Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-552/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, koga zastupa IN, dipl. iur. prema generalnoj punomoćnici Su-50/12, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 i 2. tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Tabak, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9614/23-12 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9614/23-12 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženicima Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, i Zagrebačkom holdingu d.o.o., Ulica grada Vukovara 41, Zagreb da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, solidarno isplate na ime naknade štete svotu od 21.967,64 ERU/165.515,18 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena, u roku 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da drugo tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud istu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, žalitelj navodi da presuda prvostupanjskog suda nije na zakonu osnovana te osporava zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeda osiguranika tuženika u štetnom događaju od 10. prosinca 1993. i njegovog umirovljenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i stoga se može ispitati, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

7. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno na temelju dokaza koje su stranke predložile.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete koju je pretrpio zbog isplaćenih invalidskih mirovina u razdoblju od 01. svibnja 2021. do 30. lipnja 2023. svome osiguraniku SN, a čije je umirovljenje zbog gubitka radne sposobnosti nastalo kao posljedica ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju od 10. prosinca 1993. (ozljeda na radu), za koje su tuženici solidarno odgovorni.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je osiguranica tužitelja SN na radnom mjestu 10. prosinca 1993. pretrpjela ozljedu zbog pada snijega s krova u Zagrebu u Frankopanskoj broj 16, pri čemu je zadobila ozljedu glave i vratne kralježnice,

- da je rješenjem tužitelja od 17. lipnja 1997. osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 3. ožujka 1997., zbog nastalog gubitka sposobnosti za rad uslijed povrede na radu,

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je prije 1993. SN bila oštećenik u više štetnih događaja pa ju je tako 17.10.1983. udario osobni automobil, a 12.06.1986. pala joj je školska ploča, kada je zadobila potres mozga i nastala je diskretna desnostrana hemipareza.

10. I po stavu ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz samog rješenja, kojim je tužiteljici priznato pravo na invalidsku imovinu, nije moguće utvrditi zbog kojeg štetnog događaja i koje točno ozljede je osiguranici tužitelja priznato pravo na opću radnu nesposobnost i time na invalidsku mirovinu, jer su uz navedeno rješenje priloženi nalazi i mišljenja Invalidske komisije tužitelja za SN, gdje se npr. u onom iz 1996. navodi udarac u glavu i potres mozga s naznakom 1983. i 1986., ali se ne navodi 1993., za koju tužitelj u tužbi tvrdi da je uzrok odlaska SN u invalidsku mirovinu.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenom postupku je sporno da li postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu, odnosno štetnog događaja od 10. prosinca 1993. i odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu, kao i visina obračuna naknade štete koju potražuje tužitelj.

12. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj isplatio invalidsku mirovinu, jer je tom isplatom umanjena njegova imovina, odnosno tada mu je nastala šteta. Stoga ovaj sud smatra da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO).

13. Odredbom čl. 161. st. 1. ZMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

14. Na temelju odredbe čl. 162. st. 1. ZMO-a propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

15. Prvostupanjski sud se, vjerojatno omaškom, pozvao na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00,59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/14, 177/04, 92/05, 43/07, 97/07 i 35/08, dalje ZMO), koji je ranije bio na snazi, ali sadržaj odredbi na koje se prvostupanjski sud pozvao je identičan naprijed navedenim odredbama ZMO-a, koji je trebao primijeniti, pa isto nije bilo od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

16. Budući da su tuženici osporili uzročno-posljedičnu vezu između zadobivene ozljede i gubitka radne sposobnosti tužiteljeve osiguranice, kao i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastanka štetnog događaja, odnosno pada snijega s krova na tužiteljevu osiguranicu, to je i po stavu ovog suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj trebao predložiti izvođenje dokaza kojima bi se utvrdilo postojanje činjenica koje su temelj odgovornosti tuženika. Također, kako su tuženici osporili i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, a tužitelj se tijekom postupka samo pozivao na to da obračun tužitelja predstavlja javnu ispravu te nije predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, iako je prvostupanjski sud izričito upozorio stranke na ročištu od 17. listopada 2024. na odredbe čl. 219. i čl. 221. a ZPP-a.

16.1. Dakle, kako iz spisa proizlazi da tužitelj nije predlagao nikakve dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje su tuženici osporili, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe čl. 221. a ZPP-a zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za štetu, jer iz provedenog dokaznog postupka takva odgovornost i uzročnost ne proizlazi, a nije na pouzdan način utvrđena ni visina štete.

17. Ocjenom odlučnih žalbenih navoda, kako je naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio da nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude te je i materijalno pravo sadržajno pravilno primijenjeno.

18. Žalba tužitelja nije osnovana niti u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) dosudio 2.tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Zagreb trošak koji je bio opravdan, jer je u cijelosti uspio u sporu. Odredbom Tbr. 52. citirane Tarife propisano je da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac