Poslovni broj: Usž-3470/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Arme Vagner Popović i Mirjane Čačić , članice vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŽĐiz [adresa], [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Hrvatskih voda , Zagreb , Ulica grada Vukovara 22 , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1142/2023-10 od 28. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1142/2023-10 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-04/20-01/251, URBROJ: 514-04- 02-01-01/08-23-02 od 23. ožujka 2023. Navedenim rješenjem je po žalbi ovdje zainteresirane osobe Hrvatskih voda, poništeno rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš, Odsjeka za izvlaštenje, KLASA: UP/I-943- 04/20-01/765, URBROJ: 2133/1-07-03/1-20-7 od 23. srpnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je utvrđen interes Republike Hrvatske za predmetni zahvat u prostoru odnosno retenciju [adresa] s pripadajućim objektima na zemljištu u k. o. [katastarska općina], Sv. Petar i Vitunj, Grad Ogulin u Karlovačkoj županiji te je prihvaćen prijedlog zainteresirane osobe za potpuno izvlaštenje k. č. [katastarska čestica] kuća broj 4 i dvorište u polju površine 154 čhv, upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja za potrebe tog zahvata u prostoru. Također je određeno da je korisnik izvlaštenja, ovdje zainteresirana osoba, na ime naknade za izvlaštenu nekretninu u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja obvezan isplatiti vlasniku, ovdje tužitelju, iznos od 1.917.368,00 kuna uz obvezu isplate zakonske zatezne kamate

2. Tužitelj u žalbi protiv navedene presude u bitnom navodi da se tuženik u odgovoru na tužbu nije izjasnio o njegovim tužbenim navodima te je na taj način priznao tužbu i tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud se nije očitovao o tužiteljevim navodima u tužbi da tuženik, iako je poništio prvostupanjsko rješenje, nije naveo koje materijalno pravo je prvostupanjsko tijelo povrijedilo. Također se sud nije očitovao o tome da tuženik nije stručno osposobljen da utvrdi je li pravilno procijenjena vrijednost nekretnine. Isticao je da tuženik nije donio odluku u roku od 60 dana od predaje uredne žalbe, na što se prvostupanjski sud također nije očitovao. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda i da Sud poništi rješenje tuženika i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.

6. Presudom prvostupanjskog suda ocijenjeno je zakonitim i pravilnim rješenje tuženika doneseno u primjeni Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17.i 98/19. - dalje: Zakon) kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje kojim je određeno potpuno izvlaštenje predmetne nekretnine i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ovo iz razloga jer je tuženik pravilno utvrdio da je u pogledu dvaju provedenih vještačenja iz područja graditeljstva i procijenjene vrijednosti nekretnina odnosno danih nalaza i mišljenja vještaka bilo nedostataka koji u postupku nisu otklonjeni te da je prvostupanjsko tijelo u tom pogledu nepravilno primijenilo odredbu članka 66. stavka 4. i 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). U tom pogledu pravilno upućuje tuženik odnosno prvostupanjski sud da je u ponovnom postupku potrebno otkloniti procesne nedostatke na način da se provede saslušanje vještaka Drage Bilića radi otklanjanja primjedbi tužitelja na zadnju korekciju njegovog vještačkog nalaza i mišljenja, odnosno zatražiti korekciju nalaza i mišljenja vještakinje Latinke Rodić u skladu s mjerodavnim propisima te provesti saslušanje i te vještakinje. Ovo sve pozivom na načelo učinkovitosti i ekonomičnosti upravnog postupka (članak 10. ZUP-a).

7. U pogledu prigovora tužitelja da prvostupanjski sud nije otklonio sve tužbene prigovore napominje se da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge temeljem kojih je ocijenio rješenje tuženika zakonitim.

8. U predmetnom sporu tuženiku je dostavom tužbe na odgovor dana mogućnost da se očituje o zahtjevima i navodi tužbe te je uvidom u odgovor na tužbu vidljivo da se tuženik protivio usvajanju tužbenog zahtjeva zbog razloga navedenih u osporenom rješenju kod kojih je u cijelosti ostao i predložio je odbijanje tužbe. Propuštanje tuženika da se u odgovoru na tužbu izjasni o zahtjevima i navodi tužbe sukladno odredbi članka 32. stavka 3. ZUS-a nije procesna povreda koja ima za posljedicu drugačiju odluku u upravnom sporu, budući da se ne radi o kogentnoj već o dispozitivnoj pravnoj normi pa stoga taj žalbeni prigovor u tom smislu nije odlučan.

9. Pri tome nije pravno odlučen ni prigovor tužitelja koji ukazuje na tuženikovo propuštanje donošenja osporenog rješenja u zakonom propisanom roku. Naime, tužitelj je mogao pokrenuti upravni spor zbog navedenog propuštanja, no isto nije učinio, au ovom sporu je ocjenjivana zakonitost donesenog rješenja tuženika .

10. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda , osporenom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je valjalo pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu . 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner