Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1953/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 52634238587, Zagreb, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 2083/2022-10 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2083/2022-10 od 10. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se pred Financijskom agencijom vodi protiv tužitelja JP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB 52634238587, Zagreb, po Zahtjevu za izravnu naplatu po presudi OS u Zadru, poslovni broj K-612/06 od 14.5.2007., potvrđena presudom ŽS u Zadru, poslovni broj Kž-293/07 od 27.3.2008., a radi naplate iznosa od 90.000,00 kn.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.040,90 EUR, sa zateznom kamatom od 10. listopada 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, uz naknadu troška postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom, povodom zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja, za izravnu naplatu imovinsko-pravnog zahtjeva usvojenog presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-612/06 od 14. svibnja 2007., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Kž-293/07 od 27. ožujka 2008., a radi naplate iznosa od 90.000,00 kn.

8. Nesporno je da je povodom izjavljenog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tužitelj zaključkom prvostupanjskog suda broj: Ovr- 1229/2022 od 27. travnja 2022. upućen na pokretanje parnice iz razloga istaknutih u prijedlogu (prigovor zastare) pozivajući se na čl. 50. st. 1. toč. 11., u svezi čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17.,131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ).

9. Među strankama je sporno je li nastupila zastara potraživanja iz ovršne isprave, pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-612/06 od 14. svibnja 2007.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi da je citiranom presudom, osim što je ovdje tužitelj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela, temeljem čl. 132. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku ( „Narodne Novine“ broj 110/97) usvojen imovinsko-pravni zahtjev oštećenika Republike Hrvatske u iznosu od 90.000,00 kn te da je presuda postala pravomoćna dana 27. ožujka 2008., a ovršna u odnosu na imovinsko – pravni zahtjev 24. travnja 2010.

11. Nadalje, iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi da je izvršenim uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1229/2022, vidljivo da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak protiv tužitelja kao ovršenika radi ovrhe na novčanoj tražbini po računu, zahtjevom za izravnu naplatu i to dana 16. veljače 2022.

12. Prilikom očitovanja na prijedlog tužitelja kao ovršenika za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom, kao i tijekom parničnog postupka koji je tužitelj pokrenuo po toj osnovi, tuženik ustraje na stajalištu kako se tužitelj neosnovano poziva na nastupanje zastare tražbine utvrđene citiranom presudom, budući je odredbom čl. 85. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ) propisano da imovinsko-pravni zahtjev koji je dosuđen pravomoćnom i ovršnom presudom u kaznenom postupku ne zastarijeva.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da čl. 85. KZ-a ne propisuje da imovinsko- pravni zahtjev koji je dosuđen pravomoćnom i ovršnom presudom u kaznenom postupku ne zastarijeva.

14. Pritom ovaj sud ističe da čl. 85. st. 4. KZ-a propisuje kako izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva, dok u konkretnom slučaju tužitelju kao okrivljeniku niti nije oduzeta imovinska korist temeljem odredbe čl. 82. tada važećeg Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97), već je smisleno odredbi čl. 132. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku usvojen imovinskopravni zahtjev oštećenika Republike Hrvatske u iznosu od 90.000,00 kn.

15. Imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi dva su različita pravna instituta i to građanskog (imovinskopravni zahtjev) i kaznenog (oduzimanje imovinske koristi) te ih se ne može izjednačavati na način kako to smatra tuženik.

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno otklonio primjenu odredbe čl. 85. st. 4. KZ-a na konkretni slučaj, jer se ta odredba ne odnosi na imovinskopravni zahtjev, a koji je predmet spora.

17. Nastavno na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), koji propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

18. Uzimajući u obzir da je navedena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-612/06 od 14. svibnja 2007., postala pravomoćna dana 27. ožujka 2008., a ovršna u odnosu na imovinsko – pravni zahtjev 24. travnja 2010., to je pravilnom primjenom čl. 233. st. 1. ZOO-a, prvostupanjski sud utvrdio kako je zahtjev za izravnu naplatu od 16. veljače 2022., podnijet protekom zakonom propisanog roka od deset godina pa je došlo do nastupanja zastare.

19. U pogledu dijela žalbe u kojem se tuženik poziva na činjenicu prekida zastare, uslijed podnošenja ranijeg prijedloga za ovrhu, koji je kod prvostupanjskog suda vođen po poslovnim brojem Ovr-5697/2013, potrebno je naglasiti kako se prema članku 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Tuženik se tijekom postupka tužiteljevom zahtjevu uopće nije suprotstavljao prigovorom prekida zastare. Isti navedeno nije isticao kako prilikom očitovanja na prijedlog tužitelja kao ovršenika za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom, tako niti tijekom prvostupanjskog postupka, već je taj prigovor istaknuo tek u žalbi. Zato taj dio sadržaja žalbe predstavlja iznošenje novih okolnosti koje je tuženik imao prilike, ali i obvezu, iznijeti do zaključenja glavne rasprave. Prema tome, tuženik je prekludiran u iznošenju takvih žalbenih navoda pa ih niti ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u razmatranje prilikom odlučivanja o žalbi.

20. Budući da tuženik nije naveo određene razloge pobijanja odluke o troškovima postupka, ovaj sud je istu ispitao u odnosu na razloge na koje pazi po službenoj dužnosti te utvrdio da je ista zakonita i pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

21. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

22. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš