Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-69/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Željki Kovačić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijete Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NS, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona/97 (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: KZ/97), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (u daljnjem tekstu: ODO) broj: KO-DO- 44/2021-1 od 2. ožujka 2021., na raspravi održanoj i dovršenoj 7. travnja 2025. u nazočnosti zastupnice ODO u Čakovcu općinske državne odvjetnice Ivane Krnjak, okrivljenika NS, osobno, te branitelja okrivljenika Bojana Bacingera, odvjetnika u Čakovcu, 10. travnja 2025. objavio je, a 7. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni: NS, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i ŽS rođene Ž, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom višom školom, inženjer zaštite na radu, umirovljenik, prima mirovinu u iznosu od 260,00 eura, razveden, otac dvoje djece, sa činom desetnika, bez odlikovanja, osuđivan Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-486/03 od 12. studenog 2007., zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u svezi stavka 1. alineja 4. i 6. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci uvjetno na 3 (tri) godine, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-22/09 od 13. ožujka 2009., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 2. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-306/10 od 12. travnja 2011. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci uvjetno na 3 (tri) godine i Presudom Općinskog suda u Virovitici broj K-399/14 od 12. ožujka 2015., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, protiv kojeg se vode drugi kazneni postupci,

k r i v  j e

I/ što je, dana 9. siječnja 2009. u Čakovcu, u cilju da se okoristi, zatražio od VS da mu pozajmi iznos od 400.000,00 kuna radi ulaganja, lažno mu navodeći da će novac vratiti do 30. lipnja 2009. uz šestomjesečnu kamatu od 25%, u vezi čega su sklopili Ugovor o ustupanju novčanih sredstava na korištenje, iako stvarne nakane da pozajmljeni iznos vrati nije imao, nakon čega po proteku roka za vraćanje pa sve do danas nije pozajmljeni iznos vratio VS, a na traženje VS da mu isti vrati, nudio mu stan u zgradi u [adresa], kojim nije mogao raspolagati jer nije bio vlasnik, dok je u parničnom postupku koji je VS pokrenuo protiv njega tvrdio da novac nikada nije primio, na koji način je imenovanog oštetio za iznos od 400.000,00 kuna, u kojem iznosu se ujedno okoristio,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 224. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97,

II/ Na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97, okrivljeni NS se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine

III/ Na temelju članka 82. st. 2. KZ/97 u svezi sa člankom 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) okrivljeniku se oduzima imovinska korist koju je ostvario predmetnim kaznenim djelom iz članka 224. st. 4. u svezi st. 1. KZ/97, u novčanom iznosu od 53.089,12 eura (pedeset tri tisuće osamdeset devet eura i dvanaest centi) / 400.000,00 (četiristo tisuća) kuna i to na način da se:

1. Utvrđuje se da novčani iznos od 53.089,12 eura (pedeset tri tisuće osamdeset devet eura i dvanaest centi) / 400.000,00 (četiristo tisuća) kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni NS ostvario predmetnim kaznenim djelom iz članka 224. st. 4. u svezi st. 1. KZ/97.

2. Utvrđuje se da je novčani iznosi od 53.089,12 eura (pedeset tri tisuće osamdeset devet eura i dvanaest centi) / 400.000,00 (četiristo tisuća) kuna imovina Republike Hrvatske.

3. Nalaže se okrivljenom NS da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 53.089,12 eura (pedeset tri tisuće osamdeset devet eura i dvanaest centi) / 400.000,00 (četiristo tisuća) kuna, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske broj: HR12 10010051863000160, model HR64, poziv na broj odobrenja 6084-3783- 10221, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu ZKP/08), okrivljeni NS se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i točka 1. istog zakona, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, pa oni padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. ODO u Čakovcu je kod ovog suda podiglo optužnicu pod brojem: KO-DO- 44/2021-1 od 2. ožujka 2021., protiv okrivljenog NS, zbog kaznenog djela iz čl. 224. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97, činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Sud je u tijeku postupka presudom pod poslovnim brojem: K-102/2021-18 od 30. ožujka 2023. okrivljenika proglasio krivim, te ga osudio na kaznu zatvora od jedne godine, te mu oduzeo imovinsku korist, no navedena je presuda povodom žalbe braniteljice okrivljenika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Kž-303/20223-7 od 27. veljače 2024. te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U ponovljenom postupku sud je sukladno uputi Županijskog suda u Velikoj Gorici naložio psihijatrijsko vještačenje okrivljenika radi utvrđivanja njegove raspravne sposobnosti i ubrojivosti tempore criminis, te je vještačenje povjereno Klinici za psihijatriju Vrapče, Psihijatrijskoj bolnici u Zagrebu. Klinika je po vještakinji Nadici Buzina izradila pisani nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da okrivljenikove sposobnosti shvaćanja vlastitog ponašanja kao i vladanja svojom voljom u vrijeme počinjenja terećenog kaznenog djela nisu bile smanjene u bilo kojem stupnju, te da je raspravno sposoban.

4. Na raspravi održanoj 28. veljače 2025. okrivljenik je dopunski vještačen po vještakinji Nadici Buzina na okolnost njegove raspravne sposobnosti, te je vještakinja nakon pregleda i razgovora sa okrivljenikom dala dopunu nalaza i mišljenja iz koje proizlazi da je okrivljenik raspravno sposoban, te je odgovarala na pitanja branitelja okrivljenika, koji se potom protivio iznijetom nalazu i mišljenju vještakinje uz obrazloženje da vještakinja nije utvrdila koje točno lijekove okrivljenik trenutno koristi tj. na koji način oni utječu na njegovu koncentraciju, te budući da nije provodila psihologijske testove, a u spisu postoji nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Zdunića od 5.12.2024. godine prema kojem je okrivljenik trajno raspravno nesposoban smatra da ne valja prihvatiti danas iznijeto vještačenje, te ga cijeniti kao nepotpuno i na slijedećem ročištu izvesti suočenje vještakinje te vještaka Zdunića na okolnost rasprave sposobnosti okrivljenika.

4.1. Zastupnica optužbe protivila se prijedlogu obrane kao odugovlačećem, budući da je na raspravi predmetna vještakinja iscrpno iznijela svoje mišljenje nakon provedenog razgovora sa okrivljenikom, te detaljno odgovorila i na pitanja samog branitelja vezano uz metode ispitivanja, pri tome također navodeći da je prilikom razgovora imala i na uvid mišljenje vještaka Zdunića, na kojeg se poziva branitelj, a slijedom čega je utvrđeno da je ovdje optuženi raspravno sposoban.

5. Sud je kao odugovlačeći odbio prijedlog obrane za provođenjem suočenja između vještakinje Buzina i vještaka Davora Zdunića, jer sud nije vezan vještačkim nalazom koji je rađen za potrebe drugog postupka, dok obrana unatoč primjedbama po stavu suda nije dovela u pitanje vjerodostojnost nalaz i mišljenje vještakinje koja ga je dala u skladu s pravilima struke te po najboljem znanju i vještini.

6. U ponovljenom postupku okrivljeni NS upitan kakav stav zauzima prema optužbi se izjasnio da se ne smatra krivim, te da želi biti ispitan na kraju dokaznog postupka.

7. Oštećenik VS nije postavio imovinskopravni zahtjev.

8. U dokaznom postupku je ispitan svjedok ZS te je uz suglasnost stranaka izvršen uvid, pregledan i pročitan iskaz svjedoka VS sa rasprave od 24. svibnja 2022. (list 110-112), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 2. kolovoza 2019. sa snimkom ispitivanja (listovi 5-10, 12), Dokumentacija iz spisa Općinskog suda u Čakovcu broj P-947/2013 (listovi 24-30, 34-41), Predugovor o kupoprodaji stana broj 15 od 3. prosinca 2010. (listovi 31-32), Ugovor o ustupanju novčanih sredstava na korištenje od 9. siječnja 2009. (list 33), Presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-947/13-39 od 19. studenog 2015. (listovi 50-55), Presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-300/16-2 od 27. travnja 2016. (listovi 56-59), Zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve VS od 29. siječnja 2021. (listovi 66-69), Povijesni podaci o vlasništvu vozila za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. (list 70), Potvrda o visini dohotka za 2008. godinu (listovi 74-75), Potvrda o visini dohotka za 2009. godinu (listovi 76-77), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 17. veljače 2021. sa snimkom ispitivanja (listovi 79-83, 85), Ugovor o prodaji od 21. veljače 2006. (listovi 88-92), vještački nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju Vrapće, Zavoda za forenzičku psihijatriju "dr. Vlado Jukić", Zagreb (list 197- 219), vještački nalazi i mišljenja (listovi 227-258 i 268-302), povijesni gruntovni izvadak (listovi 321-570), preslika računa TD Euro – iver br. 079/2011 od 22.12.2011., preslika ugovora o prodaji sklopljenog 21. veljače 2006. između prodavatelja Euro-iver d.o.o. [adresa] i kupca Kemoboja plus d.o.o. Zagreb, neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige z. k. ul. [broj ZK uloška] od 19.03.2025., neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige z.k.ul. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 6.3.2025. i izvadak iz KE (list 62-64).

9. Sud je odbio prijedlog obrane da se neposredno ispita svjedok VS jer je isti ispitan u nazočnosti stranaka te se njegov iskaz sukladno članku 431. stavak 1. točka 7 i 8 ZKP/08 može pročitati to tim više što branitelj nije naveo na koje bi ga se to dodatne okolnosti trebalo ispitati u ovom postupku.

10. Sud je kao odugovlačeći odbio i prijedlog obrane da se dokumentacija svjedoka ZS koju je dao na uvid u spis na raspravi 7. travnja 2025., dade na očitovanje okrivljeniku jer je očito da je okrivljenik sa tom dokumentacijom upoznat te prijedlog da se u svojstvu svjedoka ispitaju PS i KS, jer okolnosti o kojima bi one trebale svjedočiti nisu bitne za ovaj kazneni postupak te prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispituje Slavko Mitrović koji je zastupao okrivljenika u parničnom postupku a koji je završio pravomoćnom presudom kojom je okrivljenik dužan platiti 400.000,00 kn oštećenom VS.

11. Sud je kao odugovlačeći odbio prijedlog obrane da se pribavi spis ovog suda pod brojem P-947/13 budući su bitni dijelovi iz predmet prilog optužnice kao i pravomoćna presuda iz tog predmeta, te prijedlog za ispitivanjem svjedoka koji su ispitani u parničnom postupku a koji prema stavu obrane imaju saznanja i to HS, [adresa], US, [adresa] i MS, [adresa].

12. Prije iznošenja obrane branitelj je u spis predao presliku RTG nalaza i mišljenja za okrivljenog NS a koja je pretraga obavljena 22.3.2025. godine iz koje proizlazi sumnja da NS ima cirozu jetre zbog čega mu je ovaj vikend pozlilo i primijetio je krv u stolici zbog čega je upućen na daljnje pretrage zbog čega obrana smatra da okrivljenik nije sposoban iznositi obranu, kao i zbog ranijih zdravstvenih tegoba sa kojima je sud upoznat.

13. Okrivljenik pozvan da iznese obranu je iskazao da zbog trenutnog zdravstvenog stanja o kojem je detaljno govorio njegov branitelj danas nije sposoban iznositi obranu, dok se prilikom prethodnog postupka branio šutnjom.

14. Svjedok VS je iskazao da je NS upoznao preko zajedničke prijateljice negdje tijekom 2007. ili 2008. godine, znali su se družiti, ali ne može reći da su bili neki prijatelji. Poslovno do kritičnih događaja nisu nikada surađivali. Imao je firmu MASTER-M d.o.o., a kada je 2007. imao infarkt, odlučio se prodati ju te je od prodaje te firme imao na računu oko 500.000,00 kuna. NS je za to znao, budući su se družili te mu je početkom 2009. predložio da mu pozajmi 400.000,00 kuna, a da će mu on za šest mjeseci vratiti 500.000,00 kuna. Smatrao je da je NS uspješni građevinski poduzetnik, vozio je BMW X5, njegov sin neki bijesni Mercedes, a ljubavnica također BMW Serie 5, te je bio uvjeren da će mu kroz firmu koju ima, barem se tako prezentirao, on taj novac oplemeniti i vratiti. NS njemu konkretno nije rekao za što će te novce upotrijebiti, ali logika mu je govorila da je to povezano s njegovim građevinskim biznisom, kojim se bavio. Stoga su se njih dvojica 09. siječnja 2009. našli u jednom kafiću u [adresa], u zgradi bivšeg MTC-a, gdje mu je predao tih 400.000,00 kuna, koje je dan ranije podigao sa svog računa. U svezi te pozajmice, odmah su njih dvojica potpisali dokument pod nazivom "Ugovor o ustupanju novčanih sredstava na korištenje". S tom primopredajom novaca bio je upoznat njegov prijatelj US. Poslije te pozajmice, NS ga je u međuvremenu do isteka roka vraćanja, vodio na Brač gdje mu je pokazivao da gradi zgradu s apartmanima, a kasnije je saznao da je tu zgradu gradila firma VIG iz Strahoninca, a da mu je NS ostao dužan za neplaćene radove. Kada je prošao rok od šest mjeseci do kojeg mu je NS morao vratiti pozajmicu, počeo ga je nazivati te mu se on izmotavao izgovorima tipa "sad bude, kriza je" i slično i na taj način ga je uspijevao zavlačiti slijedećih četiri godine, s time da mu se u nekom trenutku uopće prestao javljati. Nudio mu je, a nakon što je tražio uporno i opetovano da mu vrati novac, stan u zgradi u [adresa], na Sajmištu i u vezi toga mu je predao "Predugovor o kupoprodaji stana broj 15", od 03. prosinca 2010., kojim bi on njemu prepustio stan u toj zgradi i time bi njegovo dugovanje prema njemu bilo riješeno. Međutim, odvjetnica ga je upozorila da se kao prvo u tom ugovoru NS uopće nigdje ne spominje, nego njegov sin ZS, kao direktor firme EURO- IVER d.o.o., koja njemu prodaje stan za iznos od 70.884,00 eura, te se niti ne spominje da bi NS time rješavao nekakav dug prema njemu. K tome je saznao da je ta parcela na kojoj se nalazi stambena zgrada u [adresa], u kojoj mu je NS nudio stan, uopće nije uknjižena kao zgrada, već kao pašnjak, a k tome da je u trenutku kada mu je NS nudio taj stan, firma EURO IVER već prodala tu zgradu firmi KEMOBOJA iz Zagreba. Igrom slučaja njegova ga je odvjetnica također upozorila da u vezi povrata te pozajmice, odnosno pokretanja parničnog postupka, uskoro nastupa zastara, pa je on protiv NS pred Općinskim sudom u Čakovcu 19. prosinca 2013. podnio tužbu radi povrata pozajmice. U tom parničnom postupku NS je osporavao da bi uopće primio ikakav novac od njega i da bi potpisao ikakav dokument, što ga je posebno pogodilo. Međutim, u tom parničnom postupku je utvrđeno da je on doista potpisao predmetni Ugovor te je postupak završen u njegovu korist. Međutim, opet unatoč tome do danas on nije vidio niti kune od NS, sreli su se na parkiralištu Kauflanda u [adresa], prije par godina, pokušao je s njime razgovarati, no on je sjeo u auto i odvezao se. Saznao je tada da je nedugo prije toga izašao iz zatvora, gdje je bio zbog prijevare. Namjeravao se naplatiti iz kuće NS u [adresa] u [adresa], no saznao je da na njega ne stoji apsolutno ništa. Naposljetku zaključuje da je bio dobro izigran od strane NS.

15. Svjedok ZS, sin okrivljenika je iskazao da mu je poznato da je njegov otac od VS posudio novac u iznosu od 400.000,00 kuna za koju pozajmicu je saznao puno kasnije nego li se ona dogodila. Za tu pozajmicu saznao je nakon dvije godine i to na način da mu se otac potužio da sa tim čovjekom ima problema vezanih uz pozajmicu. Tada mu je pokazao i ugovor koji je potpisao sa SS iz kojeg je proizlazilo da je otac ugovorio i vraćanje kamate od cca 60% godišnje. Upitao ga je tko je sastavio taj ugovor na što mu je odgovorio da ga je sastavio VS. Nakon toga stupio je u kontakt sa tim čovjekom kojega ranije nije poznavao te ga je upitao mogu li se dogovoriti da se ta pozajmica vrati u okvire normalne kamate odnosno zakonske kamate na što je g. VS rekao da se tako dogovorio sa njegovim ocem i da tu nema promjene jer su to potpisali. VS i on sastajali su se dva puta. Na drugom sastanku je g. VS ponudio na ime povrata pozajmice stan u zgradi koja je bila u izgradnji na sajmištu u [adresa], u [adresa], i to stan koji je uz još 11 stanova u toj zgradi bio u izvanknjižnom vlasništvu poduzeća Euro-Iver kojemu je on bio vlasnik i direktor. Objasnio je g. VS da je Euro-iver nekretninu na kojoj se gradila ta zgrada prodao Kemoboji plus d.o.o., kako ne bi mislio da mu prodaje tuđi stan, te mu objasnio da je Euro-iver izvanknjižni vlasnik 12 stanova u navedenoj zgradi. Kao dokaz za tu činjenicu predočio mu je ugovor kojega je TD Euro-iver sklopilo sa TD Kemoboja plus. V pristao je da mu se na taj način vrati pozajmljeni iznos novaca te je u ime tvrtke Euro-Iver sa V sklopio predugovor o kupoprodaji stana broj 15 čija je vrijednost iznosila 405.069,30 kuna te mu je za isto izdao račun čiju presliku predaje u spis kao i ugovor sklopljen sa Kemobojom plus. Ujedno uz navedenu dokumentaciju u spis predaje i presliku gruntovnog izvatka jer smatra da je gruntovnica sudu na njegovo traženje dostavila pogrešan gruntovni izvadak. Predugovor o kupoprodaji stana nije realiziran jer ga je otprilike mjesec dana nakon sklapanja tog ugovora kontaktirao g. V i rekao da on ipak ne želi stan nego da želi novac u gotovini. Nakon toga nisu sklapali aneks ugovora o ustupanju novčanih sredstava na korištenje, a nisu niti nikakvim aktom raskinuli sklopljeni predugovor o kupoprodaji stana. Što se tiče računa koji je izdan g. V on je proveden kroz knjigovodstvenu dokumentaciju TD Euro-iver i to posredstvom knjigovodstvenog servisa Libra d.o.o. koji su TD Euro-iver pružali financijsko-knjigovodstvene usluge i to gđa. PS i gđa. KS. Naime, PS je u mirovini i više ne radi a da li TD društvo Libra d.o.o. postoji mu nije poznato. Nije mu poznato je li njegov otac imao odvjetnika kad je sa VS sklopio ugovor o posudbi, no zna da ga je u parnici koju je g. VS vodio protiv njegovog oca zastupao kao punomoćnik Slavko Mitrović, odvjetnik u [adresa]. Nakon što je VS rekao da ne pristaje na kupnju stana on sa njim više nije kontaktirao. Obveznik vraćanja pozajmice bio je njegov otac koji je i sklopio Ugovor o pozajmici. Na upit zastupnice optužbe zašto bi onda Euro-iver d.o.o. vraćao pozajmicu VS kada prema Ugovoru to nije bilo obavezno i na koji način bi TD Euro-iver tu transakciju provelo kroz knjigovodstvene knjige, odgovorio je da bi se to provelo kao cesija jer je TD Euro-iver i njemu i njegovom ocu dugovalo puno novaca na temelju pozajmica koje su otac i on dali tom TD, a nije mu poznato da bi se za to vodio kazneni postupak na sudu u [adresa]. Račun koji je predan sudu na uvid datira iz 2011. godine te je točno da se odnosi na predkupoprodajni ugovor od 2.3.2005. godine, te se odnosio na društvo Jura d.o.o., a na daljnji upit kako to društvo i taj račun ima veze sa SS odgovara da ima jer su ta dva slučaja povezana i to na način da je Euro-iver prilikom prodaje zgrade Kemoboji plus zadržao 12 stanova od čega su dva bila prodana TD Jura d.o.o., ali pošto je dugovanje TD Jura d.o.o. vraćeno su stornirana oba predugovora i upravo se račun koji je predao u spis odnosi na jedan od ta dva stana. VS nema apsolutno nikakve veze nema sa TD Jura d.o.o. Stan koji je bio ponuđen VS je prodan u ovršnom postupku za dug TD Kemoboja. Inače predugovor je potpisao samo on kao zastupnik TD Euro-iver a VS ga nikada nije potpisao.

16. Iz dokumentacije iz spisa Općinskog suda u Čakovcu broj P-947/2013, a poglavito presude od 19. studenoga 2015. sa lista 50-55, proizlazi da je tuženiku NS naloženo da tužitelju VS isplati iznos od 400.000,00 kuna zajedno sa ugovornom kamatom i zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-300/16-2 od 27. travnja 2016.

17. Iz Predugovora o kupoprodaji stana broj 15 od 3. prosinca 2010. (listovi 31- 32) proizlazi da je isti potpisan od strane direktora trgovačkim društvom Euro-Iver d.o.o. [adresa], FS, dok nije potpisan od strane VS.

18. Iz Ugovora o ustupanju novčanih sredstava na korištenje od 9. siječnja 2009. (list 33), proizlazi da je okrivljenik NS dana 9. siječnja 2009. godine od VS primio iznos od 400.000,00 kuna, koji se obvezao vratiti uz ugovorenu kamatu do 30.06.2009.

19. Iz Povijesnih podataka o vlasništvu vozila za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. (list 70), Potvrde o visini dohotka za 2008. godinu (listovi 74-75), te Potvrde o visini dohotka za 2009. godinu (listovi 76-77), proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme imao prijavljena neznatna primanja te nije bio vlasnik nikakvih vozila.

20. Uvidom u neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige z. k. ul. [broj ZK uloška] od 19.03.2025. i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 6.3.2025., proizlazi da TD " TD Euro-iver " nije 3. prosinca 2010. bilo vlasnik istih.

21. Na temelju svih dokaza provedenih u postupku činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno, te je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo kojim ga se tereti, upravno na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, zbog čega ga je sud proglasio krivim i osudio po Zakonu.

22. Sud je povjerovao iskazu svjedoka oštećenika jer je prilikom iskazivanja djelovao uvjerljivo i iskreno, i stoga što se njegov iskaz podudara sa materijalnom dokumentacijom koju je sud također prihvatio jer nije našao razloge da posumnja u njihovu vjerodostojnost.

23. Tako iz iskaza svjedoka oštećenika, te materijalne dokumentacije iz spisa a poglavito pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-947/13-39 od 19. studenoga 2015. proizlazi da je oštećenik VS dana 9. siječnja 2015. okrivljeniku pozajmio iznos od 400.000,00 kuna koji se iznos okrivljenik, uz kamatu, obvezao vratiti u roku od 6 mjeseci. Nesporno je da okrivljenik u vrijeme pozajmice nije bio vlasnik vozila i da je ostvarivao neznatna primanja, a da se oštećeniku prikazivao kao uspješni građevinski poduzetnik, da je vozio skupi automobil, te je oštećenika vodio na Brač gdje mu je pokazivao da gradi zgradu s apartmanima koja nije bila njegova. Dakle, okrivljenik je lažno prikazivao, te prikrivao činjenice o svome stvarnom imovnom stanju, čime je oštećenika doveo u zabludu i tako ga naveo da mu posudi predmetnu svotu novaca koju mu je lažno obećao vratiti u roku od 6 mjeseci, a znao je već u trenutku sklapanja pozajmice da taj novac neće moći vratiti u dogovorenom roku, te ga je kasnije održavao u zabludi nudeći mu stan u zgradi u [adresa] na kojoj nije imao nikakva prava niti je u predugovoru navedeno da se njime rješava dug od 400.000,00 kuna.

24. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ZS, sina okrivljenika, čije je ispitivanje predložila obrana okrivljenika, te je taj iskaz cijenio dogovorenim sa okrivljenikom i usmjerenim izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika. Iskaz svjedoka ZS protivan je iskazu svjedoka VS kojeg je sud prihvatio, a iz kojeg je jasno da on nikada nije kontaktirao sa ĆS, već isključivo sa okrivljenikom, dok iz pravomoćno okončanog parničnog postupka nesporno proizlazi da je okrivljenik NS posudio novac od VS te je isti upravo on bio obvezan vratiti ga, a ne neka druga fizička ili pravna osoba. Čak i pod pretpostavkom da je točno da je sin za oca htio podmiriti dug, htio je to učiniti na potpuno netransparentan način, nekretninom koja nije bila u vlasništvu firme čiji je bio vlasnik i direktor i koja je u konačnici prodana u ovršnom postupku. Sud dopušta mogućnost da je sin htio pomoći ocu da izbjegne daljnje sudske postupke, no iz njegovog iskaza proizlazi da je to činio na potpuno netransprarentan i također prijevaran način jer je oštećeniku nudio nekretninu koje uopće nije bio vlasnik, a sudu dao na uvid račun koji je izdao za pravni posao koji nikada nije bio sklopljen jer oštećenik kupoprodajni ugovor nije potpisao. Sam je svjedok naveo da mu se otac tek nakon dvije godine od dana kada je sklopio ugovor o ustupanju novčanih sredstava sa VS potužio da ima probleme oko vraćanja te pozajmice, dakle puno kasnije nego li je bio rok za vraćanje pozajmice, te da je okrivljenik bio pošten i sa neprijevarnom namjerom u trenutku sklapanja predmetnog pravnog posla, tada bi već odavno vratio posuđeni novac, a ne bi čekao dvije godine da se potuži sinu da ima problema sa tom pozajmicom. Fokus obrane je u ovom kaznenom postupku bio na dokazivanju da je okrivljenik trajno raspravno nesposobna osoba što je demantirano vještačkim nalazom izrađenim za potrebe ovog postupka a koji je sud prihvatio. Nadalje je obrana u ponovljenom postupku htjela skrenuti pažnju s bitnih činjenica vezanih uz ovaj kazneni postupak i to skretanjem pozornosti na poslovanje TD Euro- iver d.o.o. iako je nesporno da je od VS pozajmicu uzeo i do danas je nije vratio isključivo i jedino okrivljenik. Isto tako, da je točno da se radilo o lihvarskom ugovoru kako je to nastojao prikazati sin okrivljenika, logično bi bilo da su ili on ili otac prijavili oštećenika za to kazneno djelo, a što se nije dogodilo, već upravo suprotno, vodio se parnični postupak u kojem je oštećenik uspio.

25. Slijedom naprijed iznijete analize dokaza, svakog zasebno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti sud smatra dokazanim da je okrivljenik upravo s prijevarnom namjerom da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dana 9. siječnja 2009. u [adresa], zatražio od VS da mu pozajmi iznos od 400.000,00 kuna radi ulaganja, lažno mu navodeći da će novac vratiti do 30. lipnja 2009. uz šestomjesečnu kamatu od 25%, u vezi čega su sklopili Ugovor o ustupanju novčanih sredstava na korištenje, iako stvarne nakane da pozajmljeni iznos vrati nije imao, nakon čega po proteku roka za vraćanje pa sve do danas nije pozajmljeni iznos vratio VS, a na traženje VS da mu isti vrati, nudio mu stan u zgradi u [adresa], kojim nije mogao raspolagati jer nije bio vlasnik, dok je u parničnom postupku koji je VS pokrenuo protiv njega tvrdio da novac nikada nije primio, na koji način je imenovanog oštetio za iznos od 400.000,00 kuna, u kojem iznosu se ujedno okoristio, čime je VS lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist. Na opisani način okrivljenik je u cijelosti ostvario i subjektivna i objektivna obilježja terećenog kaznenog djela, očito svjestan da je to što čini protivno Zakonu, i na što je pristao, radi čega ga je sud proglasio krivim i osudio po Zakonu.

26. Sud je prema okrivljeniku primijenio Kazneni zakon/97 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, sukladno odredbi čl. 3. Kaznenog zakona/11 jer to kazneno djelo ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 236. Kaznenog zakona/11, ali je blaži za počinitelja.

27. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije sud na strani okrivljenika nije našao olakotnih okolnosti, a kao otegotno je cijenio njegovu raniju osuđivanost radi istovrsnih kaznenih djela zbog kojih je bio osuđivan i na zatvorske i na uvjetne kazne zatvora, te je očito da dosadašnje kazne na njega nisu utjecale na način da promijeni svoje ponašanje i da ga odvrate od ponavljanja istovrsnih kaznenih djela. Imajući u vidu navedene okolnosti, stupanj krivnje, pogibeljnost počinjenog kaznenog djela i posljedice, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljenika, sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, jer drži da će se u konkretnom slučaju na taj način utjecati na okrivljenika da ne čini ista ili druga kaznena djela i svoje ponašanje uskladi sa zakonom, a osim toga primijenjenu kaznenopravnu sankciju smatra adekvatnom za ostvarenje ostalih ciljeva opće i posebne svrhe kažnjavanja.

28. Na temelju čl. 82. stavak 2. KZ/97 u svezi sa člankom 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08), okrivljeniku je oduzeta imovinska korist koju je ostvario kaznenim djelom iz članka 224. st. 4. u svezi st. 1. KZ/97, u novčanom iznosu od 53.089,12 eura (pedeset tri tisuće osamdeset devet eura i dvanaest centi) / 400.000,00 (četiristo tisuća) kuna, budući je nesporno da se radi o imovinskoj koristi koju je stekao počinjenjem terećenog kaznenog djela.

29. Budući da je okrivljenik prema podacima iz spisa nezaposlen i bez primanja i imovine, to ga je sud na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i t. 1. istog zakona, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, jer smatra da bi njihovo plaćanje ugrozilo njegovo uzdržavanje, pa je stoga odlučio da oni padaju na teret proračunskih sredstava.

U Čakovcu 10. travnja 2025.

Sutkinja

Željka Kovačić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Čakovcu na broj: KO-DO-44/2021,

2. okrivljeni NS,

3. branitelji Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu,

4. oštećeni VS, po pravomoćnosti.