REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3936/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐU iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 48/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Velika Gorica, Ulica Matije Magdalenića 2, radi napuštanja EGP-a, nakon održane usmene rasprave, dana 10. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: UP/I-216-04/22-02/135, Ur.broj: 511-19-36-22-1 od 12. svibnja 2022. godine.

II) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 7.250,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: UP/I-216- 04/22-02/135, Ur. broj: 511-19-36-22-1 od 12. svibnja 2022. godine pod točkom 1. se utvrđuje da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, pod točkom 2. se određuje da će se stranca iz točke 1. izreke toga rješenja prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen i pod točkom 3. se određuje da je stranac iz točke 1. izreke toga rješenja dužan se prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj je u tužbi osporavao zakonitost tuženikove odluke, te prvenstveno istaknuo kako se pobijano rješenje tuženika u bitnome temelji na tome što se tužitelj vodi u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS II) sa mjerom „zabrana ulaska ili boravka državljanina. trećih zemalja na schengenskom području-čl. 24. SIS II uredbe“, a razlog čemu je odluka Švicarske (države nečlanice Europske unije) o trajnoj zabrani ulaska u Švicarsku.

2.1 Dalje je naveo kako prilikom donošenja pobijanog rješenja na opisani način tuženik nije primijenio niz Uredbi i Povelje Europske Unije, kao niti praksu Europskog suda za ljudska prava.

2.2. Istaknuo je kako u konkretnom slučaju, pobijano rješenje kojim se tužitelju nalaže napustiti Europski gospodarski prostor i Republiku Hrvatsku nije doneseno od strane nezavisnog tijela, već od strane tijela koje zahtijeva da tužitelj napusti Republiku Hrvatsku.

2.3. Ukazao je i da se tuženik pozvao na ranije doneseno rješenje o protjerivanju Policijske uprave zagrebačke broj 511-19-23/1-PB-56627-UP/I-13578/1-2018. od 10. siječnja 2019. godine u čijem se obrazloženju navodi da tužitelj temeljem klasificiranog dokumenta Sigurnosno obavještajne službe predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, a bez obrazloženja razloga zbog kojih je dokument Sigurnosno obavještajne službe klasificiran tj. povjerljiv, kao i bez obrazloženja u kojoj mjeri je taj dokument pregledan.

2.4. Tužitelj smatra da tuženik vrlo široko tumači pojam nacionalne sigurnosti, ali je istaknuo da pojam nacionalne sigurnosti i javnog reda obuhvaća slučajeve u kojima državljanin treće zemlje pripada udruženju koje podržava međunarodni terorizam ili podržava takvo udruženje.

Slijedom navedenog, tužitelj smatra nespornim da on nije bio podvrgnut dostatnom ispitivanju.

2.5. Napomenuo je i kako se ne uzima u obzir činjenica da on ne pripada udruženju koje podržava međunarodni terorizam niti podržava takvo udruženje, kao niti činjenica da protiv njega u Republici Hrvatskoj nikada nije poduzet kazneni progon za kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, a u kategoriju kojih kaznenih djela prema Kaznenom zakonu ulaze kaznena djela vezana uz terorizam.

Nadalje, analognom primjenom Preambule (8) Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem, jasno je da tužitelj nije prijetnja javnom poretku ili nacionalnoj sigurnosti jer odredba navodi da takva kvalifikacija obuhvaća osudu za počinjeno teško kazneno djelo, a što u odnosu na tužitelja iz ranije spomenutih razloga nije slučaj. Također odredba čl. 6. naprijed spomenute Uredbe propisuje: „Pri donošenju odgovarajuće odluke, država članica uzima u obzir ozbiljnost ili vrstu kaznenog djela protiv javnog poretka ili javne sigurnosti ili opasnost koju dotična osoba predstavlja, istodobno uzimajući u obzir trajanje boravišta i postojanje veza sa zemljom boravišta“.

2.6 Naveo je kako treba uzeti u obzir da protiv tužitelja u Republici Hrvatskoj nikada nije poduzet kazneni progon za kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, a u kategoriju kojih kaznenih djela prema Kaznenom zakonu ulaze kaznena djela vezana uz terorizam, to se ne može tvrditi da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalni poredak.

2.7 Naglasio je i kako tuženik ne uzima u obzir da je tužitelj oženjen i otac dvoje malodobne djece (sinova Đ i N), te su mu supruga i djeca hrvatski državljani koji su trajno nastanjeni u Republici Hrvatskoj, a s njim i njegovom suprugom živi i maloljetna kćerka njegove supruge iz prvog braka (NU) koja je također hrvatska državljanka trajno nastanjena u Republici Hrvatskoj.

2.8 Tužitelj je napomenuo kako je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio uzeti u obzir odredbe čl. 24. st. 2. i 3. Povelje EU o temeljnim pravima 2007/C 303/01, a kojim odredbama su nedvosmisleno regulirana prava djeteta.

2.9 Naglasio je kako, pitanje tužiteljevog napuštanja područja Republike Hrvatske prerasta u pitanje ljudskih prava tužitelja i njegove obitelji, te njihove zaštite, pa je trebalo voditi računa o zaštiti jedinstva obitelji, što je i jasan stav Ustavnog suda Republike Hrvatske.

2.10 Napomenuo je i kako njegova supruga nije zaposlena radi brige i odgoja maloljetne djece pa je ovakvom odlukom tuženika i u odnosu na nju počinjena povreda ljudskih i socijalnih prava.

2.11 Predložio je naslovnom sudu nakon provedene rasprave donijeti presudu kojom će poništiti pobijano rješenje i sam riješiti upravnu stvar, odnosno podredno, presudu kojom će poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti upravnom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je tužba u cijelosti neosnovana. Dalje je naveo kako je postupak proveden po službenoj dužnosti, sukladno svim pravilima upravnog postupka, a odluka se temelji na članku 184. st. 1. i članku 186. stavka 1. Zakona o strancima.

3.1. Napomenuo je da se u spornom rješenju o povratku donesenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, PP Velika Gorica, Klasa: UP/I-216- 04/22-02/135; Ur.broj: 511-19-36-22-1 od 12. svibnja 2022. godine, navode sva utvrđena činjenična stanja, kao i izjave tužitelja ĐU, prilikom donošenja istoga.

- od 20.09.2013. god. do 28.10.2018. god. imao odobren privremeni boravak u RH,

- predmetni ĐU neprekidno boravi na području RH od 2019. g. bez valjanog odobrenja boravka,

- nije postupio po rješenju o protjerivanju PU zagrebačke br. 511-19-23/1-PB-56627- UP/I- 13578/1-2018. od 10.01.2019. god., te rješenju o povratku PU zagrebačke broj:

511-19- 23/1-PB-56627-UP/I-13578/1-2018. od 10.01.2019. god. na temelju kojih je trebao napustiti RH najkasnije do 28.07.2019. godine dok također ima izrečenu zabranu ulaska u RH od 29.07.2019. do 29.07.2039. godine.

- da se ĐU vodi i u SIS II sustavu sa mjerom „zabrana ulaska ili boravka državljana. trećih zemalja na Schengenskom području čl. 24. SIS II uredbe".

- na navedena rješenja o protjerivanju i povratku se žalio I. stupanjskom povjerenstvu za žalbu u MUP-u, koji su u rješenju klasa: UP/II-217-02/19-06/19 Ur.broj: 317-19-2 od 20.05.2019. odbili istu, a koja je postala izvršna 28.06.2019. godine.

- na navedeno rješenje MUP-a je dana 26.07.2019. godine podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, koji je dana 18.12.2019. god. donio rješenje posl. br. 32 Usl- 2430/19- 10 u kojem se odbija prijedlog tužitelja kao neosnovan na temelju odredbe čl. 65. st. 1. i 4. u vezi s čl. 26. st. 2. ZUS-a, a protiv kojeg rješenja žalba nije dopuštena temeljem čl. 67. st. 1. i čl. 26. ZUS-a.

- od 11.02.2019. pa sve do 23.09.2019. god. bio neprekidno u istražnom zatvoru u Zagrebu poradi kaznenog djela „Neovlaštena proizvodnja i promet drogama" iz čl. 190. st. 2. KZ-a RH.

- u braku je sa drž. [adresa] ŠU (1986. god.) sa kojom ima dvoje malodobne djece - sinove Đ (2012. god.) i N (2016. god.)- oboje su drž. RH, dok sa njima još živi i NU (2009. god.) - kćer od njegove supruge iz prvog braka,

- od 1988.g. živio u [adresa] sa majkom, državljankom Švicarske koja i danas živi u gradu Luganu u Švicarskoj, te je je u Švicarskoj je završio srednju školu za rezača dragog kamenja,

- da je u vremenskom periodu od 2003. -2005. god. je bio u braku sa državljankom Švicarske GU,

- za vrijeme boravka u Švicarskoj imao je „problema" sa policijom zbog sitnih krađi, pušenja marihuane te narušavanja JRM-a,

- 2006. godine se vratio u BIH gdje je upoznao sadašnju suprugu ŠU sa kojom se vjenčao 2011. godine u Metkoviću,

- tijekom 2015. g. tražio u Švicarskoj svoja prava vezana za mirovinsko i životno osiguranje ali je zbog prijašnjih sukoba i prekršaja bio deportiran u BIH sa zabranom ulaska u Švicarsku,

- ima želju i dalje ostati i živjeti u [adresa] jer mu tu žive supruga i djeca koji su državljani RH o kojima se on brine. U Švicarsku ne može (iako mu tamo živi majka koja je državljanka Švicarske ) jer ima zabranu. U BIH nema žive rodbine ni nekretnina u kojima bi mogao boraviti ali navodi da ukoliko ne uspije regulirati svoj boravak u RH u roku od 30 dana da će dragovoljno otići živjeti u [adresa].

- stoga slijedom navedenog predmetni ĐU nezakonito boravi u [adresa] od 18.12.2019. godine.

3.2. Tuženik je naglasio kako su prilikom donošenja navedenog rješenja, odnosno određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, uzete u obzir i sve osobne okolnost kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje sukladno članku 184. stavku 3 Zakona o strancima ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana, te nisu utvrđene nikakve zapreke za dragovoljni odlazak, osobito stoga što je imenovani naveo da će pokušati regulirati svoj boravak, te u slučaju da ne uspije da će postupiti po izdanom rješenju i napustiti EGP u određenom roku od trideset dana.

3.3. Tuženik je napomenuo kako su netočni navodi tužitelja da je sporno rješenje nepravilno i nezakonito budući se rješenje tuženika u bitnome temelji na tome što se tužitelj vodi u SIS II sa mjerom „zabrana ulaska ili boravka državljana trećih zemalja na Schengenskom području - čl. 24 SIS II uredbe, a razlog čemu je odluka Švicarske (koja nije članica Europske unije) o trajnoj zabrani ulaska u Švicarsku.

Tuženik je naglasio kako navedeno rješenje nije predmet ovog upravnog spora.

3.4. Tuženik je istaknuo kako se tužitelj u tužbi poziva na doneseno rješenje o protjerivanju PUZ-e 511-19- 23/1- PB-56627-UP/I-13578/1-2018 od 10 siječnja 2019. u kojem navodi da nije obrazloženo u kojoj je mjeri dokument Sigurnosno obavještajne službe pregledan, a što nije predmet ovdje osporavanog rješenja, a na koje rješenje je Upravni sud u Zagrebu dana 22.05.2020. godine već donio presudu, posl. br. 32 Usl- 2430/19-17 u kojem navodi da je zahtjev tužitelja neosnovan.

Sud je čitanjem osporavanih rješenja i spisa tuženika utvrdio da su ista donesena povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, kao člana obitelji ŠU, državljanke RH.

3.5. Obrazložio je kako su osporavane odluke donesene na temelju odredbe članka 54. stavka 1. točka 6. i stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 130/1 1., 74/13,, 69/17. 46/18., dalje ZS), odnosno na temelju obavijesti ureda SIRENE Švicarska od nadležnog ureda za imigraciju o trajnoj zabrani ulaska tužitelju u Schengensko područje radi više utvrđenih prekršaja i kaznenih djela, a izrečena mjera smatra se zabranom ulaska i boravka u RH. Nadalje su osporavane odluke donesena na temelju rezultata sigurnosne provjere koju je provela SOA, koja je provedena radi utvrđivanja uvjeta iz članka 54. stavka 1. točke 6. ZS-a, kojom je utvrđeno da postoje zapreke za izdavanje odobrenja za privremeni boravak tužitelju vezane za nacionalnu sigurnost.

3.6. Sud je čitanjem spisa tuženika utvrdio da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Službe za strance i azil, broj: 217-02/18-01/318 od 19. listopada 2018. godine, koji je upućen prvostupanjskom tijelu, proizlazi da je tužitelju u Švicarskoj izrečena zabrana ulaska u Schengensko područje na neograničeni rok (trajno) te da se mjera zabrane ulaska i boravka izrečena za Schengenski prostor smatra zabranom ulaska i boravka u RH. Navedena mjera izrečena je tužitelju radi više utvrđenih prekršaja i kaznenih djela.

3.7. Tuženik je naveo i kako su netočni navodi u kojima se tužitelj poziva na Preambule (8) Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2023. godine s obzirom da tužitelj nema dugotrajno boravište u [adresa] jer tužitelj nema odobren stalni boravak, a što se smatra dugotrajnim boravištem temeljem Zakona o strancima (narodne novine broj: 133/20, 114/22, 151/22).

3.8. Također su netočni i navodi tužitelja da tuženik nije uzeo uz obzir da je tužitelj otac dvoje malodobne djece, te da su mu supruga i djeca državljani RH. Nadalje, tuženik je istaknuo da zakonski termin rok za dragovoljni odlazak, ne znači da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] mora izraziti dobru volju za napuštanje EGP, već se donošenjem rješenja određuje rok u kojem je dužan napustiti EGP zbog zakonom određenih razloga, pa će ako u određenom mu roku to ne učini dragovoljno, prisilno biti udaljen..

Naveo je i kako su netočni navodi tužitelja u kojima spominje odredbe članka 24. stavka 2. i 3. Povelje Europske Unije o temeljnim pravima 2007/C 303/01 s obzirom da navodi djelovanje koje se odnosi na djecu, te da djeca tužitelja neće imati pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja osim ako je to u interesu djeteta.

3.9. Tuženik je naglasio kako se sporno rješenje ne odnosi na djecu tužitelja, a da tijelo javne vlasti odnosno u konkretnom slučaju Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija u osporavanom rješenju ne zabranjuje pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja, odnosno djeci sa tužiteljem. Ukazao je i kako prema pravu Europske unije i Vijeća Europe, pravo na poštivanje obiteljskog života nije apsolutno, te je podložno brojnim ograničenjima. Ta ograničenja, pojašnjena napomenom u Povelji EU-a o temeljnim pravima, jednaka su onima za odgovarajuću odredbu EKLJP-a, točnije članak 8. stavak 2., odnosno: u skladu su sa zakonom i potrebna u demokratskom društvu u svrhu interesa nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

3.10. Tuženik smatra da navodi iz tužbe, ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Uvodno se napominje kako je spis kod ovog suca zaprimljen u rad 24.veljače 2025.

4. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024). Na održanoj raspravi zamjenik opunomoćenika tužitelja je izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4.1. Sud prvenstveno navodi kako je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja o povratku donesenom od strane tuženika broj: UP/I-216-04/22- 02/135, UR.BROJ: 511-19-36-22-1 od 12.svibnja 2022. Tužitelj u tužbi iznosi činjenice koje se odnose na rješenje PU Zagrebačke, Sektora inspekcijskih poslova broj: 511- 19-23/1-PB-56627-UP/I-1357/1-2018 od 10.siiječnja 2019, temeljem kojeg tužitelj ima zabranu ulaska u RH u trajanju od 20 godina, a koje je postalo izvršno još 28.lipnja 2019.

Sud dalje utvrđuje kako je na navedeno rješenje tužitelj već podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, te je 18.prosinca 2019. odbijen i predmetno rješenje je pravomoćno..

5. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

5.1. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: UP/I- 216-04/22-02/135, Ur. broj: 511-19-36-22-1 od 12. svibnja 2022. godine pod točkom 1. se utvrđuje da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, pod točkom 2. se određuje da će se stranca iz točke 1. izreke toga rješenja prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen i pod točkom 3. se određuje da je stranac iz točke 1. izreke toga rješenja dužan se prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, s obrazloženjem kako je dana 12.05.2022. g. po policijskim službenicima PP Velika Gorica tužitelj zatečen na adresi neprijavljenog boravka u [adresa], nakon čega je priveden u prostorije Policijske postaje Velika Gorica radi utvrđivanja njegovog statusa i boravka u RH., kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj neprekidno boravi na području RH od 2019. g. bez valjanog odobrenja boravka. Nadalje je utvrđeno da nije postupio po rješenju o protjerivanju PU zagrebačke br. 511-19-23/1-PB-56627-UP/I-13578/1-2018. od 10.siječnja.2019. god., te rješenju o povratku PU zagrebačke broj: 511-19-23/1-PB- 56627-UP/I- 13578/12018. od 10.siječnja.2019. god. na temelju kojih je trebao napustiti RH najkasnije do 28.srpnja.2019. godine dok također ima izrečenu zabranu ulaska u RH od 29.srpnja.2019. do 29.srpnja.2039. godine. Tužitelj se vodi u SIS II sustavu sa mjerom „zabrana ulaska ili boravka drž. trećih zemalja na Schengenskom području-čl.24. SIS II uredbe". Na navedena rješenja o protjerivanju i povratku se žalio l. stupanjskom povjerenstvu za žalbu u MUP-u, koji su u rješenju klasa: UP/II-217- 02/19-06/19 Ur. broj: 317-19-2 od 20.svibnja.2019. odbili istu, a koja je postala izvršna 28.lipnja.2019. godine. Na navedeno rješenje MUP-a je dana 26.srpnja.2019. godine podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, koji je dana 18.prosinca.2019. god. donio rješenje posl. br. 32 UsI-2430/19-10 u kojem se odbija prijedlog tužitelja kao neosnovan na temelju odredbe čl. 65. st. 1. i 4. u vezi s čl. 26. st. 2. ZUS-a, a protiv kojeg rješenja žalba nije dopuštena temeljem čl. 67. st. 1. i čl. 26. ZUS-a. Slijedom navedenog predmetni ĐU nezakonito boravi u [adresa] od 18.prosinca.2019. godine.

5.2. Tužitelj je vrlo detaljno saslušan tijekom upravnog postupka, i u razgovoru pred upravnim tijelom iskazao da je od 20.rujna.2013. god. do 28.listopada.2018. god. imao odobren privremeni boravak u RH, te je od 11.veljače.2019.god. pa sve do 23.rujna.2019. godine bio neprekidno u istražnom zatvoru u Zagrebu radi kaznenog djela „Neovlaštena proizvodnja i promet drogama" iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona RH. Naveo je i da je u braku sa državljankom. [adresa] ŠU (1986. god.) s kojom ima dvoje malodobne djece - sinove Đ (2012. god.) i N (2016. god.)- oboje su državljani. RH, a s njima još živi i NU (2009. god.)-kćer od njegove supruge iz prvog braka. Svi zajedno žive na adresi u [adresa], kao podstanari u obiteljskoj kući. Supruga je zaposlena u bolnici dok on povremeno obavlja razne električarske poslove „na crno".Dalje je izjavo da je od 1988. god. živio u [adresa] s majkom koja i danas živi u gradu Luganu u Švicarskoj, te je Švicarska državljanka od 1988. godine. Dodao je i da je u Švicarskoj završio srednju školu za rezača dragog kamenja, od 2003.-2005. god. je bio u braku sa državljankom Švicarske GU, a za vrijeme svoga boravka u Švicarskoj imao je „problema" sa policijom zbog sitnih krađi, pušenja marihuane te narušavanja JRM-a.Tijekom 2006. godine se vratio u BIH gdje je upoznao sadašnju suprugu ŠU sa kojom se vjenčao 2011. godine u Metkoviću.

5.3. Tijekom 2015. godine je tražio u Švicarskoj svoja prava vezana za mirovinsko i životno osiguranje ali je zbog prijašnjih sukoba i prekršaja bio deportiran u BIH sa zabranom ulaska u Švicarsku. Na okolnosti svoga boravka u RH isti je izjavio da ima želju i dalje ostati i živjeti u [adresa] jer mu tu žive supruga i djeca koji su državljani RH o kojima se on brine. U Švicarsku ne može (iako mu tamo živi majka koja je državljanka Švicarske) jer ima zabranu. U BIH nema žive rodbine ni nekretnina u kojima bi mogao boraviti, ali je naveo da će ukoliko ne uspije regulirati svoj boravak u RH u roku od 30 dana, dragovoljno otići živjeti u [adresa].

5.4. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, uzete su u obzir i sve osobne okolnost kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje sukladno članku 184. stavku 3 Zakona o strancima ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana te nisu utvrđene nikakve zapreke za dragovoljni odlazak, osobito stoga što je imenovani naveo da će pokušati regulirati svoj boravak, te u slučaju da ne uspije da će postupiti po izdanom rješenju i napustiti EGP u određenom roku od trideset dana

Slijedom svega gore navedenog, temeljem članka 186. stavka 1., a u svezi s člankom 184. stavkom 2. Zakona o strancima te člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) riješeno je kao u izreci osporavanog rješenja.

6. Odredbom članka 184. stavak 1. Zakona o strancima (Narodne novine,broj:133/2020) propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku.

7. Odredbom članka 184. stavak 2. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem iz stavka 1. toga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

8. Odredbom članka 184. stavak 3. Zakona o strancima propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, će se uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

9. Odredbom članka 186. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

10. Prema ocjeni suda, pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da je dana 12.05.2022. godine po policijskim službenicima PP Velika Gorica tužitelj zatečen na adresi neprijavljenog boravka u [adresa] nakon čega je priveden u prostorije Policijske postaje Velika Gorica radi utvrđivanja njegovog statusa i boravka u RH. Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da tužitelj neprekidno boravi na području RH od 2019. godine bez valjanog odobrenja boravka. Nadalje je utvrđeno da nije postupio po rješenju o protjerivanju PU zagrebačke br. 511-19-23/1-PB-56627- UP/I-13578/1-2018. od 10.01.2019. godine, te rješenju o povratku PU zagrebačke broj:

511-19-23/1-PB-56627-UP/I- 13578/1-2018. od 10.01.2019. godine na temelju kojih je trebao napustiti RH najkasnije do 28.07.2019. godine dok također ima izrečenu zabranu ulaska u RH od 29.07.2019. do 29.07.2039. godine. Utvrđeno je i da se tužitelj vodi i u SIS II sustavu sa mjerom „zabrana ulaska ili boravka državljana trećih zemalja na Schengenskom području-čl. 24. SIS II uredbe". Tužitelj se na rješenja o protjerivanju i povratku žalio l. stupanjskom povjerenstvu za žalbu u MUP-u, koji su u rješenjem od 20.svibnja.2019. godine istu odbili , a koje je postalo izvršno 28.lipnja 2019. godine. Tužitelj je na navedeno rješenje MUP-a podnio i tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, koja tužba je odbijena.

11. Iz spisa predmeta razvidno je i nesporno utvrđeno kako tužitelj nezakonito boravi u [adresa] od 18.prosinca.2019. godine. Tužitelj je detaljno ispitan u upravnom postupku na okolnost svog dotadašnjeg života

12. Tužitelju je radi počinjenih prekršaja iz članka 183. stavka 1. Zakona o strancima od strane PP Velika Gorica izdan Obavezni prekršajni nalog Klasa: 211-07/222/13269 Ur.broj: 511-19- 36-22-1 od 12.05.2022. godine.

13. Sud prvenstveno navodi kako tužitelj u tužbi iznosi navode koje se odnose na rješenje PU Zagrebačke broj: 511-19-23/1-PB-56627-UP/I-13578/1-2018 od 10.siječnja 2019, temeljem kojeg tužitelj ima zabranu ulaska u RH u trajanju od 20 godina i koje je postalo izvršno 28.lipnja 2019.

14. Iz svega gore navedenoga nedvojbeno proizlazi da tužitelj neprekidno boravi na području RH od 18.12.2019. godine, kako je gore već obrazloženo, bez valjanog odobrenja boravka i da je stoga opravdano i utemeljeno tuženik donio osporavano rješenje od 12. svibnja 2022.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

16. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, suprotno navodima tužitelja, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kao u izreci osporavanog rješenja., koje prihvaća i ovaj sud. U konkretnom slučaju osporavano rješenje donijelo je nadležno tijelo sukladno odredbi članka 184. stavak 1. Zakona o strancima (narodne novine broj: 133/20, 114/22, 151/22) kojim je propisano da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem je rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Člankom 186. stavkom 1. Zakona o strancima (narodne novine broj: 133/20, 114/22, 151/22) propisano da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

17. Naime, tuženik je naveo razloge kojima obrazlaže nezakoniti boravak tužitelja u RH kao i njegovu obvezu da u roku od 30 dana od dostave rješenja napusti EGP. Naveo je i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti.. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, a odluku je donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.

18.

Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

18.1 Neosnovani su navodi tužitelja u kojima se poziva na Preambule (8) Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25.studenog 2023 obzirom da tužitelj nesporno nema odobren stalni boravak, a što se smatra dugotrajnim boravištem temeljem Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22).

18.2. Netočni su tužbeni navodi kako tuženik nije uzeo u obzir da je tužitelj otac dvoje malodobne djece, te da su mu supruga i djeca državljani RH. Upravo suprotno, tuženik je u osporavanom rješenju prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak postupio sukladno čl.184.st.3. Zakona o strancima i dao mu maksimalan broj dana da sam napusti RH, posebno stoga što je i sam tužitelj naveo kako će pokušati regulirati svoj boravak, a u slučaju da ne uspije postupit će po navedenom rješenju.

U konkretnom slučaju državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] ne mora izjaviti dobru volju za napuštanje EGP-a, već mu se donošenjem rješenja određuje rok u kojem je dužan napustiti EGP zbog zakonom određenih razloga. A ako to ne učini bit će prisilno udaljen. Kad bi se radilo o dragovoljnom vraćanju u zemlju podrijetla ne bi bilo potrebe za izdavanjem rješenja o nezakonitom boravku u RH i određivanju roka za povrat.

19. Sud navodi kako se sporno rješenje ne odnosi na djecu tužitelja, a u konkretnom slučaju tuženik osporavanim rješenjem ne zabranjuje pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja, odnosno s tužiteljem. Napominje se i kako i prema pravu Europske unije i Vijeća Europe pravo na poštivanje obiteljskog života nije apsolutno i isto je podložno ograničenjima, ali ista moraju biti sukladna zakonu i potrebna su u svakom demokratskom društvu u svrhu interesa nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda ili kriminala, radi zaštite prava i sloboda drugih.

20. Vezano za dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, sud je smatrao da izvođenje ovog dokaza nije potrebno budući je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno, između ostalog, i na temelju ispitivanja tužitelja tijekom upravnog postupka.

21. Tužiteljeve izjave, prigovori (da nigdje nije dostavljen dokument o zabrani ulaska u Shengenski prostor niti protjerivanje iz istog - o njima je odlučeno i dio su već gore spomenutog spisa Upravnog suda u Zagrebu broj: 32. Us I-2430/19) i takvo činjenično stanje, uopće ne dovode u sumnju zaključak tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za određivanje tužitelju obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim

23. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Tužitelju je odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan a budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik Boris Mazalin, [adresa] Zagreb, Ilica 48/II,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, [adresa] Velika Gorica, Ulica Matije Magdalenića 2

3. U spis