Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-577/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Sušilović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Franjo Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa odvjetnica Mateja Vidaković-Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2888/2023-13 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2888/2023-13 od 18. prosinca 2024.

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I. izreke i pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka II. izreke te pobijanom odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč IV. izreke,

b) preinačava se odluka o parničnom trošku u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici, pored već dosuđenog iznosa od 1.038,49 EUR, plati daljnji trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.741,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,84 EUR od 27.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,54 EUR od 28.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,43 EUR od 27.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,01 EUR od 30.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 14,79 EUR od 27.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,59 EUR od 27.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 27.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,13 EUR od 28.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,65 EUR od 27.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od 20.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,78 EUR od 28.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,13 EUR od 27.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,01 EUR od 29.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,65 EUR od 27.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,20 EUR od 27.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 29.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,16 EUR od 27.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,50 EUR od 27.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,45 EUR od 27.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,70 EUR od 27.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 20,16 EUR od 27.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,82 EUR od 29.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR od 27.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,17 EUR od 27.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,42 EUR od 28.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,00 EUR od 27.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,33 EUR od 27.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 52,20 EUR od 28.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,79 EUR od 26.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,74 EUR od 26.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,99 EUR od 26.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 43,67 EUR od 27.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,58 EUR od 26.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,13 EUR od 28.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,19 EUR od 26.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,38 EUR od 26.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,93 EUR od 27.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,61 EUR od 26.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,04 EUR od 26.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,57 EUR od 28.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,64 EUR od 26.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,05 EUR od 28.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,93 EUR od 27.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,36 EUR od 26.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,34 EUR od 26.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 63,69 EUR od 27.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,13 EUR od 26.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,89 EUR od 28.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 60,21 EUR od 26.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 63,06 EUR od 26.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 64,43 EUR od 27.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 63,47 EUR od 28.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 58,09 EUR od 26.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,66 EUR od 26.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,06 EUR od 26.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,27 EUR od 26.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,70 EUR od 28.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,56 EUR od 27.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 56,93 EUR od 26.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,12 EUR od 27.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,16 EUR od 26.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 60,59 EUR od 26.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 61,70 EUR od 26.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 62,96 EUR od 28.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,74 EUR od 28.01.2014. pa do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.038,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.038,49 EUR.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u toč. I., II. i IV. izreke, zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te naloži tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, s tim da potražuje i trošak žalbenog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a), s prijedlogom da se navedena prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima i tuženika obveže na naknadu troška žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu po osnovi stjecanja bez osnove za razdoblje od ožujka 2008. do prosinca 2013.

8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su stranke 4. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj (u daljnjem tekstu: Ugovor) u iznosu od 18.880,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog automobila,

- da je Ugovorom ugovorena valutna klauzula u CHF,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da joj je predmetni kredit predočen kao najpovoljnija opcija,

- da je tuženik u postupku osporavao osnovu, ali ne i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.), te se primjenjuju kao nacionalni propis. Nastavno valja ukazati da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute i kamatne stope kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

12. Po ocjeni ovog suda prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od promjene tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja kredita. Pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu da zbog rizika promjene tečaja snosi financijski teret.

13. Polazeći od izloženog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne.

14. Nastavno valja ukazati da se odstupilo od shvaćanja o direktnom učinku presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa iz čl. 502. a ZPP-a u svezi s čl. 502. c ZPP-a samo u pogledu činjenice o pojedinačnom pregovaranju između potrošača i djelatnika banke o rizicima ugovaranja valutne klauzule u predugovornoj fazi nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. u kojem je zauzeo shvaćanje da utvrđenja iz odluke Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivanje da je sklapanju spornih odredbi prethodilo pojedinačno pregovaranje.

15. Odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a propisano je da je na trgovcu teret dokaza da se na unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

16. Tuženik na kojem je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim odredbama pregovaralo nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnost pregovaranja i obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, dok je tužiteljica status potrošača izrazila tužbom i iskazom tijekom postupka.

17. Stoga se po ocjeni ovoga suda potrošač može pozivati na direktan učinak parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 502. c ZPP-a.

18. Polazeći od svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetnih odredbi, sukladno čl. 323. i 324. ZOO-a.

19. Na žalbene navode tuženika da je Ugovor u cijelosti ispunjen, zbog čega se ništetnost više ne bi mogla isticati, stajalište ovoga suda je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a), a okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja, jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost. Takvo je stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da se tužiteljica ne može pozivati na ništetnost ugovornih odredbi. Osim toga, na temelju odredbe čl. 324. ZOO-a, ništetnost pojedinih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu ne uzrokuje ništetnost čitavog Ugovora.

20. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredbom čl. 241. ZOO-a propisan je prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a tako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a u individualnim postupcima. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina, dakle, primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a na koju odredbu se sud prvog stupnja pravilno pozvao odlučujući o prigovoru zastare.

21. Konkretni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 24. travnja 2023., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do kada je trajao prekid zastare, a zastara je počela ponovno teći od 15. lipnja 2018., tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara nije nastupila.

22. Restitucijski zahtjev po odredbi čl. 1111. ZOO-a u svezi s čl. 1115. ZOO-a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio sa zaključkom da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se smatra nepoštenim stjecateljem.

23. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a,) tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

24. Ostalim žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari pod. toč. I. izreke.

26. Odluka o troškovima postupka u odnosu na radnje punomoćnika pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

27. Međutim, pravilno žalbom upire tužiteljica kako je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada istoj nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude od 18. prosinca 2024.

28. Naime, odredbom čl. 335. ZPP-a propisano je da će se ročište na kojemu se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li o njemu stranke uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrati će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz st. 9. ovoga čl., sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

29. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kada stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a, stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga se radi o trošku učinjenom u povodu postupka na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici, odnosno potrebnom i opravdanom trošku iz čl. 155. ZPP-a zbog čega je tužiteljici valjalo priznati navedeni trošak pristupa na ročište za objavu presude od 18. prosinca 2024.

30. Tužiteljici je stoga na ime naknade parničnih troškova valjalo ukupno priznati iznos od 1.163,49 EUR, a kako je pobijanom prvostupanjskom odlukom dosuđen trošak u iznosu od 1.038,49 EUR, to je valjalo dosuditi tužiteljici daljnji trošak u iznosu 125,00 EUR.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I. izreke i pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka sadržane pod. toč. II. izreke te u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, a preinačiti u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove odluke.

32. Tužiteljici pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 25 bodova (50 EUR) prema Tbr. 10.4. Tarife, budući da je ista u cijelosti uspjela u žalbenom postupku, što s pripadajućim PDV-om iznosi 62,50 EUR. kako je to navedeno u toč. II. izreke ove odluke.

33. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio u žalbi.

34. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša