1                            Broj: Ppž-9095/2023

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv protiv okr. M.B. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. M.B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 3. listopada 2023., broj: Pp J-32/2020, u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se žalba okr. M.B. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr.  M.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR trideset eura) / 226,04 HRK (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Crikvenici od 3. listopada 2023., broj: Pp J-32/2020, proglašen je krivim okr. M.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju novčanu kaznu je uračunato vrijeme za koje je uhićen po djelatnicima policije (2 dana), kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 180,36 eura, koju je dužan platiti u roku 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 15,00 eura.

2. Istom presudom, na temelju čl. 182. toč. 2. i 3. Prekršajnog zakona, okr. M.T. je oslobođen od optužbi da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

3. Protiv te presude, žalbu je podnio okr. M.B. osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati.

              3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. M.B. u bitnom navodi kako inkriminirane zgode nije imao nikakav fizički kontakt s okr. M.T., već samo verbalni, osporava točnost navoda okr. M.T., navodi kako nema sredstava za platiti novčanu kaznu, njegova primanja iznose 17,00 eura mjesečno, a nitko u obitelji od njih sedmero ne radi, već jedino rade preko sezone.

              6. Međutim, suprotno žalbi okrivljenika, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

7. Naime, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio kako je, uz optužni prijedlog dostavljena medicinska dokumentacija Zavoda za hitnu medicinu PGŽ, Ispostava Crikvenica od 11. veljače 2020., objektivan i pouzdan dokaz o tome da je okr. M.B. primijenio fizičku silu prema okr. M.T., na način kako mu je to stavljeno na teret. Naime, po pozivu od strane supruge okr. M.T., policijski službenici su na mjesto događa upućeni 5 minuta nakon inkriminiranog događaja te je okr. M.T. liječnička pomoć ponuđena upravo radi onoga što se žalitelju stavlja na teret - površinskih ozljeda glave i vrata (što proizlazi iz spisa), a potom, iz predmetne medicinske dokumentacije, sačinjene 2 sata nakon inkriminiranog događaja, proizlaze površinske ozljede lica i  kože vrata lijeve strane vrata, slabo primjetno crvenilo, bez razdora kože, tj. upravo one ozljede koje odgovaraju onome što se žalitelju stavlja na teret. O takvom slijedu događaja su govorili i okr. M.B. i njegova supruga LK.T., dok navedena svjedokinja, koja nije bila prisutna samom inkriminiranom događaju, navodi da je "po dolasku vidjela da je sav problijedio, da je počeo povraćati, a na vratu s lijeve strane na vratnoj žili bilo mu je vidljivo crvenilo", što je sukladno navedenoj medicinskoj dokumentaciji. S druge strane, i ovaj drugostupanjski sud smatra da iskazi ispitanih svjedoka - M.B. i S.M. nisu vjerodostojni, jer su ti svjedoci očito, zbog konfliktnih odnosa unutar obitelji, neistinito iskazivali o tome da njihov suprug, odnosno tast nije udario drugookrivljenika (dok svjedokinja T.B. – kćer okrivljenika navodi da nije mogla vidjeti udarac), uzimajući u obzir navedenu medicinsku dokumentaciju, kao i da različito govore o tome je li prozor automobila okr. M.T. bio otvoren ili ne, čime su bili neuvjerljivi. U vezi toga, i ovaj drugostupanjski sud nalazi utvrđenim činjenicu da je prozor automobila okr. M.T. bio dovoljno otvoren za upućivanje udaraca, prvenstveno jer i sam žalitelj prema Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika navodi da je prozor bio otvoren (iako u obrani o tome ne govori), dok drugi ispitani svjedoci o tome različito govore (svjedok S.M. pred policijom iskazuje da je prozor bio poluotvoren, dok u postupku navodi da je bio vrlo malo otvoren, svjedokinja M.B. navodi da je prozor bio otvoren samo pri vrhu radi otresanja pepela kroz prozor, a svjedokinja T.B. navodi da je prozor bio otvoren). Slijedom navedenog, u takvoj situaciji i dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, ovaj sud smatra dokazanim da je okr. M.B. počinio predmetni prekršaj.

8. Stoga, činjenično stanje nije žalbenim navodima dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnost cijenio okrivljenikovu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao. Kod takvog stanja stvari, ocjena je ovog suda da je izrečena novčana kazna primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, pa, prije svega, treba istaknuti da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne, a potom da mu je izrečena minimalna novčana kazna. Okolnost koju okrivljenik navodi u žalbi – slabo imovinsko stanje, u postupku, niti u samoj žalbi, nije ničim dokazano.

10. Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno, kao i činjenicu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. studenog 2023.

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.