenoj odluci višeg suda navedeno je da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-993/2021-2 od 6. rujna 2023. pod toč. I. izreke prihvaćena je revizija tuženice, ukinuto rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-321/2020-2 od 13. svibnja 2020. u dijelu pod toč. 2. izreke kojim je odbačena kao nepravovremena žalba tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5126/2018-86 od 20. listopada 2019. ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P-5126/2018-91 od 29. studenoga 2019. i P-5126/2018-96 od 12. prosinca 2019. te je predmet u navedenom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje s obrazloženjem da u konkretnom slučaju postupanje stranke po uputi o pravnom lijeku koja je navedena u prvostupanjskoj presudi, a koja je pogrešna, nema za posljedicu gubitak prava stranke na žalbu, odnosno, odbacivanje žalbe kao nepravovremene jer je u konkretnom slučaju žaliteljica, radi postupanja prema uputi o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude istaknute na e-Oglasnoj ploči suda, najprije podneskom zatražila dostavu prijepisa presude, a nakon što je prvostupanjski sud to odbio učiniti, ponovno podneskom zatražila dostavu prijepisa presude navodeći da se podredno, u slučaju da joj presuda ne bude dostavljena, taj podnesak ima smatrati žalbom protiv prvostupanjske presude te je odlučujući o žalbi tuženice drugostupanjski sud postupio protivno iznesenom pravnom shvaćanju revizijskog suda, propustivši ocijeniti da li je tuženica postupila sukladno danoj uputi o pravnom lijeku te je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. S obzirom na činjenicu da je iz pobijane prvostupanjske presude razvidno da je sud prvog stupnja u pogledu upute o pravnom lijeku naveo da je dopuštena žalba županijskom sudu koja se podnosi putem tog suda u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke te kako je punomoćnik tuženice 3. prosinca 2019. zatražio dostavu prvostupanjske presude da bi ga prvostupanjski sud dopisom od 12. prosinca 2019. obavijestio da je obavijest o ročištu za objavu presude uredno zaprimio (a kako nije pristupio na ročište na kojem je presuda objavljena da je sud presudu istaknuo na e-Oglasnoj ploči 30. listopada 2019. te da se smatra da je presuda dostavljena danom objave tj. 30. listopada 2019.) da bi podneskom od 18. prosinca 2019. punomoćnik tuženice zatražio dostavu prijepisa prvostupanjske presude, podredno žalbu protiv prvostupanjske presude te imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-528/2016 od 28. svibnja 2019. te prethodno opisanu procesnu situaciju u konkretnom slučaju sud drugog stupnja nalazi da je žalba tuženice pravovremena radi čega je u ovoj fazi postupka predmet odlučivanja žalba tuženice protiv prvostupanjske presude od 30. listopada 2019., a koja je na prvostupanjski sud zaprimljena 18. prosinca 2019. Imajući u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-993/2021.2 od 6. rujna 2023., kao i u odluci poslovni broj Rev-528/2016 od 28. svibnja 2019., koji prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi da je time što sud prvog stupnja tuženici nije na zakonit način dostavio prvostupanjsku presudu da je nezakonitim postupanjem i propuštanjem dostave prvostupanjske odluke nezakonitim postupanjem onemogućio tuženicu da raspravlja pred sudom radi čega s pravom tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju imajući u vidu stav izražen u revizijskoj odluci, nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku kako o glavnoj stvari, tako i o troškovima cjelokupnog postupka.

3.3. U ponovnom postupku ovaj sud je imao u vidu uputu višeg suda sadržanu u navedenoj odluci, a obzirom da je ranije donesena presuda ovog suda ukinuta, sud nije mogao tuženoj dostaviti prijepis odluke već je proveo novu glavnu raspravu.

4. Sud je u ponovnom postupku izveo već ranije izvedene dokaze pa je izvršio uvidu ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16.listopada 2007. (list spisa 5-6), Anex 1 ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. od dana 1. lipnja 2010. (list spisa 7-8), uplatnicu (list spisa 9), rješenje broj O-8400/07 od dana 19. veljače 2008. (list spisa 10), uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra (list spisa 24-33, 72-74), predugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 6. srpnja 2007. (list spisa 50-54), izvršen je uvid u rješenje broj UP/I-05/1-2-1300/3-79 od 31. svibnja 1979. (list spisa 83-84), rješenje od dana 19. travnja 1957. (list spisa 85), zaključak od dana 3. travnja 2008. (list spisa 86-87), proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i tužene (list spisa 90-91), izvršen je uvid u račune (list spisa 94-95), zapisnik od dana 27. kolovoza 1979. (list spisa 96-98), nalog za isplatu (list spisa 99-106), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 108-110), izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 115, 127-131,136-138, 145), uvjerenje od 3.prosinca 2009. (list spisa 126), prijedlog od 25.veljače 2010. (list spisa 132-135), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Z-10283/10 (list spisa 141-142), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Z-9362/17 od 6.travnja 2017. (list spisa 157-159), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆŠL (list spisa 171-172), proveden je dokaz suočenjem između svjedoka ĆŠL i tužene (list spisa 172-173), izvršen je uvid u tužbu podnesenu Općinskom sudu u Novom Zagrebu dana 4. listopada 2017. (list spisa 174-176), izvršen je uvid u dopis od dana 15. listopada 2010. (list spisa 212-213), dopis od 26. listopada 2010. (list spisa 214), dopis od dana 21. studenog 2010. (list spisa 215-216), dopis od dana 21.studenog 2010. (list spisa 217-218), izvršen je uvid u spise ovog suda broj Z-10283/10, Z-32334/07, O- 1497/96, Z-27418/08.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj s prednikom tužene pokojnim BŠ **.**.2007. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, i to zk. čbr. [katastarska čestica] oranica i pašnjak Tafarica, površine 1 ral i 94 čhv i zk. čbr. [katastarska čestica] pašnjak Tafarica, površine 387 čhv, kao i da je isplatio kupoprodajnu cijenu prema tom ugovoru u cijelosti. Nije sporno niti da je Grad Zagreb podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u odnosu na zk. čbr. [katastarska čestica] oranica i pašnjak Tafarica, površina 1 jutro i 94 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro pod brojem Z-10283/10 temeljem Rješenja Skupštine Općine Novi Zagreb broj UP/I-05/1-2-1300/3-19/97 od 31. svibnja 1979. Nije sporno niti da su SŠ naslijedili BŠ i ZŠ, a potom je ZŠ naslijedio BŠ, kojega je naslijedila tužena. Nije sporno niti da je prijenosa prava vlasništva na zk. čbr. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro sa tužene na Grad Zagreb došlo prilikom osnivanja nove zemljišne knjige, na način da je prilikom unošenja podataka iz stare zemljišne knjige u novu zemljišnu knjigu umjesto tužene kao vlasnice upisan Grad Zagreb upravo temeljem Rješenja Skupštine Općine Novi Zagreb broj UP/I-05/1-2-1300/3-19/97 od 31. svibnja 1979. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporna je aktivna legitimacija obzirom da tužena ističe da adresa tužitelja na ugovorima i iz tužbe nije ista. Sporno je i da li je tužena kao nasljednica pok. BŠ u obvezi isplati tužitelju iznos koji on potražuje tužbom obzirom da navodi da je vrijednost naslijeđene imovine manja od utuženog potraživanja.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. listopada 2007. raskinut u dijelu koji se odnosi na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro, oranica i pašnjak Tafarica površine 1 ral i 84 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, a koja nekretnina odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 593 m 2 te zahtjev na isplatu iznosa od 434.669,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. studenog 2007. do isplate, koji iznos je tužitelj platio predniku tužene s osnova dijela kupoprodajne cijene.

8. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. utvrđeno je da su predmetni ugovor sklopili BŠ, pravni prednik tužene kao prodavatelj i Rotor Jug d.o.o., ovdje tužitelj kao kupac. Predmet kupoprodaje je prema čl. 1. nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, i to zkčbr. [katastarska čestica], oranica i pašnjak Tafarica površine 1 ral i 94 čhv, zkčbr. [katastarska čestica], pašnjak Tafarica površine 387 čhv, koje nekretnine odgovaraju prema katastru po novoj izmjeri nekretninama upisanim u posjedovnom listu broj 1064 k. o. [katastarska općina], a sastoje se iz kčbr. [katastarska čestica] Tafarica pašnjak, površine 593 m 2 k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] Tafarica Pašnjak, površine 818 m 2 k. o. [katastarska općina]. Člankom 2. ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 141.100,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, kao i dinamika isplate pa je određeno da će se isplata izvršiti najkasnije do 15. studenog 2007. Člankom 4. određeno da isplatom kupoprodajne cijene u cijelosti prodavatelj dopušta kupcu uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime i vlasništvo uz uvjet da kupac ima dokaz da je kupoprodajnu cijenu isplatio u cijelosti. Člankom 6. određeno da prodavatelj jamči kupcu da su predmetne nekretnine isključivo njegovo vlasništvo te da nisu opterećene nikakvi uknjiženim niti neuknjiženim teretima. Ugovor su potpisali pravni prednik tužene BŠ i zakonska zastupnica-direktorica tužitelja ĆŠL.

9. Uvidom u Anex I ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. utvrđeno je da su ĆŠ, ovdje tužena, kao prodavatelj i Rotor Jug d.o.o., ovdje tužitelj, kao kupac, navedeni Anex I sklopili 1. lipnja 2010., da je u članku I suglasno utvrđeno da je ĆŠ nasljednica iza pokojnog BŠ temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-8400/07, da je pokojni BŠ kao prodavatelj sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina sa tvrtkom Rotor Jug d.o.o. 16. listopada 2007. i da stranke Anex I ugovora sklapaju isključivo iz razloga što je prodavatelj BŠ preminuo, a u zemljišnim knjigama nadležnog suda je upisana njegova nasljednica ĆŠ kao zemljišno knjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a koja predmetnim Aneksom priznaje i potvrđuje prodaju te predaju nekretnina sukladno ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. Člankom 2. Anexa I utvrđeno je da je prodavatelj prodao, a kupac kupio ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. nekretninu iz predmetnog ugovora te da je prodaja i predaja te potpuna isplata cijene sukladno predmetnom ugovoru u potpunosti izvršena, da su stranke u članku 3. predmetnog Anexa I, izmijenile članak 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007., tako da glasi: "prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro i to zkčbr. [katastarska čestica] pašnjak Tafarica površine 387 čhv, predmetna nekretnina odgovara prema katastru po novoj izmjeri nekretninama upisanim u posjedovnom listu broj 1064 k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Tafarica pašnjak, površine 818 m 2 k. o. [katastarska općina]". Člankom 5. određeno je da prodavatelj izrijekom ovlašćuje kupca da na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. i Anexa I ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja. Anex I potpisali su tužena i zakonski zastupnik-direktor tužitelja FŠ.

10. Uvidom u nalog za plaćanje (list spisa 9) utvrđeno je da tužitelj BŠ isplatio 13. studenog 2007. po predmetnom ugovoru iznos od 931.194,83 kn.

11. Uvidom u rješenje poslovni broj O-8400/07 od 19. veljače 2008. utvrđeno je da se naknadno pronađena imovina iza pokojnog BŠ i to nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica], u naravi pašnjak Tafarica površine 387 hvati, kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica i pašnjak Tafarica, površine 94 hvati, kčbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Tafarica površine 284 hvati i to u 1/2 dijela, na ime BŠ, [adresa] dijela na ime BŠ, [adresa], prava temeljem pravomoćnog rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine ovoga suda broj O- 6881/2000 od dana 28.rujna 2000. iza pokojne NŠ, majke ostavitelja, koja se odnose na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica], pokretnine, i novčana sredstva na računu Erste banke d.d. u neutvrđenom iznosu, prema ugovoru o oročenom depozitu od dana17. srpnja 2006. i od dana 22.srpnja 2006., na temelju Zakona i nasljedničke izjave, uručuje ĆŠ u cijelosti.

12. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Z-10283/10 od 15. rujna 2016. (list spisa 141-142) utvrđeno je prijedlog predlagatelja Grada Zagreba, radi otvaranja pojedinačnog zemljišno knjižnog ispravnog postupka na zkčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] Staro odbijen i određeno brisanje plombe Z- 10283/10 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] Staro i zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a iz razloga što je rješenjem istoga suda broj Z-19795/16 odnosno Z- 19878/16 već upisano vlasništvo Grada Zagreba na novoformiranoj zk. čbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te su istovremeno brisane zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] Staro pa da stoga nema osnove za pokretanje prijedloga za otvaranjem pojedinačnog ispravnog postupka.

13. Uvidom u Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Z-9362/17 od dana 6. travnja 2017. (list spisa 157-159) utvrđeno je da je u zemljišnoknjižnoj stvari obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odbijena prijava za upis ĆŠ (ovdje tužene) u odnosu na zk. ul. [broj ZK uloška] (kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] te da je ista upućena da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak te je određeno brisanje plombe broj Z-9008/17. Iz obrazloženja navedenog rješenja, između ostaloga proizlazi, da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sastavljen novi zemljišnoknjižni uložak za zemljište koje je u novoj katastarskoj izmjeri označeno kao kčbr. [katastarska čestica] (pašnjak površine 5926 m 2, dok je u staroj katastarskoj izmjeri bilo označeno kao kčbr. [katastarska čestica] oranica i pašnjak Tafarica površine 1 jutro i 94 čhv), da je predmetno zemljište u trenutku sastavljanja novog uloška u staroj zemljišnoj knjizi bilo upisano kao vlasništvo ĆŠ, s time da je u odnosu na to zemljište Grad Zagreb dana 1. ožujka 2010. podnio prijedlog za provođenjem pojedinačnog ispravnog postupka radi uknjižbe svojeg prava vlasništva na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro pod brojem Z- 10283/10, da je u tom postupku Grad Zagreb dostavio sudu pravomoćno Rješenje broj UP/I-05-2-1300/3-79 od 31. svibnja 1979. iz kojeg je vidljivo da je predmetno zemljište GŠ, u cijelosti deposedirano za korist Općine Novi Zagreb, za što je GŠ isplaćena naknada u iznosu koji je ugovoren sporazumom o naknadi te da iz toga slijedi da je pravo korištenja OŠ odnosno ZŠ na predmetnom zemljištu prestalo još 1979. deposedacijom u smislu odredbe članka 118. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta.

14. Uvidom u tužbu (list spisa 174), sud je utvrdio da je ovdje tužena podnijela tužbu Općinskom sudu u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-906/17 dana 4. listopada 2017. protiv tuženika Grad Zagreb, radi ispravka, s prijedlogom da sud donese presudu kojom će se naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskom sudu u Novom Zagrebu da izvrši brisanje prava vlasništva sa tuženika (Grad Zagreb) na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] pašnjak Tafarica površine 2415 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica Tafarica, površine 2215 m2 i kč. br. [katastarska čestica] pašnjak Tafarica, površine 1296 m2, sveukupno 5926 m2 uz istovremeni upis tog prava na ime tužiteljice, ovdje tužene.

15. Uvidom u dopis tužitelja od 15. listopada 2010. (list spisa 212), utvrđeno je da je tužitelj tim dopisom tuženu pozivao da u razumnom roku od 8 dana oslobodi nekretninu i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro, površine 1 ral i 94 čhv, od prava trećih osoba, odnosno prava Grada Zagreba, koji je podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog zemljišno knjižnog ispravnog postupka pod brojem Z-10283/10 pri ovome sudu radi upisa svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, temeljem pravomoćnog rješenja od deposedaciji Skupštine općine Novi Zagreb od 31. svibnja 1979., a ukoliko isto ne učini u roku od 8 dana od dana zaprimanja dopisa, da raskida ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 16. listopada 2007. u dijelu koji se odnosi na prodaju zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro, oranica i pašnjak Tafarica, površine 1 ral i 94 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, a koja nekretnina odgovara prema katastru kčbr. [katastarska čestica] površine 593 m 2 k. o. [katastarska općina].

16. Uvidom u dopis tužene od dana 26. listopada 2010. (list spisa 214) utvrđeno je da tužena tim dopisom potvrđuje da je zaprimila dopis tužitelja od 15. listopada 2010. te da ne pristaje na raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina jer da je tužitelj u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora bio obaviješten o eventualnim pravima trećih osoba jer da je takvo pravo bilo upisano u zemljišnim knjigama.

17. Uvidom u raskid Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. listopada 2007. (list spisa 215-218) utvrđeno je da je tužitelj, a s obzirom da tužena nije u roku od 8 dana od primitka dopisa tužitelja oslobodila predmetnu nekretninu od prava trećih osoba raskinuo predmetni ugovor o kupoprodaji u odnosu na predmetnu nekretninu te je tužena pozvana da izvrši povrat izvršene kupoprodajne cijene u razmjernom dijelu i naknadu štete u vidu zateznih kamata na isplaćeni iznos od dana izvršene isplate kupoprodajne cijene, kao posljedicu raskida predmetnog ugovora u dijelu u kojem se njegova svrha ne može ostvariti.

18. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja PŠ sud nije posebno analizirao budući da iz njegova iskaza proizlazi da nije sudjelovao u pregovorima o kupoprodaji predmetnih nekretnina s tuženom.

19. Iz iskaza tužene proizlazi da se radi o nekretninama koje su bile napuštene i nisu bile obrađivane, a koje je njezin svekar ZŠ naslijedio od svog očuha SŠ, a nakon njegove smrti te nekretnine je naslijedio njezin suprug. Suprug joj je rekao da ih je prodao po cijeni od 70 Eura po m 2, ali joj nije rekao ukupnu cijenu, novac je suprugu bio isplaćen na njegov račun u Erste banci, te ugovore o kupoprodaji je vidjela i vidjela je da su prodane dvije čestice. Suprug je umro nakon dva ili tri mjeseca od toga, nakon čega je došla gospođa ĆŠL i tražila da te nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje upiše u naknadno pronađenu imovinu u ostavinskom postupku iza pokojnog supruga i ona je to učinila, novac koji je predstavljao tu kupoprodajnu cijenu je naslijedila, radilo se oko 126.000 Eura, nakon toga je u zemljišnim knjigama vlasništvo preneseno na nju, nije znala da je ta nekretnina nečim opterećena, datume koji se nalaze u ugovorima i koji govore o isplati ne osporava.

20. Iz iskaza svjedoka ĆŠL (list spisa 171-173) proizlazi da je tvrtka Tafarica d.o.o. osnovana negdje 2006., da je ona bila osnivač te tvrtke, ali osnivač i tužitelja, da je tužitelj osim toga osnovao je još nekoliko tvrtki radi okrupnjavanja zemljišta i prodaje. Što se tiče predmetnih nekretnina negdje u ljeto u 6. ili 7. mjesecu 2007. se dogovorila sa BŠ da bi on prodao tužitelju tu nekretninu, s time da mu je dano 10 % kapare od dogovorene cijene, a on je imao obvezu da u odgovarajućem pravnom postupku nekretninu koja je glasila na njegovog oca prenese na sebe i kada se to pravno riješi dogovoreno je da će mu biti isplaćen dogovoreni iznos kupoprodajne cijene. Nakon što je postignut taj dogovor, uputila je BŠ da riješi pitanje vlasništva u ostavinskom postupku, u to vrijeme tvrtku Tafarica d.o.o. preuzela je tvrtka Verdispar i onda je izašla iz toga, a ta tvrtka je nastavila provoditi poslove vezane za realizaciju te kupoprodaje. Iz te tvrtke su je zvali u vrijeme kada je BŠ umro i tražili pomoć kako bi se našao nasljednik iza BŠ i realizirao taj kupoprodajni ugovor, a ona je poznavala tuženu i onda je tu tvrtku obavijestila da je tužena nasljednica pokojnog BŠ i dalje više nije sudjelovala u tome. Nakon toga su je 2009. ponovno nazvali iz te tvrtke i saopćili joj da je jedna od tih parcela eksproprirana negdje 1970. od oca BŠ koji se zove ZŠ, da je izvršila uvid u te dokumente i našla da je izvršena eksproprijacija, da je onda otišla kod ĆŠ i rekla joj da je ta parcela eksproprirana i da ju BŠ nije smio prodati i onda je rekla ĆŠ da će morati toj tvrtki vratiti novac koji je primila za tu parcelu koju se nije imalo pravo prodati, da ona s tim nije bila suglasna i da je rekla da ako treba da će ona ići na sud i da je ona to naslijedila, da je još možda jedan ili dva puta sa ĆŠ o tome razgovarala, da kada je sa BŠ razgovarala o prodaji tih nekretnina, da joj BŠ nikada nije rekao da bi te parcele bile oduzete od strane države, da su puno razgovarali jer je on imao više parcela, ali joj nikada nije rekao da bi to njima bilo oduzeto, a da li je BŠ kada ga je ona zvala znao da je vlasnik predmetnih parcela da se toga ne može sjetiti da je previše toga bilo, da su te nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja, da što se tiče predugovora da je to ona radila i predugovor je potpisala, da se na ugovoru o kupoprodaji nekretnina nalazi njezin potpis ispod mjesta kupac, te navodi da je ona radila sve poslove oko predugovora, da je ona ugovor o kupoprodaji potpisala, ali da je provedbu kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama radilo neko drugo odvjetničko društvo, da što se nje tiče da je ona istraživala tko su nasljednici i objedinjavala to zemljište, a navedena firma Verdispar je provodila uknjižbu tih nekretnina nakon kupoprodaje, da decidirano navodi da joj BŠ nije rekao da su predmetne nekretnine izvlaštene, da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora nije imala nikakvih saznanja o tome da bi predmetne nekretnine bile eksproprirane.

21. Sud je proveo dokaz suočenjem između svjedoka ĆŠL i tužene. Svjedokinja je iskazala da njoj nije BŠ rekao da on ne zna da su to njegove nekretnine, dok je tužena iskazala da ju je njezin suprug nazvao i rekao da ga je zvala gospođa ĆŠL i da bi ona kupila zemlju i da je on gospođi ĆŠL rekao da će zemlju prodati, ali da nigdje neće ići, da joj je rekao da ona sama ide vidjeti gdje je ta zemlja i ako je njegova da će je on prodati, da oni nisu niti znali gdje je ta zemlja.

22. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a glede kojeg tužena ističe da adresa tužitelja na ugovorima i iz tužbe nije ista, valja napomenuti kako je sud uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja utvrdio da je kao adresa sjedišta tužitelja u sudski registar upisana adresa Radnička 80, Zagreb (dakle adresa tužitelja navedena u tužbi), dok je ranija adresa sjedišta tužitelja bila Marulićev trg 9, Zagreb (dakle adresa kupca navedena u kupoprodajnom ugovoru), dok je kao MBS (matični broj subjekta) za tužitelja u sudskom registru upisan 080607801, dakle isti onaj MBS koji je naveden pored naznake kupca u kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između prednika tužene i tužitelja. Na taj način je nedvojbeno utvrđeno da je kupac iz kupoprodajnog ugovora istovjetan ovdje tužitelju pa je stoga po tuženoj istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ocijenjen kao neosnovan i paušalan.

23. U postupku je na osnovi izvedenih dokaza utvrđeno da je prednik tužene BŠ prodao tužitelju (osim zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro) i zk. čbr [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro, a koja odgovara kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 593 m 2, a da je člankom 6. predmetnog ugovora jamčio tužitelju da su predmetne nekretnine isključivo njegovo vlasništvo te da nisu opterećene nikakvim uknjiženim niti neuknjiženim teretima, da se nakon smrti prednika tužene tužena na predmetnoj nekretnini upisala kao vlasnica, a da se nakon toga na predmetnoj nekretnini kao vlasnik upisao Grad Zagreb, dakle kao treća osoba i to u postupku obnove zemljišne knjige, a temeljem Rješenja o deposedaciji broj UP/I-05- 2-1300/3-79 od 31. svibnja 1979. Također je utvrđeno da se tužitelj na predmetnoj nekretnini nije upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama, iako je to mogao učiniti na osnovi Ugovora o kupoprodaji i Anexa I s izjavom pravne slijednice prodavatelja kojom mu dopušta upis prava vlasništva u zemljišne knjige (clausula intanbulandi) pa je na temelju tih isprava stekao zakonit posjed predmetne nekretnine. Odredbom članka 430. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom. Za odgovornost prodavatelja za pravni nedostatak odlučno je dakle da kupac nije znao niti je pristao uzeti stvar opterećenu takvim nedostatkom, tj. da kupac u vrijeme kupnje nije bio obaviješten o postojanju prava trećih osoba na stvari koju je kupio. Za nastajanje te odgovornosti važan je trenutak ispunjenja ugovora. Odgovornost za pravne nedostatke naziva se i zaštita od evikcije, a evikcija podrazumijeva svaki pravni akt treće osobe kojom ta osoba na temelju svoga prava isključuje ili ograničuje stjecatelja u ostvarivanju prava koje bi mu po ugovoru pripadalo. Dakle, u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora predmetna nekretnina je već bila deposedirana za korist Općine Novi Zagreb pa iz toga slijedi da je pravo korištenja OŠ odnosno ZŠ (kao faktičnog korisnika) kao pravnih prednika prodavatelja na predmetnom zemljištu prestalo još 1979. deposedacijom u smislu odredbe članka 118. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta, a što nedvojbeno proizlazi iz pravomoćnog rješenja broj UP/I-05-2-1300/3- 79 od 31. svibnja 1979. Predmetni ugovor sklopljen je 16. listopada 2007., a što znači da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora prodavatelj BŠ kao pravni slijednik OŠ odnosno ZŠ nije polagao vlasnička prava na istu, iako je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik. O pravu treće osobe- Grada Zagreba na predmetnoj nekretnini u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužitelj kao kupac nije bio obaviješten od strane prodavatelja, a niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom odnosno te je ta činjenica u ovome postupku nedvojbeno dokazana. Kako je prema odredbi čl. 6. Ugovora pravni prednik tužene jamčio prodavatelju da je nekretnina koja je predmet ugovora isključivo njegovo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim uknjiženim niti neuknjiženim teretima, to je zaključeno da pravni prednik tužene nije ispunio ovu ugovornu obvezu iz čl. 6. Ugovora. Upisom prava vlasništva na nekretnini koja je predmetom ugovora u korist treće osobe-Grada Zagreba tužitelj je kao stjecatelj u cijelosti isključen u ostvarenju prava vlasništva koje bi mu po ugovoru pripadalo. U postupku nije sporno da je tužena kao nasljednica pok. prodavatelja BŠ njegov univerzalni sukcesor pa stoga odgovornost prodavatelja za pravne nedostatke prelazi na njegove univerzalne sukcesore, odnosno u konkretnim slučaju i tuženu (tako i VS u Rev-961/88 od 10.11.1988.). Po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju, tužena je odgovorna tužitelju za pravne nedostatke predmetne nekretnine, u smislu odredbe članka 430. st. 1. ZOO.

24. Tužena neosnovano navodi da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora znao da na predmetnoj nekretnini postoji zabilježba da je dozvoljena komasacija pod brojem Z-2561/57 koja je bila vidljiva u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja ugovora i prilikom potpisivanja Anexa I pa da stoga na njenoj strani ne postoji odgovornost za pravne nedostatke na predmetnoj nekretnini. Navedena činjenica nije pravno odlučna budući da se treća osoba-Grad Zagreb na predmetnoj nekretnini kao vlasnik nije upisala temeljem komasacije, već temeljem Rješenja o deposedaciji broj UP/I-05-2-1300/3-79 od 31. svibnja 1979. Isto tako, tužena nije dokazala da je tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora znao da treća osoba-Grad Zagreb na predmetnu nekretninu polaže neko pravo temeljem Rješenja UP/I-05-2-1300/3-79 od 31. svibnja 1979., a temeljem kojega se u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] 2016. i upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama. Ovo stoga što je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (16. listopada 2007.) u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini bio upisan prednik tužene, dok je prije podnošenja prijedloga Grada Zagreba (prijedlog podnesen dana 1. ožujka 2010.) u zemljišnim knjigama kao vlasnik bila upisana tužena, dok s druge strane tužena nije dokazala da je tužitelj imao saznanja o postojanju Rješenja UP/I-05-2-1300/3-79 od 31. svibnja 1979. ili da su ga prednik tužene ili tužena obavijestili o postojanju tog rješenja.

25. Takvo što ne proizlazi niti iz iskaza tužene, dok naprotiv iz iskaza svjedokinje ĆŠL, koji iskaz je sud prihvatio, ocjenjujući ga životnim i uvjerljivim, proizlazi da joj BŠ nije rekao da su predmetne nekretnine "ekspropirane" i da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora nije imala nikakvih saznanja o tome da bi predmetne nekretnine bile "eksproprirane". Ujedno valja ukazati kako iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je tužitelj osnovao još nekoliko tvrtki radi okrupnjavanja zemljišta i prodaje pa je sasvim neživotno i nelogično da bi tužitelj čija je tvrtka, između ostalog, otkupljivala, okrupnjivala i prodavala zemljišta kupio nekretninu na kojoj postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje tužiteljevo (kupčevo) pravo, a o čijem postojanju bi bio obaviješten, odnosno da bi pristao uzeti nekretninu opterećenu tim pravom, a kako to neosnovano tvrdi tužena.

26. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj dopisom od 15. listopada 2010. pozivao tuženu da u razumnom roku od 8 dana oslobodi predmetnu nekretninu od prava trećih osoba, odnosno prava Grada Zagreba, s time ukoliko isto ne učini u roku od 8 dana od dana zaprimanja dopisa, da raskida predmetni ugovor o kupoprodaji te da tužena isto nije učinila, što proizlazi iz njezina dopisa od dana 26. listopada 2010. kojim tužitelja obavještava da ne pristaje na raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina, a također i iz nesporne činjenica da se treća osoba, Grad Zagreb u međuvremenu upisala kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama. Na navedeni način tužitelj je postupio u skladu s odredbom 431. Zakona o ZOO koji propisuje da kad se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan obavijestiti prodavatelja o tome, osim kad je to prodavatelju već poznato i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega ili da mu, kad su objekt ugovora stvari određene po rodu, isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka. Pritom valja istaknuti kako tužena prodanu nekretninu do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku (dakle gotovo 15 godina od podnošenja tužbe) nije oslobodila od prava trećeg.

27. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj dopisom od 16. listopada 2007. raskinuo predmetni ugovor temeljem odredbe članka 432. st. 2. ZOO koja propisuje ako prodavatelj ne udovolji kupčevu zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti, a s obzirom da tužena nije u roku od 8 dana od primitka predmetnog dopisa tužitelja, oslobodila predmetnu nekretninu od prava trećih osoba, u odnosu na predmetnu česticu. Dakle, u slučaju postojanja pravnih nedostataka prodane stvari kupac može raskinuti ugovor, a ako postoji spor je li raskid ugovora proizveo pravni učinak odlučuje sud deklaratornom presudom jer sud nema ovlaštenje ni u slučaju ovakvog raskida konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, a što se tiče deklaratornog zahtjeva nije sporno da je tužitelj dao izjavu o raskidu ugovora dopisom od 16. listopada 2007. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.

28. Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene su svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok je u stavku 2. te odredbe propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Stavkom 5. te odredbe propisano je da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. Budući da je u ovome postupku utvrđeno da je predmetni ugovor raskinut i da je prednik tužene temeljem tog ugovora na ime iznosa kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu primio 13. studenoga 2007. iznos od 57.690,47 EUR (434.669,00 kuna), a koji navod tužena niti ne osporava, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu tog iznosa. Glede visine tužbenog zahtjeva sud je u cijelosti kao logične i sukladne ispravama koje se nalaze u spisu prihvatio navode tužitelja kojima ukazuje da je kupoprodajna cijena za obje nekretnine ukupne površine 1411 m 2 koja su bile predmet kupoprodaje ugovorena i plaćena u iznosu od 141.000,00 eura, što znači da je cijena za 1 m 2 iznosila 100,00 eura, a s obzirom da sporna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro ima 593 m2, to znači da je tužitelj tuženoj za predmetnu nekretninu isplatio iznos od 59.300,00 eura na dan 13.11.2007. po srednjem tečaju HNB 7,33 kune za 1 EUR pa stoga tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 434.669,00 kuna, a što predstavlja protuvrijednost od 59.300,00 EUR na dan 13.studeni 2007. po srednjem tečaju HNB 7,33 kune za 1 EUR. Taj kunski iznos primjenom tečaja konverzije nakon uvođenja EUR kao službene valute u RH iznosi 57.690,47 EUR, koliko tužitelj i potražuje. Zatezne kamate na taj iznos teku od 14. studenoga 2007., kao dana nakon kojeg je isplata primljena temeljem odredbe čl. 368. st. 5. ZOO. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

29. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka FŠ čije saslušanje je predloženo na okolnost razloga nepodnošenja prijedloga za uknjižbu predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama od strane tužitelja u vrijeme kada je on bio direktor tužitelja, a iz razloga što navedena okolnost nije pravno odlučna. Također sud nije po prijedlogu tužitelja pribavljao ispravu temeljem koje je treća osoba-Grad Zagreb upisala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu Z-22981/16, budući da iz rješenja toga poslovni broj Z-9362/17 od 6. travnja 2017. (list spisa 157-159) nedvojbeno proizlazi da je pravo vlasništva treće osobe na predmetnoj nekretnini nedvojbeno upisano u postupku postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na temelju Rješenja o deposedaciji broj UP/I-05-2-1300/3-79 od 31. svibnja 1979. koje stranke pogrešno nazivaju rješenje o "eksproprijaciji" (umjesto ispravno "deposedaciji"), a koje rješenje prileži spisu.

30. Navodi tužene da je vrijednost naslijeđene imovine manja od utuženog potraživanja također nisu pravno odlučni. Prema članku 139. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; u daljnjem tekstu: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok je u stavku 3. te odredbe propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Tužena u ovome postupku nije dokazala da je vrijednost naslijeđene imovine manja od utuženog potraživanja, nije čak niti navela kolika je ukupna visina vrijednosti naslijeđene imovine, kamoli dokazala, a nije niti navela niti dokazala kolika je ukupna vrijednost ostaviteljevih dugova koje je već podmirila, a na što sud pazi samo na prigovor nasljednika, u smislu odredbe članka 149. ZN.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 1.00,000 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja 4 obrazložena podnesaka od 18.11.2015., 17.11.2016., 24.3.2017., 15.3.2019. u iznosu od 1.00,000 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 2.4.2012., 1.12.2015., 18.10.2016., 24.4.2017., 4.10.2017., 8.1.2019., 2.4.2019., 10.6.2019., 23.9.2019., 10.3.2025. u iznosu od 1.000,000 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat mu je trošak pristupa na ročišta održana 15.9.2015. i 8.3.2017. u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife za svako ročište, odnosno ne više od 50 bodova, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen. Priznat mu je trošak sastavljanja podnesaka od 25.1.2012. i 30.8.2019. u iznosu od 100,00 EUR za svaki podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ne više od 50 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje navedenih podnesaka tužitelj je odbijen (toč. IV. izreke). Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 622,47 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 622,47 EUR. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

31.1. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 2.11.2016. jer isti s obzirom na svoj sadržaj nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 17.2.2025. kojim iskazuje iznos koji potražuje tužbenim zahtjevom i u valuti EUR, budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja žalbe od 25.4.2018. od koje je odustao pa se s obzirom na takvu dispoziciju tužitelja ukazuje da taj trošak, iako je nastao, nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zadru.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po punomoćniku