Poslovni broj: Pn-1757/2019-57

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Domagoju Rukavina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po opunomoćeniku Denisu Laucu, odvjetniku iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.617,85 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na plaćeni iznos materijalne štete od 1.294,05 EUR tekuće od 9. veljače 2018. do 7. svibnja 2021. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 206,66 EUR sa zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.856,74 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od 2.425,61 EUR zajedno za zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 1. veljače 2018. došlo do prometne nezgode u [adresa], na kolniku Ulice svete Ane kod raskrižja sa Ulicom Milana Bogdanovića na način da je na tužiteljicu koja se kretala uzbrdo u smjeru juga upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] naletjelo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], obvezno osigurano kod tuženika kojim je upravljala ĆZD. U navedenoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpila fizičke bolove, jaki strah, naruženje, a zaostale su i trajne posljedice, te joj je bila potreban tuđa pomoć i njega. Stoga na ime novčane naknade za tužbu pomoć i njegu potražuje iznos od 132,72 EUR/1.000,00 kn, a na ime pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti iznos od 1.858,12 EUR/14.000,00 kn sve uvećano za zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno 9. veljače 2018. do isplate. Također, zbog štetnog događaja potražuje izgubljenu zaradu u visini od 73,94 EUR/557,07 kn sa zateznom kamatom od 9. veljače 2018. i naknadu štete za uništenu odjeću u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2018.. U štetnom događaju oštećeno je i vozilo tužiteljice te se šteta procjenjuje na iznos od 3.052,62 EUR/23.000,00 kn koji iznos također potražuje zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. uz naknadu troškova postupka.

2. Nakon provedenog vještačenja, te uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos, konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje iznos od 2.824,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.186,54 EUR od 9. veljače 2018., na iznos od 73,94 EUR od 9. veljače 2018., na iznos od 1.564,03 EUR od 9. veljače 2018. do isplate, kao i zateznu kamatu na plaćeni iznos štete od 1.294,05 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. veljače 2018. do dana isplate 7. svibnja 2021. uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka učinio nespornim aktivnu i pasivnu legitimaciju, te štetni događaj, osporava odgovornost za nastali štetni događaj i štetu obzirom je tužiteljica konkretne prigode vozilom upravljala protivno odredbama čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23., u daljnjem tekstu: ZSPC), odnosno u kretanju se nije držala što bliže desnom rubu kolnika i na udaljenosti od njega da s obzirom na brzinu kretanja vozila, brzinu kretanja te stanje i osobine ceste ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti uslijed čega je i došlo do sraza sa vozilom osiguranika tuženika. Također osporava da bi tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede temeljem kojih bi joj pripalo pravo na novčanu naknadu, a zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade smatra neosnovnima i nedokazanim. U odnosu na potraživanje tužiteljice za štetu na vozilu čini nespornim suodgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 50%, te osporava visinu štete na vozilu tužiteljice preko iznosa od 2.588,09 EUR/19.500,00 kn, te smatra da je isplatom iznosa od 1.294,05 EUR/9.750,00 kn dana 7. svibnja 2021. u cijelosti naknadio štetu na automobilu tužiteljice koja je nastala krivnjom osiguranika tuženika u omjeru od 50%.

4. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu od 1. veljače 2018. sa situacijskim planom i fotodokumentacijom (list 4 do 21 spisa) medicinsku dokumentaciju (list 22 do 25 spisa), Izvadak iz matice vjenčanih (list 26 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 27, 39 i 40 spisa), obvezni prekršajni nalog (list 38 spisa), izvršen je uvid u spis MUPa PU zagrebačke, PP Samobor, posl. br. 511-19-40/6-8-31/2018 EK (list 53 do 80 spisa), Izvid štete (list 184 spisa) saslušana je tužiteljica, te je provedeno prometno vještačenje po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila te je isti saslušan i provedeno je i medicinsko vještačenje po doc. dr. sc. RZ, vještaku za ortopediju i traumatologiju te je isti saslušan.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 15. studenog 2022. smanjila tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 2.425,61 EUR uzimajući u obzir utvrđenja vještaka kao i činjenicu da je tuženik dana 7. svibnja 2021. platio tužitelju nesporni iznos od 1.294,05 EUR na ime naknade štete na vozilu tužiteljice, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, pa je temeljem odredbe čl. 191. st. 3. i 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I..

7. S obzirom da je među strankama sporna dinamika nastanka štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj na navedenu okolnost provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, saslušana je tužiteljica te je izvršen uvid u spis MUPa PU zagrebačke, PP Samobor, posl. br. 511-19-40/6-8-31/2018 EK..

8. Uvidom u spis MUPa PU zagrebačke, PP Samobor, posl. br. 511-19-40/6-8- 31/2018 EK utvrđeno je da je i protiv tužiteljice i protiv osiguranika tuženika izdan obavezni prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju navodi da je do štetnog događaja došlo na kolniku ulice Svete Ane, na kojem se promet odvijao dvosmjerno i gdje nije bilo ucrtane središnje linije. U smjeru kretanja vozila tužiteljice uzdužni nagib kolnika je bio u usponu, dok je u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika bio u padu većem od 8%. Vozilo osiguranika tuženika je prilazeći oštrom desnom zavoju, prilikom kočenja, u proklizavanju i lijevom bočnom zanošenju, stražnjim lijevim bočnim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio vozila tužiteljice. U trenutku sudara uzdužne simetrale vozila su međusobno zatvarale kut od oko 10 do 20°. U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika je sa stražnjim lijevim bočnim dijelom prešlo za oko 0,3 do 0,5 m preko zamišljene središnje linije, na lijevu polovinu kolnika koja je namijenjena kretanju vozila iz suprotnog smjera, a kojom se kretalo vozilo tužiteljice. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. S obzirom na oštećenja na vozilima može se procijeniti da je ukupna sudarna brzina vozila iznosila oko 30 do 40 km/h. Širina asfaltnog kolnika na mjestu štetnog događaja iznosila je oko 5,00 m, dok je potrebna širina kolnika za sigurno mimoilaženje vozila iznosila oko 3,925 m. Stoga su se vozila mogla sigurno mimoići bez međusobnog kontakta, da su se oba vozila kretala svojim desnim stranama kolnika, bliže desnom rubu. Navodi da je vozačica vozila osiguranika tuženika prilagodila brzinu i način kretanja svog vozila uvjetima i stanju kolnika, ne bi imala potrebu da prilazeći oštrom desnom zavoju poduzima radnju kočenja. U tom slučaju vozilo osiguranika tuženika bi prošlo kroz ovaj zavoj svojom desnom stranom kolnika, bez zanošenja na lijevu polovinu kolnika, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Navodi da budući nisu poznate brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, to nije moguće napraviti vremensko prostornu analizu odigravanja predmetnog štetnog događaja. Stoga nije moguće utvrditi međusobne položaje i udaljenosti vozila od mjesta sudara u trenutku kada je vozačica vozila osiguranika tuženika poduzela radnju kočenja. Iz raspoložive dokumentacije (skice policije i fotografija fotoelaborata) nije moguće utvrditi mogućnost međusobnog uočavanja (tj. trenutak kada su se vozači mogli prvi puta međusobno ugledati), kao niti izračunati stvarni radijus zavoja, a time niti graničnu brzinu s kojom je vozilo osiguranika tuženika moglo sigurno proći zavojem bez zanošenja. Kako nije moguće izračunati brzinu kojom se vozilo osiguranika tuženika kretalo neposredno prije i u trenutku štetnog događaja, to nije moguće utvrditi da li je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika prije štetnog događaja bila veća ili manja od granične, s kojom je sigurno moglo proći zavojem bez zanošenja. Također navodi da iz spisa nije moguće utvrditi način kretanja vozila tužiteljice prije štetnog događaja, odnosno da li se tužiteljica prilazeći usponu kretala sredinom kolnika ili ne, i da li je svojim načinom kretanja utjecala na reakciju vozačice vozila osiguranika tuženika (poduzimanje radnje kočenja). S obzirom na pronađene tragove laka od vozila osiguranika tuženika (u skici policije označeni brojkom 2), proizlazi da je u trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tuženika za oko 0,3 do 0,5 m sa stražnjim lijevim bočnim dijelom prešlo preko zamišljene središnje linije na sebi suprotnu polovinu kolnika. U trenutku štetnog događaja vozilo tužiteljice je bilo desnim bočnim dijelom udaljeno oko 0,6 do 0,8 m od desnog ruba kolnika. Ako je vozilo osiguranika tuženika u trenutku štetnog događaja bilo završilo s bočnim zanošenjem, tada bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut da se vozilo tužiteljice kretalo uz svoj desni rub kolnika. Međutim, ako je vozilo osiguranika tuženika u trenutku štetnog događaja još bilo u lijevom bočnom zanošenju, u tom slučaju bi do štetnog događaja najvjerojatnije došlo i u slučaju da se vozilo tužiteljice kretalo uz svoj desni rub kolnika. Samo u tom slučaju bi sudarni položaji vozila i mjesto sudara bili drugačiji od utvrđenih. U odnosu na visinu štete na vozilu vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da visinu štete na vozilu tužiteljice dobijemo kad od tržišne vrijednosti vozila odbijemo vrijednost ostatka vozila, stoga visina štete na vozilu tužiteljice svedena na dan isplate štete iznosi oko 2.858,08 EUR. Udio štete na stražnjem dijelu vozila tužiteljice nastao uslijed nekonroliranog kretanja vožnjom unatrag iznosi oko 10% od ukupne štete. Da je tužiteljica nakon što se zaustavila na usponu pravilno povukla ručnu kočnicu ne bi došlo do nekontroliranog kretanja njenog vozila niz nizbrdicu vožnjom unatrag.

10. Povodom prigovora tužitelja, vještak je saslušan na ročištu dana 7. ožujka 2025. te je isti u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju oštećen prednji lijevi i bočni dio vozila tužiteljice. Tužiteljica je zbog sudara najvjerojatnije bila u stanju šoka, međutim utvrđivanje psiho-fizičkog stanja tužiteljice nakon štetnog događaja ne spada u područje vještačenja prometnog vještaka. Navodi da se predmetni štetni događaj može promatrati kao jedinstveni događa, jer da nije došlo do sudara vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika tužiteljica ne bi imala razloga zaustaviti svoje vozilo na usponu, uzbrdici.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog prometnog vještaka, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama te uzimajući u obzir da je prigovore stranaka u cijelosti otklonio saslušanjem na ročištu dana 7. ožujka 2025..

12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je u trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tuženika prilazeći oštrom desnom zavoju, prilikom kočenja, u proklizavanju, stražnjim lijevim bočnim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio vozila tužiteljice. Uslijed toga vozilo osiguranika tuženika za oko 0,3 do 0,5 m sa stražnjim lijevim bočnim dijelom prešlo je preko zamišljene središnje linije na sebi suprotnu polovinu kolnika kojim se kretala tužiteljica. Također iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je u trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tuženika još bilo u lijevom bočnom zanošenju, te bi do štetnog događaja došlo i u slučaju da se vozilo tužiteljice kretalo uz svoj desni rub kolnika.

13. Iz istoga proizlazi da osiguranik tuženika svojim vozilom nije prošao preko zamišljene središnje linije na sebi suprotnu polovinu kolnika kojim se kretala tužiteljica, do njihovog kontakta ne bi došlo. Sukladno navedenom, ovaj sud je utvrdio da je za predmetnu prometnu nesreću u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba i imovine isključivo odgovoran osiguranik tuženika (čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO)), samim time neosnovan je prigovor podijeljene odgovornosti koji ističe tuženik.

14. U odnosu na potraživanje tužiteljice s osnova materijalne štete na automobilu sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka te utvrdio da visina štete na vozilu tužiteljice iznosi 2.858,08 EUR.

15. Imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice za ovaj vid štete te činjenicu da je tužiteljici isplaćen iznos od 1.294,05 EUR dana 7. svibnja 2021., sud je tužiteljici dosudio daljnji iznos od 1.564,03 EUR, a sve sukladno odredbama čl. 1045. st. 1., čl. 1072., čl. 1085. i čl. 1090. ZOO-a.

16. Tužiteljica na navedeni iznos dosuđene naknade štete ima pravo na zatezne kamate temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09. 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a. Zatezne kamate na naknadu imovinske štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

17. Uvidom u odgovor na odštetni zahtjev na listu 185 spisa utvrđeno je da je odštetni zahtjev podnesen dana 9. veljače 2018., stoga je i tužiteljici zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete, dosuđena počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a sve sukladno čl. 12. st. 6. ZOOP-a. Visina stope zateznih kamata određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

18. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate na nesporno isplaćen iznos materijalne štete na vozilu od 1.294,05 EUR sud je dosudio temeljem odredbi ZOOPa. Zatezne kamate na naknadu imovinske štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12. st. 4. ZOOPa (odštetni zahtjev podnesen je 9. veljače 2018.), jer je danom zaprimanja odštetnog zahtjeva dospjela obveza naknade štete, te zatezne kamate teku sve do isplate (stranke su na ročištu dana 7. ožujka 2025. učinile nespornim da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 1.294,05 EUR na ime materijalne štete na automobilu dana 7. svibnja 2021.). Sud ističe da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis u odnosu na ZOO te uređuje tijek kamata u odnosu na cjelokupni odštetni zahtjev koji u sebi sadržava kako neimovinsku tako i imovinsku štetu.

20. Sukladno navedenom, sud je dosudio tužiteljici zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos naknade štete tijekom postupka u iznosu od 1.294,05 EUR tekuće od 9. veljače 2018. do dana isplate 7. svibnja 2021. te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

21. S obzirom na spornu visinu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, valjalo je utvrditi visinu štete te je na navedenu okolnost provedeno medicinsko vještačenje po vještaku doc. dr. sc. RZ, vještaku za ortopediju i traumatologiju. Iz nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. RZ proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila udarac u desni kuk i zdjelicu te da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobila tužiteljica. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 1. travnja 2018. nakon provedene fizikalne terapije. Nadalje navodi da trajne posljedice kao posljedica ovog štetnog događaja nisu zaostale. Bol jakog intenziteta imala je 1 dan, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 5 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još naredna 10 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Nadalje, strah jakog intenziteta imala je 1 dan, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 5 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još naredna 10 dana. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja. (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...), dok naruženje nije zaostalo.

22. Radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika doc. dr. sc. RZ, na ročištu održanom dana 31. svibnja 2022. navodi da bi dio ozljeda bio izbjegnut da vozilo nije krenulo unazad te tužiteljicu oborilo i vuklo po asfaltu. Navodi da nije u mogućnosti razgraničiti koji dio ozljeda, obzirom da se radi o jednom događaju. Mišljenja je da je tužiteljica zadobila ozljede u štetnom događaju te nije u mogućnosti odgovoriti da li bi navedene ozljede bile izbjegnute da tužiteljica nije ispala iz vozila. Također ne može recidirano tvrditi da li bi tužiteljica imala drugih ozljeda u situaciji kako to tvrdi tužiteljica da ju je vozilo vuklo po asfaltu, ali vrlo vjerojatno obzirom na opisani teoretski mehanizam ozljede imala bi dodatnih ozljeda u smislu oguljotina, ogrebotina, …, a tužiteljica nema evidentirane takve ozljede.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog liječnika vještaka, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženoj medicinskog dokumentaciji, uzimajući u obzir da je prigovore tuženika otklonio usmenim očitovanjem te u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja u odnosu na sve vidove štete, a stranke nisu predlagale provođenje novog vještačenja.

24. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je u podnesku od 15. studenog 2022. specificirala tužbeni zahtjev u odnosu na naknadu štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu te tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.053,82 EUR/7.940,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana 9. veljače 2018. do isplate,. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je potraživala naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000 kn zajedno sa zateznom kamatom od 9. veljače 2018. do isplate

25. Pravni temelj za potraživanje tužiteljice za ovaj vid štete je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta, te imovinska šteta s osnova pružene tuđe pomoći i njege, sve sukladno čl. 1046. ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete.

26. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade za povredu pravo osobnosti bilo je potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

27. Uzimajući u obzir rezultate provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. sc. RZ te sukladno utvrđenjima vještaka o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, a obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti kojima je liječenje popraćeno, a imajući u vidu karakter ozljede (udarac u desni kuk i zdjelicu) te dob tužiteljice (rođena 1984. godine), tužiteljici bi za navedeni vid štete pripao iznos od 516,00 EUR. Nadalje, obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, tužiteljici bi za navedeni vid štete pripao iznos od 480,00 EUR.

28. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da bi primjerena i pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu) iznosila ukupno 996,00 EUR.

29. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO tužiteljici bi pripalo pravo i na naknadu za tuđu pomoć i njegu, koja joj je bila potrebna za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, a za koju nije plaćala cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, budući je bila dovoljna i nestručan pomoć. Tužiteljici bi primjenom čl. 223. ZPP-a za cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći pripao iznos od 2,92 EUR. Imajući u vidu broj sati potrebne tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (20 sati x 2,92 EUR/sat = 58,40 EUR) za naknadu navedene štete tužiteljici bi, na temelju čl. 1095. ZOO-a pripao iznos od 58,40 EUR.

30. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da bi tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a pripao iznos od 1.054,40 EUR.

31. Budući tužiteljica za ovaj vid štete, odnosno naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.053,82 EUR sukladno čl. 2. ZPPa takav zahtjev joj je usvojen, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

32. U odnosu na potraživanja tužiteljice s osnova uništene odjeće u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn, sud je isti obzirom na čl. 221.a ZPP-a i pravila o teretu dokazivanja odbio. Naime tužiteljica na navedenu okolnost nije pružila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Naime tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je u nesreći stradala odjeća i to jakna, čizme i hlače na način da je iskočila iz vozila, jer je bilo puno dima iz zračnog jastuka i imala je osjećaj da nešto gori. Navodi da je pala na asfalt, vozilo ju je oborilo i vuklo po asfaltu. Navedeni iskaz tužiteljice sud nije prihvatio budući je isti u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka doc. dr. sc. RZ koji je istakao da bi tužiteljica da ju je vozilo vuklo po asfaltu kako to uz svom iskazu tvrdi, imala i dodatnih ozljeda u smislu oguljotina, ogrebotina, a tužiteljica nema evidentirane takve ozljede. Stoga navedeni iskaz tužiteljice, ne daje sudu dovoljno elemenata iz kojih bi mogao nedvojbeno utvrditi da je tužiteljici upravo na taj način uništena odjeća, niti da se radi upravo o odjeći za koju ista traži naknadu štete, niti da je predmetni štetni događaj u uzročno-posljedičnoj vezi s oštećenjem iste, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

33. U odnosu na potraživanje tužiteljice s osnova izgubljene zarade u iznosu od 73,94 EUR sud je isti obzirom na čl. 221.a ZPP-a i pravila o teretu dokazivanja odbio. Naime tužiteljica na navedenu okolnost nije pružila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Tužiteljica je sudu priložila samo dopis Doma zdravlja zagrebačke županije od 12. studenog 2018. kojim isti navode koju plaću je tužiteljica ostvarila u veljači 2018., a koju bi ostvarila da je odradila redovan fond sati, a koji je tuženik osporava, dok je povukla dokazni prijedloga za pribavu platnih lista tužiteljice za mjesece studeni i prosinac 2017. i siječanj i veljaču 2018. od Doma zdravlja zagrebačke županije, ispostave [adresa]. Stoga sudu nije dostavila dostatne dokaze iz kojih bi mogao nedvojbeno utvrditi da je tužiteljica uslijed štetnog događaja izmakla korist sukladno čl. 1089. ZOO-a koju je ista mogla osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno radnjom ili propuštanjem tuženika, odnosno njegova osiguranika, stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

34. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir činjenicu da tužiteljica nije uspjela u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove kao i visine, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužiteljice po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje postupka (Tbr. 28.), trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 8. studenog 2019., 17. siječnja 2022., 2. veljače 2022., 31. svibnja 2022., 13. rujna 2022., 15. travnja 2024. i 7. ožujka 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 100 bodova za svako, te trošak sastava podneska od 31. listopada 2019., 18. ožujka 2020., 7. prosinca 2020., 14. srpnja 2021., 21. listopada 2021., 16. ožujka 2022.,15. studenog 2022., (Tbr. 8. roč. 1. Tarife) 100 bodova za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 4.250,00 EUR. Tužiteljici kao potreban nije priznat trošak sastava podneska ostalih podnesaka sukladno čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, medicinskog vještačenja u iznosu do 199,08 EUR, trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, kao što joj je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 175,40 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP). Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom IV. i V..

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu u iznosu od 68,43 EUR

2. tuženiku po punomoćniku