Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-628/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJE

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Perkov, odvjetnica iz Odvjetničkog društvo Marić Stajčić & Perkov j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanski sud u Zagrebu, poslovni broj P-5113/2023- 13 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana, te se presuda i rješenje Općinskog građanski sud u Zagrebu, poslovni broj P-5113/2023-13 od 2. prosinca 2024.,

- potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke rješenja,

- ukida u pobijanim točkama I. izreke presude i II. izreke rješenja i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja

s u đ e n o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se ovrha određena Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, posl. br. Ovrv-268/12 od dana 02. veljače 2012. godine nedopuštenom.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da na račun ovršenika ĐF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., izvrši povrat sredstava zaplijenjenih i prenesenih temeljem zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o., iz Zagreba, Josipa Marohonića 1, OIB: 70133616033, podnesenog temeljem osnove za plaćanje - Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Milana Glibote, poslovni broj Ovrv-268/12 od dana 02.02.2012. godine.

II. Nalaže se ovrhovoditelju TELEMACH HRVATSKA d.o.o., iz Zagreba, Josipa Marohonića 1, OIB: 70133616033, da ovršeniku ĐF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke pa do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

i r i j e š e n o j e

I. Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica predlaže odgodu ovrhe u ovom predmetu do odluke po ovoj tužbi, kao nedopušten.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana."

2. Navedenu odluku u cijelosti, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu odluku na način da prihvati tužbene zahtjeve i tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži troška sastava žalbe i pristojbe po odluci suda.

3. U odgovor na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Razmatrajući pobijanu odluku, postupak koji je prethodio, navode iz žalbe tužitelja, kao i navode odgovora na žalbu, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-268/12 od 2. veljače 2012., kao i zahtjev za povrat sredstava zaplijenjenih i prenesenih temeljem ovrhovoditeljevog (u ovom predmetu tuženika) zahtjeva za naplatu.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovrv-25252/23-5 od 5. svibnja 2023. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim i to iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22: u daljnjem tekstu: OZ/12).

8. Sud prvog stupnja u provedenom postupku je utvrdio:

- da je po prijedlogu ovrhovoditelja Tele2 d.o.o. protiv ovršenika ĐF, ovdje tužiteljice, na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga Javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-268/12 od 2. veljače 2012., (u daljnjem tekstu: Rješenje o ovrsi), koje je postalo pravomoćno i ovršno 23. veljače 2012., a što proizlazi iz klauzule pravomoćnosti i ovršnosti javnog bilježnika od 2. travnja 2012.,

- da je tuženik na temelju Rješenja o ovrsi podnio zahtjev za naplatu kod Financijske agencije, (u daljnjem tekst. FINA), u travnju 2012. te je FINA na temelju toga zahtjeva 4. travnja 2012. vratila osnovu tuženiku s naznakom: „Za navedeni OIB ovršenika niti jedna banka u JRR nije dostavila podatke o računima ovršenika s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima.“, čime je nastupio prekid zastare u travnju 2012.,

- da je tuženik na temelju Rješenja o ovrsi podnio zahtjev za naplatu kod FINA-e u srpnju 2012. te je FINA na temelju toga zahtjeva 10. srpnja 2012. vratila osnovu tuženiku s naznakom: „Za navedeni OIB ovršenika niti jedna banka u JRR nije dostavila podatke o računima ovršenika s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima.“, čime je nastupio prekid zastare u srpnju 2012.,

- da je tuženik na temelju Rješenja o ovrsi podnio zahtjev za naplatu kod FINA-e u 24. lipnju 2015. te je FINA na temelju toga zahtjeva 1. srpnja 2015. vratila osnovu tuženiku s naznakom: „Račun ne postoji u JRR, za navedeni OIB ovršenika niti jedna banka u JRR nije dostavila podatke o računima ovršenika s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima.“, čime je nastupio prekid zastare u lipnju 2015.,

- da je tuženik na temelju Rješenja o ovrsi podnio zahtjev za naplatu kod FINA-e 23. ožujka 2023. te je FINA zavela navedenu osnovu (rješenje o ovrsi) u redoslijed naplate i započela provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice,

- da posljedično naprijed navedenom razlozi zbog kojih je tuženiku osnova za plaćanje tri puta vraćena, a zbog čega je ovrha naplatom kod FINA-e postala bezuspješnom, nisu razlozi koji leže na tuženiku u smislu odredbe iz čl. 242. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 229/18, 126/21,114/22, 156/22, 145/23,155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) jer upravo tužiteljica u tom trenutku, prema podacima FINA-e , nije imala novčanih sredstava na računima banaka temeljem kojih se navedena ovrha mogla uspješno provesti slijedom čega je sud prvog stupnja utvrdio da je u sva tri slučaja došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a posljednji put podnošenjem prijedloga za izravnu naplatu 24. lipnja 2015. zbog čega u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tuženika.

9. Na osnovu utvrđenog sud prvog stupnja je pozivajući se na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ/12, čl. 233. st. 1., čl. 241. st. 1., čl. 242., čl. 245. st. 1. ZOO-a, odbio tužbene zahtjeve kao neosnovane jer tužiteljica do zaključenja glavne rasprave nije tvrdila niti dokazivala da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave - Rješenja o ovrsi ukinuta ili na drugi način stavljena van snage i jer je zaključio da nije došlo do zastare novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja.

10. Na temelju rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, a kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može pokrenuti postupak izvansudske ovrhe koji je propisan u čl. 284. OZ/12, a na način da može izravno zatražiti od FINA-e da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. U st. 5. istog članka propisana su i pravna sredstva koje stoje na raspolaganju ovršeniku, a to je podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

10.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim koji sadržajno predstavlja žalbu nakon proteka roka, a povodom koje je navedenim zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovrv-25252/23-5 od 5. svibnja 2023. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim i to iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ/12.

11. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ/12 je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

11.1. Iz sadržaja žalbe (prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim) koju je podnijela tužiteljica i njezinih navoda tijekom postupka, bez obzira što se pozvala na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ/12, proizlazi da tužiteljica ne osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja odnosno pasivnu legitimaciju ovršenika već ističe da Rješenje o ovrsi nije moglo steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti jer joj nikada nije dostavljeno i da nije znala za postojanje istog, a radi čega je podnijela i zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

11.2. Dakle tužiteljica ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ/12 kojom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je doneseno nije stekla svojstvo ovršnosti. Ne radi se o žalbenom razlogu povodom kojeg se ovršenik upućuje na pokretanje parnice prema odredbi čl. 48. st. 1. odnosno čl. 51. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12; u daljnjem tekstu: OZ/96) odredbe kojeg su se primjenjivale u vrijeme podnošenja prijedloga i donošenja Rješenja o ovrsi, sada odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ/12, odnosno čl. 55. st. 1. i 2. OZ/12, i takav put pravne zaštite nije dopušten.

11.3. Sve dok nije pravomoćno ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, takva isprava ispunjava uvjete iz čl. 23. OZ/12 za ovrhu.

11.4. S obzirom na navedeno nejasni su navodi suda prvog stupnja da bi tek ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti Rješenja o ovrsi bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

11.5. Prema navedenom nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom premetu odluka o ukidanju potvrde pravomoćnosti i ovršnosti slijedom čega nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 12. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi ukazuje tužiteljica.

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u slučaju kada se utvrdi kako je izvansudska ovrha nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti (čl. 72. st. 2. OZ-a), kao u slučaju kada ovršenik nema računa po kojima bi se ovrha kod FINA-e mogla provesti, ovrhovoditelj nije dužan (ali može) predložiti provođenje ovrhe novim sredstvom odnosno na novom predmetu ovrhe (čl. 5. st. 3. i 285. st. 2. OZ/12).

12.1. Prema stavu ovoga suda, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice, činjenica da je FINA prema odredbi čl. 3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 96/10, 99/11) i čl. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 6/13) vratila osnovu za plaćanje u postupku izravne naplate jer niti jedna banka u JRR nije dostavila podatke o računima ovršenice s kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima, ne sprječava ovrhovoditelja da tu istu osnovu za plaćanje ponovno podnese FINA-i na naplatu, a niti je takva nemogućnost ponovnog podnošenja osnove za plaćanje propisana odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10, 112/12) i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20).

13. Suprotno žalbenim navodima, podnošenjem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na provedbu FINA-i tuženik je prekidao tijek zastare u travnju 2012., u srpnju 2012., u lipnju 2015., (čl. 241. ZOO-a), pa računajući od 24. lipnju 2015. kada zastara počinje teći iznova desetogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a nije protekao do podnošenja zahtjeva 23. ožujka 2023., osim u odnosu na zatezne kamate iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-268/12 od 2. veljače 2012.

14. U ovom slučaju kada su zatezne kamate zajedno s glavnicom utvrđene Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika radi se o povremenoj tražbini, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZOO-a. Rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan je odredbom čl. 226. st. 1. ZOO-a i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Prema tome, u konkretnom slučaju u odnosu na zatezne kamate ne može se primijeniti zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO-a već se primjenjuje rok od 3 godine prema odredbi čl. 233. st. 2. u vezi čl. 226. st. 1. ZOO-a. (vidi odluku VSRH Rev-87/2022; vidi pravni stav zauzet na sjednici Građanskog odjela vrhovnog suda RH broj Su-IV-56/19 od 21. studenog 2019.), pa računajući od 24. lipnju 2015. zahtjev za naplatu zateznih kamata od 23. ožujka 2023. podnesen je nakon proteka zastarnog roka.

14.1. Navodi tužiteljice da je nastupila zastara novčane tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom odnose se kako na glavnicu tako i na kamate. Sud prvog stupnja zastaru nije raspravio u odnosu na navedeni pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji se odnosi na zastaru zateznih kamata niti je naveo odlučne razloge o zastari zateznih kamata. Uz to iz pobijane odluke ne proizlazi na koje iznose i od kada teku zatezne kamate. Stoga je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pa je valjalo ukinuti odluku suda prvog stupnja u točke I. izreke presude u dijelu kojim su odbijeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom i za povrat prenesenih novčanih sredstava, i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u kojem će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano u ovom obrazloženju.

15. Kako je ukinuta odluka suda prvog stupnja u glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluke o troškovima postupka iz točke I. izreke presude i točke II. izreke rješenja.

16. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio u točki I. izreke rješenja jer se o odgodi ovrhe odlučuje u ovršnom postupku, (čl. 65. OZ/12).

17. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 369. st. 1. i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić