REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
21000 Split
Posl. broj: P-3747/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja BJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Splitu protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 12. veljače 2025. godine u prisustvu, punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 9. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su nepoštene, ništetne i bez pravne važnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u Ugovoru o kreditu broj 216-30/2006 od 17.siječnja 2006.g. koji je solemniziran pred javnim bilježnikom mr. Zojom Puljiz u Splitu dana 19.siječnja 2006.g. pod brojem OU-53/06, koji je zaključen između tužene s jedne strane kao banke i tužitelja s druge strane kao korisnika kredita.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 24.944,82 EUR, sa zakonskom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje počev od 1.siječnja 2008.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koji je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kako slijedi:
- na iznos od 70,90 EUR koja teče od dana 1.studenog 2006.g.;
- na iznos od 70,30 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2006.g.;
- na iznos od 70,25 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2007.g.;
- na iznos od 70,14 EUR koja teče od dana 1.veljače 2007.g.;
- na iznos od 68,05 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2007.g.;
- na iznos od 139,01 EUR koja teče od dana 1.travnja 2007.g.;
- na iznos od 141,14 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2007.g.;
- na iznos od 141,04 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2007.g.;
- na iznos od 140,94 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2007.g.;
- na iznos od 140,84 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2007.g.;
- na iznos od 141,37 EUR koja teče od dana 1.rujna 2007.g.;
- na iznos od 169,04 EUR koja teče od dana 1.listopada 2007.g.;
- na iznos od 165,80 EUR koja teče od dana 1.studenog 2007.g.;
- na iznos od 167,00 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2007.g.;
- na iznos od 166,88 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2008.g.;
- na iznos od 168,19 EUR koja teče od dana 1.veljače 2008.g.;
- na iznos od 173,63 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2008.g.;
- na iznos od 246,65 EUR koja teče od dana 1.travnja 2008.g.;
- na iznos od 244,88 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2008.g.;
- na iznos od 243,96 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2008.g.;
- na iznos od 242,10 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2008.g.;
- na iznos od 241,95 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2008.g.;
- na iznos od 251,45 EUR koja teče od dana 1.rujna 2008.g.;
- na iznos od 270,44 EUR koja teče od dana 1.listopada 2008.g.;
- na iznos od 342,68 EUR koja teče od dana 1.studenog 2008.g.;
- na iznos od 340,97 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2008.g.;
- na iznos od 332,11 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2009.g.;
- na iznos od 329,79 EUR koja teče od dana 1.veljače 2009.g.;
- na iznos od 331,01 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2009.g.;
- na iznos od 327,00 EUR koja teče od dana 1.travnja 2009.g.;
- na iznos od 326,92 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2009.g.
- na iznos od 326,03 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2009.g.;
- na iznos od 324,92 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2009.g.;
- na iznos od 326,04 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2009.g.;
- na iznos od 325,34 EUR koja teče od dana 1.rujna 2009.g.;
- na iznos od 325,11 EUR koja teče od dana 1.listopada 2009.g.;
- na iznos od 336,27 EUR koja teče od dana 1.studenog 2009.g.;
- na iznos od 350,52 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2009.g.;
- na iznos od 356,64 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2010.g.;
- na iznos od 368,52 EUR koja teče od dana 1.veljače 2010.g.;
- na iznos od 364,94 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2010.g.;
- na iznos od 399,06 EUR koja teče od dana 1.travnja 2010.g.;
- na iznos od 382,78 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2010.g.;
- na iznos od 430,92 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2010.g.;
- na iznos od 439,15 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2010.g.;
- na iznos od 410,48 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2010.g.;
- na iznos od 412,61 EUR koja teče od dana 1.rujna 2010.g.;
- na iznos od 418,83 EUR koja teče od dana 1.listopada 2010.g.;
- na iznos od 415,52 EUR koja teče od dana 1.studenog 2010.g.;
- na iznos od 419,38 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2010.g.;
- na iznos od 382,35 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2011.g.;
- na iznos od 378,73 EUR koja teče od dana 1.veljače 2011.g.;
- na iznos od 378,48 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2011.g.;
- na iznos od 378,09 EUR koja teče od dana 1.travnja 2011.g.;
- na iznos od 377,85 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2011.g.;
- na iznos od 379,59 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2011.g.;
- na iznos od 373,75 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2011.g.;
- na iznos od 373,34 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2011.g.;
- na iznos od 372,93 EUR koja teče od dana 1.rujna 2011.g.;
- na iznos od 369,96 EUR koja teče od dana 1.listopada 2011.g.;
- na iznos od 341,65 EUR koja teče od dana 1.studenog 2011.g.;
- na iznos od 347,09 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2011.g.;
- na iznos od 346,67 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2012.g.;
- na iznos od 336,33 EUR koja teče od dana 1.veljače 2012.g.;
- na iznos od 335,52 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2012.g.;
- na iznos od 336,79 EUR koja teče od dana 1.travnja 2012.g.;
- na iznos od 336,37 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2012.g.;
- na iznos od 335,86 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2012.g.;
- na iznos od 335,43 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2012.g.;
- na iznos od 334,99 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2012.g.;
- na iznos od 342,46 EUR koja teče od dana 1.rujna 2012.g.;
- na iznos od 341,99 EUR koja teče od dana 1.listopada 2012.g.;
- na iznos od 342,15 EUR koja teče od dana 1.studenog 2012.g.;
- na iznos od 287,03 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2012.g.;
- na iznos od 342,03 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2013.g.;
- na iznos od 341,53 EUR koja teče od dana 1.veljače 2013.g.;
- na iznos od 341,04 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2013.g.;
- na iznos od 340,54 EUR koja teče od dana 1.travnja 2013.g.;
- na iznos od 340,03 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2013.g.;
- na iznos od 340,81 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2013.g.;
- na iznos od 340,28 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2013.g.;
- na iznos od 340,66 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2013.g.;
- na iznos od 343,01 EUR koja teče od dana 1.rujna 2013.g.
sve do konačne isplate.
III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 10.745,94 EUR sa zakonskom kamatom po stopi od 14% godišnje počev od 1.siječnja 2008.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koji je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kako slijedi:
- na iznos od 36,80 EUR koja teče od dana 1.listopada 2008.g.;
- na iznos od 51,89 EUR koja teče od dana 1.studenog 2008.g.;
- na iznos od 48,30 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2008.g.;
- na iznos od 27,51 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2009.g.;
- na iznos od 22,46 EUR koja teče od dana 1.veljače 2009.g.;
- na iznos od 25,88 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2009.g.;
- na iznos od 16,77 EUR koja teče od dana 1.travnja 2009.g.;
- na iznos od 17,09 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2009.g.
- na iznos od 15,46 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2009.g.;
- na iznos od 13,35 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2009.g.;
- na iznos od 16,60 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2009.g.;
- na iznos od 15,46 EUR koja teče od dana 1.rujna 2009.g.;
- na iznos od 15,46 EUR koja teče od dana 1.listopada 2009.g.;
- na iznos od 43,02 EUR koja teče od dana 1.studenog 2009.g.;
- na iznos od 78,13 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2009.g.;
- na iznos od 93,60 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2010.g.;
- na iznos od 123,06 EUR koja teče od dana 1.veljače 2010.g.;
- na iznos od 115,09 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2010.g.;
- na iznos od 198,59 EUR koja teče od dana 1.travnja 2010.g.;
- na iznos od 159,84 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2010.g.;
- na iznos od 277,65 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2010.g.;
- na iznos od 298,54 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2010.g.;
- na iznos od 229,63 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2010.g.;
- na iznos od 235,72 EUR koja teče od dana 1.rujna 2010.g.;
- na iznos od 251,77 EUR koja teče od dana 1.listopada 2010.g.;
- na iznos od 244,60 EUR koja teče od dana 1.studenog 2010.g.;
- na iznos od 254,95 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2010.g.;
- na iznos od 254,53 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2011.g.;
- na iznos od 245,85 EUR koja teče od dana 1.veljače 2011.g.;
- na iznos od 246,16 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2011.g.;
- na iznos od 246,16 EUR koja teče od dana 1.travnja 2011.g.;
- na iznos od 246,56 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2011.g.;
- na iznos od 252,32 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2011.g.;
- na iznos od 237,66 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2011.g.;
- na iznos od 237,66 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2011.g.;
- na iznos od 237,66 EUR koja teče od dana 1.rujna 2011.g.;
- na iznos od 230,80 EUR koja teče od dana 1.listopada 2011.g.;
- na iznos od 230,80 EUR koja teče od dana 1.studenog 2011.g.;
- na iznos od 247,94 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2011.g.;
- na iznos od 247,94 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2012.g.;
- na iznos od 218,79 EUR koja teče od dana 1.veljače 2012.g.;
- na iznos od 217,61 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2012.g.;
- na iznos od 222,64 EUR koja teče od dana 1.travnja 2012.g.;
- na iznos od 222,64 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2012.g.;
- na iznos od 222,44 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2012.g.;
- na iznos od 222,44 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2012.g.;
- na iznos od 222,44 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2012.g.;
- na iznos od 245,97 EUR koja teče od dana 1.rujna 2012.g.;
- na iznos od 245,97 EUR koja teče od dana 1.listopada 2012.g.;
- na iznos od 247,83 EUR koja teče od dana 1.studenog 2012.g.;
- na iznos od 85,06 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2012.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.veljače 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.travnja 2013.g.;
- na iznos od 250,35 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2013.g.;
- na iznos od 254,23 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2013.g.;
- na iznos od 254,23 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2013.g.;
- na iznos od 256,95 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2013.g.;
- na iznos od 265,69 EUR koja teče od dana 1.rujna 2013.g.;
sve do konačne isplate.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 1.825,27 EUR sa zakonskom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje počev od 1.siječnja 2008.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g., po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. te u slučaju promjene zakonski zateznih kamata po stopi koju utvrdi Hrvatska narodna banka s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 31.srpnja 2006.g. do isplate".
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.991,17 EUR, sa zakonskom kamatom koja teče od 9. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koji je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu s prilozima (listovi 1-44 spisa) protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.1. Tužitelj kao korisnik kredita i HYPO-ALPE-ADRIA BANK. d.d Zagreb, Podružnica Split, sklopili su Ugovor o kreditu broj 216-30/2006 od 17. siječnja 2006. godine koji je solemniziran pred javnim bilježnikom mr. Zojom Puljiz u Splitu dana 19. siječnja 2006. godine pod brojem OU-53/06.
1.2. U međuvremenu je uslijed statusnih promjena došlo do promjene tvrtke banke na način da je temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 16/22619-2 od 11. srpnja 2016. godine izvršen upis u sudski registar kojim je promijenjena tvrtka na način kako je tužena označena u subjektivnom dijelu tužbe.
1.3. Citiranim ugovorom tužena je odobrila tužitelju korištenje stambenog kredita u iznosu od 232.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 25 godina od dana stavljanja kredita u otplatu i to u 300 mjesečnih anuiteta od po 1.226,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja s tim što anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu.
1.4. Ugovorena je visina kamatne stope od 3,99% dekurzivno godišnje s tim što je kamatna stopa fiksna od 30. rujna 2006. godine pod uvjetom da se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora, a nakon 1. listopada, sukladno svojim odlukama o kamatnim stopama.
1.5. Banka je odobreni kredit umanjila za iznos od 1,25% od odobrenog iznosa kredita prije isplate ugovorenog iznosa čime je bez valjane osnove nepoštenom odredbom koja je ništetna jer se o njoj nije pregovaralo za sebe zadržala iznos od 2.907,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita tj. 31. siječnja 2006. godine što iznosi 13.762,95 kn prema srednjem tečaju HNB na taj dan od 4,733603 kn. Bez obzira što ovaj iznos tužitelju nije isplaćen, banka je i ovaj iznos obuhvatila otplatnim planom te cijelo vrijeme trajanja otplate zaračunavala i naplaćivala kamate te zaračunavala povećani tečaj CHF u odnosu na kunu, što dodatno potvrđuje tvrdnju nepoštenosti i ništetnosti ove ugovorne odredbe.
1.6. Prema ugovoru i prvom otplatnom planu za kredit koji se otplaćuje u anuitetima tužitelj je bio u obvezi plaćati dio dospjele kamate i dio glavnice u mjesečnim anuitetima od po 1.226,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke počevši od 28. veljače 2006. godine pa ubuduće, u kojem je zaračunata kamata po stopi od 3,99% dekurzivno godišnje. DOKAZ: pregled Ugovora o kreditu broj 216-30/2006 od 17. siječnja 2006.g. OU-53/06 rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tr-16/22619-2 od 11,srpnja 2016.g., tečajne liste na dan 31 siječnja 2006.g., prvog otplatnog plana, pregled specifikacija uplata za razdoblje do 24. listopada 2014.g.. pregled specifikacija uplata, neka se zatraži od tuženika, pregled popisa uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015.g., pregled obavijesti o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 31. siječnja 2006. Do 2.svibnja 2017.g.. pregled obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, kreditu za razdoblje od 1.1.2016. do 31.12.2016.
1.7. Tuženik je protivno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zaštiti potrošača tipskim ugovorom o kojem se nije pregovaralo s tužiteljem ugovorio nepoštenu promjenjivu kamatnu stopu, nepoštenu deviznu klauzulu u švicarskim francima i zadržavanje dijela odobrenog kredita za nedefiniranu obradu, što je rezultiralo obvezom tužitelja na plaćanje obveze koja nije imala valjanju pravnu osnovu obzirom da je naplata izvršena temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.
1.8 O uvjetima ugovora i ugovornih odredbi nisu se vodili pojedinačni pregovori pa su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, deviznoj klauzuli u švicarskim francima i odredba o zadržavanju iznosa u visini od 1,25% odobrenog kredita s osnove troškove obrade nepoštene, odnosno ništetne od samog početka budući su u suprotnosti s obvezom postupanja u dobroj vjeri zaključene na štetu potrošača prouzročivši znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizišlih iz ugovora. Svi ugovori sklopljeni medu strankama sastavljeni su unaprijed i tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovora ili pojedinih njihovih odredbi, pa se odredbe koje dovode do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka smatraju nepoštenim i ništetnim, što proizlazi iz Direktive Vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993.g.
1.9. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, u kojem je donesena presuda od 4.srpnja 2013.g., koja je nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016.g., Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-575/2016-5 od 3.listopada 2017.g., u kojoj je sud postupajući prema odredbi čl. 77. st. 1. i 2. te čl. 76. st. 2. Zakona o Ustavnom sudu, prihvaćajući obvezujuće stajalište Ustavnog suda RH, prihvatio reviziju kolektivnog tužitelja, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.g. u točki 11. i 2. te u točki V izreke i u tom dijelu predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u ponovljenom postupku Visoki trgovački sud RH donio je presudu P2-6632/2017 od 14 lipnja 2018.g. kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio prvostupanjsku presudu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., utvrđeno je da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o deviznoj klauzuli u CHF, o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i slijedom toga ništetne. Posljedično tome, odredba o zadržavanju dijela odobrenog kredita u omjeru od 1,25% takoder je temeljem iste činjenične i pravne osnove nepoštena i ništetna, osobito što trošak obrade nije definiran, banka je svoj profit osigurala kroz naplatu kamate, s jedne strane, a s druge strane. i ovaj neisplaćeni iznos uključen je u otplatni plan je banka naplaćivala kamatu i tečajnu razliku bez obzira što taj iznos stranci nije ni isplaćen.
1.10. Tim je odlukama utvrđeno da su tužene banke, pa time i tužena, zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju u razdoblju od 1 siječnja 2004.g. do 31.prosinca 2008.g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovarajući u tim pravnim poslovima ništetne i nepoštene ugovorne obveze na štetu korisnika kredita obzirom da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u vrijeme ugovaranja bila neodrediva pa time i nepoštena, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj i potpunoj obaviještenosti potrošača što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na ovaj način tužena je postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03, a poglavito odredbama pozitivnog Zakona o zaštiti potrošača NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, te suprotno mjerodavnim odredbama ZOO-a.
1.11. Temeljem odredbe čl. 177. ZZP-a u postupku kolektivne zaštite odluka suda kojom sud usvaja zahtjev obvezuje trgovca da se u budućnosti suzdrži od takvog ili sličnog protupravnog ponašanja u odnosu na sve potrošače, te ta odluka temeljem odredbe čl. 118. tog zakona ima obvezujuću snagu za sve sudove u svim pojedinačnim postupcima pravne zaštite temeljem osnove o kojoj je odlučio nadležni sud u postupku kolektivne zaštite.
1.12. Slijedom toga, u konkretnom slučaju proizlazi: -Odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene su, a slijedom toga i ništetne; -Odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene su i ništetne; -Odredba o zadržavanju iznosa od 1,25% odobrenog kredita nepoštena je i ništetna; pa ovom tužbom tužitelj traži utvrđenje nepoštenosti i ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke, nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe o zadržavanju 1,25% odobrenog kredita s osnove obrade, isplatu ukupno preplaćenih ugovorenih kamata te isplatu zateznih kamata na svaki pojedinačni preplaćeni iznos kamate, isplatu razlike nastale na osnovi povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos koji teče od dospijeća do isplate te isplatu iznosa od 1,25% vrijednosti odobrenog kredita.
1.13. Prema orijentacijskom izračunu tužitelja, u razdoblju od 28. veljače 2006.g. zaključno do 31.ožujka 2017.g. iz osnove više plaćenih kamata i više plaćene glavnice po kreditu bez valjane pravne osnove tuženik je stekao na teret tužiteljeve imovine iznos od 210.000,00 kn te na taj iznos duguje i kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Pored toga, tužitelj traži i isplatu onog neopravdano zadržanog iznosa u protuvrijednosti od 13.762,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31 siječnja 2006.g. do isplate.
1.14. Tužiteljev izračun je proizvoljan i on nema dovoljnih stručnih znanja za precizan izračun ove tražbine, a tužena odbija takav izračun izraditi te osnovanu tražbinu tužitelju isplatiti. Radi toga budući je i dokumentacija nepotpuna jer po prirodi stvari tužitelj ne raspolaže dokumentacijom koju izrađuje i po pozitivnim propisima čuva tužena, u ovoj parnici tužitelj ima pravni interes da prije okončanja prethodnog postupka sud provede postupak osiguranja dokaza temeljem odredbe iz čl. 272. ZPP-a.
1.15. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZPP-a zainteresirana stranka može u tijeku parničnog postupka zatražiti izvođenje određenog dokaza koji se kasnije neće moći izvesti ili će izvođenje tog dokaza kasnije biti znatno otežano.
1.16. Pravni interes za ovaj prijedlog postoji zbog činjenice što banka određene isprave čuva određeno razdoblje nakon okončanja pravnog posla, a s druge strane, tužitelj nakon okončanja prethodnog povećanjem tužbenog zahtjeva. Sve ovo opravdava ovaj prijedlog za osiguranje dokaza, pa se predlaže da sud ovaj prijedlog usvoji.
1.17. Za slučaj da tužena dostavi kompletnu dokumentaciju pravnog odnosa i da sam izvrši obračun tražbina sukladno kriterijima i stajalištima koja proizlaze iz obvezujućih sudskih odluka, ne prejudicirajući pravno pitanje, tužitelj će odustati od ovog prijedloga ako taj izračun tužene bude korektan i matematički točan sve radi načela ekonomičnosti, efikasnosti i savjesnosti i poštenja te ispunjenja obveza.
1.18. Nakon što sud provede postupak osiguranja dokaza sukladno prijedlogu iz prethodne točke, predlaže se da u prethodnom postupku usvoji sve dokazne prijedloge tužitelja i tuženikove prijedloge iz odgovora na tužbu koje smatra potrebnim za donošenje odluke, pa da nakon toga zaključi prethodni postupak, izvede usvojene dokaze i donese presudu kojom prihvaća u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev.
1.19. Radi toga tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika.
1.20. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u podnesku od 29. rujna 2023. godine (listovi 246-250 spisa).
2. U svom odgovoru na tužbu (list 46-58 spisa) tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini.
2.1. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 216- 30/2006, 17. siječnja 2006. (dalje: ugovor o kreditu).
2.2. Kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.3. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji.
2.4. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora.
2.5. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja.
2.6. Isto zato jer je početna stopa određena ugovorom u čl. 3. i iznosi 3,99 % godišnje, što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme.
2.7. Tuženik je s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom.
2.8. Stoga se ne može smatrati da bi u ovom konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za ništetnost članka 6. ugovora o kreditu.
2.9. Tuženik predlaže saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Također i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.
2.10. Prvenstveno, tuženik osporava da bi Ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Navedenim člankom određeno je da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Nejasno je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima pa se u tu svrhu predlaže saslušati svjedoke. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe . Predmetnim ugovorom je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 25 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 25 godina .
2.11. Ako bi tužitelj zahtijevao isplatu u visini koja bi očigledno predstavljala razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate, tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu.
2.12. Čak niti Savez „Potrošač“, kao tužitelj u kolektivnom sporu, nije potraživao fiksnu kamatnu stopu već da visina kamatne stope bude vezana za varijabilni egzaktno određeni dio čija promjena je transparentno odrediva svakome potrošaču plus fiksni dio koji čini bankarsku maržu.
2.13. Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio kolika bi prema njegovom stavu trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa već istu samo paušalno određuje kao početno ugovorenu kamatnu stopu.
2.14. Tako tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksna kamatna stopa, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore s fiksnom kamatom u bilo kojoj valuti obveze. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne preplate mogao bi se računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Nadalje, ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“ to tuženik ističe kako bi se u tom slučaju izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu.
2.15. Naime, u prilog tom stavu govori i činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu.
2.16. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga kako slijedi. S obzirom da tužitelj navodi pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P- 1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Osnovna zadaća suda je suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Stoga je sud ovlašten tumačiti zakonske odredba u slučaju kada iste postoje. Budući da odredba čl. 241. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 241. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Stoga, tuženik ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta.
2.17. U konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka.
2.18. Tuženik smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule .
2.19. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.
3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 4-58), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (listovi 51-58), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 29. travnja 2021. (listovi 70-95), izveo dokaz financijskim vještačenjem, odnosno pregledao pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Marijana Jovića iz Splita od 29. svibnja 2023. godine (listovi 104-112), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 21. listopada 2021. (listovi 122- 190), pregledao dopunu vještačenja vještaka za knjigovodstvo i financije Marijana Jovića (list 206-214), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 27. listopada 2022. (listovi 227-242), saslušao svjedoka ĆJ na ročištu od 8. veljače 2024. godine (list 254-255 spisa), saslušao tužitelja BJ na ročištu od 8. veljače 2024. godine (list 255-256 spisa), pregledao presudu ovog suda od 20. ožujka 2024. godine (listovi 266-288 spisa), pregledao žalbu tuženika s prilozima (listovi 290-375 spisa), pregledao Rješenje Županijskog suda u Sisku Gž-714/2024-2 (listovi 377-385 spisa).
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik kredita u švicarskim francima kojega je podigao kod pravnog prednika tuženika kao kreditora.
6.1. Nije sporno da je kredit u međuvremenu otplaćen.
7. Među strankama jest sporno jesu li ništetne i bez pravnog učinka predmetne specificirane odredbe ugovora o kreditu.
7.1. Sporno jest nadalje je li tuženik obvezan isplatiti tužiteljici precizirane novčane iznose koje je tužiteljica preplatila temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
8. Tužbeni se zahtjev dakle odnosi na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjeni kamatne stope i tzv. valutne klauzule, naplate troškova obrade kredita te na naknadu novčanih iznosa po osnovi nepripadno isplaćenog po ugovoru o kreditu.
9. Predmetni ugovor o kreditu pod brojem 216-30/2006 (listovi 7-13 spisa) je ugovoren 17.01.2006. između tužitelja kao korisnika i tuženika-banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=232.600,00 na rok otplate od 300 mjeseci.
10. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P – 1401/12 protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.
10.1. U navedenom postupku, Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je pravni prednik tuženika u razdoblju u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Prema odredbi članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 56/23), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 114. stavak 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga zakona obvezuje ostale sudova u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate.
12. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
12.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi.
13. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc), pa je nepoštena odredba ništetna od samog ugovaranja.
14. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.
15. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Raiffeisen banka d.d. i dr., među ostalim, i pravnim prednikom tuženika iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
16. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
17. Nedvojbeno je da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke - nije pojedinačno pregovaralo.
18. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
19. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
20. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
21. Prema presudi Suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
22. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
23. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
24. Zakon o zaštiti potrošača niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
25. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pritom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
26. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
27. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, treba ocijeniti protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
28. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".
29. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.
30. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
31. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
32. Tome u prilog govore iskazi saslušanog svjedoka ĆJ i samog tužitelja BJ (listovi 254-257 spisa).
32.1. Naime, iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o tzv. tipskom ugovoru pa se tome dosljedno o pojedinim odredbama predmetnog ugovora o kreditu nije uopće moglo pregovarati.
32.2. Nadalje, iz njihovog iskaza nedvojbeno proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije posebna pažnja polagana na to da se tužitelja kao korisnika kredita upozori na rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
33. Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredba ugovora o kreditu prema kojoj je glavnica vezana uz tečaj CHF te odredba prema kojoj se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke - nepoštene i prema tome ništetne.
34. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 12. lipnja 2019. godine.
35. S obzirom na izloženo, utuženo potraživanje nije zastarjelo u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zbog primjene valutne klauzule.
35.1. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. ZOO).
35.2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
35.3. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja u navedenom dijelu.
36. Niti u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zbog promjene kamatne stope - utuženo potraživanje nije zastarjelo.
36.1. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restituciju svih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u švicarskim francima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine (list 130 spisa): zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u švicarskim francima, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u švicarskim francima u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
36.2. Tome dosljedno, neosnovan je prigovor zastare potraživanja u navedenom dijelu, jer bi prema tome rok za zastaru istekao tek dana 14. lipnja 2019. godine, protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu.
37. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije Marijana Jovića iz Splita od 9. lipnja 2021. godine (listovi 104-112 spisa) tužitelj (kao korisnik) i Tuženik (kao davatelj) su sklopili ugovor o kreditu broj 216-30/2006. U razdoblju od 30. rujna 2006. do 01. siječnja 2014. tuženik je mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu.
37.1. Tužitelj je sukladno članku 5. Ugovora o kreditu platio tuženiku troškove obrade kredita u iznosu 2.907,5 CHF, odnosno 13.752,46 Kn
37.2. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 31.10.2006. do 31.08.2013.. platio veće iznose kamate od ugovorenih za ukupno 187.946,78 Kn.
37.3. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja tečaja CHF u razdoblju od 30.09.2008. do 31.08.2013.. platio veće iznose anuiteta od ugovorenih za ukupno 80.965,37 Kn. Zbroj navedenih iznosa je jednak 268.912,15 Kn.
38. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323 stavak 1. ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelja za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).
39. Tužitelj je, prema izloženom, tijekom postupka dokazao da mu je nastala šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazala odgovornost tuženika za to.
40. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 1.930,51 EUR, koliko je tužitelj više platio zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule.
41. Na pojedinačne iznose glavnice tužitelju pripada pravo na zatezne kamate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
42. Tome dosljedno, valjalo je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom čl. 324. ZOO, prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
43. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I., II. i III. izreke.
44. U odnosu pak na dio koji se odnosi na isplatu naknade za obradu kredita, u iznosu od 1.825,27 EUR – tužbeni zahtjev nije osnovan.
45. Naime, očito je riječ o trošku obrade kredita koji potpada pod uobičajene troškove bančinog poslovanja u redovnom postupku dodjela kredita.
46. I svjedok ĆJ iz [adresa] u svom iskazu (list 254 spisa) navodi da se naknada za obradu kredita ne naplaćuje sukladno nekim akcijama banaka u zadnjem periodu; što podrazumijeva da se, argumentum a contrario, redovno naplaćivala u prethodnom razdoblju pa dakle i u razdoblju kada je sklapan predmetni ugovor o kreditu.
47. U svakom slučaju trošak obrade predmetnog ugovora o kreditu nastao je neovisno o činjenici eventualne ništetnosti preciziranih odredbi navedenog ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i tzv. valutnu klauzulu.
48. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
49. Prema izloženom, tužitelj je djelomično uspio u parnici; u omjeru od cca. 80%, pa je, tome dosljedno, tuženik uspio u preostalom omjeru od cca. 20%.
50. Temeljem odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), u vezi s odredbom članka 155 ZPP, na ime popisanog parničnog troška (list 388 spisa), tužitelju je priznato sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr. 7. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 9. ožujka 2021. godine u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 16. ožujka 2021. godine u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 3. svibnja 2021. godine u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 25. listopada 2021. godine u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 5. studenoga 2021. godine u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 3. veljače 2022. godine u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 20. prosinca 2022. godine u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 2. listopada 2023. godine u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 8. veljače 2024. godine u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 12. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr. 9. toč. 1. O.T.), odnosno ukupno iznos od 8.500,00 EUR.
50.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 2.125,00 EUR na ime PDV-a, iznos od 265,45 EUR na ime troškova vještačenja, iznos od 343,43 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 418,08 EUR na ime sudske pristojbe na presudu.
50.2. Tako se dobije sveukupno iznos od 11.651,96 EUR.
50.3. Potonji iznos pomnožen sa obračunom postotka uspjeha u parnici od 60% ( 80%-20%) daje konačni iznos od 6.991,17 EUR.
51. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od presuđenja, tj. od 10. travnja 2025. godine do isplate (čl. 129 st. 1. i 2. ZOO.).
52. Radi toga je odlučeno kao pod točkom V. izreke.
53. Tome dosljedno, zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška nije osnovan (čl. 154 st. 2 ZPP.).
54. Radi toga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke
U Splitu, dana 9. travnja 2025. god.
SUDAC
Željko Borić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti: tužiteljici, po punomoćniku; tuženoj, po punomoćniku;
