REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4534/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nedib Toromanović, odvjetnik u Poreču, Franine i Jurine 7, protiv 1. tuženika CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.a., OIB 49100696810, San Marino, Piazetta del Titano 2, kojeg zastupa punomoćnica Tereza Šarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, 2. tuženika MK i 3. tuženice AK, oboje iz [adresa], T3H Calgary, 5907 Coach Hill Rd, koje zastupa privremena zastupnica Marina Matanović, odvjetnica u Puli, 4. tuženika BANKA KOVANICA d.d., OIB 33039197637, Varaždin, Ulica P. Preradovića 29, kojeg zastupa punomoćnica Tereza Šarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22 i 5. tuženika TIM 90 d.d. u stečaju, OIB 63062784520, Poreč, Vukovarska 19, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-24/2022-67 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-24/2022-67 od 26. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-24/2022-67 od 26. srpnja 2024. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha na nekretnini k. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, broj uloška [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. č. [katastarska čestica]. etaža 0/0, 130. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 130), garaža, površine 14,03 m2, u podrumu zgrade u planu označena sa G20, određene rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 16. lipnja 2011. poslovni broj Ovr-1574/11, Trgovačkog suda u Rijeci od 20. srpnja 2011. poslovni broj Ovr-1682/11 i Općinskog suda u Poreču poslovni broj Ovr-1676/11; da se ukinu provedene ovršne radnje i brišu sva založna prava i da se utvrdi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i da je ovlašten temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva prema peto tuženiku kao i bilo kojem drugom u međuvremenu upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju prvo i četvrtotuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.437,50 eur sa zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate.
2. Dopunskom presudom poslovni broj P-24/2022-75 od 1. listopada 2024. odlučeno je o naknadi parničnog troška drugo i trećetuženiku.
3. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju predloženih i izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj dokazao da je predmijevani vlasnik predmetne nekretnine, ali da nije dokazao da su prvo do četvrtotuženici, kao ovrhovoditelji, bili nesavjesni, nepošteni ili da su zlouporabili svoje pravo. Sud je utvrdio da su prvo i četvrtotuženik podnijeli sudu prijedlog za ovrhu prije zabilježbe broj Z- 3009/11 od 13. lipnja 2011. prijedloga za ovrhu pa stoga nisu znali niti su mogli znati da postoji pravo vlasništva tužitelja. Isto tako sud je zaključio da drugo i trećetuženik nisu postupili nesavjesno kada su podnijeli prijedlog za ovrhu 20. prosinca 2011. jer iz zabilježbe broj Z-3009/11 od 13. lipnja 2011., a koja glasi „zabilježba odbijanja prijedloga“ ne proizlazi da se radi o upisu koji bi upućivao na pravo vlasništva treće osobe. Stoga je primjenom odredbe članka 130. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/00, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09; dalje: ZV), odbio tužbeni zahtjev.
4. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22: dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).
5. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine odnosno preinači pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da su tuženici prije upisa založnih prava bili dužni provjeriti cjelokupno stanje vlasništva, jer je tužitelj bio u posjedu nekretnine, a da iz povijesno zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su mnogi dijelovi zgrade prodani prije etažiranja i da se kupci nisu mogli upisati sa starim dokumentima. Smatra da je dokazao nesavjesnost tuženika. Tvrdi da je vlasništvo stekao na temelju zakona i da se načelo dobre vjere ne može tako restriktivno tumačiti. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.314,15 eur.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
9. U konkretnom slučaju radi se o parnici koju pokreće treća osoba na temelju odredbe članka 55. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10 i 154/11; dalje: OZ) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog postojanja nekih od razloga iz odredbe članka 46. OZ-a.
10. Nije sporno među strankama da su prvotuženik i četvrtotuženik, kao ovrhovoditelji prijedlog za ovrhu protiv petotuženika (upisanog vlasnika predmetne nekretnine), podnijeli u vrijeme kada u zemljišnoj knjizi nije bila upisana nikakva zabilježba iz koje bi oni znali ili mogli znati da na nekretnini postoji neko pravo treće osoba. Isto tako tužitelj ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da niti drugo i trećetuženici nisu mogli znati da bi zabilježba poslovni broj Z-3009/11 od 13. lipnja 2011. upućivala na tužiteljevo pravo na predmetnoj nekretnini.
11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo vlasništva na predmetu ovrhe ako dokaže da su ovrhovoditelji bili nesavjesni, nepošteni ili ako su zlouporabili svoje pravo i da je teret dokazivanja te činjenice dužan dokazati tužitelj u smislu odredbe članka 219. ZPP-a, što tužitelj nije dokazao.
12. Predmetna nekretnina upisana je u zemljišnim knjigama, a iz podataka iz zemljišne knjige ne proizlazi da su tuženici mogli zanati da postoji tužiteljevo predmnijevano vlasništvo. Stoga, tuženici nisu bili nesavjesni kada nisu provjeravali posjed nekretnine, tužbe kupaca ili poslovanje petotuženika prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, kako pogrešno smatra tužitelj.
13. Nadalje, tužitelj, odnosno njegov pravni prednik društvo Abeille d.o.o. je s prodavateljem HK, nekretninu stekao na temelju pravnog posla (ugovora o kupoprodaji od 9. kolovoza 1995.), a ne na temelju zakona kako pogrešno smatra tužitelj pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.
14. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku.
15. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 10. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
