Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-660/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Štefice Bukvić, predsjednice vijeća, te Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Androš članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2025., poslovni broj P- 883/2024-42, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2025., poslovni broj P-883/2024-42.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice (toč. I. izreke)

b) preinačava u odnosu na odluku o trošku (toč. III. izreke) tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 1.345,96 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2025. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 4.953,41 eura te zatezne kamate koji teku na iznos od

- 2,40 eura od 31.8.2007.

- 0,44 eura od 30.9.2007.

- 2,83 eura od 30.11.2007.

- 1,67 eura kn od 31.12.2007.

- 5,86 eura od 31.1.2008

- 8,17 eura od 29.2.2008

- 12,11 eura od 31.3.2008

- 6,18 eura od 30.4.2008.

- 3,83 eura od 31.5.2008.

- 6,72 eura od 30.6.2008.

- 2,48 eura od 31.7.2008.

- 2,69 eura od 31.8.2008.

- 5,2 eura od 30.9.2008.

- 24,26 eura od 31.10.2008.

- 11,49 eura od 30.11.2008.

- 27,72 eura od 31.12.2008.

- 30,21 eura od 31.1.2009.

- 31,34 eura od 28.2.2009.

- 28,23 eura od 31.3.2009.

- 28,82 eura od 30.4.2009.

- 24,08 eura od 31.5.2009.

- 20,58 eura od 30.6.2009

- 21,51 eura od 31.7.2009

- 23,35 eura od 31.8.2009

- 23,19 eura od 30.9.2009

- 21,33 eura od 31.10.2009

- 24,82 eura od 30.11.2009

- 27,63 eura od 31.12.2009.

- 31,62 eura od 31.1.2010

- 30,7 eura od 28.2.2010

- 36,11 eura od 31.3.2010

- 32,7 eura od 30.4.2010

- 37,09 eura od 31.5.2010

- 54,41 eura od 30.6.2010

- 50,84 eura od 31.7.2010

- 61,73 eura od 31.8.2010

- 57.97 eura od 30.9.2010

- 51,92 eura od 31.10.2010

- 80,15 eura od 30.11.2010.

- 80,94 eura od 31.12.2010.

- 69,43 eura od 31.1.2011.

- 73,86 eura od 28.2.2011

- 68,72 eura od 31.3.2011

- 69,66 eura od 30.4.2011

- 91,4 eura od 31.5.2011

- 93,52 eura od 30.6.2011

- 111,69 eura od 31.7.2011.

- 102,35 eura od 31.8.2011

- 92,14 eura od 30.9.2011

- 1.023,45 eura od 05.10.2011.

- 9,89 eura od 31.10.2011.

- 60,18 eura od 30.11.2011.

- 63,43 eura od 31.12.2011.

- 66,26 eura od 31.1.2012

- 66,64 eura od 29.2.2012

- 64,68 eura od 31.3.2012

- 66 eura od 30.4.2012

- 66,91 eura od 31.5.2012

- 65,39 eura od 30.6.2012

- 65,79 eura od 31.7.2012

- 64,64 eura od 31.8.2012

- 62,21 eura od 30.9.2012

- 64,84 eura od 31.10.2012

- 66,1 eura od 30.11.2012

- 65,18 eura od 31.12.2012

- 60,22 eura od 31.1.2013

- 63 eura od 28.2.2013

- 64,85 eura od 31.3.2013

- 63,15 eura od 30.4.2013.

- 58,02 eura od 31.5.2013

- 57,89 eura od 30.6.2013

- 59.57 eura od 31.7.2013.

- 61,17 eura od 31.8.2013

- 63,97 eura od 30.9.2013

- 62,53 eura od 31.10.2013

- 63,55 eura od 30.11.2013

- 64,71 eura od 31.12.2013

- 65,43 eura od 31.1.2014

- 66,96 eura od 28.2.2014

- 66,46 eura od 31.3.2014

- 64,77 eura od 30.4.2014

- 64,23 eura od 31.5.2014

- 64,47 eura od 30.6.2014

- 66,36 eura od 31.7.2014

sve do isplate i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015 u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 12. srpnja 2007. kojom je ugovorena valutna klauzula“.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 1.595,96 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana. "

2. Ovu presudu u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Među strankama nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor – banka, 12. srpnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 26.983,00 CHF po srednjem tečaju banke za CHF.

7. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

9. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

10. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Suprotno žalbenim navodima odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZPP-a.

13. Stoga je prvostupanjski sud s pravom utvrdio ništetnim odredbu ugovora koja sadržava valutnu klauzulu.

14. S pravom je prvostupanjski sud temeljem propisa čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.953,41 EUR (razlika tečaja) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne preplaćene iznose od dana plaćanja do isplate.

14.1. Naime provedenim vještačenjem je utvrđeno da je razlika s osnove valutne klauzule, odnosno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita 4.953,41 EUR.

15. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može se smatrati poštenim stjecateljem.

16. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.).

16.1. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 5. ožujka 2021., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača je postala pravomoćna 15. lipnja 2018. (valutna klauzula), to očito nije protekao zastarni rok iz propisa čl. 241. i 255. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21)

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika objavljenu u Narodnim novinama broj 138/2023.

17.1. Naime, prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (kao i Rev 562/2024).

18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu, jer iako je dio deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odbijen, prvostupanjski sud je istovremeno po službenoj dužnosti utvrdio ništetnim drugu odredbu ugovora.

19. Međutim s pravom tuženik u žalbi ukazuje da tužiteljica nema pravo na trošak za pristup punomoćnika za objavu presude. Naime, punomoćnik tužiteljice nije pristupio na ročište pa tužiteljici ne pripada trošak za tu radnju, te je u tom dijelu odluku odluka prvostupanjskog suda preinačena i tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.345,96 EUR.

20. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

21. U nepobijanom odbijajućem dijelu (točka II. izreke) presuda ostaje neizmijenjena.

22. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić