REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1207/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Maji Jurovicki kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. iz Zagreba, I. Lučića 2a, zastupana po punomoćnicima BF, HF, Franu Olujić odvjetnicima u ZOU Željko Oluijić, Iva Pezić, Fran Olujić iz Zagreba Marulićev trg 2, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. OIB: 55545787885 iz Zagreba, Vončinina 3, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 7. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I, poslovni broj Ovrv-1191/16 od 10. veljače 2016. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplati tužitelju iznos od 2.239,84 € sa zakonskom zateznom kamatom od 5. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu s uvećanjem preko pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju i troškove ovršnog postupka u iznosu od 251,99 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2016. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I, poslovni broj Ovrv-1191/16 od 10. veljače 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 134,32 € sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2016. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,07 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 886,40 € kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja) Javni bilježnik, Anica Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/I donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1191/16 od 10. veljače 2016., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 16.876,11 tadašnjih kuna (2.239,84 €) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno izjavio prigovor te je sukladno članku 58. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona (NN broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08; dalje OZ) rješenjem ovog suda posl. broj Povrv- 1250/201 od 15. ožujka 2016. godine rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga.

3. U prigovoru na rješenje o ovrsi ovršenik-tuženik prvenstveno navodi kako kartica potraživanja po osnovi regresa ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona, osporava rješenje o ovrsi iz razloga što tužitelj kroz navedeni izvadak pokušava naplatiti naknadu štete, odnosno regresno potraživanje po osnovi naknade štete za što je trebao pokrenuti parnični a ne ovršni postupak pa predlaže ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi i odbaciti ovršni prijedlog kao nedopušten.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to u karticu regresa (list 4 spisa).

5. Uvidom u karticu regresa br.1300395 utvrđeno je da je tužitelj tuženika naveo kao regresnog dužnika temeljem broja štete ST 10/1000553.

6. Sud je rješenjem posl. br. Povrv-1250/2016 od 15. ožujka 2016. ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ovrv-1191/16 od 10. veljače 2016. i odbacio tužbu kao nedopuštenu.

7. Žalbom od 23. svibnja 2016. tužitelj je osporio navedeno rješenje, a drugostupanjski sud je rješenjem broj Pž-6236/2016 od 10. prosinca 2018. ukinuo rješenje i vratio predmet na ponovno odlučivanje.

8. U ponovljenom postupku sud prema čl. 220. st. 2. ZPP-a izvršio uvid u karticu regresa (list 4 spisa), u sudsku praksu (list 41 i 42 spisa), u obavijest o prometnoj nesreći (list 43 do 47, 56 do 58 spisa), u izjavu osiguranika (list 48 i 49 spisa), u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 50 do 52 spisa), u tužbu MF, osiguranika tužitelja Općinskom sudu u Vinkovcima (list 54 i 55 spisa), u hitan bolnički prijem MF u Opću županijsku bolnicu Našice i medicinsku dokumentaciju (list 59 do 63 spisa), u prijedlog sporazuma o namirenju (list 64 spisa), u presudu Općinskog suda u Vinkovcima P-527/2010 (list 66 do 68 spisa), u presudu Županijskog suda u Vukovaru Gž-580/2011 (list 69 i 70 spisa), u dokaze o uplati (list 71 do 74 spisa), u regresni zahtjev (list 75 spisa), u sudsku praksu (list 76 do 112, 119 do 126, 131 do 133, 138 i 139, 188 do 189, 212 do 258 spisa), u spis MUP-a Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice i foto elaborat (list 150 do 158 spisa), u zapisnik o očevidu (list 178 do 183 spisa), u spis ODO-a u Našicama, proveo prometno vještačenje po vještaku Ereš vještačenja d.o.o.

9. Cijeneći provedene dokaze svaki zasebno i sve provedene dokaze zajedno sukladno odredbi čl. 8 ZPP te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Tužitelj je naveo da je njegovo potraživanje proizašlo iz prometne nezgode koja se dogodila 15. prosinca 2009. u Donjoj Motičini u Ulici Matije Gupca ispred kbr. 21. u kojoj je sudjelovao autobus reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu Panoramabus, kojim je upravljao RF i kretao se iz smjera Orahovice u smjeru Našice. Pojasnio je da je do prometne nezgode došlo jer je RF izgubio kontrolu nad autobusom radi snijega koji se nalazio na kolniku visine 4 cm te je sletio u kanal s desne strane pri čemu je došlo do prevrtanja autobusa na desnu bočnu stranu i neki putnici u autobusu su zadobili tjelesne ozljede.

11. Tužitelj je istaknuo kako je MF po pravomoćnoj presudi platio iznos od 16.226,11 kn koji iznos predstavlja iznos glavnice od 8.000,00 kn s kamatama 21. studenog 2013. i iznos od 650,00 kn na ime sudskih pristojbi, dakle ukupno je platio iznos od 16.876,11 kn (2.239,84 €) koji iznos potražuje od tuženika.

12. Tužitelj smatra da je održavanje prometnice na kojoj je došlo do prometne nezgode u nadležnosti tuženika koji obavlja i poslove zimske službe i u vrijeme štetnog događaja je bio dužan osigurati primjerno održavanje prometnice, kako bi se osiguralo sigurno odvijanje prometa. Tužitelj ističe kako je do same prometne nezgode došlo uslijed neodgovarajućeg stanja prometnice, zaleđenog i neposutog kolnika, pa smatra kako postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu u predmetnom štetnog događaju pa sukladno čl. 963. Zakona o obveznim odnosima smatra kako je stekao pravo od tuženika zahtijevati naknadu isplaćenog iznosa zajedno sa kamatama.

13. Podneskom od 01. veljače 2013. tuženik se je očitovao na navode podneska tužitelja od 04. siječnja 2013. navodeći da se protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu tužitelja jer na strani tuženika nema krivnje za nastanak štetnog događaja, jer je cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja bila uredno održavana

14. Tužitelja se podneskom od 12. veljače 2013. očitovao na navode tuženika ističući kako iz zapisnika o očevidu proizlazi da je do prometne nezgode došlo 15. prosinca 2009. u 01,45 sati i da je na mjestu događaja kolnik bio prekriven snijegom, neočišćen zaleđen i neadekvatno posipan jer iz dokumentacije proizlazi kako je 14. prosinca 2009. dijelom prometnice na kojoj je došlo do prometne nezgode vozilo koje je čistilo prometnicu zadnji put prošlo oko 16,20 sati, a prometna nezgoda dogodila se 15. prosinca 2009. u 1,45 sati pa je očito kako propustom tuženika prometnica nije bila u adekvatnom stanju da se na njoj osigura nesmetano odvijanje prometa na siguran način.

15. Uvidom u presudu Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-527/10 od 13. siječnja 2011., utvrđeno je da je ovdje tužitelju, tamo tuženiku, naloženo oštećenom VF isplatiti iznos od 8.000,00 kn na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 23. travnja 2010. pa do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 3.354,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž- 580/2001 od 28. listopada 2013. Tužitelj je, dakle, po pravomoćnoj presudi na račun punomoćnika oštećenog isplatio iznos od ukupno 16.276,11 kn, koji je odnosi na 8.000,00 kn neimovinske štete, 3.675,56 kn zakonskih zateznih kamata od 23. travnja 2010. do 18.11.2013., iznos od 3.354,90 kn na ime parničnih troškova, iznos od 1.195,65 kn na ime zakonskih zateznih kamata na parnični trošak od 13.01.2011. do 18.11.2013., kao i iznos od 200,00 kn sudske pristojba na odgovor na tužbu i iznos od 450,00 kn sudske pristojbe na žalbu, dakle upravo utuženi iznos, što među strankama i nije sporno.

16. Među strankama je sporna odgovornost, osnova, uzročno posljedična veza i protupravnost postupanja Hrvatskih cesta i prava osnova isplate zakonskih zateznih kamata, a sporno je i da li je potraživanje u zastri.

17. Radi razjašnjenja spornih činjenica i na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po vještaku Nevenu Erešu, dipl. ing., stalni sudski vještak za promet, vozila, plovila i strojarstvo.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o. utvrđeno je da je brzina kretanja autobusa osiguranika neposredno prije štetnog događaja iznosila najmanje 45 km/h. Provedena analiza pokazuje da je brzina kretanja autobusa osiguranika tužitelja neposredno prije štetnog događaja od najmanje 45 km/h bila veća od granične brzine prolaska predmetnog lijevog zavoja od oko 34,4 km/h za klizav i neposut kolnik prekriven ne razgrnutim snijegom kakav je bio u trenutku štetnog događaja, što znači da je tehnički i neprilagođena brzina kretanja autobusa osiguranika tužitelja konfiguraciji i stanju površine kolnika bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Vozač autobusa osiguranika tužitelja mogao je na dovoljno velikoj udaljenosti uočiti prometne znakove koje označavaju predmetni lijevi zavoj i koji su skici policije označeni brojkom 3 pa da je u tehničkom smislu prilagodio svoju brzinu kretanja konfiguraciji i stanju površine kolnika, do štetnog događaja ne bi došlo. Da je kolnik na mjestu štetnog događaja bio održavan na tehnički pravilan način, tada bi autobus osiguranika tužitelja kod svih brzina do 62,8 km/h uspio bez zanošenja proći predmetni lijevi zavoj na mjestu štetnog događaja i do štetnog događaja ne bi došlo.

19. Tužitelj se podneskom od 18. lipnja 2020. očitovao na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, navodeći da je vještak izračunao graničnu brzinu za prolazak zavoja u uvjetima zaleđenog kolnika i samo temeljem toga zaključio da je brzina kretanja autobusa doprinijela prelasku vozila na lijevu stranu kolnika, ali vještak nije izračunao brzinu kretanja autobusa osiguranika tužitelja prije samog proklizavanja, jer za navedeno prema mišljenju vještaka, nema elemenata. Isto tako vještak nije naveo niti koje je bilo ograničenje brzine na navedenoj dionici, kao što ničime nije niti obrazložio graničnu brzinu za kolnik prekriven snijegom od 34,4 km/h, kao niti graničnu brzinu za tehnički pravilno održavan kolnik od 62,8 km/h.

Tužitelj smatra da vještak nije izračunao brzinu kretanja autobusa i utvrdio da li se isti kretao unutar granica dopuštene brzine na predmetnoj dionici, tako da se iz njegova nalaza i mišljenja ne može zaključivati o odgovornosti za nastanak prometne nesreće pa predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje.

20. Na raspravi održanoj dana 10. prosinca 2021. saslušan je stalni sudski vještak Neven Ereš, dipl. ing koji se usmeno očitovao na prigovore tužitelja navodeći kako u odnosu na naknadno pribavljeni tahografski listić od ODO Našice ističe da je izvršio uvid u predmetni spis pri čemu je iz tahografskog listića utvrdio da je brzina kretanja autobusa osiguranika tuženika neposredno prije štetnog događaja iznosila najmanje 45 km/h, a da je brzina kretanja na mjestu događaja ograničena prometnim znakom od 50 km/h.

Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužitelja da li bi pri brzini od 45 km/h autobus prošao zavoj bez izlijetanja da je kolnik bio samo mokar, odnosno da je bio posut solju, navodi da bi u tom slučaju autobus uspio proći predmetni zavoj i to kod svih brzina do 62,8 km/h.

Ističe kako iz zapisniku o očevidu koji je dostavljen u spisu ODO Našice proizlazi da je kolnik bio neposut, klizav te je bio prekriven ne razgrnutim snijegom koji je padao. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženika na koji način je utvrdio da je brzina kretanja autobusa bila 45 km/h kada iz tahografa proizlazi da je zadnja brzina bila iznad 60 km/h budući da je zadnja zabilježba crte prije oštrog pada brzine bila iznad crte koja označava brzinu kretanja iznad 60 km/h, navodi da je navedenu brzinu očitao uz uvećanje i da se u konkretnom slučaju od brzine preko 60 km/h pa do zaustavljanja vozila ne radi o ravnoj crti igle pisača tahografa.

21. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i usmeno očitovanje ovaj sud je prihvatio jer je vještačenje provedeno savjesno i u skladu sa pravilima struke i vještine i njime su utvrđene sve važne okolnosti, odnosno utvrđeno je uzročno posljedična veza između skliskog, neposutog kolnika i prometne nezgode, kao i odgovornost tuženik nije održavao kolnik na tehnički pravilan način.

22. U pogledu sporne činjenice odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, a poglavito nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je kolnik na kojem se dogodio štetni događaj bio prekriven snijegom ispod kojeg se nalazio led i neposut te da nema doprinosa vozača nastanku štetnog događaja jer je prometnim vještačenjem utvrđeno da je vozač vozio brzinom manjom od dopuštenog ograničenja brizne na toj cesti (vozač je vozio brzinom od 45 km/h dok je ograničenje brzine na tom mjestu 50 km/h). Također je utvrđeno da bi vozilo bez poteškoća prošlo predmetnim dijelom kolnika brzinom kojom se kretalo, pod pretpostavkom da je kolnik bio samo mokar, odnosno da nije bio zaleđen i prekriven snijegom. Prvostupanjski sud je utvrdio da je uzrok prometne nezgode isključivo stanje kolnika, te da brzina kretanja vozila nije u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode.

23. Budući da se prometna nezgoda dogodila 15. prosinca 2009. u ovoj pravnoj stvari valja primijeniti Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09 i 124/09; dalje: ZJC) te Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98, 180/04; dalje: Pravilnik).

24. Prema odredbi čl. 23. st. 1. ZJC-a, Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., županijska uprava za ceste, Upravno tijelo Grada Zagreba odnosno koncesionar dužni su na temelju ovoga Zakona i drugih propisa osigurati: neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene, uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na njima te očuvanje i zaštitu okoliša, dok prema odredbi čl. 24. st. 1. i 2. ZJC-a Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., županijska uprava za ceste odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, već ih ustupaju sukladno propisima o javnoj nabavi.

25. Tuženik kao pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste sigurnom za promet odgovara po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1 ZOO-a).

26. Tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da je u okolnostima konkretnog slučaja postupio sukladno odredbama Zakona o javnim cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, a teret dokaza tih činjenica je bio na tuženiku.

27. Sukladno odredbi čl. 68. Pravilnika, pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju se između ostalog i pripremni radovi prije nastupanja zimskih uvjeta, organiziranje mjesta pripravnosti i njihovo označavanje te zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina, dok prema odredbi čl. 69. Pravilnika zimska služba djeluje uvođenjem stupnjeva pripravnosti ovisno o očekivanim vremenskim uvjetima i geografsko-klimatskim značajkama područja.

28. S tim u vezi, ističe se kako se u konkretnom slučaju prema podacima u spisu radilo o drugom stupnju pripravnosti sukladno odredbi čl. 71. Pravilnika, a koji se stupanj uvodi kad temperatura zraka oscilira oko 0°C, uz mogućnost oborina te pojave poledice (st. 1.) te se tada vrše preventivni radovi na sprečavanju poledice na opasnim mjestima (st. 2. t. 2.).

29. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tuženik postupio po navedenim odredbama jer je u postupku utvrđeno da je kolnik na mjestu prometne nesreće (točnije na mostu) bio neposut, sklizav, zaleđen i potom prekriven ne razgrnutim snijegom što je bio uzrok prometne nezgode. Pri tome je važno napomenuti da je u konkretnom slučaju bila riječ o kolniku mosta koji prema Pravilniku predstavlja opasno mjesto na kojem je potrebno ulagati pojačane mjere opreza i poduzimati preventivne mjere radi sprječavanja nastanka poledice, a tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere, niti sve preventivne radove na sprječavanju stvaranja poledice.

30. Neodlučno je jesu li postojali prometni znakovi i jesu li bili pravilno postavljeni, jer to ne bi oslobađalo tuženika od odgovornosti u situaciji kada je propustio posipavanje na kolniku radi sprečavanja poledice kada snijeg neprestano pada.

31. Kako je u postupku utvrđeno da je do nezgode došlo zbog nailaska vozila tužitelja na kolnik koji je bio prekriven snijegom ispod kojeg se nalazio led, da je upravo led i snijeg na kolniku uzrok nezgode, to što u vrijeme prometne nezgode snijeg nije prestao padati nije od značaja s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

32. Sud je temeljem čl. 10. st.1 ZPP-a odbio prijedlog tuženika za saslušanjem vozača autobusa ĆF kao nesvrsishodan i nepotreban je iz kompletne dokumentacije, a naročito iz zapisnika o očevidu i nalaza vještaka je utvrđeno da je uzrok prometne nezgode bio klizav i neposut kolnik prekriven ne razgrnutim snijegom, a ne brzina kojom se kretao autobus, koja je i bila manja od dopuštene

33. Slijedom navedenog, tužitelj je svom osiguraniku na ime naknade štete isplatio upravo utuženi iznos od 16.876,11 kn te sada taj iznos potražuje od tuženika koji je odgovoran za nastalu štetu jer nije osigurao neometan i siguran promet na javnim cestama te je dužan na temelju odredbe čl. 963. st. 1. u svezi s čl. 1107. i 1109. ZOO- a tužitelju isplatiti utuženu naknadu.

34. Sud je 11. siječnja 2022. donio presudu poslovni broj: Povrv-258/2019 kojom je ukinuo platni nalog iz sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ovrv-1191/16 od 10. veljače 2016. i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.876,11 tadašnjih kuna (2.239,84 €)

35. Žalbom od 17. siječnja 2022. tuženik je osporio navedenu presudu i rješenje, a drugostupanjski sud je rješenjem broj Pž-624/2022 od 11. travnja 2022. odbio kao neosnovanu tuženikovu žalbu i potvrdio presudu ovog suda poslovni broj Povrv- 258/2019 od 11. siječnja 2022. u dijelu točke I. kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 16.876,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. prosinca 2013. do isplate i u točki II. Izreke i preinačio presudu ovog suda poslovni broj Povrv-258/2019 od 11. siječnja 2022. u dijelu točke I. njene izreke u odnosu na kamatnu stopu uz napomenu da je potrebno donijeti i odluku o tuženikovom prijedlogu za donošenje dopunske presude.

36. Tuženik je 16. svibnja 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-624/2022 od 11. travnja 2022.

37. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Revd 1341/2023 od 4. travnja 2023. dopustio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-624/2022.

38. Tuženik je 12. rujna 2023. podnio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-624/2022 od 11. travnja 2022.

39. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev-847/2023 od 16. listopada 2024. prihvatio reviziju tuženika i ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-624/2022 i i presudu ovog suda poslovni broj Povrv- 258/2019 od 11. siječnja 2022. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet vratio na ponovno suđenje.

40. U ponovljenom postupku sud prema čl. 220. st. 2. ZPP-a izvršio uvid u karticu regresa (list 4 spisa), u sudsku praksu (list 41 i 42 spisa), u obavijest o prometnoj nesreći (list 43 do 47, 56 do 58 spisa), u izjavu osiguranika (list 48 i 49 spisa), u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 50 do 52 spisa), u tužbu MF, osiguranika tužitelja Općinskom sudu u Vinkovcima (list 54 i 55 spisa), u hitan bolnički prijem MF u Opću županijsku bolnicu Našice i medicinsku dokumentaciju (list 59 do 63 spisa), u prijedlog sporazuma o namirenju (list 64 spisa), u presudu Općinskog suda u Vinkovcima P-527/2010 (list 66 do 68 spisa), u presudu Županijskog suda u Vukovaru Gž-580/2011 (list 69 i 70 spisa), u dokaze o uplati (list 71 do 74 spisa), u regresni zahtjev (list 75 spisa), u sudsku praksu (list 76 do 112, 119 do 126, 131 do 133, 138 i 139, 188 do 189, 212 do 258, 286 do 304 spisa), u spis MUP-a Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice i foto elaborat (list 150 do 158 spisa), u zapisnik o očevidu (list 178 do 183 spisa), u spis ODO-a u Našicama, pročitao nalaz i mišljenje nakon provedenog prometnog vještačenja po vještaku Ereš vještačenja d.o.o.

41. Cijeneći provedene dokaze svaki zasebno i sve provedene dokaze zajedno sukladno odredbi čl. 8 ZPP te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

42. Tužitelj smatra kako ima pravo temeljem kartice regresa kao vjerodostojne isprave svoje potraživanje ostvarivati i u ovršnom postupku, a što proizlazi i iz odluke VTS RH Pž-6236/2016, radi čega je prigovor tuženika nastavka raspravljanj nakon ukidanja platnog naloga neosnovan.

43. Tuženik stavlja i prigovor zloupotrebe procesnih ovlaštenja tužitelja, ali ničim ne dokazuje koja bi to točno zlouporaba bila, pa je i taj prigovor neosnovan.

44. Predmet spora je zahtjev tužitelja u iznosu od 2.239,84 € kojeg je isplatio oštećeniku MF po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-527/10 od 13. siječnja 2011., kojom je utvrđeno da je ovdje tužitelju, tamo tuženiku, naloženo oštećenom VF isplatiti iznos od 8.000,00 kn na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 23. travnja 2010. pa do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 3.354,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-580/2001 od 28. listopada 2013.

45. Tužitelj je, dakle, po pravomoćnoj presudi na račun punomoćnika oštećenog isplatio iznos od ukupno 16.276,11 kn, koji je odnosi na 8.000,00 kn neimovinske štete, 3.675,56 kn zakonskih zateznih kamata od 23. travnja 2010. do 18.11.2013., iznos od 3.354,90 kn na ime parničnih troškova, iznos od 1.195,65 kn na ime zakonskih zateznih kamata na parnični trošak od 13.01.2011. do 18.11.2013., kao i iznos od 200,00 kn sudske pristojba na odgovor na tužbu i iznos od 450,00 kn sudske pristojbe na žalbu, dakle upravo utuženi iznos, što među strankama i nije sporno.

46. Tužitelj pojašnjava da je potraživanje tužitelja proizašlo iz prometne nezgode koja se dogodila 15. prosinca 2009. u Donjoj Motičini u Ulici Matije Gupca ispred kbr. 21 u prometnoj nezgodi sudjelovao je autobus reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu Panoramabus, kojim je upravljao RF i kretao se iz smjera Orahovica u smjeru Našice. Do prometne nezgode došlo je na način da RF izgubio kontrolu nad autobusom uslijed snijega visine 4 cm koji se nalazio na kolniku te je sletio u kanal s desne strane pri čemu je došlo do prevrtanja autobusa na desnu bočnu stranu.

47. Tuženik je istaknuo prigovor zastare navodeći da je tužitelj svom oštećeniku isplatio iznos od 16.226,11 kn dana 21. studenog 2013. zajedno s zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka (list 71 do 74 spisa), a prijedlog za ovrhu je podnio javnom bilježniku Anici Hukelj 10. veljače 2016. pa smatra da je prijedlog za ovrhu podnesen nakon proteka zastarnog roka od 3 godine koji je temeljem čl. 234. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO).

48. Povodom revizije tuženika sporno je bilo pravno pitanje da li se u odnosu na potraživanje regresa tužitelja prema tuženiku primjenjuje petogodišnji zastarni rok koji teče kao i u odnosu na potraživanje osiguranika prema trećoj osobi temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a.

49. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-191/2022 od 16. studenog 2023. je mišljenja kako u konkretnom slučaju potraživanje tužitelja prema tuženiku ne proizlazi iz regresa temeljem ugovornog odnosa u kojem bi njegov osiguranik bio oštećeni (kasko osiguranje) te se stoga revizijski navodi tuženika kojima se poziva na pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. ne odnose na konkretnu situaciju.

50. Dakle, ne postoji ugovorni odnos između tužitelja i oštećenog pa se na pitanje zastare ne primjenjuju se odredbe čl. 234. ZOO.

51. Kako u odnosu na potraživanje tužitelja u odnosu na naknadu štete koju je isplatio trećoj osobi oštećenoj u štetnom događaju nije propisan neki drugi zastarni rok, zastarijevanje potraživanja tužitelja prema osobi odgovornoj za štetni događaj zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, dakle u odnosu na zahtjev osiguratelja prema trećoj osobi odgovornoj za štetu, a s osnove isplate iznosa koji je osiguratelj isplatio oštećeniku (po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti) umjesto svog osiguranika zastarijevanje potraživanja tužitelja prema osobi odgovornoj za štetni događaj zastarijeva u roku od pet godina (opći zastarni rok – čl. 225. ZOO), a zastarijevanje počinje teći prvog narednog dana od dana kada je isplata izvršena, a budući je tužitelj 21. studenog 2013. isplatio oštećenom naknadu štete, zastarni rok za potraživanje tužitelja prema tuženiku je počeo teći 22. studenog 2013. a kako je prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnesen 10. veljače 2016. do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zastarni rok od 5 godina pa je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

52. Tuženikov prigovor nastavka raspravljanja nakon ukidanja platnog naloga je neosnovan jer je VTS RH u rješenju Pž-6236/2016 od 10. prosinca 2018. dao uputu da se, nakon ukidanja platnog naloga, postupak nastavi kao po tužbi.

Odredbom čl. 452. ZPP-a propisano je da ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (čl. 446. i čl. 447. ZPP-a) ili da postoje smetnje za daljnji tijek postupka, da će sud prvo odlučiti o tom prigovoru. Ako sud utvrdi da je takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja, otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari, ako takvom raspravljanju ima mjesta. Ako takav prigovor sud ne prihvati, prelazi na raspravljanje o glavnoj stvari i rješenje unosi u odluku o glavnoj stvari. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je tuženikov prigovor neosnovan i započeo raspravljanje o glavnoj stvari i donio odluku poslovni broj Povrv- 1207/24.

53. Tužitelj se podneskom od 12. veljače 2013. očitovao na navode tuženika ističući kako iz zapisnika o očevidu proizlazi da je do prometne nezgode došlo 15. prosinca 2009. u 01,45 sati i da je na mjestu događaja kolnik bio prekriven snijegom, neočišćen zaleđen i neadekvatno posipan jer iz dokumentacije proizlazi kako je 14. prosinca 2009. dijelom prometnice na kojoj je došlo do prometne nezgode vozilo koje je čistilo prometnicu zadnji put prošlo oko 16,20 sati, a prometna nezgoda dogodila se 15. prosinca 2009. u 1,45 sati pa je očito kako propustom tuženika prometnica nije bila u adekvatnom stanju da se na njoj osigura nesmetano odvijanje prometa na siguran način.

54. Uvidom u presudu Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-527/10 od 13. siječnja 2011., utvrđeno je da je ovdje tužitelju, tamo tuženiku, naloženo oštećenom VF isplatiti iznos od 8.000,00 kn na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 23. travnja 2010. pa do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 3.354,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž- 580/2001 od 28. listopada 2013. Tužitelj je, dakle, po pravomoćnoj presudi na račun punomoćnika oštećenog isplatio iznos od ukupno 16.276,11 kn, koji je odnosi na 8.000,00 kn neimovinske štete, 3.675,56 kn zakonskih zateznih kamata od 23. travnja 2010. do 18.11.2013., iznos od 3.354,90 kn na ime parničnih troškova, iznos od 1.195,65 kn na ime zakonskih zateznih kamata na parnični trošak od 13.01.2011. do 1 0

18.11.2013., kao i iznos od 200,00 kn sudske pristojba na odgovor na tužbu i iznos od 450,00 kn sudske pristojbe na žalbu, dakle upravo utuženi iznos, što među strankama i nije sporno.

55. Među strankama je sporna odgovornost, osnova, uzročno posljedična veza i protupravnost postupanja Hrvatskih cesta i prava osnova isplate zakonskih zateznih kamata.

56. Radi razjašnjenja spornih činjenica i na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po vještaku Nevenu Erešu, dipl. ing., stalni sudski vještak za promet, vozila, plovila i strojarstvo.

57. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o. utvrđeno je da je brzina kretanja autobusa osiguranika neposredno prije štetnog događaja iznosila najmanje 45 km/h. Provedena analiza pokazuje da je brzina kretanja autobusa osiguranika tužitelja neposredno prije štetnog događaja od najmanje 45 km/h bila veća od granične brzine prolaska predmetnog lijevog zavoja od oko 34,4 km/h za klizav i neposut kolnik prekriven ne razgrnutim snijegom kakav je bio u trenutku štetnog događaja, što znači da je tehnički i neprilagođena brzina kretanja autobusa osiguranika tužitelja konfiguraciji i stanju površine kolnika bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Vozač autobusa osiguranika tužitelja mogao je na dovoljno velikoj udaljenosti uočiti prometne znakove koje označavaju predmetni lijevi zavoj i koji su skici policije označeni brojkom 3 pa da je u tehničkom smislu prilagodio svoju brzinu kretanja konfiguraciji i stanju površine kolnika, do štetnog događaja ne bi došlo. Da je kolnik na mjestu štetnog događaja bio održavan na tehnički pravilan način, tada bi autobus osiguranika tužitelja kod svih brzina do 62,8 km/h uspio bez zanošenja proći predmetni lijevi zavoj na mjestu štetnog događaja i do štetnog događaja ne bi došlo.

58. Tužitelj se podneskom od 18. lipnja 2020. očitovao na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, navodeći da je vještak izračunao graničnu brzinu za prolazak zavoja u uvjetima zaleđenog kolnika i samo temeljem toga zaključio da je brzina kretanja autobusa doprinijela prelasku vozila na lijevu stranu kolnika, ali vještak nije izračunao brzinu kretanja autobusa osiguranika tužitelja prije samog proklizavanja, jer za navedeno prema mišljenju vještaka, nema elemenata. Isto tako vještak nije naveo niti koje je bilo ograničenje brzine na navedenoj dionici, kao što ničime nije niti obrazložio graničnu brzinu za kolnik prekriven snijegom od 34,4 km/h, kao niti graničnu brzinu za tehnički pravilno održavan kolnik od 62,8 km/h.

Tužitelj smatra da vještak nije izračunao brzinu kretanja autobusa i utvrdio da li se isti kretao unutar granica dopuštene brzine na predmetnoj dionici, tako da se iz njegova nalaza i mišljenja ne može zaključivati o odgovornosti za nastanak prometne nesreće pa predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje.

59. Na raspravi održanoj dana 10. prosinca 2021. saslušan je stalni sudski vještak Neven Ereš, dipl. ing koji se usmeno očitovao na prigovore tužitelja navodeći kako u odnosu na naknadno pribavljeni tahografski listić od ODO Našice ističe da je izvršio uvid u predmetni spis pri čemu je iz tahografskog listića utvrdio da je brzina kretanja autobusa osiguranika tuženika neposredno prije štetnog događaja iznosila najmanje 45 km/h, a da je brzina kretanja na mjestu događaja ograničena prometnim znakom od 50 km/h.

Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužitelja da li bi pri brzini od 45 km/h autobus prošao zavoj bez izlijetanja da je kolnik bio samo mokar, odnosno da je bio posut solju, navodi da bi u tom slučaju autobus uspio proći predmetni zavoj i to kod svih brzina do 62,8 km/h.

1 1

Ističe kako iz zapisniku o očevidu koji je dostavljen u spisu ODO Našice proizlazi da je kolnik bio neposut, klizav te je bio prekriven ne razgrnutim snijegom koji je padao. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženika na koji način je utvrdio da je brzina kretanja autobusa bila 45 km/h kada iz tahografa proizlazi da je zadnja brzina bila iznad 60 km/h budući da je zadnja zabilježba crte prije oštrog pada brzine bila iznad crte koja označava brzinu kretanja iznad 60 km/h, navodi da je navedenu brzinu očitao uz uvećanje i da se u konkretnom slučaju od brzine preko 60 km/h pa do zaustavljanja vozila ne radi o ravnoj crti igle pisača tahografa.

60. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i usmeno očitovanje ovaj sud je prihvatio jer je vještačenje provedeno savjesno i u skladu sa pravilima struke i vještine i njime su utvrđene sve važne okolnosti, odnosno utvrđeno je uzročno posljedična veza između skliskog, neposutog kolnika i prometne nezgode, kao i odgovornost tuženik nije održavao kolnik na tehnički pravilan način.

61. U pogledu sporne činjenice odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, a poglavito nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je kolnik na kojem se dogodio štetni događaj bio prekriven snijegom ispod kojeg se nalazio led i neposut te da nema doprinosa vozača nastanku štetnog događaja jer je prometnim vještačenjem utvrđeno da je vozač vozio brzinom manjom od dopuštenog ograničenja brizne na toj cesti (vozač je vozio brzinom od 45 km/h dok je ograničenje brzine na tom mjestu 50 km/h). Također je utvrđeno da bi vozilo bez poteškoća prošlo predmetnim dijelom kolnika brzinom kojom se kretalo, pod pretpostavkom da je kolnik bio samo mokar, odnosno da nije bio zaleđen i prekriven snijegom. Prvostupanjski sud je utvrdio da je uzrok prometne nezgode isključivo stanje kolnika, te da brzina kretanja vozila nije u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode.

62. Budući da se prometna nezgoda dogodila 15. prosinca 2009. u ovoj pravnoj stvari valja primijeniti Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09 i 124/09; dalje: ZJC) te Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98, 180/04; dalje: Pravilnik).

63. Prema odredbi čl. 23. st. 1. ZJC-a, Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., županijska uprava za ceste, Upravno tijelo Grada Zagreba odnosno koncesionar dužni su na temelju ovoga Zakona i drugih propisa osigurati: neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene, uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na njima te očuvanje i zaštitu okoliša, dok prema odredbi čl. 24. st. 1. i 2. ZJC-a Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., županijska uprava za ceste odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, već ih ustupaju sukladno propisima o javnoj nabavi.

64. Tuženik kao pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste sigurnom za promet odgovara po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1 ZOO-a).

65. Tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da je u okolnostima konkretnog slučaja postupio sukladno odredbama Zakona o javnim cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, a teret dokaza tih činjenica je bio na tuženiku.

1 2

66. Sukladno odredbi čl. 68. Pravilnika, pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju se između ostalog i pripremni radovi prije nastupanja zimskih uvjeta, organiziranje mjesta pripravnosti i njihovo označavanje te zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina, dok prema odredbi čl. 69. Pravilnika zimska služba djeluje uvođenjem stupnjeva pripravnosti ovisno o očekivanim vremenskim uvjetima i geografsko-klimatskim značajkama područja.

67. S tim u vezi, ističe se kako se u konkretnom slučaju prema podacima u spisu radilo o drugom stupnju pripravnosti sukladno odredbi čl. 71. Pravilnika, a koji se stupanj uvodi kad temperatura zraka oscilira oko 0°C, uz mogućnost oborina te pojave poledice (st. 1.) te se tada vrše preventivni radovi na sprečavanju poledice na opasnim mjestima (st. 2. t. 2.).

68. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tuženik postupio po navedenim odredbama jer je u postupku utvrđeno da je kolnik na mjestu prometne nesreće (točnije na mostu) bio neposut, sklizav, zaleđen i potom prekriven ne razgrnutim snijegom što je bio uzrok prometne nezgode. Pri tome je važno napomenuti da je u konkretnom slučaju bila riječ o kolniku mosta koji prema Pravilniku predstavlja opasno mjesto na kojem je potrebno ulagati pojačane mjere opreza i poduzimati preventivne mjere radi sprječavanja nastanka poledice, a tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere, niti sve preventivne radove na sprječavanju stvaranja poledice.

69. Neodlučno je jesu li postojali prometni znakovi i jesu li bili pravilno postavljeni, jer to ne bi oslobađalo tuženika od odgovornosti u situaciji kada je propustio posipavanje na kolniku radi sprečavanja poledice kada snijeg neprestano pada.

70. Kako je u postupku utvrđeno da je do nezgode došlo zbog nailaska vozila tužitelja na kolnik koji je bio prekriven snijegom ispod kojeg se nalazio led, da je upravo led i snijeg na kolniku uzrok nezgode, to što u vrijeme prometne nezgode snijeg nije prestao padati nije od značaja s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

71. Sud je temeljem čl. 10. st.1 ZPP-a odbio prijedlog tuženika za saslušanjem vozača autobusa ŽF kao nesvrsishodan i nepotreban je iz kompletne dokumentacije, a naročito iz zapisnika o očevidu i nalaza vještaka je utvrđeno da je uzrok prometne nezgode bio klizav i neposut kolnik prekriven ne razgrnutim snijegom, a ne brzina kojom se kretao autobus, koja je i bila manja od dopuštene

72. Slijedom navedenog, tužitelj je svom osiguraniku na ime naknade štete isplatio upravo utuženi iznos od 16.876,11 kn (2.239,84 €) te sada taj iznos potražuje od tuženika koji je odgovoran za nastalu štetu jer nije osigurao neometan i siguran promet na javnim cestama te je dužan na temelju odredbe čl. 963. st. 1. u svezi s čl. 1107. i 1109. ZOO-a tužitelju isplatiti utuženu naknadu slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

73. Tužitelj pored iznosa naknade štete od tuženika potražuje i zatezne kamate na iznos isplaćene naknade od dana kada je izvršio zadnju isplatu. Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine, što je u konkretnom slučaju dan nakon što se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno 5. prosinca 2013. što nije sporno.

74. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke.

1 3

75. Tuženik je 17. siječnja 2022. podnio prijedlog za donošenje dopunske presude kojom bi sud odlučio o prigovoru nastavka raspravljanja nakon ukidanja platnog naloga, o prigovoru zastre, prigovoru zlouporabe procesnih ovlaštenja i prigovoru preinake zahtjeva.

76. Temeljem čl. 339. ZPP-a, ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva stranka može u roku od 15 dana predložiti donošenje dopunske presude.

77. Sud je o svim prigovorima tuženika, naročito o prigovoru zastare odlučio ovom presudom, pa je temeljem čl. 339. st. 3. ZPP-a odbio prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude i odlučio kao u izreci rješenja.

78. Tužitelju je, sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dosuđena naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,138/23 dalje u tekstu: OT) i prema vrijednosti predmeta spora, pa je tužitelju dosuđena naknada troškova postupka i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 165,90 € (Tbr. 7.1. i 46.) te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 86,09 € zajedno s PDV-om 25% prema čl. 6 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 151/05), dakle tužitelju je na ime ovršnog troška dosuđena naknada u iznosu od 251,99 €.

79. Tužitelju nije priznat dio ovršnog troška u iznosu od 4,98 € na ime materijalnog troška javnog bilježnika jer tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao, kao ni predvidivi troškovi u iznosu od 129,40 € jer je protiv rješenja o ovrsi izjavljen prigovor pa ono nije postalo pravomoćno ni ovršno.

80. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnih troškova i to za sastava žalbe u iznosu od 250,00 € (Tbr.10.1.), za sastav podneska od 22. ožujka 2019. i 18. lipnja 2020. u iznosu od po 200,00 € (Tbr.8.1.), za sastav podneska 29. kolovoza 2019. u iznosu od 100,00 (Tbr.8.3.), za trošak zastupanja na ročištu 20. rujna 2019., 15. ožujka 2021., 3. studenog 2021., 10. prosinca 2021. i 7. ožujka 2025. u iznosu od po 200,00 € (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 € (Tbr.9.3.), dakle ukupno 1.750,00 € uvećano za PDV u iznosu 437,50 € (Tbr. 46.) dakle ukupno 2.187,50 € kao i trošak sudske pristojba na žalbu i presudu u iznosu od po 82,20 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 53/19 kao i trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu 398,17 €, dakle sveukupno 2.750,07 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke presude.

81. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 3. studenog 2021. budući je podnesak predan na ročištu 10. prosinca 2021. za koje ročište je tužitelju priznat trošak zastupanja, a sve navedeno u podnesku je mogao i usmeno izložiti na ročištu, a nije mu priznat ni trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 € (Tbr.9.3.) jer tužitelj nije došao na ročište za objavu presude, slijedom čega je odlučeno kao u toč. IV izreke.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

SUDAC:

Maja Jurovicki

1 4

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- kal. 30 dana