1              Poslovni broj Gž Ob-224/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-224/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća, te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. O.: ... iz P., zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J. & P. j.t.d. sa sjedištem u Z., protiv I-tuženog I. M. O.: ..., M., II-tuženog B. M. O.: ..., M. i III-tužene F. M. O.: ..., M., svi zastupani po T. M.-Š., odvjetnici u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i III-tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu P-256/2020-26 od 29.lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.   Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženice pod 3. djelomično odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu P-256/2020-26 od 29.lipnja 2023.

 

a)  potvrđuje u toč. I./ izreke u dijelu kojim je III. tuženoj F. M., OIB: ..., M. naloženo isplatiti tužiteljici D. M., OIB: ... iz P., iznos od 6.768,86 Eur/50.999,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.11.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

b)  potvrđuje u toč. II./ i III./ izreke

 

c)   preinačuje u toč. I./ izreke u dijelu kojim je III. tuženoj F. M., OIB: ..., M. naloženo isplatiti tužiteljici D. M., OIB: ... iz P., daljnji iznos od 3.318,07 Eur/25.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.11.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i u tom dijelu zahtjev tužiteljice prema ovoj tuženoj odbija se kao neosnovan.

d)  preinačuje u odluci o trošku sadržanoj u toč. I./ izreke tako da se sudi:

Tužiteljica i tužena pod 3. snose svoje parnične troškove.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I./ Nalaže se III tuženoj F. M. O.: ..., M. isplatiti tužiteljici D. M., OIB: ... iz P., iznos od 10.086,93 Eura/75.999,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.11.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i naknaditi joj parnične troškove u iznosu 3.039,39 €/22.900,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.06.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se tužiteljica D. M., OIB: ... iz P., sa zahtjevom za isplatu iznosa od 14.665,87 €/110.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u odnosu na I tuženika I. M., OIB: ..., M. i II tuženika B. M., OIB: ..., M. kao neosnovanim i s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na III tuženu F. M., OIB: ..., M. u iznosu od 4.578,94 €/34.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

III./ Nalaže se tužiteljici D. M., OIB: ... iz P., naknaditi I tuženiku I. M., OIB: ..., M. i II tuženiku B. M., OIB: ..., M. parnične troškove u iznosu od 7.527,87€/56.718,75 kn u roku od 15 dana.

IV./ Odbijaju se I tuženik I. M., OIB: ..., M. i II tuženik B. M., OIB: ..., M. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. III izreke ove presude kao neosnovanim.“

 

2.Protiv navedene presude i to “protiv dijela točke I presude i to dijela u kojem je odlučeno o parničnom trošku-odnosno kojim je parnični trošak u dijelu odbijen“, te protiv točaka II. i III. blagovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje:ZPP). Žalbeni je prijedlog preinačiti presudu u pobijanom dijelu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati tuženike naknaditi joj u cijelosti parnični trošak uz odbijanje njihovog zahtjeva za naknadu troškova postupka, podredno presudu ukinuti.

 

2.1.Protiv toč. I. citirane presude žalbu podnosi tužena pod 3. iz svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. ZPP-a predlažući preinačiti presudu u pobijanom dijelu te zahtjev odbiti, odnosno ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2.Na žalbe nije odgovoreno.

 

3.Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

3.1.Žalba tužene pod 3. F. M. je djelomično osnovana.

 

4.Protivno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a, za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, presuda ima dostatne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl.354. st.2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju žaliteljice.

 

4.1.Nisu u pravu žaliteljice ni kada sadržajem žalbe žele ukazati na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP ili iz čl. 354. st. 1. točka 8. i čl. 220. st.1. ZPP-a a ocjenjujući da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke propustio očitovati na mnoge činjenične i pravne navode te dokazne prijedloge. To stoga što sud nije vezan nikakvih formalnim, zakonskim pravilima prilikom ocjene dokaza. Jedini kriterij za utvrđivanje vjerodostojnosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage jest uvjerenje suca. Međutim, sud je dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i usporediti ga s drugim dokazima te ocijeniti je li proturječi drugim dokazima ili se u bitnim točkama s njima podudara te usporediti dokaze i sa rezultatima cjelokupnog postupka i na temelju takve ocjene dokaza izraditi svoje uvjerenje o tome je li neka činjenica postoji ili ne postoji, kako je prvostupanjski sud i postupio obrazlažući svoj stav u smislu čl. 8. ZPP-a.

4.2.Glede neudovoljavanja svim prijedlozima za izvođenje dokaza napomenuti je da je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako su okolnosti na koje su predložene utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora, a sve bitne okolnosti prvostupanjski je sud provedenim dokazima utvrdio.

4.3.Žaliteljice ne ukazuju na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika kao solidarnih dužnika potražuje isplatu iznosa od 110.500,00 kn/14.665,87 Eur s naslova ulaganja u potkrovlje kuće u M. 25 c sagrađene na kčbr 130/1 k.o. M., a koji iznos predstavlja bračnu stečevinu ostvarenu tijekom trajanja bračne zajednice između nje i drugotuženika B. M.

 

5.1.Podneskom od 28. listopada 2020. tužiteljica je povukla tužbu prema tuženicima pod 1. i 2. koji se s povlačenjem nisu suglasili.

 

6.Po provedenom postupku prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio:

 

-kako su tužiteljica i tuženik pod 3. B. M. sklopili brak 3. srpnja 2010. u kojem je rođeno dvoje djece, mlt. T. i mlt. N., a faktična bračna zajednica prestala je 24. travnja 2018.,

- kako su po sklapanju braka živjeli kod roditelja tužiteljice (do 1. studenog 2011.) kada su preselili kod tuženikove obitelji u kuću u M. 25c te živjeli s njima i to tuženikom pod 1. i njegovom suprugom (roditeljima tuženika pod 2.), njegovom sestrom i bakom (tuženom pod 3.),

-kako navedena kuća nije upisana u zemljišne knjige već je nekretnina označena sa k.č.br.130/1 upisana u zk. ul. 321 k.o. M., u naravi oranica D. površine 1135 čhv a kao suvlasnici upisani su F. M., ovdje trećetužena, u 4/144 dijela, I. G. u 46/144 dijela, Kata Lukić u 4/144 dijela, E. G. u 9/144 dijela, C. G. u 18/144 dijela, M. B. u 36/144 dijela, V. G. u 18/144 dijela i M. G. u 9/144 dijela (izvadak iz zemljišnih knjiga, list 12 spisa), a prema prijepisu posjedovnog lista broj 498 k.o. M. (list 14 spisa) tužena pod 3. F. M. upisana je kao posjednica u 1/1 dijela kčbr. D 130/1 Dužice u naravi oranica površine 1022 m2,

-kako je kuća u M. 25c bila prizemnica s potkrovljem za koju su tuženici učinili nespornim da je stvarno vlasništvo trećetužene za cijelo,

-kako potkrovlje sporne kuće M. 25 c sagrađene na kčbr 130/1, nije bilo uređeno (imalo je gole zidove i krov), a dogovorom stranaka, tijekom bračne zajednice tužiteljice i tuženika pod 2. B. M., radi osiguranja stanovanja njihove obitelji, u potkrovlje su vršena ulaganja (u razdoblju od 2011.- do 2013.),

-kako je tužiteljica podneskom od 11. ožujka 2021. specificirala radove kojima je za vrijeme trajanja bračne zajednice uređeno potkrovlje nekretnine u M., stambeni prostor od cca 80 m2 i to:- izmjena kompletnog krovišta na kući, što uključuje letve, daske i lim, mijenjanje žlijebova, vjetrolajsni i snjegobrana, podizanje nosivih zidova za krovište i postavljanje stubišta za ulazak u kuću, izrada prezida unutar potkrovlja, kao i stavljanje glazure na cijelu kvadraturu potkrovlja;- postavljanje PVC stolarije na vrata, prozore, postavljanje roleta i komarnika;-postavljanje vodovodne i električne instalacije kao i staklene izolacije, knauf stropa;-bojanje zidova cijelog stana koji se nakon radova sastoji od 1 spavaće sobe, 2 dječje sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, dnevnog boravka i hodnika;-postavljanje laminata u svim sobama, hodniku i dnevnom boravku;- postavljanje granita u radnom dijelu kuhinje te na stepeništu unutar stana kao i ispred ulaznih vrata u stan;-kompletno uređivanje kupaonice s pločicama, WC školjkom, tuš kadom, umivaonikom;-ugradbeni ormari u svim sobama;-ugrađivanje centralnog grijanja na način da se u svaku sobu postavlja radijator, u dnevni boravak 2 radijatora, u kupaonicu tzv. radijator ljestve, kupovina cijevi, bojlera i kolektora koji se postavljaju na krov, opisujući to i u stranačkom iskazu, čemu tuženici nisu imali prigovora,

-kako su tužiteljica i tuženik pod 2. B. M. tijekom bračne zajednice a nakon uređenja i živjeli u potkrovlju kuće u M. 25 c sagrađene na kčbr 130/1 k.o. M. (od travnja 2013. do travnja 2018.),

-kako su tužiteljica i tuženik pod 2. B. M. na svadbi od uzvanika dobili na dar novčana sredstva u visini od ukupno 120.000,00 kn, od čega su utrošili 20.000,00 kn za fotografiranje i snimanje svadbe i troškove tekućih potreba, a ostale troškove svadbe snosili su roditelji mladenaca,

-kako su tužiteljica i tuženik pod 2. od novčanih sredstava prikupljenih na svadbi u uređenje potkrovlja uložili 100.000,00 kn, zatim svojih 2.000,00 za kupnju ugradbenog ormara te 50.000,00 kn što im je dao otac tužiteljice za kupnju kuhinje s aparatima i za montažu, dječju sobu i spavaću sobu, odnosno uložili sveukupno 152.000,00 kn/20.173,87 EUR,

-kako su tijekom izgradnje potkrovlja prvotuženik i trećetuženica ostvarivali minimalne prihode s tim da je prvotuženik već bio u mirovini koja je iznosila 2.200,00 kn a dodatno zarađivao u cvjećarnici i kopanjem grobova, a trećetužena primala obiteljsku mirovinu u neutvrđenom iznosu; supruga prvotuženika primala minimalnu plaću od 1.800,00 kn dok je drugotuženik B. M. najprije radio kod privatnika a zatim se zaposlio u Hrvatskim šumama ostvarujući primanja od 4.000,00 do 5.500,00 kn, a tužiteljica u A. za plaću od 3.000,00 kn, pa u T. za plaću od 5.000,00 kn, djeca nisu išla u vrtić jer su ih čuvali tužiteljičini roditelji, a 2013. je koristila porodni dopust ostvarujući naknadu od 4.000,00 kn.

 

7.Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da su tužiteljica i drugotuženik u uređenje potkrovlja uložili ušteđevinu od svadbenih darova od 100.000,00 kn, zatim svog novca od 2.000,00 za kupnju ugradbenog ormara i 50.000,00 kn što im je dao otac tužiteljice za kupnju i montažu kuhinje s aparatima, dječju sobu i spavaću sobu, odnosno uložili ukupno 152.000,00 kn/20.173,87 EUR koji iznos predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika pod 2. B. M. za koju po čl. 36. Obiteljskog zakona vrijedi presumpcija da su suvlasnici za po 1/ dijela.

 

8.Polazeći od toga da je trećetužena isključiva vlasnica i posjednica neupisane kuće u M. 25 c u čije potkrovlje su vršena ulaganja, sud prvog stupnja potraživanje tužiteljice kao bivše supruge drugotuženika s osnova ulaganja u odnosu na baku svog bivšeg supruga razmatrao je kroz institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje: ZOO) zaključujući da je prestankom bračne zajednice 24. travnja 2018. osnova ulaganja otpala te je, ocjenjujući kako se ovdje za zastaru potraživanja primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, po tuženicima istaknuti prigovor zastare otklonio kao neosnovan i trećetuženu u čiju nekretninu su izvršena ulaganja obvezao na isplatu polovice utvrđenog iznosa ulaganja-10.086,93 EUR/75.999,97 kn koji predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice s kamatom od tužbe, dok je za više zatraženih 4.578,94 EUR/34.500,00 kn zahtjev prema ovoj tuženoj odbio.

 

9.Utvrđujući kako su tuženici učinili nespornim da je tužena pod 3. isključiva vlasnica i posjednica neupisane kuće u M. 25c sagrađene na čest. zem 130/1 k.o. M., što odgovara i upisu u posjedovnom listu, dok tuženici pod 1. i 2. nisu upisani u vlasničkom ni posjedovnom listu a tužbom se traži isplata ulaganja izvršenih u potkrovlje te kuće, prvostupanjski je sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev upravljen prema tuženicima pod 1. i 2. prihvaćajući kao osnovan njihov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

10.U konkretnom slučaju radi se, u dijelu u kojem je ulaganje bračna stečevina tužiteljice, o ulaganju u tuđu nekretninu, odnosno situaciji iz čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) – dalje:ZV) koji u svom stavku 2. propisuje da, pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, određuju pravila obveznoga prava, te čl. 1111. ZOO prema kojemu taj ima pravo na naknadu za svoje ulaganje na temelju pravila o stjecanju bez osnove. Pri tome bi tužiteljici pripadala naknada za dio njezine imovine koji je prešao u imovinu treće osobe, a to je iznos ulaganja koji se utvrdi u sudskom postupku, na koji iznos sukladno odredbi iz čl. 1115. ZOO se moraju platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

11.Nadalje, s obzirom je predmetno ulaganje vršeno tijekom trajanja braka tužiteljice i drugotuženika, u vrijeme ulaganja kako ga stranke prikazuju (2011.-2013.) bio je na snazi Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 116/03,17/04,136/04,107/07, 61/11, 25/13, 05/15) koji je u odredbi iz čl. 248. odredio kako bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i zajedničku imovinu, u čl. 249. i čl. 250. uspostavio presumpciju da su bračni drugovi, ako nisu drugačije ugovorili, u jednakim dijelovima suvlasnici imovine koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, što je sadržajno na isti način regulirano i odredbom iz čl. 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, ObZ/15), koji je u odredbi čl. 551. st. 1. propisao kako se odredbe tog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu tog zakona ako se time ne mijenjaju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

 

12.Obzirom nijedna od stranaka ne tvrdi niti dokazuje da su tužiteljica i drugotuženik zaključili bračni ugovor odnosno pismeno regulirali svoje imovinske odnose, niti da su imali vlastite imovine stečene po drugom osnovu, to se glede imovine koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, sukladno naprijed navedenom, primjenjuje presumpcija o stjecanju u jednakim dijelovima pri čemu nije od značaja kolika su bila primanja pojedinog bračnog druga. Kod toga je u stabilnoj sudskoj praksi odlučan stav i da darovi koje su bračni drugovi dobili prilikom sklapanja braka, ako su učinjeni obojici, predstavljaju bračnu stečevinu, kako to i tužiteljica prikazuje.

 

13.Prvenstveno, i po ocjeni ovoga suda, kada je pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu na temelju stjecanja bez osnove, do kojeg je došlo ulaganjem tužiteljičinog rada i sredstava u tuđu nekretninu, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da zastara zahtjeva za povrat uloženog počinje teći od prestanka korištenja tih ulaganja. Tužiteljica je predmetni zahtjev za isplatu uloženog u kuću tuženikove bake podnošenjem tužbe 19. studenog 2019. pravodobno podnijela u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO), koji je počeo teći od 24. travnja 2018. kao nespornog dana prestanka bračne zajednice tužiteljice i drugotuženika i njezinog iseljenja iz potkrovlja, radi čega je s osnovom otklonjen prigovor zastare kao neosnovan, što se uopćenim žalbenim prigovorom tužene pod 3. s osnovom ne dovodi u pitanje.

 

14.Protivno žalbenim navodima tužiteljice i trećetužene, provedenim dokazima i njihovom ocjenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i odlučno činjenično stanje.

 

15.Na žalbu tužiteljice:

 

16.U bitnome žaliteljica smatra kako je prvostupanjski sud prenisko odredio visinu njezinih ulaganja koja među strankama nije sporna jer da je ona u tužbi sveukupna ulaganja ocijenila iznosom od 221.000,00 kn, a drugotuženik s oko 300.000,00 kn (39.816,84 EUR); kako je sud propustio cijeniti ulaganja njezine i drugotuženikove ušteđevine jer su od primanja trošili samo za hranu i benzin a ostalo im je bilo osigurano; kako je utvrđeno da je od svadbenih darova u ostvarenoj visini 120,000,00 kn, nakon podmirenja troškova fotografa i snimanja ostalo 106.000,00 kn, pa nalazi proturječnim zaključak suda o ulaganju iz tog osnova iznos od 100.000,00 kn; kako pogrešnom ocjenom njezinog iskaza nije priznato ulaganje gotovine njezinog oca u visini do 40.000,00 kn; kako je pogrešno odbijen zahtjev prema drugotuženiku kao nevlasniku nekretnine iako je prema njemu kao bivšem bračnom drugu primjenom Obiteljskog zakona prvostupanjski sud bio dužan kao prethodno pitanje utvrditi da su ulaganja bračna stečevina, a zatim prihvatiti tužbeni zahtjev, osobito imajući u vidu da on to potkrovlje i sada koristi.

 

17.Protivno žalbenim navodima među strankama je sporna visina ulaganja u potkrovlje, jer tužiteljica govori o ulaganju bračne stečevine nje i tuženika pod 2. u visini od 221.000,00 kn, a tuženici o sveukupnim ulaganjima od 300.000,00 kn poričući bilo kakvo ulaganje tužiteljice po osnovi bračne stečevine, radi čega nije od značaja što je tuženik pod 1. u svom iskazu potvrdio kako je tužiteljica točno nabrojila majstore koji su radili na potkrovlju i radove, pri čemu se, protivno žalbenim navodima nije potvrdio i iskaz glede cijene niti je to prvostupanjski sud naveo pod točkom 34. pa su utoliko neosnovani prigovori međusobne proturječnosti u razlozima te izreci odluke kada se odbija tužbeni zahtjev kao pod točkom II.

 

18.Isto je reći i za prigovor glede pod točkom 41. utvrđene visine ulaganja izvršenih unosom darovanog novca prilikom svadbe, kada je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza, koja nije dovedena u pitanje u ovom stadiju postupka, i ovaj je drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, utvrdio kako su tužiteljica i tuženik pod 2. prilikom svadbe dobili na dar 120.000,00 kn, od čega su za troškove svadbe (fotograf i snimanje) utrošili 14.000,00 kn, pa je ostalo 106.000,00 kn od čega je dio utrošen za potrebe obiteljskog domaćinstva (6.000,00 kn) te uloženo preostalih 100.000,00 kn, kako je to valjano obrazloženo pod toč. 41. i 42., pa nema proturječnosti u točkama 34.,41. i 49., obzirom na utvrđenje u toč. 34.

 

19.Također nema osnova prigovoru kako kod obračuna ulaganja nije uzeta u obzir njezina i suprugova ušteđevina kada iz točke 34. i 48. proizlazi da su priznata ulaganja od svadbenih darova i 2.000,00 kn za ugradbeni ormar o čijoj kupnji od zajedničkih sredstava su se tužiteljica i drugotuženik suglasili, slijedom čega a contrario nije prihvaćen njezin iskaz o drugoj ušteđevini niti na protivno žalba s osnovom ukazuje.

 

20.Također je valjano, logično i u svemu prihvatljivo obrazloženo pod točkom 46. zašto nije prihvaćen iskaz tužiteljičinih roditelja B. i J. B., saslušanih kao svjedoka o tome da je u uređenje potkrovlja uloženo i 40.000,00 kn koje je dao otac tužiteljici i tuženiku pod 2., jer i po ocjeni ovog suda u vrijeme izvođenja radova to je bio značajan iznos u odnosu na vrijednost sveukupnih ulaganja prikazanih po tužiteljici, za koji je s osnovom pretpostaviti kako bi ga tužiteljica spomenula prilikom davanja stranačkog iskaza ili inače tijekom postupka, a neiznošenje za uspjeh u sporu tako značajne svote, objektivno cijeneći sve okolnosti slučaja nije moguće pripisati previdu stranke kojoj bi to išlo u prilog.

 

21.Dosljedno, nije nađeno činjeničnog ni pravnog utemeljenja žalbenim navodima tužiteljice kojom pobija prvostupanjsku odluku u odbijajućem dijelu pod točkom II. u iznosu od 4.578,94Eur/34.500,00 kn u odnosu na tuženu pod 3. F. M.

 

22.Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda i u dijelu kojim je pod točkom II. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev prema tuženicima pod 1. I. M. i pod 2. B. M. zbog pomanjkanja pasivne legitimacije, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

23.Naime, iz rezultata postupka proizlazi kako je vlasnica nekretnine u koju su vršena ulaganja upravo tužena pod 3. za cijelo, koji zaključak prihvaća i ovaj sud jer na istog, osim pregledanih isprava i suglasnosti tuženika o tome upućuje i izjava tužiteljice kojom u odnosu na njih povlači tužbu, kao i njezin stranački iskaz u kojemu je to izrijekom potvrdila, što u ovom stadiju postupka ničim konkretnim nije dovela u pitanje. Na protivno tom zaključku ne upućuje navod tuženika kada su ranije u odgovoru na tužbu zaprimljenom 09.12.2019. izjavili kako priznaju navode tužbe pod 1. i 2. niti taj navod ispunjava procesne pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja (čl. 331. ZPP), kako žaliteljica neosnovano navodi.

 

24.Također za protivan zaključak nije odlučno što i tuženici pod 1. i 2. tu nekretninu sukoriste s tuženom pod 3.

 

25.Posebno, glede žalbenog navoda kako je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika kao bivšeg bračnog druga tužiteljice jer da je trebao utvrditi da je ulagana bračna stečevina a zatim prihvatiti tužbeni zahtjev osobito imajući u vidu kako potkrovlje drugotuženik i nadalje koristi, odgovoriti je kako tim navodima tužiteljica opetovano potvrđuje činjeničnu i pravnu osnovu svog zahtjeva kao obveznopravnog istaknutog i prema ovom tuženiku.

 

26.Naime, potražujući i od bivšeg bračnog druga vrijednost ulaganja koja odgovara njezinom suvlasničkom dijelu (1/2) u stjecanju bračne stečevine u nekretninu koja nije njegova, nedvojbeno prema njemu nije istaknula stvarnopravni zahtjev.

 

27.Slijedom izloženog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice je kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II. Također je pravilna i zakonita odluka o troškovima postupka koje je obvezana naknaditi tužiteljica tuženicima pod 1. i 2. te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022).

 

8.Na žalbu tužene pod 3.:

 

29.Nije u pravu tužena pod 3. kada ustraje u tvrdnji da tužiteljica nije dokazala kako je vršila ulaganja u njezinu nekretninu jer je prvostupanjski sud provedenim dokazima i njihovom ocjenom, kako je to valjano i detaljno navedeno u razlozima pod 33. do 49. odluke, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilno utvrdio kako su tužiteljica i njezin bivši suprug, tuženik pod 2. B. M., uz dozvolu tužene pod 3. kao vlasnice, radi ostvarenja uvjeta stanovanja za sebe i svoju obitelj vršili ulaganja u uređivanje potkrovlja njezine kuće sredstvima ostvarenim kao bračna stečevina.

 

30.Kako je to već ranije navedeno, pravilno je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik pod 2., koje utvrđenje i ovaj sud prihvaća, kao dar učinjen obojici prilikom svadbe dobili novčani iznos od 120.000,00 kn od čega su za troškove fotografiranja i snimanja svadbe (dok su ostale troškove svadbe snosili roditelji) i tekuće troškove utrošili 20.000,00 kn tako da im je preostalo 100.000,00 kn, što uz pravilno utvrđeni iznos zajedničkog novca od 2.000,00 kn utrošen za izradu ugradbenog ormara čije pribavljanje od sredstava bračne stečevine je potvrdio i tuženik pod 2. te iznos od 50.000,00 kn koji je dao tužiteljičin otac za kupnju i montažu kuhinje s aparatima, spavaće i dječje sobe, od čega kuhinja s aparatima tako pribavljena nije ni sporna, utvrđenje kojeg davanja i primjerenost iznosa prihvaća i ovaj sud, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika pod 2.

 

31.Dosljedno, valjano je zaključeno da bračnu stečevinu predstavlja sveukupan iznos od 20.173,87 Eura/152.000,00 kn od čega bi tužiteljici primjenom predmnijeve o jednakim suvlasničkim udjelima, pripadala polovina ili 10.086,93eur/76.000,00 kn, kako je to valjano utvrđeno i obrazloženo pod točkom 49. odluke.

 

32.Naime, žaliteljica tijekom postupka kao ni sada u žalbi, kada uopćeno pobija utvrđenje i zaključak o bračnoj stečevini tužiteljice i drugotuženika iz koje se ulagalo u uređenje potkrovlja, nije dovela u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o tome, a koji je zasnovan na valjanoj ocjeni provedenih dokaza na koje se prvostupanjski sud pozvao i odluci dao dostatne, jasne i razumljive razloge.

 

33.Za navedeno utvrđenje nisu od značaja iskazi svjedoka o tome tko im je davao novac za obavljene radove kada nisu imali saznanja o tome tko je stvarni vlasnik tog novca, a to što je neke radove eventualno naručio i nadgledao tuženik pod 1. kao otac tuženika pod 2. i sin tužene pod 3. također ne ukazuje da je on bio investitor. Po ocjeni ovog suda, prvotuženik kao umirovljenik koji živi u kući u kojoj su se radovi obavljali, bio je upravo prikladna osoba za navedeno u situaciji kada se priprema prostor za stanovanje obitelji njegovog sina, tuženika pod 2. koji je bio zaposlen, kao i njegova supruga, tužiteljica, dok je tužena pod 3. u visokoj životnoj dobi, pogotovo što su, prema stanju u spisu radovi obuhvaćali i radove zajedničke cijeloj kući, kao zamjenu krovišta i centralno grijanje za cijelu kuću pa tako i prizemlje u kojemu stanuje tuženik pod 1. sa suprugom, njegova majka, tužena pod 3. te i kćer, do udaje i preseljenja u zajedničko domaćinstvo.

 

34.Dosljedno, pravilno ocjenjujući sve okolnosti slučaja pa tako primanja stranaka, mogući prihod od OPG-a (10.000,00 kn godišnje po tuženiku pod 1.), iskaz tužene pod 3. o tome od kada se ne bavi uzgojem i prodajom stoke i mlijeka, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i imovinske prilike prvo i treće tuženih te mogućnosti njihovog ulaganja u potkrovlje i stvarno izvršenih ulaganja prema računima na koje su se pozvali, kako je to valjano navedeno pod točkom 35., 36., 37., 38. i 40. odluke, a također i one tužiteljice i tuženika pod 2., pri čemu je dodati kako u situaciji kada su tužiteljica i drugotuženik došli živjeti najprije par mjeseci kod njezinih roditelja a nakon toga u prizemlje kuće tužene pod 3. u višečlano zajedničko domaćinstvo tuženika, nije s osnovom pretpostaviti kako bi novac dobiven na svadbi utrošili na odlazak na more ili zadovoljavanje sličnih potreba u situaciji kada nemaju riješeno stambeno pitanje čije rješavanje su započeli 2011.

 

35.Nema mjesta ni prigovoru kako nije uzeta u obzir amortizacija jer se ovdje ne radi o procjeni vrijednosti nekretnine niti o stvarnopravnom zahtjevu već o novčanim ulaganjima za koja tužiteljici pripada naknada za dio njezine imovine koji je prešao u imovinu tužene pod 3..

 

36.Međutim, po ocjeni ovog suda u pravu je tužena pod 3. kada pobija odluku pod toč. I. u dijelu priznatog ulaganja u nekretninu novčane vrijednosti pokretnina i to kuhinje i spavaće sobe, dječje sobe i kupovine aparata pri čemu žaliteljica pogrešno pobija po tom osnovu utvrđenu vrijednost pokretnina označavajući je sa 20.173,87 Eura jer je taj iznos utvrđen kao sveukupna vrijednost bračne stečevine tužiteljice i tuženika pod 2. uložena u uređenje potkrovlja, od čega ½ je suvlasnički dio tužiteljice od 10.086,93 EUR/75.999,97 kn koji je tužiteljici dosuđen, dok je vrijednost ulaganja putem pokretnina na koje upire žalba, kao bračna stečevina tužiteljice i tuženika pod 2. (dao otac tužiteljice) utvrđena u iznosu od 6.636,14 Eura/50.000,00 kn, kako je to navedeno pod točkom 49. presude od čega bi tužiteljici po osnovi bračne stečevine na koju se poziva pripadala 1/2.

 

37.Navodeći kako su spomenute pokretnine nesporno bračna stečevina tužiteljice i tuženika pod 2., u situaciji kada iz sadržaja spisa ne proizlazi da su te pokretnine neodvojive od nekretnine žaliteljice, po ocjeni ovog suda neosnovano tužiteljica obveznopravnim zahtjevom od tužene potražuje njihovu protuvrijednost s osnova ulaganja u njezinu nekretninu jer se ne radi ulaganjima kojima bi bila uvećana vrijednost imovine tužene pod 3., odnosno stjecanju bez osnove u tom dijelu u korist tuženice (čl. 1111. ZOO), već se radi o pokretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu i glede kojih tužiteljici pripada pravo postaviti stvarnopravni zahtjev prema drugotuženiku kao bivšem bračnom drugu na utvrđenje suvlasništva, predaju u suposjed i razvrgnuće suvlasništva.

 

38.Radi navedenog je pravilno utvrdivši vrijednost spomenutih pokretnina od 6.636,14 Eura/50.000,00 kn kao bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika pod 2. kao bivših bračnih drugova, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pripadajuću ½ tako stečenog iznosa ili vrijednost 3.318,07 Eur/25.000,00 kn smatrao ulaganjem u nekretninu tužene pod 3. i u tom dijelu tuženu obvezao na isplatu, slijedom čega je na temelju odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a u tom dijelu, uvažavanjem žalbe tužene pod 3. pobijanu presudu valjalo preinačiti i zahtjev tužiteljice u tom dijelu kao neosnovan odbiti, a za dosuđenih 6.768,86 Eur/50.999,97 kn je žalbu trećetužene valjalo odbiti i u tom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi te je odlučeno kao u izreci.

 

39.Djelomičnim uvažavanjem žalbe trećetužene došlo je do promjene uspjeha tužiteljice i trećetužene u svezi s troškovima postupka. Cijeneći prvostupanjski i žalbeni postupak (u kojem se o troškovima cijelog postupka odlučuje jednom odlukom) odlučeno je da ove stranke same snose svoje parnične troškove, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 4., 166. st. 1. i 2. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

 

U Splitu 8. studenog 2023.