Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1136/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Glavaš, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-77/2022-34 od 28. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Žalba tuženika se uvažava kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj
P-77/2022-34 od 28. lipnja 2024.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.
b) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. V. izreke.
c) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. IV. izreke, tako da sada glasi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj Raiffeisen Bank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova preplaćenog iznosa otplate kredita povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 592,77 eura (petstodevedesetdvaeuraisedamdesetsedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
10,05 Eur počevši od 31.03.2009. do isplate
10,07 Eur počevši od 30.04.2009. do isplate
9,88 Eur počevši od 31.05.2009. do isplate
9,75 Eur počevši od 30.06.2009. do isplate
9,78 Eur počevši od 31.07.2009. do isplate
9,85 Eur počevši od 31.08.2009. do isplate
9,85 eur počevši od 30.09.2009. do isplate
9,78 Eur počevši od 31.10.2009. do isplate
9,91 Eur počevši od 30.11.2009. do isplate
10,02 Eur počevši od 31.12.2009. do isplate
10,18 Eur počevši od 31.01.2010. do isplate
10,14 Eur počevši od 28.02.2010. do isplate
10,35 Eur počevši od 31.03.2010. do isplate
10,31 Eur počevši od 30.04.2010. do isplate
10,39 Eur počevši od 31.05.2010. do isplate
11,07 Eur počevši od 30.06.2010. do isplate
10,93 Eur počevši od 31.07.2010. do isplate
11,35 Eur počevši od 31.08.2010. do isplate
11,21 Eur počevši od 30.09.2010. do isplate
10,97 Eur počevši od 31.10.2010. do isplate
11,47 Eur počevši od 30.11.2010. do isplate
12,10 Eur počevši od 31.12.2010. do isplate
11,67 Eur počevši od 31.01.2011. do isplate
11,81 Eur počevši od 28.02.2011. do isplate
11,61 Eur počevši od 31.03.2011. do isplate
11,65 Eur počevši od 30.04.2011. do isplate
12,50 Eur počevši od 31.05.2011. do isplate
12,58 Eur počevši od 30.06.2011. do isplate
12,72 Eur počevši od 31.07.2011. do isplate
12,37 Eur počevši od 31.08.2011. do isplate
11,99 Eur počevši od 30.09.2011. do isplate
11,95 Eur počevši od 31.10.2011. do isplate
11,92 Eur počevši od 30.11.2011. do isplate
12,10 Eur počevši od 31.12.2011. do isplate
12,26 Eur počevši od 31.01.2012. do isplate
12,28 Eur počevši od 29.02.2012. do isplate
12,17 Eur počevši od 31.03.2012. do isplate
12,25 Eur počevši od 30.04.2012. do isplate
12,30 Eur počevši od 31.05.2012. do isplate
12,21 Eur počevši od 30.06.2012. do isplate
12,24 Eur počevši od 31.07.2012. do isplate
12,17 Eur počevši od 31.08.2012. do isplate
12,03 Eur počevši od 30.09.2012. do isplate
12,18 Eur počevši od 31.10.2012. do isplate
12,25 Eur počevši od 30.11.2012. do isplate
12,20 Eur počevši od 31.12.2012. do isplate
11,92 Eur počevši od 31.01.2013. do isplate
12,17 Eur počevši od 28.02.2013. do isplate
12,18 Eur počevši od 31.03.2013. do isplate
12,09 Eur počevši od 30.04.2013. do isplate
11,80 Eur počevši od 31.05.2013. do isplate
11,79 Eur počevši od 30.06.2013. do isplate,
uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate."
d) ukida u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. VI. izreke i odluci o troškovima postupka pod toč. VII. izreke i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u odluci kojom završava ovaj spor.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], zaključen 14. lipnja 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 17.039,91 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj [broj kredita], zaključen 14. lipnja 2006., kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu, te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. (naknada) Ugovora o kreditu broj [broj kredita], zaključen 14. lipnja 2006. kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi:
„NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“.
IV. Nalaže se tuženoj Raiffeisen Bank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova preplaćenog iznosa otplate kredita povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 592,77 eura (petstodevedesetdvaeuraisedamdesetsedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
10,05 Eur počevši od 31.03.2009. do isplate
10,07 Eur počevši od 30.04.2009. do isplate
9,88 Eur počevši od 31.05.2009. do isplate
9,75 Eur počevši od 30.06.2009. do isplate
9,78 Eur počevši od 31.07.2009. do isplate
9,85 Eur počevši od 31.08.2009. do isplate
9,85 eur počevši od 30.09.2009. do isplate
9,78 Eur počevši od 31.10.2009. do isplate
9,91 Eur počevši od 30.11.2009. do isplate
10,02 Eur počevši od 31.12.2009. do isplate
10,18 Eur počevši od 31.01.2010. do isplate
10,14 Eur počevši od 28.02.2010. do isplate
10,35 Eur počevši od 31.03.2010. do isplate
10,31 Eur počevši od 30.04.2010. do isplate
10,39 Eur počevši od 31.05.2010. do isplate
11,07 Eur počevši od 30.06.2010. do isplate
10,93 Eur počevši od 31.07.2010. do isplate
11,35 Eur počevši od 31.08.2010. do isplate
11,21 Eur počevši od 30.09.2010. do isplate
10,97 Eur počevši od 31.10.2010. do isplate
11,47 Eur počevši od 30.11.2010. do isplate
12,10 Eur počevši od 31.12.2010. do isplate
11,67 Eur počevši od 31.01.2011. do isplate
11,81 Eur počevši od 28.02.2011. do isplate
11,61 Eur počevši od 31.03.2011. do isplate
11,65 Eur počevši od 30.04.2011. do isplate
12,50 Eur počevši od 31.05.2011. do isplate
12,58 Eur počevši od 30.06.2011. do isplate
12,72 Eur počevši od 31.07.2011. do isplate
12,37 Eur počevši od 31.08.2011. do isplate
11,99 Eur počevši od 30.09.2011. do isplate
11,95 Eur počevši od 31.10.2011. do isplate
11,92 Eur počevši od 30.11.2011. do isplate
12,10 Eur počevši od 31.12.2011. do isplate
12,26 Eur počevši od 31.01.2012. do isplate
12,28 Eur počevši od 29.02.2012. do isplate
12,17 Eur počevši od 31.03.2012. do isplate
12,25 Eur počevši od 30.04.2012. do isplate
12,30 Eur počevši od 31.05.2012. do isplate
12,21 Eur počevši od 30.06.2012. do isplate
12,24 Eur počevši od 31.07.2012. do isplate
12,17 Eur počevši od 31.08.2012. do isplate
12,03 Eur počevši od 30.09.2012. do isplate
12,18 Eur počevši od 31.10.2012. do isplate
12,25 Eur počevši od 30.11.2012. do isplate
12,20 Eur počevši od 31.12.2012. do isplate
11,92 Eur počevši od 31.01.2013. do isplate
12,17 Eur počevši od 28.02.2013. do isplate
12,18 Eur počevši od 31.03.2013. do isplate
12,09 Eur počevši od 30.04.2013. do isplate
11,80 Eur počevši od 31.05.2013. do isplate
11,79 Eur počevši od 30.06.2013. do isplate,
uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate.
V. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.780,46 EUR (tisućusedamstoosamdeseteuraičetrdesetšestcenti), sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
5,83 Eur počevši od 31.10.2008. do isplate
7,97 Eur počevši od 31.12.2008. do isplate
9,50 Eur počevši od 31.01.2009. do isplate
10,20 Eur počevši od 28.02.2009. do isplate
8,28 Eur počevši od 31.03.2009. do isplate
8,65 Eur počevši od 30.04.2009. do isplate
5,72 Eur počevši od 31.05.2009. do isplate
3,57 Eur počevši od 30.06.2009. do isplate
4,14 Eur počevši od 31.07.2009. do isplate
5,28 Eur počevši od 31.08.2009. do isplate
5,18 Eur počevši od 30.09.2009. do isplate
4,03 Eur počevši od 31.10.2009. do isplate
6,18 Eur počevši od 30.11.2009. do isplate
7,91 Eur počevši od 31.12.2009. do isplate
10,37 Eur počevši od 31.01.2010. do isplate
9,80 Eur počevši od 28.02.2010. do isplate
13,14 Eur počevši od 31.03.2010. do isplate
12,50 Eur počevši od 30.04.2010. do isplate
13,74 Eur počevši od 31.05.2010. do isplate
24,41 Eur počevši od 30.06.2010. do isplate
22,21 Eur počevši od 31.07.2010. do isplate
28,92 Eur počevši od 31.08.2010. do isplate
26,60 Eur počevši od 30.09.2010. do isplate
22,87 Eur počevši od 31.10.2010. do isplate
30,74 Eur počevši od 30.11.2010. do isplate
40,75 Eur počevši od 31.12.2010. do isplate
33,66 Eur počevši od 31.01.2011. do isplate
36,15 Eur počevši od 28.02.2011. do isplate
32,99 Eur počevši od 31.03.2011. do isplate
33,55 Eur počevši od 30.04.2011. do isplate
46,97 Eur počevši od 31.05.2011. do isplate
48,28 Eur počevši od 30.06.2011. do isplate
59,49 Eur počevši od 31.07.2011. do isplate
53,73 Eur počevši od 31.08.2011. do isplate
47,43 Eur počevši od 30.09.2011. do isplate
46,75 Eur počevši od 31.10.2011. do isplate
46,27 Eur počevši od 30.11.2011. do isplate
49,27 Eur počevši od 31.12.2011. do isplate
51,89 Eur počevši od 31.01.2012. do isplate
52,25 Eur počevši od 29.02.2012. do isplate
50,43 Eur počevši od 31.03.2012. do isplate
51,66 Eur počevši od 30.04.2012. do isplate
52,49 Eur počevši od 31.05.2012. do isplate
51,08 Eur počevši od 30.06.2012. do isplate
51,45 Eur počevši od 31.07.2012. do isplate
50,40 Eur počevši od 31.08.2012. do isplate
48,12 Eur počevši od 30.09.2012. do isplate
50,55 Eur počevši od 31.10.2012. do isplate
51,72 Eur počevši od 30.11.2012. do isplate
50,90 Eur počevši od 31.12.2012. do isplate
46,31 Eur počevši od 31.01.2013. do isplate
50,21 Eur počevši od 28.02.2013. do isplate
50,55 Eur počevši od 31.03.2013. do isplate
49,02 Eur počevši od 30.04.2013. do isplate
44,26 Eur počevši od 31.05.2013. do isplate
44,14 Eur počevši od 30.06.2013. do isplate,
uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate.
VI. Nalaže se Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69,OIB 53056966535, da tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 135,75 EUR (stotridesetpeteuraisedamdesetpetcenti), sa zateznim kamatama i to po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31.12.2007. godine, a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, do isplate.
VII. Nalaže se Raiffeisen Bank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.341,46 eura (dvijetisućetristočetrdesetjedaneuroičetrdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. lipnja 2024. godine, kao dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku 15 dana."
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 2., 3. i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 14. lipnja 2006., kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog jednostrane promjene stope ugovorene kamate, promjene tečaja valute švicarski franak (CHF) u odnosu na početno ugovoreni tečaj i jednokratne naknade, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane odluke sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, na temelju odredbe čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., u daljnjem tekstu: ZZP/14) postoji vezanost suda prvog stupnja za utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu u pojedinačnim sporovima koje pokrenu potrošači.
8.1. Neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora, odnosno smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.
8.2. Glede ništetnosti odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope u potrošačkim ugovorima o kreditima i odredbe o vezivanju glavnice uz promjenu valute švicarski franak, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., prošle su i revizijsku kontrolu (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.). Zaključno je u postupku u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što je sklapao ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP/07) te suprotno odredbama ZOO-a. Također je utvrđeno da je tuženik jednako kao i druge banke koje su bile tužene u tom postupku, u navedenim razdobljima povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.
8.3. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ništetne odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati jednostranom odlukom tuženika i vezivanju otplate kredita uz valutu švicarski franak (CHF) prema tečaju na dan plaćanja sadržane u odredbama čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu od 14. lipnja 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, primjenjujući pravilno utvrđenja iz odluka donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a pri tome pozvao se i na mjerodavno pravo i to odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03). Odredbom st. 2. čl. 81. ZZP/03 propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a nepoštene odredbe su ništetne prema navedenoj odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03.
9. Sud prvog stupnja proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice, dok je tuženik odustao od predloženog dokaza za saslušanje svjedokinje zaposlenice tuženika TŽT. Nadalje, iako je tuženik predlagao saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o kreditu, taj dokaz sud prvog stupnja nije proveo, s tim da je valjano obrazložio razloge neprovođenja ovog dokaznog prijedloga (toč. 43.1. obrazloženja presude suda prvog stupnja).
10. Na tuženiku je teret dokaza da je korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima valutne klauzule i jednostranoj promjeni kamate odlukom tuženika prije sklapanja ugovora o kreditu, na način razumljiv prosječnom potrošaču, da bi prosječni potrošač (a što je i tužiteljica u konkretnom slučaju) uopće mogao dati informirani pristanak na sklapanje ugovora, a što tuženik nije dokazao (čl. 7. i 219. ZPP-a). Tužiteljica je izjavila da kod sklapanja Ugovora o kreditu za kupnju osobnog vozila nije bilo nikakvog pregovaranja u vezi sklapanja Ugovora, da su joj rekli da je ugovor u valuti CHF najpovoljniji, da ga je pročitala i potpisala, da joj pojedine odredbe nitko nije tumačio, da joj odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli nisu bile jasne, a za naknadu za korištenje kredita su rekli da je mora platiti da bi se kredit realizirao. Nadalje je izjavila da joj je iznos anuiteta bio prihvatljiv u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu ali kada se anuitet kredita značajno povećao, otplata kredita postala je nemoguća i zbog toga je išla u banku, gdje su joj rekli da se kredit mora otplatiti u cijelosti.
10.1. Osim toga, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju riječ o tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen, da su odredbe za koje tužiteljica u ovom postupku zahtijeva da se utvrde ništetnim bile unaprijed unesene u Ugovor i da se o njima nije pregovaralo te da tužiteljica nije imala nikakvu mogućnost utjecaja na formulaciju tih odredbi (toč. 35. obrazloženja).
10.2. Stoga su potpuno promašeni žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja koristio općenita obrazloženja iz postupka kolektivne zaštite i da ih nije doveo u vezu sa konkretnim ugovorom, jer suprotno proizlazi iz iscrpnog obrazloženja presude suda prvog stupnja.
11. U vezi žalbenih navoda da odredbe Direktive Vijeća EEZ 93/13 od 5. travnja 1993. (u daljnjem tekstu: Direktiva) nisu primjenjive u konkretnom slučaju rationae temporis i da se sud prvog stupnja zbog toga nije mogao pozivati na odredbe Direktive, treba reći da je do implementacije te Direktive u naše zakonodavstvo došlo 2007. u Zakon o zaštiti potrošača iz 2007., a u konkretnom slučaju pozivanje suda prvog stupnja nije od utjecaja na zakonitost odluke jer je sud prvog stupnja primijenio i mjerodavne odredbe ZZP/03.
12. Budući da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na učinke presuda iz sporova po tužbama za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača u vezi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i vezivanju otplate kredita u anuitetima uz tečaj CHF na dan plaćanja i mjerodavne odredbe ZZP/03 te pravilno utvrdio da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, a žalbenim navodima nije dovedena pravilnost odluke suda prvog stupnja u pobijanim toč. I. i II. izreke, presuda suda prvog stupnja je u tom dijelu potvrđena.
13. U vezi pobijane toč. III. izreke presude suda prvog stupnja kojom je utvrđena ništetnom i odredba o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, sud prvog stupnja pravilno se pozvao na sudsku praksu Suda Europske unije i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) i utvrdio da je također riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi, a time i ništetnoj.
13.1. Naime, sud prvog stupnja imao je u vidu pravnu narav predmetnog Ugovora o kreditu kao potrošačkog ugovora, koji je u konkretnom slučaju tipski standardizirani ugovor ali i okolnost da se iz navedene odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu ne može zaključiti struktura troškova jednokratne naknade kredita (ulazna naknada) a tuženik nije dokazivao da bi tužiteljici objasnio koji to troškovi čine tu naknadu i da bi bili opravdani, a teret dokaza je na tuženiku. Odluka suda prvog stupnja sukladna je i pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024.
14. Žalba tuženika osnovana je u vezi prigovora zastare za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, jer je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da za ovaj dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara.
14.1. Naime, odredbom čl. 241. ZOO-a propisan je prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Sud prvog stupnja pravilno se pozvao na Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o vezivanju glavnice za promjenu tečaja valute CHF na dan plaćanja i promjeni kamate jednostranom odlukom tuženika, kao i na opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.
14.2. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. a istom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom banaka između ostalog i tuženika. Do tog datuma je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 14. lipnja 2014., tako da se tuženik osnovano poziva na zastaru, jer do 7. ožujka 2022. kao dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara je nastupila.
14.3. Stoga je u tom dijelu žalba tuženika uvažena kao osnovana i presuda suda prvog stupnja preinačena u pobijanoj toč. IV. izreke, tako da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
15. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ugovorne odredbe o vezivanju otplate anuiteta uz valutu CHF prema tečaju na dan plaćanja nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 koja je donesena 14. lipnja 2018., do kada je trajao prekid zastare, a zastara je počela ponovno teći od 15. lipnja 2018., pa se tuženik neosnovano poziva na zastaru u vezi ove tražbine po osnovi promjene tečaja CHF i plaćanja anuiteta prema tečaju na dan plaćanja, jer do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (7. ožujka 2022.) zastara nije nastupila.
15.1. Visinu preplaćenih iznosa sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju Nalaza i mišljenja vještaka od 3. siječnja 2024. koji je pravilno ocijenio objektivnim i stručnim, a prigovor tuženika da se od ukupno utvrđene preplate trebaju odbiti tzv. negativne razlike valjano odbio uz obrazloženje pod toč. 51. do 55. presude.
15.2. Iako sud prvog stupnja navodi da je tuženik prigovor radi prijeboja istaknuo na glavnoj raspravi a što nije točno i na to tuženik ukazuje žalbom, prigovor tuženika da je sud prvog stupnja trebao izvršiti prijeboj nije odbijen zbog nepravodobnosti nego zbog neosnovanosti, pa su žalbeni navodi suda prvog stupnja u tom smislu irelevantni. Osim toga, tuženik nije formalno izjavio prigovor radi prijeboja već tvrdio da manje plaćene iznose treba odbiti od utvrđene preplate, što je sud odbio učiniti i valjano obrazložio svoju odluku.
16. Naloživši tuženiku da tužiteljici isplati dosuđeni novčani iznos od 1.780,46 EUR, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO-a, jer je riječ o stjecanju bez osnove.
17. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio od tužiteljice na temelju nepoštene odredbe Ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na svoje poštenje, jer su odredbe Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika i vezivanju otplate kredita uz valutu švicarski franak prema tečaju na dan plaćanja utvrđene ništetnim. Te su odredbe Ugovora o kreditu ništetne od početka, pa se suprotno pravnom stajalištu tuženika ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je primio novčani iznos dosuđen tužiteljici, na temelju ništetne odredbe Ugovora. Stopa zatezne kamate pravilno je određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
18. Međutim, u vezi dosuđenog iznosa od 135,75 EUR na ime ulazne naknade kod sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik osnovano ukazuje u žalbi da se vještak u Nalazu i mišljenju nije očitovao o visini te naknade, a da se sud prvog stupnja poziva na Nalaz i mišljenje vještaka kada dosuđuje tužiteljici navedeni iznos.
18.1. Osim toga, iz spisa nije moguće utvrditi visinu naplaćene naknade jer su iznosi navedeni u tužbi i dokumentaciji banke različiti, tako da je žalba tuženika u ovom dijelu osnovana jer se za sada ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja o visini naplaćene ulazne naknade.
18.2. Stoga je žalba tuženika u odnosu na pobijanu toč. VI. izreke uvažena i presuda suda prvog stupnja u tom dijelu ukinuta i predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
19. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. VII. izreke jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o dijelu glavne stvari, pri čemu će sud prvog stupnja voditi računa i o tome da je ovaj sud djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja. U toj novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučit će i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
20. U ponovljenom postupku suda prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano rješenjem ovog suda i donijeti novu zakonitu valjano obrazloženu odluku. Glede obveze plaćanja sudske pristojbe na presudu, sud prvog stupnja voditi će računa o odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51723., u daljnjem tekstu: ZSP).
21. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1., 373. toč. 3. i čl. 370. ZPP-a.
Osijek, 10. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković
