Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-376/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja LC, OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice ŠC OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Špehar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv tuženika HOK - osiguranje d.d. Zagreb, OIB 00432869176, Zagreb, I. Lučića 2/A, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda, odvjetnici Željko Olujić, Iva Pezić i Fran Olujić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-189/2024-11 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačava se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-189/2024-11 od 27. studenoga 2024. u pobijanom dijelu toč. I. i II. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik HOK - osiguranje d.d. Zagreba, Capraška ulica 6, OIB:00432869176 dužan je platiti:

- tužitelju LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 38.850,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31.03.2009. do isplate,

- tužitelju ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 38.850,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31.03.2009. do isplate, kao i naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate,

sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.067,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ne na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženik naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.494,25 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Tuženik HOK - osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176 dužan je platiti tužitelju LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 38.850,97 eura i tužiteljici ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 38.850,97 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31.03.2009. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentnastopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.312,45 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 27. studenog 2024. godine do isplate, po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Sa zahtjevom iznad toga tužitelji se odbijaju."

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik u dijelu toč. I. i II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost navoda žalbe i predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu. Traže trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osiguranine zbog nastupa osiguranog slučaja, a na temelju police osiguranja jamstva.

6. Tužitelji su prvotno podnijeli tužbu protiv tuženika HOK osiguranje d.d. Zagreb (kao I. tuženika) za isplatu osiguranine i VC iz [adresa] za isplatu kupovnine iz ugovora o prodaji nekretnine od 23. siječnja 2008. godine. Prvostupanjski sud je presudom poslovni broj P-563/2013-6 od 26. veljače 2015. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženike da solidarno plate svakom od tužitelja iznos od 292.722,68 kn sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2009. do isplate. Povodom žalbe I. tuženika ovaj Županijski sud rješenjem poslovni broj Gž-1939/2015-2 ukinuo je pobijanu presudu i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja ponovno odlučio presudom poslovni broj P-536/2016-16 od 2. ožujka 2017., kojom je tužbeni zahtjev usvojen u odnosu na II. tuženika DC, a odbijen u odnosu na I. tuženika HOK osiguranje d.d. Zagreb. Presudom ovog Županijskog suda poslovni broj Gž-735/2017-2 od 8. studenog 2018., koja je donesena povodom žalbe tužitelja, presuda prvostupanjskog suda je potvrđena u odbijajućem dijelu u odnosu na I. tuženika (toč II. i III. izreke). Povodom revizije tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH), broj: Rev- 2115/2019-2 od 13. veljače 2004. prihvaćena je revizija tužitelja i ukinute su presude nižestupanjskih sudova te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Kako proizlazi iz sadržaja obrazloženja rješenja VSRH presude nižestupanjskih sudova su ukinute zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-e jer presude ne sadrže razloge o prigovoru tužitelja da je odredba čl. 9. ugovora o osiguranju ništetna te iz razloga što postoji proturječnost između sadržaja police osiguranja i sadržaja te police koji su utvrdili nižestupanjski sudovi.

8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu kojom je tuženiku HOK osiguranje d.d. Zagreb naloženo isplatiti tužiteljima osiguraninu sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2009.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da su tužitelji kao prodavatelji i II. tuženik VC kao kupac sklopili Ugovor o prodaji nekretnina kojim ugovorom su prodavatelji prodali kupcu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 500.000,00 kn, s tim što su umjesto isplate kupoprodajne cijene ugovorne stranke suglasno ugovorile da će kupac predati prodavateljima u vlasništvo dva novoizgrađena stana površine oko 40,2 m2 svaki, koji će se nalaziti u stambenoj zgradi koju će kupac o svom trošku sagraditi na nekretninama koje su predmet ugovora,

- da je točkom 4. određeno da se kupac obvezuje prodavateljima predati u posjed ugovorene stanove najkasnije do 31. ožujka 2009. a ako nastupe tehničke smetnje u ostvarenju građenja rok predaje u posjed može se produžiti za 60 dana o čemu će ugovorne strane sklopiti aneks ugovora, a u slučaju da kupac i nakon produženja roka ne preda stanove u posjed prodavateljima prodavatelji su ovlašteni zaključno s 31. svibnja 2009. godine aktivirati izdanu policu osiguranja iz točke 5. ugovora,

- da je u točki 5. ugovoreno jamstvo prema kojem se kupac obvezao prodavateljima izdati policu broj [broj police] Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Podružnica Đakovo u iznosu od 80.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, u koji iznos je uračunata i naknada štete zbog neispunjenja obveze kupca prema prodavateljima,

- da se tuženik VC na temelju sklopljenog ugovora upisao kao vlasnik nekretnina,

- da je 25. siječnja 2008. u Zagrebu sastavljena polica HOK-OSIGURANJA broj [broj police], da je kao ugovaratelj naznačen VC a kao osiguranici LC i ŠC u kojoj je početak dugoročnog osiguranja ugovoreno s danom 25. siječnja 2008. i istek 31. svibnja 2009. godine, a kao predmet osiguranja navedeno je osiguranje jamstva prema ugovoru o prodaji nekretnine zaključenim između ugovaratelja i osiguranika 23. siječnja 2008. za ispunjenje obveze plaćanja cijene nekretnine u ugovorenom roku na iznos kupoprodajne cijene nekretnine uvećan za troškove na ime štete nastale zbog neispunjenja obveze kupca (ugovaratelja), a iznos jamstva utvrđen je u iznosu od 585.445,36 kn i premija u iznosu od 26.345,04 kn. Na polici je naznačeno da je sastavni dio ugovora o osiguranju Ugovor o osiguranju jamstva te da ugovaratelj potpisom police potvrđuje primitak navedenih sastavnih dijelova ugovora o osiguranju,

- da VC do dana podnošenja tužbe nije isplatio kupovnu cijenu niti je započeo s izgradnjom stambene zgrade, a da je tuženik odbio zahtjev tužitelja pozivom na gubitak prava po navedenoj polici,

- da tužitelji uz policu nisu primili ugovor o osiguranju jamstva, kojim je u čl. 9. ugovoreno da isti stupa na snagu danom potpisa police i traje do 31. svibnja 2009. i da će se nakon isteka valjanosti ugovora osiguratelj smatrati oslobođen svih obveza,

- da je osigurani slučaj nastupio 31. ožujka 2009. jer kupac nije isplatio kupovnu cijenu niti je započeo s izgradnjom stambene zgrade, a što nije učinio niti do dana podnošenja tužbe te da je tuženik odbio zahtjev tužitelja pozivom na gubitak prava po navedenoj polici.

10. Na osnovi ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu osiguranine uz obrazloženje da tužitelji nisu imali saznanja o sadržaju odredbe čl. 9. ugovora o osiguranju jamstva, kojom je ugovoreno trajanje ugovora do 31. svibnja 2009., jer ga nisu dobili uz policu osiguranja pa ih iz tog razloga navedeni ugovor ne obvezuje. Zaključak je prvostupanjskog suda da kada bi i postojao ugovor o jamstvu, tužitelji nisu bile stranke tog ugovora, nisu bili upoznati sa sadržajem odredbi tog ugovora, a posebno odredbe čl. 9. pa budući da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ista je nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i ista je unaprijed formulirana, pa se radi o ništetnoj odredbi, pritom se prvostupanjski sud poziva na odredbe čl. 96. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 133/09, dalje ZZP) i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)

11. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje razloge o tome na čemu temelji ocjenu da je tuženik u obvezi tužiteljima isplatiti dosuđeni iznos, da nisu dani razlozi o tome kako je ocijenio činjenicu da je u točki IV ugovora o prodaji nekretnina ugovoreno da je aktivacija police moguća do zaključno 31. svibnja 2009., a koja odredba je sadržajno identična odredbi čl. 9. ugovora o osiguranju jamstva, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12. No, unatoč ukazanoj procesnoj povredi, ovaj sud drugog stupnja je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji prileže spisu, te je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju tako utvrđenih činjenica, uvažavanjem žalbe tuženika, odlučio o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

13. Iz stanja spisa proizlazi da su između stranaka i dalje sporne činjenice je li zaključen ugovor o osiguranju jamstva (dalje: ugovor o jamstvu), veže li taj ugovor tužitelje te je li ništetna odredba čl. 9. ugovora o jamstvu.

14. Između stanaka nije sporno da je VC kao ugovaratelj osiguranja potpisao policu broj [broj police] od 25. siječnja 2008. u kojoj su tužitelji navedeni kao osiguranici, u kojoj je početak dugoročnog osiguranja ugovoreno s danom 25. siječnja 2008. i istek 31. svibnja 2009. godine, a kao predmet osiguranja navedeno je osiguranje jamstva prema ugovoru o prodaji nekretnine zaključenim između ugovaratelja i osiguranika 23. siječnja 2008., za ispunjenje obveze plaćanja cijene nekretnine u ugovorenom roku, na iznos kupoprodajne cijene nekretnine uvećan za troškove na ime štete nastale zbog neispunjenja obveze kupca (ugovaratelja), a iznos jamstva utvrđen je u iznosu od 585.445,36 kn i premija u iznosu od 26.345,04 kn. Na polici je naznačeno da je sastavni dio ugovora o osiguranju Ugovor o osiguranju jamstva te da ugovaratelj potpisom police potvrđuje primitak navedenih sastavnih dijelova ugovora o osiguranju. Također nije sporno da je predmetnu policu VC predao tužiteljima sukladno toč. V. ugovora o prodaji nekretnina te se nakon toga upisao vlasnikom nekretnine, a kako je to ugovoreno u toč. VI. navedenog ugovora.

15. Polica osiguranja se ispostavlja ugovaratelju osiguranja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju ili neposredno poslije toga i sadrži sve bitne elemente ugovora o osiguranu te kao takva predstavlja redovitu i najvažniju ispravu koja zapravo i predstavlja konačni oblik ugovora o osiguranju. Stoga, kada su stranke predmetnog ugovora o jamstvu potpisali policu osiguranja one su time sklopile predmetni ugovor i za valjanost tog ugovora nije bilo nužno da je potpisan i ugovor o osiguranju jamstva koji je sastavni dio police, jer potpisom police VC, kao ugovorna stranka, je time prihvatio sve odredbe tog ugovora i potvrdio njegov primitak.

16. S obzirom da polica osiguranja sadrži bitne elemente ugovora o osiguranju jamstva, a koje odredbe se tiču i tužitelja kao osiguranike, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljima nije bio poznat sadržaj tog ugovora. Naime u polici je jasno naveden datum početka i isteka osiguranja, a pravilno tuženik u žalbi ukazuje da su tužitelji i u ugovoru o prodaji nekretnina jasno naveli da ukoliko kupac (VC) ne preda tužiteljima u posjed stanove u ugovorenom roku, da su ovlašteni zaključno s 31. svibnja 2009. aktivirati izdanu policu osiguranja (toč. IV. ugovora). Također značenje riječi "aktivirati" nije tužiteljima moglo biti nerazumljiva jer su sami tužitelji u ugovoru o prodaji nekretnine upotrijebili tu riječ koja po svom značenju upućuje na neku aktivnost, upotrebu i sl. pa kada je u polici kao datum isteka dugoročnog osiguranja naveden datum 31. svibnja 2009. (datum koji su sami tužitelji ugovorili kao krajnji rok aktiviranje police osiguranja), onda tužiteljima nije moglo biti nejasno što znači u polici naznačeni datum isteka dugoročnog osiguranja.

17. Dakle, tužitelji su imali saznanja o datumu isteka jamstva. Osim toga, iz dokaza koji su provedeni nije vidljivo da bi tužitelji nakon što su primili policu prigovorili da dostavljena police ne odgovara onome što je ugovoreno, te da stoga njihovo ovlaštenje da kupac može u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretninama ne nastaje odnosno ne dospijeva, dok im se ne dostavi i ugovor o osiguranju jamstva koji je sastavni dio police.

18. Neosnovano se tužitelji pozivaju i na ništetnost odredbe čl. 9. ugovora o jamstvu. Odredbom čl. 923. st. 1. ZOO-a propisano je da se odredbe ovog odsjeka (Odsjeka 27. Ugovora o osiguranju) neće primjenjivati na pomorska osiguranja, osiguranja u zračnom prometu i osiguranja tražbina. Što ukazuje da osiguranje tražbina ( o kakvom osiguranju je riječ u konkretnom slučaju) predstavlja specifično osiguranje koje strankama omogućava da samostalno urede svoj ugovorni odnos.

19. U konkretnom slučaju bitne elemente ugovora o osiguranju jamstva i to predmet osiguranja, trajanje osiguranja, iznos jamstva, tužitelji i kupac VC su dogovorili već u ugovoru o prodaji nekretnina i taj sporazum je prenesen i sadržan u ugovoru o osiguranju jamstva, odnosno polici osiguranja. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o tipskom ugovoru i da tužitelji kao osiguranici ili ugovaratelj osiguranja VC, nisu imali utjecaja na sadržaj odredbe čl. 9. ugovora o osiguranju jamstva. Naime, sadržaj navedene odredbe u potpunosti odgovara sporazumu iz ugovora o prodaji nekretnina (toč. IV. i V.) pa se neosnovano tužitelji pozivaju na čl. 6., 102., 107. do 110. ZZP. i čl. 322. ZOO-a.

20. Prema tome, kako su se tužitelji obratili tuženiku 16. rujna 2011., preko više od dvije godine od isteka ugovora o osiguranju, ne postoji više obveza tuženika na isplatu osiguranine jer su istekom ugovorenog roka jamstva oslobođeni svih obveza iz tog ugovora. Stoga je valjalo preinačiti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu toč. I. izreke i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

21. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP- preinačena je i odluka o troškovima postupka.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Troškovi postupka obračunati u prema vrijednosti predmeta spora 77.701,94 eura uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik ("Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa). Tuženiku su dosuđeni troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.172,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 25. studenog 2014, 15. siječnja 2015., 5. listopada 2016., 4. studenog 2016., 18. siječnja 2017. i 14. listopada 2024. u iznosu od 1172.00 eura za svako (Tbr. 9 toč. 1. Tarife), za ročište za objavu održano 26. veljače 2017. 100,00 eura (Tbr. 9. toč 3. Tarife), za ročište od 7. studenog 2016. 586,00 eura (Tbr 9. toč. 2. Tarife), sastav podnesaka od 4. studenog 2016. i 4. listopada 2024. iznos od 1.172,00 eura za svaki (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav žalbe od 13. ožujka 2015. u iznosu od 1.465,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV 25% u iznosu od 2.881,75 eura, te sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,80 eur i žalbe protiv presude u iznosu od 1.327,22 eura ili ukupno 16.067,77 eura.

22.1. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava žalbe od 28. lipnja 2013. jer s tom žalbom nije uspio, troškovi odgovora na žalbu od 31. ožujka 2017. jer se ne radi o nužnim troškovima za vođenje parnice i troškovi sudske pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 eura/100,00 kn jer je taj trošak sam skrivio ne plaćanjem sudske pristojbe na odgovor na tužbu već prilikom podnošenja tog podneska kako je bilo propisano tada važećim Zakonom o sudskim pristojbama.

23. Kako je tuženik uspio sa predmetnom žalbom, ostvaruje pravo i na trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troškova sastava žalbe u iznosu od 1.465,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV 366,25 eura i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,00 eura ili ukupno 2.494,25 eura.

24. Tužiteljima nisu priznati troškovi sastava odgovora na tužbu jer se ne radi o nužnim troškovima u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 373. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a.

26. U nepobijanom dijelu u toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac