REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-370/2025-2

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović , članice vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja : 1. NVFrođ. NV, iz [adresa], [adresa], [adresa]., 2. NViz [adresa], [adresa], [adresa]., 3. UV, iz [adresa], [adresa], [adresa], [adresa]., 4. CV, udata Niz [adresa], [adresa], 17 Wood Green , DR Wood Bridge , i 5. ĐViz [adresa], [adresa], [adresa], svi zastupani po opunomoćenici Jasni Kotarac Jabuka , odvjetnici iz Splita , Gundulićeva 26a , protiv tuženika pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske , zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru , Zadar , Plemića Borelli 9 , radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovnog broja: Us I-543/2023-12 od 17. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovnog broja: Us I-543/2023-12 od 17. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-942-01/20-01/35, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 23. siječnja 2023. godine kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinskopravne poslove, klase: UP/I-942-01/02-01/79, urbroj: 2198-02-03/4-19-26 od 15. studenoga 2019. kao neosnovana. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade oduzete imovine u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nekretnine u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] pobliže opisano u navedenom rješenju.

2. Tužitelji su protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu ističući da su svoj zahtjev detaljno obrazložili i priložili sve dokumente i dokaze koji su im bili dostupni te ukazivali na mogućnost i ovlaštenje prvostupanjskog tijela da samo pribavi određenu dokumentaciju. Smatraju da presuda nema razloga zbog čega se ne može ispitati. Sud nije obrazložio zbog čega tužitelji kao strani državljani ne bi imali pravo na naknadu koja im je priznata novelom Zakona o naknadi iz 2002. godine kao niti zbog čega nije priznata agrarna odluka iz 1931. godine kao akt o oduzimanju. Predlažu usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prvostupanjski upravni sud je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi iz odredbe članka 66. stavak 1. ZUS-a.

7. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporavano rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 15. studenoga 2019. godine doneseno u ponovljenom postupku nakon što je prethodno rješenjem tuženika od 2. siječnja 2015. godine bilo poništeno rješenje istog tijela od 2. kolovoza 2012. te je predmet vraćen istom tijelu na ponovni postupak uz uputu da u ponovnom postupku isto tijelo pribavi punomoći za zastupanje nekih od podnositelja zahtjeva (CV i ĐV) te da utvrdi jesu li podnositelji zahtjeva u vrijeme podnošenja istog bili hrvatski državljani, održati usmenu raspravu te sukladno provedenom donijeti odluku. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je postupilo po uputi te je naložilo (na usmenoj raspravi 17. veljače 2016. godine) opunomoćenici podnositelja zahtjeva dostaviti potrebnu dokumentaciju propisanu odredbom članka 67. Zakona o naknadi, prvenstveno akt o oduzimanju nekretnina u odnosu na koji je podnesen zahtjev. Kako akt o oduzimanju predmetnih nekretnina po nalogu prvostupanjskog upravnog tijela nije dostavljen, te kako se stoga nije moglo utvrditi niti da li su predmetne nekretnine oduzete niti koji bi bio prijašnji vlasnik, to je prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbu članka 137. stavak 1. ZUP-a odbilo zahtjev za naknadu tužitelja. Pri tom se prvostupanjsko upravno tijelo pravilno pozvalo na odredbe članka 66. i 67. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj. 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi).

8. Stoga, kako je u postupku tijekom upravnog spora neprijeporno utvrđeno da tužitelji u zahtjevu niti na poziv prvostupanjskog tijela nisu dostavili svu potrebnu dokumentaciju, odnosno dokaze propisane odredbom članka 67. Zakona o naknadi, pa tako niti akt o oduzimanju predmetnih nekretnina, pravilno je zahtjev tužitelja odbijen.

9. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, upravna tijela su imala osnove za zaključak da tužitelji nisu dostavili prvostupanjskom tijelu potrebnu dokumentaciju propisanu odredbama članka 66. i 67. Zakona o naknadi. Pritom prvenstveno treba reći da tužitelji neosnovano u tužbi prigovaraju da bi samo tijelo trebalo pribaviti navedeni dokaz po službenoj dužnosti. To stoga što je odredbom članka 137. stavak 1. ZUP-a propisano da je činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno. Prema stavku 2. istog članka Zakona ako se ne radi o činjenicama koje su općepoznate, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako sama stranka tako ne postupi, službena osoba koja vodi postupak će istu pozvati da to učini. Ukoliko stranka nije u naknadno određenom roku podnijela dokaze, prijedlog ne može zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen već je dužan nastaviti postupak u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu riješiti upravnu stvar.

U konkretnom slučaju je nesporno da se u skladu s odredbom članka 65. stavak 1. Zakona o naknadi predmetni upravni postupak pokreće po zahtjevu stranke, pri čemu treba imati odredbu članka 66. i 67. citiranog Zakona kojim je određeno što sve zahtjev treba sadržavati i koje dokaze treba priložiti, te se stoga u konkretnom slučaju, a imajući u vidu odredbu članka 137. ZUP-a nedvojbeno radi o dokazima koje su dužni podnijeti podnositelji zahtjeva odnosno ovdje tužitelji, a što tužitelji nesporno nisu učinili. Nesporno proizlazi da tužitelji od dana podnošenja zahtjeva 31. prosinca 2002. godine do donošenja odluke prvostupanjskog upravnog suda potrebne dokaze nisu dostavili. Također, ovaj Sud prvenstveno ističe i to da se radi o dokazu (aktu o oduzimanju) bez čijeg prilaganja nije bilo moguće odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu oduzete imovine.

10. Imajući sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno u vidu pravilno prvostupanjski upravni sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da isti nisu tijekom trajanja upravnog postupka od 2002. godine, a potom niti sudskog spora do donošenja osporene presude suda doprinijeli dokaz o oduzimanju predmetnih nekretnina u odnosu na koje je podnesen zahtjev.

11. Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1.

ZUS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu , 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner