REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-470/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽHT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, OIB 49518016639, Zagreb, Trakošćanska ulica 10, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024. u točki IV. i u točki VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 726,77 EUR (sedamstodvadeset- šest eura i sedamdesetsedam centi).

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024. u točkama I., II., III., V. i VII. izreke.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 448,00 EUR (četristočetrdesetosam eura) s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 448,00 EUR (četristočetrdesetosam eura) sa zateznim kamatama od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je bila na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je bila na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 745,00 EUR (sedamstočetrdesetpet eura).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024. utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva tuženika od 4. lipnja 2024. o prestanku društva tuženika (točka I. izreke), Odluka skupštine društva tuženika od 4. lipnja 2024. o imenovanju KHT, [adresa], za likvidatora društva tuženika koji kao likvidator zastupa društvo samostalno i pojedinačno (točka II. izreke) i Odluka skupštine društva tuženika od 4. lipnja 2024. o promjeni tvrtke tuženika tako da nova tvrtka glasi „PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. za trgovinu usluge i savjetovanje u likvidaciji“ te skraćena tvrtka „PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji“. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganje uspostave ranijeg stanja u sudskom registru prvostupanjskog suda za tuženika na način da se izvrši brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja tog suda poslovni broj Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 448,00 EUR sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom VI. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.174,77 EUR sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2024. do isplate. Točkom VII. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica pobija presudu u točkama IV. i VI. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno vratiti predmet u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR uvećano za PDV od 25% te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 146,00 EUR.

4. Tuženik pobija presudu u točkama I., II., III., V. i VII. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu ukinuti presudu u tom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 62,50 EUR te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 146,00 EUR.

5. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženikovu žalbu. Predlaže ovome sudu njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV od 25% te sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 36,50 EUR.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok tuženikova žalba nije osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora ispitivanje pretpostavki za ništetnost odluka skupštine tuženika održane 4. lipnja 2024., pobliže navedenih u izreci pobijane presude, podredno njihove pobojnosti, budući da tužiteljica smatra kako su one protivne moralu društva, donesene protivno zakonu te jer joj je uskraćeno pravo na obaviještenost.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim činjenice da su kao članovi društva tuženika u knjizi poslovnih udjela i u sudskom registru tog suda upisani KHT i ŽH, da je ŽH preminuo **.**.2019. i da se oko njegovog nasljedstva, koje uključuje i poslovni udio u društvu tuženika, spore tužiteljica, smatrajući sebe kao njegovom izvanbračnom suprugom zakonskom nasljednicom, ali i oporučnom nasljednicom raspolažući njegovom pisanom oporukom, te otac pokojnog KH, IH, smatrajući sebe jedinim njegovim zakonskim nasljednikom.

10. Spornim je utvrdio je li tužiteljica kao navodna izvanbračna supruga pokojnog člana društva tuženika KH, a koja činjenica postojanja izvanbračne zajednice je osporena u ostavinskom postupku iza pokojnog KH, zbog čega se radi njenog utvrđenja vodi parnični postupak, te kao navodna oporučna nasljednica, čija valjanost oporuke je predmet utvrđivanja u drugom parničnom postupku, prije nego li je ona utvrđena nasljednicom pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju i prije nego što je upisana u knjizi poslovnih udjela društva tuženika, ovlaštena samostalno pokrenuti predmetni postupak radi utvrđenja ništetnosti (pobojnosti) odluka skupštine tuženika te ako jest, jesu li te odluke ništetne ili pobojne.

11. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je tužiteljica podnijela prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela tuženika tvrdeći da je oporučna nasljednica iza pokojnog KH glede njegovog poslovnog udjela u društvu tuženika; da ona nije upisana u knjigu poslovnih udjela tuženika zbog spornih činjenica na kojima ona temelji svoje nasljedno pravo iza KH u vidu postojanja valjane pisane oporuke pred svjedocima te izvanbračne zajednice; da iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gop-1/2023 od 25. siječnja 2024. donesene u oglednom postupku radi rješavanja pitanja aktivne legitimacije tužiteljice, proizlazi da taj sud smatra kako je uvjet za upis u knjigu poslovnih udjela društva tuženika uredna prijava nasljednika uz koju je priloženo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a ako tom uvjetu nije udovoljeno da nasljednici ne bi mogli sudjelovati u radu skupštine ni pobijati odluke koje su na njoj donesene, ako svi potencijalni nasljednici ne bi nastupali kao zajednički vlasnici sukladno odredbi članka 417. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09, 152/11, 111/12, 144/12 i 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23; dalje: ZTD) u smislu odredbe članka 141. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN), zbog čega se do pravomoćne odluke suda o sporu valjanosti oporuke i nasljednom pravu, oporučni i nužni nasljednici nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva, prvostupanjski sud izvodi zaključak da dok se pravomoćno ne okončaju pokrenute parnice radi utvrđenja da je između tužiteljice i pokojnog člana društva tuženika KH u trenutku njegove smrti postojala izvanbračna zajednica, što bi tužiteljicu činilo njegovim zakonskim i nužnim nasljednikom, te radi osporavanja valjanosti pisane oporuke pred svjedocima, od koje ovisi status tužiteljice kao oporučne nasljednice, svi potencijalni nasljednici KH čine nasljedničku zajednicu.

12. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da u slučaju ako se utvrdi da tužiteljica nije oporučni nasljednik KH da je moguće ukoliko se činjenica postojanja izvanbračne zajednice utvrdi u posebnoj parnici, da je ona njegova zakonska nasljednica slijedom čega bi ona i njegov otac IH činili njegove nasljednike prvog nasljednog reda budući da pokojni ŽH nije imao djece, a koji onda do utvrđenja njihovih nasljednih dijelova čine nasljedničku zajednicu unutar koje upravljaju i raspolažu svime što čini ostavinu po pravilima po kojima zajednički nasljednici upravljaju i raspolažu stvarima, sve u smislu odredbe članka 11. stavka 1. i članka 141. stavka 1. ZN-a. Ukoliko se utvrdi da je osporavana oporuka valjana prvostupanjski sud zaključuje da činjenica što je tužiteljica oporučni nasljednik pokojnog KH automatski ne isključuje od nasljedstva njegovog oca koji može biti nužni nasljednik u smislu odredbe članka 69. stavka 2. ZN-a.

13. Uzevši u obzir da nema saznanja ima li otac pokojnog KH IH nužnih sredstava za život i je li sposoban za rad, dok je majka pokojnog KH u međuvremenu umrla, a da iz pisane oporuke proizlazi da je ŽH dao zadatak tužiteljici pobrinuti se za njegove roditelje dok su živi, prvostupanjski sud zaključuje da je otac pokojnog KH potencijali nužni nasljednik koji bi s tužiteljicom kao potencijalnom oporučnom i zakonskom nasljednicom činio nasljedničku zajednicu u okviru koje oni upravljaju i raspolažu polovnim udjelom pokojnog KH u društvu tuženika kao zajednički vlasnici.

14. Uzevši u obzir odredbu članka 417. stavka 1. ZTD-a prema kojoj ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno, prvostupanjski sud zaključuje da načini na koji se koriste svojim članskim pravima koja proizlaze iz istog poslovnog udjela ne mogu biti međusobno u koliziji, ali da u situaciji ako od njih dvoje na skupštinu pristupi samo jedan tada on može samostalno glasati kao i samostalno podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti (pobijanje) odluke skupštine, analogno odredbi članka 62. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/09, 146/08., 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV). Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe.

15. Primijenivši odredbu članka 355. ZTD-a kojom su propisani slučajevi ništetnosti odluka skupštine društva, prvostupanjski sud je ocijenio da pobijane odluke skupštine tuženika o prestanku društva tuženika, imenovanju likvidatora i o promjeni tvrtke tuženika s dodatkom „u likvidaciji“, po svom sadržaju nisu protivne moralu društva, kao ni motivi ili ciljevi njihova donošenja. To iz razloga jer brojnost postupaka koji se vode između tužiteljice i tuženika te drugog člana društva i direktora KHT ukazuje da između njih postoji u ovom trenutku nepremostiva netrpeljivost, a kada se tome doda još i činjenica da još uvijek nisu pravomoćno utvrđeni nasljednici iza pokojnog KH, da to uistinu otežava donošenje odluka skupštine tuženika, donošenje poslovnih odluka direktora tuženika, nastupanje na tržištu i ostvarivanje dobiti što je krajnji cilj svakog društva kapitala. S obzirom na to zaključuje da je u takvim okolnostima razumljivo da članovi društva, svi ili samo neki, nemaju više interesa za nastavak poslovanja društva već za njegov prestanak, što u slučaju postojanja imovine podrazumijeva njegovu likvidaciju. Stoga je utvrdio da ne postoji razlog ništetnosti pobijanih odluka skupštine tuženika iz razloga protivnosti moralu društva.

16. Temeljem odredbe članka 362. stavka 1. ZTD-a prvostupanjski ocjenjuje da je tužiteljica aktivno legitimirana podnijeti tužbu radi pobijanja odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024. jer je na njoj sudjelovala, (uvjetno) stekla prava na poslovnom udjelu pokojnog KH prije objave dnevnog reda za tu skupštinu i jer je svoje protivljenje donesenim pobijanim odlukama izjavila na zapisnik. Budući da je tužba podnesena 3. srpnja 2024., prvostupanjski sud utvrđuje da je podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana od dana kada je zaključena skupština na kojoj su pobijane odluke donesene, slijedom čega tužbu u smislu odredbe članaka 363. stavka 1. ZTD-a ocjenjuje pravovremenom.

17. Prvostupanjski sud ispitujući pobojnost predmetnih odluka skupštine tuženika zaključuje da je njihovim donošenjem povrijeđen zakon, odnosno odredba članka 417. stavka 1. ZTD-a na štetu tužiteljice. To iz razloga jer uzevši u obzir da iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gop 1/2023-15 od 10. siječnja 2024. proizlazi da dok se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ne utvrdi tko je i u kojem dijelu nasljednik pokojnog KH, njegov otac IH kao potencijalni nužni (i zakonski) nasljednik s tužiteljicom, kao potencijalno oporučnom i zakonskom nasljednicom, je u nasljedničkoj zajednici u okviru koje njih dvoje upravljaju i raspolažu poslovnim djelom pokojnog KH u društvu tuženika kao zajednički vlasnici. Primijenivši odredbu članka 62. stavka 2. ZV-a prema kojoj svaki zajedničar ima ovlaštenje poduzimati pojedinačne radnje zaštite stvari u zajedničkom vlasništvu te odredbu članka 417. stavka 1. ZTD-a prema kojoj više ovlaštenika na poslovnom udjelu prava iz udjela mogu ostvarivati samo zajedno, prvostupanjski sud zaključuje da konkretno na skupštini oni mogu glasati samo na jednak način, ali ako od njih dvoje na skupštinu pristupi samo jedan, on može samostalno glasati, pa i podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnosti (pobijanja) odluka skupštine.

18. Budući da su sve predmetne pobijane odluke skupštine tuženika donesene na način da protivno odredbi članka 417. stavka 1. ZTD-a glasovi tužiteljice koja je glasala protiv svake od tih odluka, kao jedine pristupjele članice nasljedničke zajednice na poslovnom udjelu pokojnog KH, nisu uzeti u obzir smatrajući kao da nisu ni dani, a da jesu, te odluke ne bi bile donesene jer svaki od dva poslovna udjela u društvu tuženika, onaj KHT i pokojnog KH nosi jednak broj glasova (3225), dok je za donošenje odluke o prestanku društva potrebna dvotrećinska većina danih glasova u smislu odredbe članka 461. stavka 1. ZTD-a, prvostupanjski sud zaključuje da su te odluke donesene protivno zakonu zbog čega su pobojne u smislu odredbe članka 360. stavka 1. ZTD-a.

19. Prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje drugih razloga pobojnosti predmetnih odluka skupštine tuženika, na koje tužiteljica činjenično ukazuje u tužbi. To iz razloga jer ona samo paušalno tvrdi da joj je uskraćeno pravo na obaviještenost, ne iznoseći koje su joj to obavijesti uskraćene, a koje su joj bile potrebne za glasanje o tim odlukama, dok po ocjeni prvostupanjskog suda sve obavijesti koje je tužiteljica trebala da bi donijela informiranu odluku o načinu glasovanja o predloženim odlukama su bile u samom pozivu za tu skupštinu.

20. Ocjenjuje neosnovanim i tužiteljičine navode o neispunjenju formalnih uvjeta održavanja predmetne skupštine iz razloga nevaljanosti punomoći dane predsjedavajućoj IHT. To iz razloga jer je punomoć dao KHT kao član i direktor društva tuženika, ovlašćujući istodobno imenovane odvjetnike u njegovo ime i za njegov račun koristiti i izvršavati na toj skupštini sva njegova članska prava, uključivo posebno pravo glasa te sva prava koja mu pripadaju kao direktoru u pogledu organizacije i vođenja skupštine. Uz to prvostupanjski sud navodi da IHT nije postala predsjedavajućom automatizmom izdane punomoći, već je ona odabrana za predsjedavajuću na temelju odluke članova društva donesene na toj skupštini, a koja je jasno predložena od uprave društva u objavljenom pozivu za skupštinu. Ukazuje da je i ta odluka, kao i ostale odluke donesene na toj skupštini pobojna, ali da ju tužiteljica ne pobija tužbom zbog čega ona ostaje na snazi. Uz to prvostupanjski sud navodi da izbor osobe koja će predsjedati skupštinom nije formalni uvjet za njeno održavanje, sve u smislu odredbe članka 444. stavka 1. i 2. ZTD-a. Utvrdivši da je poziv za skupštinu objavljen na internetskim stranicama sudskog registra, da je na skupštini bio zastupljen KHT, čiji poslovni udio čini 50% temeljnog kapitala i tužiteljica kao suovlaštenica na drugom poslovnom udjelu na koji otpada isti omjer temeljnog kapitala, dok nije sporno da je IH bio uredno pozvan, prvostupanjski sud zaključuje da su bili ispunjeni formalni uvjeti za njeno održavanje.

21. Međutim, zbog utvrđenog razloga pobojnosti u smislu odredbe članka 360. stavka 1. ZTD-a u vezi s odredbom članka 449. i članka 417. ZTD-a prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnih odluka skupštine tuženika od 4. lipnja 2024.

22. Ocijenio je neosnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da sud u ovom parničnom postupku naloži sudskom registru brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja poslovni broj Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024., odnosno upisa nastanka razloga za prestanak subjekta upisa, promjena tvrtke, prestanak funkcije člana uprave i imenovanje likvidatora, sve temeljem predmetnih pobijanih odluka skupštine tuženika. To iz razloga jer se to može učiniti samo u izvanparničnom postupku po pravomoćnosti ove presude, temeljem prijave direktora tuženika u smislu odredbe članka 72.a Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19, 34/22 i 123/23; dalje: ZSR).

23. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da nijednom zakonskom odredbom nije zabranjeno ni ograničeno tužitelju postaviti zahtjev za nalaganje sudskom registru brisanje provedenih upisa odluka koje su proglašene ništetnima, odnosno nadležnom sudu u parničnom postupku donijeti odluku kojom bi se naložilo brisanje provedenih upisa u sudskom registru. Ukazuje i da s obzirom na to da je direktor društva tuženika u više navrata postupao maliciozno uskraćujući tužiteljici njezina zakonska prava koja za nju proizlaze iz predmetnog poslovnog udjela, da je jasno kako on nema interes podnijeti prijavu za brisanje provedenih upisa. Odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki VI. izreke presude pobija navodeći da bi u slučaju da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev imala pravo na naknadu troškova postupka sukladno 100%-tnom uspjehu u sporu. Navodi i da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njen zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 23. listopada 2024. Ukazuje da se tim podneskom očitovala na tuženikove navode iz podneska od 16. listopada 2024. i dostavila sudu rješenje Općinskog kaznenog držanog odvjetništva u Zagrebu od 16. rujna 2024. kojim se otvara istraga protiv likvidatora društva tuženika KHT i njegove supruge ŠH, zbog čega se radi o obrazloženom podnesku.

24. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. i 11. ZPP-a jer je u postupku kao tužitelj sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, a presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, njeno obrazloženje sadrži nejasne razloge, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a gdjekad su proturječni sa sadržajem isprava u spisu. Navodi da je pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, pri čemu je dao vlastito tumačenje prava i obveza više ovlaštenika na poslovnom udjelu te stvorio iznimku od pravnoobvezujuće odredbe ZTD-a o tome da više ovlaštenika na poslovnom udjelu prava iz udjela mogu ostvarivati samo zajedno. Smatra da sukladno relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o nasljeđivanju i pravnoobvezujućim stavu iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gop-1/2023-15 od 10. siječnja 2024. tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe jer nije član (imatelj udjela) u društvu tuženika te nije postupala sukladno odredbi članka 417. stavka 1. ZTD-a. Ističe da su tužiteljica i IH u nasljedničkoj zajednici čije postojanje i nemogućnost samostalnog raspolaganja pojedinim objektima i udjelima na toj imovini od strane pojedinog nasljednika nužno dovode do toga da nasljednici do diobe zajednički upravljaju i raspolažu nasljedničkom zajednicom. Stoga ukazuje da nasljednici u sporovima s trećim osobama o pravima i obvezama iz nasljedničke zajednice imaju položaj nužnih suparničara koji su kao takvi u jedinstvenoj i nedjeljivoj pravnoj zajednici i u odnosu na koje je uvjet za dopuštenost tužbe sudjelovanje svih sudionika pravnog odnosa u parnici na način da čine jednu stranku u postupku. Stoga smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana samostalno pokrenuti i voditi predmetni postupak.

25. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, da je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužiteljice te u tom vidu ukazuje na odluke ovog suda donesenim u postupcima koji su se vodili između istih stranaka, a iz kojih proizlazi postojanje aktivne legitimacije tužiteljice kao nasljednice u postupcima koji se tiču zaštite prava i interesa vezanih uz poslovne udjele koji su predmet ostavine. Stoga ukazuje da ima pravo samostalno poduzimati sve pravne radnje kojima štiti svoja prava i interese kao nasljednica poslovnog udjela u društvu tuženika iza pokojnog KH pa tako tražiti i utvrđenje ništetnosti, odnosno pobijati odluke skupštine društva u kojima ima poslovne udjele. Nadalje navodi da između nje i MH ne postoji nasljednička zajednica, a što da proizlazi iz rješenja ovog suda poslovni broj Pž-3751/2024 od 2. listopada 2024. Navodi da čak i da je u nasljedničkoj zajednici da bi imala pravo ostvarivati člansko pravo na glasovanje u društvu tuženika bez obzira na glasovanje drugih članova nasljedničke zajednice, odnosno samu njihovu prisutnost na skupštini, sve u smislu odredbe članka 62. ZV-a.

26. U postupku donošenja pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, na koju i tuženik posebno ukazuje u žalbi.

27. Odredbom članka 77. stavka 1. ZPP-a propisano je da stranka u postupku može biti svaka pravna i fizička osoba. Odredbom članka 82. stavka 1. ZPP-a propisano je da će u toku cijelog postupka sud po službenoj dužnosti paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku.

28. Budući da je u ovom predmetu tužiteljica fizička osoba te je tako i naznačena u tužbi, neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je u postupku sudjelovala osoba (tužiteljica) koja ne može biti stranka u postupku.

29. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tužiteljica je aktivno legitimirana u ovom postupku.

30. Naime, u slučaju smrti člana trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću poslovni udio kao skup nepodijeljenih članskih prava i obveza prelazi na njegove nasljednike prema propisima nasljednog prava te se radi o derivativnom načinu stjecanja poslovnog udjela. Iz spisa proizlazi da je ŽH (nesporno imatelj udjela u društvu tuženika) oporukom odredio tužiteljicu kao jedinu nasljednicu u odnosu na društvo tuženika (poslovni udio u društvu tuženika).

31. Odredbom članka 3. ZJN-a propisano je da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti. Umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik), a nasljednici ostavitelja nasljedno pravo stječu u trenutku ostaviteljeve smrti (članak 4. stavak 1. i 4. ZJN-a). Također, u trenutku ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (članak 129. stavak 1. ZJN-a).

32. Prema tome, nasljednici stječu nasljedno pravo u trenutku ostaviteljeve smrti, a ne tek donošenjem rješenja o nasljeđivanju (koje ima deklaratorni karakter).

33. Aktivna legitimacija se odnosi na pravo stranke da pokrene postupak i zastupa svoje interese pred sudom. U ovom slučaju, pitanje aktivne legitimacije se odnosi na pravo nasljednika imatelja poslovnih udjela da pobija odluke skupštine društva.

34. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Gop-1/2023 od 10. siječnja 2024. zauzeo je jasno shvaćanje prema kojem kad između nasljednika postoji spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine u smislu odredbe članka 141. ZJN-a i odredbe članka 417. ZTD-a. Svi sunasljednici do rješenja spora o pravu na nasljedstvo ili o veličini nasljednog dijela, stječu poslovne udjele sukladno odredbi članka 411. stavka 1. ili odredbi članka 411. stavka 2. ZTD-a trenutkom smrti ostavitelja.

35. Ovaj sud smatra da činjenično stanje u navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koju se poziva i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, nije podudarno s činjenicama konkretnog predmeta. Naime, u toj presudi pravno shvaćanje je prihvaćeno u odnosu na nužne nasljednike koji nasljeđuju zajedno s oporučnim nasljednikom, dok u konkretnom predmetu nije ni isticana činjenica postojanja nužnog nasljedstva (na koju sud ne pazi ex offo), a kojim dijelom nasljedstva oporučitelj ne može oporučno raspolagati. Naime, roditelji ostavitelja KH nisu iznijeli činjenicu da bi oni bili nužni nasljednici niti su u ostavinskom postupku (barem kako to proizlazi iz isprava koje prileže ovom spisu) postavili svoj zahtjev za nužnim dijelom.

36. U konkretnom slučaju, u odnosu na poslovni udio predmetnog društva tužiteljica je proglašena jedinom nasljednicom na temelju oporuke. Tu oporuku osporava otac ostavitelja u posebnoj parnici radi utvrđenja proglašene oporuke nevaljanom. Ovdje je potrebno reći da je valjana oporuka jači pravni temelj od zakona i oporučni nasljednik ima prednost pred zakonskim nasljednikom. Dakle, oporuka isključuje zakonsko nasljeđivanje u onom dijelu ostavine koja je predmet valjanog oporučnog raspolaganja ostavitelja, a da se pri tome ne vrijeđa eventualno postojeće pravo na nužni dio.

37. Stoga, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pogrešno polazi od pretpostavke da je otac pokojnog MH potencijalni nužni nasljednik koji bi s tužiteljicom kao potencijalnom oporučnom i zakonskom nasljednicom, činio nasljedničku zajednicu, u situaciji kada je, kao u ovom slučaju tužiteljica proglašena jedinom oporučnom nasljednicom u odnosu na predmetni poslovni udio, a koja oporuka je predmet pobijanja u posebnoj parnici radi utvrđenja proglašene oporuke nevaljanom (koja parnica još nije završena).

38. U konkretnom slučaju pravne posljedice oporučnog raspolaganja nastupile su trenutkom smrti ostavitelja i tužiteljica je u odnosu na poslovni udio u predmetnom društvu jedina (oporučna) nasljednica iza pokojnog AH. S obzirom na to da je parnica radi proglašenja oporuke nevaljanom još u tijeku, položaj tužiteljice je neizvjestan i ako u međuvremenu dođe do poništenja oporuke, te posljedice nastupit će ex tunc tj. kao da oporuka nikada nije sastavljena, a tužiteljica će se naći u položaju stjecatelja bez osnove.

39. Međutim, dok se navedeno ne dogodi, tužiteljica jest oporučna nasljednica. Sama okolnost da je pokrenuta parnica radi proglašenja oporuke nevaljanom nema učinak na valjanost oporuke i tužiteljica je jedina oporučna nasljednica dok se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi nevaljanost oporuke.

40. Nadalje, tužiteljica u konkretnom slučaju u pogledu ostavine koja je predmet ovoga postupka (poslovni udio) nije u nasljedničkoj zajednici, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Naime, roditelji ostavitelja nisu iznijeli činjenicu da bi oni bili nužni nasljednici, a kako je to već naprijed obrazloženo.

41. Prema tome, budući da oporuka isključuje zakonsko nasljeđivanje u pogledu one imovine koja je predmet oporučnog raspolaganja to je tužiteljica jedina oporučna nasljednica u odnosu na poslovni udio predmetnog društva na temelju još uvijek valjane oporuke te nije u nasljedničkoj zajednici s roditeljima (sada ocem) ostavitelja budući da oni nisu ni iznijeli činjenicu, a kamoli dokazali da su postavili zahtjev za nužnim nasljednim dijelom, a teret dokaza te činjenice je na tuženiku. U slučaju kada bi oni bili nužni nasljednici tada je oporuka slabiji temelj u odnosu na kogentne odredbe o nužnom nasljeđivanju i tužiteljica bi bila s nužnim nasljednicima u nasljedničkoj zajednici. Takvo pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama ovog suda poslovni broj Pž-3751/2024-2 od 12. listopada 2024. i Pž-794/2023-2 od 14. ožujka 2023., u postupcima između istih stranaka.

42. Slijedom toga prvostupanjski sud nije mogao samo zbog činjenice što je u pokojni ŽH oporukom zadao tužiteljici kao oporučnoj nasljednici pobrinuti se za njegove roditelje dok su živi, zaključiti da je otac pokojnog KH potencijalni nužni nasljednik jer se zbog takve odredbe u oporuci postavlja pitanje bi li ona bila potrebna ako su ostaviteljevi roditelji imali dovoljno sredstava za život. Naime, kao što je već navedeno, ostaviteljevi roditelji nisu iznijeli činjenicu da bi oni bili nužni nasljednici niti su u ostavinskom postupku (barem kako to proizlazi iz isprava koje prileže ovom spisu) postavili svoj zahtjev za nužnim dijelom, a niti je tuženik na kojem je teret dokaza te činjenice, uopće i iznio takvu činjenicu u ovom postupku, a niti ju je posljedično tome i dokazivao.

43. Stoga, kako se u konkretnom slučaju ne radi o nasljedničkoj zajednici, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, ovaj sud nije ispitivao osnovanost žalbenih navoda kojima tuženik ukazuje na raspolaganje poslovnim udjelom u slučaju postojanja nasljedničke zajednice.

44. Budući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o nasljedničkoj zajednici, pogrešno je zaključio da su predmetne odluke skupštine pobojne zbog toga jer je povrijeđena odredba članka 417. ZTD-a, odnosno jer nisu uzeti u obzir glasovi tužiteljice protiv tih odluka kao jedine pristupjele članice nasljedničke zajednice koja postoji na poslovnom udjelu pok. KH.

45. Točno je da je u konkretnom slučaju povrijeđen zakon, odnosno da su pobijane predmetne odluke skupštine tuženika donesene protivno zakonu jer nisu uzeti u obzir glasovi tužiteljice protiv tih odluka, ali ne kao članice nasljedničke zajednice, već kao jedine imateljice poslovnog udjela iza pokojnog KH budući da je ona, kao što je već ranije navedeno, jedina oporučna nasljednica u odnosu na taj poslovni udio društva tuženika i to na temelju još uvijek valjane oporuke te nije u nasljedničkoj zajednici s roditeljima ostavitelja, odnosno sada s ocem pokojnog KH.

46. Ono što se glede članstva u dioničkom društvu temelji na dionici, u društvu s ograničenom odgovornošću sadržano je u poslovnom udjelu. U društvu s ograničenom odgovornošću poslovni udio daje skup članskih prava i obveza u smislu kako je to propisano za dioničko društvo. Stoga analogno odredbi članka 167. stavka 2. točke 1. ZTD-a imatelj poslovnog udjela u društvu ima između ostalog i pravo glasa na skupštini društva. Prema odredbi članka 445. stavka 1. ako zakonom i društvenim ugovorom nije drugačije određeno, skupština donosi odluke većinom od danih glasova. Prema odredbi stavka 2. istog članka svakih 10,00 eura nominalnog iznosa poslovnog udjela daje pravo na jedan glas.

47. Dakle, time što na skupštini društva tuženika od 4. lipnja 2024. nisu uzeti u obzir glasovi tužiteljice kao imateljice drugog poslovnog udjela društva tuženika, a čiji glasovi su trebali biti uzeti u obzir u smislu odredbe članka 445. stavaka 1. i 2. ZTD-a te analogno odredbi članka 167. stavka 1. točke 1. ZTD-a, imajući u vidu da svaki od dva poslovna udjela u društvu tuženika, onaj KHT i onaj pokojnog KH nosi jednaki broj glasova (3225), pri čemu je za donošenje odluke o prestanku društva potrebna dvotrećinska većina danih glasova u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZTD-a, te odluke su pobojne u smislu odredbe članka 360. stavka 1. ZTD-a.

48. Stoga, iako je prvostupanjski sud vodeći se pogrešnim zaključkom da se radi o nasljedničkoj zajednici zaključio da je prilikom donošenja tih odluka povrijeđena odredba članka 417. stavka 1. ZTD-a, pravilno je ocijenio te odluke pobojnima jer prilikom njihovog donošenja nisu uzeti u obzir glasovi tužiteljice kao imateljice poslovnog udjela u tom društvu.

49. Slijedom svega navedenog, budući da je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak o postojanju nasljedničke zajednice, na temelju drugih činjenica koje je pravilno utvrdio, valjalo je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točkama I., II. i III. izreke.

50. U odnosu na žalbu tužiteljice protiv točke IV. izreke presude kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganjem uspostave ranijeg stanja u sudskom registru prvostupanjskog suda na način da se izvrši brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja tog suda poslovni broj Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno u tom dijelu ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

51. Naime, na temelju tog rješenja provedeni su u sudskom registru prvostupanjskog suda za tuženika upisi nastanka razloga za pretanak subjekta upisa (tuženika), promjena tvrtke, prestanak funkcije člana uprave i imenovanje likvidatora, a sve temeljem predmetnih pobojnih odluka skupštine tuženika.

52. Kako su te odluke utvrđene ništetnima, posljedično tome će nakon pravomoćnosti presude biti ispunjene pretpostavke za brisanje upisa u sudskom registru koji su provedeni na temelju tih odluka.

53. Prema odredbi članka 72.a ZSR-a ako sud pravomoćnom presudom utvrdi da je odluka glavne skupštine, odnosno skupštine društva ništetna, upis presude provodi se na temelju prijave uprave, odnosno izvršnih direktora.

54. Stoga, kako se brisanja upisa provedenih temeljem navedenog rješenja u sudskom registru može prema citiranoj odredbi članka 72.a ZSR-a učiniti samo u izvaparničnom postupku, po pravomoćnosti ove presude i to temeljem prijave direktora tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim zahtjev tužiteljice da sud u ovom parničnom postupku naloži sudskom registru brisanje upisa provedenih na temelju rješenja poslovni broj Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024. (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-6950/2017 od 19. veljače 2020.).

55. Stoga je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu.

56. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi pobija odluku o troškovima parničnog postupka u točki VI. izreke pobijane presude.

57. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem suda od 30. listopada 2024. utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.654,46 EUR. Prvostupanjski sud je utvrdivši da su sva četiri tužbena zahtjeva nenovčane naravi, a da tužiteljica u tužbi nije drugačije specificirala, da na svaki od ta četiri tužbena zahtjeva otpada po 663,615 EUR vrijednosti predmeta spora. Budući da je tužiteljica uspjela s tri od ukupno četiri postavljena tužbena zahtjeva, prvostupanjski sud je odmjerio njen uspjeh u sporu u omjeru od 75%, a tuženika u omjeru od 25%, slijedom čega je nakon što je od uspjeha tužiteljice oduzeo tuženikov uspjeh, zaključio da tužiteljici pripada naknada troškova postupka u omjeru od 50%.

58. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da uspjeh tužiteljice u ovom sporu iznosi 75%. Naime, točno je da je tužiteljica u ovom sporu postavila četiri tužbena zahtjeva i to tri na utvrđenje ništetnosti odluka skupštine tuženika, sve pobliže navedeno u točkama I. –III. izreke pobijane presude, a četvrti na nalaganje uspostave ranijeg stanja u sudskom registru prvostupanjskog suda za tuženika na način da se izvrši brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024. Prva tri tužbena zahtjeva su osnovana, dok četvrti prvostupanjski sud pravilno nije ocijenio osnovanim zbog navedenih razloga.

59. Međutim, brisanje tih odluka u sudskom registru je posljedica njihove ništetnosti, te u pogledu odlučivanja o tom zahtjevu nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Dakle, suština zahtjeva tužiteljice, s kojima je ona i uspjela u sporu je utvrđenje ništenim predmetnih odluka skupštine tuženika, dok zbog zahtjeva s nalaganjem uspostave ranijeg stanja u sudskom registru, s kojim zahtjevom tužiteljica nije uspjela u sporu, nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-3215/2024).

60. Prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao troškove postupka za radnje navedene u točki 42. obrazloženja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), a u odnosu na koje tuženik u žalbi ne iznosi nikakve posebne žalbene navode, već je uopćeno pobija zbog svih žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari.

61. Kako je prvostupanjski sud tužiteljici za te radnje priznao 50% ukupnog troška, što iznosi 448,00 EUR, dok prema ocjeni ovog suda ona ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti, dakle 100%, što iznosi 896,00 EUR, valjalo joj je dosuditi još daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 448,00 EUR.

62. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud joj pravilno nije priznao trošak sastava podneska od 23. listopada 2024. ocijenivši ga nepotrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Naime, tim podneskom tužiteljica je ponovila navode već iznesene u tijeku prvostupanjskog postupka te dostavila rješenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 16. rujna 2024., kojom se otvara istraga protiv likvidatora društva tuženika KHT i njegove supruge ŠH, a koja isprava nije relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

63. Slijedom toga valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima parničnog postupka u točki V. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 448,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu točke VI. izreke i naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 448,00 EUR sa zateznim kamatama od donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi propisanoj za ostale odnose (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). U preostalom dijelu točke VI. izreke presude (726,77 EUR) valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu.

64. Tužiteljica nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR uvećano za PDV od 25% te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 146,00 EUR jer je sa žalbom uspjela samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, što nema za obvezu tuženiku da joj naknadi troškove žalbenog postupka.

65. Tužiteljica nema pravo ni na naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV od 25% te sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 36,50 EUR jer sastav odgovora na žalbu nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

66. Slijedom toga valjalo je odbiti njen zahtjev za naknadu žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 745,00 EUR.

67. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak