Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-162/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Gradska plinara Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1, OIB: 20985255037, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1266/20-19 od 26. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1266/20-19 od 26. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆN koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenim postupak izravne naplate koji je ovdje tuženik Gradska plinara Zagreb d.o.o. pokrenuo protiv ovdje tužitelja ĆN zahtjevom za izravnu naplatu od 03.11.2017. godine, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Povrv-869/14 od 16.11.2015. godine.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn na ime obijesnog parničenja od dana 10.10.2008. godine.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju sve troškove postupka, kao i trošak

FINE nastao u postupku izravne naplate."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92.,112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08.-odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), sadržajno ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predložio je uvažiti njegovu žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se njegova tužba usvoji u cijelosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom, povodom zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja, za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-869/14-15 od 16. studenog 2015. Istovremeno, tužitelj traži i isplatu naknade od tuženika na ime obijesnog parničenja u iznosu od 10.000,00 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj upućen na pokretanje parnice zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-240/2020-5 od 19. veljače 2020., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ), nakon što je 4. veljače 2020. podnio prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim.

8. Iz stanja predmeta suda prvoga stupnja poslovni broj Ovr-240/2020 proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 3. studenog 2017., a radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 4.160,18 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom i troškova ovrhe, temeljem ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-869/14-15 od 16. studenog 2015., pokrenuo kod Financijske agencije postupak za izravnu naplatu.

9. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi poziva na obrazloženje navedene ovršne isprave iz kojeg proizlazi da se navedeno potraživanje odnosi na potrošnju plina za stan tužitelja na adresi [adresa], za razdoblje od listopada 2007. do srpnja 2008., a koji plin se isporučuje putem sustava zajedničke kotlovnice za centralno grijanje i toplu vodu.

10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje i kako je tužitelj u parnicu upućen na temelju odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, koje određuju da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

11. Obzirom da je postupak izravne naplate (čl. 209. OZ-a) pokrenut pravomoćnom i ovršnom presudom (čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ-a) koja nije stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost, a kojom je naloženo ovdje tužitelju kao ovršeniku ispunjenje dužne novčane tražbine koju činidbu on nije dobrovoljno ispunio, a što je bio i razlog pokretanja predmetnog postupka izravne naplate, tužitelj se ne može s uspjehom pozivati na činjenice i okolnosti koje je mogao jedino isticati u postupku koji je prethodio donošenju navedene presude koja u predmetnom slučaju predstavlja ovršnu ispravu.

12. Pritom ovaj sud naglašava kako su u postupku koji je prethodio donošenju ovršne isprave raspravljene sve okolnosti na koje tužitelj ukazuje, a napose njegove tvrdnje kako se radi o potraživanju za plin u odnosu na kotlovnicu na koju nije bio priključen i da se radi o zajedničkoj potrošnji plina zgrade, iz kojeg zajedničkog sustava se izdvojio 1990. godine te koristi etažno plinsko grijanje, kao što isti osporava i svoje vlasništvo. Nastavno na navedeno potrebno je istaknuti kako je prvostupanjski sud razmotrio te navode tužitelja i odgovarajuće zaključio da isti ne predstavljaju razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a te pravilno postupio kada je raspravljanje u ovoj pravnoj stvari ograničio samo na osnovanost razloga zbog kojih je tužitelj i upućen na parnicu.

13. Dakle, u konkretnom slučaju su u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 3. i čl. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne Novine", broj: 9/10. i 112/12.), koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, a koje odredbe su istovjetne odredbama čl. 3. i čl. 4. novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/18., 2/20., 46/20. i 47/20.).

14. Stoga žalbeni navodi tužitelja u kojima ponavlja da on nije u spornom vremenskom periodu bio korisnik usluga tuženika, budući se izdvojio iz zajedničkog sustava, a niti vlasnik nekretnine u odnosu na koju su usluge tuženika pružane, ne mogu tužitelja dovesti u povoljniju pravnu i procesnu situaciju u odnosu na njegov istaknuti tužbeni zahtjev.

15. Na kraju je potrebno istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadu po osnovi obijesnog parničenja tuženika, jer za isto nisu ispunjeni zakonski uvjeti kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.

16. Budući da tužitelj nije naveo određene razloge pobijanja odluke o troškovima postupka, ovaj sud je istu ispitao u odnosu na razloge na koje pazi po službenoj dužnosti te utvrdio da je ista zakonita i pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

17. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš