REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-68/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja VA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10430 Domaslovec zastupanog po punomoćniku ĐA, protiv tuženika Emil Frey Auto Centar društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB 01930677284, Kovinska 22, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku UA, radi Radno - (prestanak, otkaz, utvrđenje radnog odnosa), 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan, nezakonit, nedopušten Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 07.12.2021.g. kojim je tuženik EMIL FREY AUTO CENTAR d.o.o., iz Zagreba, Kovinska 22, OIB: 01930677284 pod utjecajem prisile, mana volje nezakonito ishodio potpis tužitelja VA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Utvrđuje se da je nevaljanim i pobojan zbog mana volje Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.12.2021.g.

Utvrđuje se da tužitelju VA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika EMIL FREY AUTO CENTAR d.o.o., iz Zagreba, Kovinska 22, OIB: 01930677284, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na posao, na radno mjesto Autolimar, ili na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju sve neisplaćene pripadajuće bruto plaće s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedine plaće pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka, u roku od 8 dana"

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za izdavanje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto autolakirera, do okončanja sudskog spora.

II/ Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 24.10.2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnijetoj 13.01.2022.g. navodi da je temeljem ugovora o radu neodređeno vrijeme od 03. siječnja 2005, Anexa br.1 ugovora o radu od 15.12.2010 i Obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od

15.11.2020 , bio zaposlen kod tuženika više od 15 godina na radnom mjestu: „Autolimar“.

1.1. Dana 07. prosinca 2021. godine tuženik je pozvao tužitelja u prostorije direktora VAE gdje je prisiljen da odmah potpiše Sporazumni prestanak ugovora o radu na neodređeno vrijeme, bez da isti pročita ranije, iako je zamolio da o istome razmisli, bez da je upozoren da poslodavac želi raskinuti ugovor o radu.

1.2. Ističe da je tužitelju naloženo da pod prisilom potpiše Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 07.12.2021.g. Predmetni sporazum nije dostavljen ranije tužitelju na znanje, već je samo u prisutnosti direktora društva VAE, naveden u zabludu uz prisilu da odmah potpiše ili će „imati posla s odvjetnicima“ uz prijetnju ako ne potiše tog istog trenutka da će imati velikih problema.

1.3. Tužitelj smatra da se radi o prisili, koja mu je nametnuta, bez da je imao prilike pročitati što uopće potpisuje, ne postoji suglasnost obje ugovorne strane, što znači da je predmetni Sporazum je ništetan i ne proizvodi pravne učinke, odnosno da radni odnos nije prestao, a nikako ne sporazumno. Kako se radi Sporazumu koji nije potpisan suglasno, izrazom suglasne volje tužitelja već uz prisilu te tužitelj nije bio upoznat sa sadržajem isprave koju potpisuje kao ni s pravnim posljedicama iste, tužitelj u tužbi osporava valjanost Sporazuma, odnosno time prestanak radnog odnosa jer je postupak otkazivanja ugovora o radu nezakonit.

1.4. Podnio je zahtjev za zaštitu prava temeljem čl. 133 Zakona o radu, smatrajući da su mu povrijeđena prava prilikom otkazivanja ugovora o radu, te je postupak otkazivanja nezakonit zbog višestrukih povreda radnih prava. Ugovor o radu tužitelja nije otkazan u skladu s zakonom propisanim odredbama, te tužiteljev radni odnos nije prestao. Pobijani Sporazum tuženika o otkazu ugovora o radu je ništetan i nedopušten i tužitelju radni odnos nije prestao.

1.5. U tužbi predlaže donijeti presudu kojom bi se utvrdio ništetan, nezakonit i nedopušten Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojim je tuženik pod utjecajem prisile, mana volje nezakonito ishodio potpis tužitelja. Traži i utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika i nalaganje tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto Autolimar ili drugo odgovarajuće mjesto. Predlaže donijeti i privremenu mjeru kojom bi se naložilo tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto vozača autobusa, ispravljeno na radno mjesto autolimar, u roku od 8 dana.

1.7. U podnesku od 21.3.2023. navodi da je tuženik tužitelju namjeravao dati izvanredni otkaz za koji nije proveo zakonsku proceduru, već da je prisilio tužitelja da potpiše dokument za koji nije niti imao pravo pročitati sadržaj, uz pritisak same činjenice da je tužitelj tek taj dan saznao da mu se želi dati otkaz u firmi gdje radi već 20 godina i uz već postavljenu dijagnozu anksioznosti, depresivnog poremećaja, tužitelj je bez svoje volje, bez pune svijesti i uz izazvan veliki strah i anksioznost uz činjenicu da tamo radi besprijekorno već 20 godina, potpisao dokument za koji nije niti vidio naslov.

1.7. Podneskom od 21.03.2023.g. traži da se dokument Sporazumni raskid ugovora o radu na neodređeno od 7.12.2021.g. utvrdi nevaljanim i pobojnim zbog mana volje te potražuje i da se utvrdi nezakonitost otkaza, jer isti ne proizvodi učinke, jer nije bilo suglasne volje obje ugovorne strane, a time i radni odnos nije prestao, sve dok sud ne utvrdi sudskim raskidom ugovora o radu u ovom postupku.

1.8. Podneskom od 24.10.2024.g. tužitelj postavlja tužbeni zahtjev da u toč. I traži utvrđenje ništetnosti, nezakonitosti i nedopuštenosti Sporazuma o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 07.12.2021.g. kojim je tuženik pod utjecajem prisile, mana volje nezakonito ishodio potpis tužitelja, u toč. II da se utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, u toč. III da se odredi kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan donošenja prvostupanjske presude u ovom postupku, u toč. IV da se naloži tuženiku da plati tužitelju sve neisplaćene pripadajuće bruto plaće od dana nezakonitog otkaza do dana donošenja prvostupanjske presude s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana, u toč. VI da se naloži tuženiku da isplati tužitelju, s osnova naknade štete, iznos od 16.000,00 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana. te u toč. VII troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava navod tužitelja da bi isti pod prisilom i zabludom potpisao Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 7.12.2021. (dalje: Sporazum). Osporava da bi tužitelj sporazum potpisao u zabludi, ne znajući što potpisuje, jer je već iz samog naziva Sporazuma jasno što predstavlja predmet Sporazuma, posebno stoga što svakom e tko upotrebljava dužnu pažnju u pravnom prometu isto ne može ostati nepoznato. Osporava da tužitelj ne bi imao prilike pročitati Sporazum i da nije bio upoznat sa sadržajem izjave koju potpisuje i pravnim posljedicama iste.

2.1. Protivi se i prijedlogu za donošenje privremene mjere. Ističe da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao otkazom, već sporazumom te da je predmet postupka utvrđenje ništetnosti Sporazuma i da nema mjesta primjeni odredbe čl. 124.st.2. u konkretnom slučaju. To iz razloga jer su otkaz ugovora o radu i sporazum o prestanku ugovora o radu dva različita načina prestanka radnog odnosa iz čl. 112.ZR-a i dva različita pravna posla, između kojih postoji jasna distinkcija.

2.2. U daljnjem tijeku postupka ističe da je protekao subjektivni rok za pobijanje Sporazuma, kako se traži tužbenim zahtjevima iz podneska , koji je propisan Zakonom o obveznim odnosima, posljedično čemu je u konkretnom slučaju nastupila prekluzija prava tužitelja na pobijanje Sporazuma. Nadalje, da tužitelj traži sudsku zaštitu u pogledu valjanosti Sporazuma i sa time povezanim pitanjima na način koji nije u skladu s primjenjivim pozitivnopravnim odredbama niti sa sudskom praksom.

2.3. Ističe i da nisu ispunjene pretpostavke ZOO-a za pobojnost sporazuma radi mana volje, niti je Sporazum na bilo koji način nezakonit ili nedopušten.

2.4. U daljnjem tijeku postupka protivi se preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24.10.2024. te ističe da je Zakonom o radu propisano da se sudski raskid i naknade štete zbog sudskog raskida može odrediti samo u slučaju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, a što u konkretnom slučaju nema uvjeta za isti. Ističe i prigovor prekluzije za podnošenje tužbe iz razloga što je tuženik primio zahtjev za zaštitu prava 13.12.2021., i to je vidljivo iz dostavnice, i smatra da je zadnji dan za podnošenje tužbe bio 12.01.2021., a tužba je podnesena 13.01.2022. Ističe i prigovor prekluzije u smislu čl. 335 ZOO-a u odnosu na podnesak tužitelja od 21.03.2023. jer je u tom tužbenom zahtjevu tražena pobojnost, a ne ništetnost kako je inicijalno bilo navedeno u tužbi.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 02. siječnja 2005., ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 02. prosinca 2006., Anex br. 1 ugovora o radu na neodređeno od 15.12.2010., Obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od 15.11.2020.g., zahtjev za zaštitu prava od 10.12.2021 s povratnicom, Sporazum o prestanku ugovora o radu od 07.12.2021., medicinsku dokumentaciju, potvrdu statusa hrvatskog branitelja i ostalu dokumentaciju u spisu. Saslušani su svjedoci JA, MA i AA te tužitelj i zakonski zastupnik tuženika kao stranke u postupku.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Utvrđeno je u postupku kako je tužitelj imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2.12.2006. g. s Autocommerce d.o.o. za radno mjesto autolimara te da je tužitelj zaprimio dana 15.11.2020.g. obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca Emil Frey Auto Centar d.o.o., s danom 1. prosinca 2020.g.

6. Spisu prileži dokument - Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.12.2021.g. (u daljnjem tekstu : Sporazum), koji je predmet ovog postupka

6.1. U tom Sporazumu navodi se slijedeće:

- da je tužitelj dana 1.12.2020.g. zasnovao radni odnos kod poslodavca

- da su stranke suglasne da radni odnos prestaje 31.1.2022.g.

- počevši od dana potpisivanja Sporazuma radnik nije dužan dolaziti na posao niti raditi. Za to vrijeme radnik će primati mjesečnu ugovorenu plaću te že imati sva druga prava koja proizlaze iz ugovora o radu

-naknadu za ukupno 11 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021.g. te 2 dana razmjerno neiskorištenog godišnjeg odmora za 2022.g. poslodavac će isplatiti radniku s isplatom zadnje plaće

-radnik i poslodavac su suglasni da među njima nema neriješenih potraživanja s bilo kojeg osnova

Navedeni sporazum potpisan je od strane tužitelja, direktora tuženika VAE i prokuriste ĐAE.

7. Tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava temeljem čl. 133. Zakona o radu, navevši da su radniku povrijeđena prava prilikom otkazivanja ugovora o radu te je postupak otkazivanja, a i sama vrsta otkaza potpuno nezakonita zbog višestrukih povreda radnih prava radnika, da je radniku naloženo da pod prisilom potpiše Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 7.12.20202., da radniku predmetna odluka nije dostavljena ranije na znanje, već je samo u prisutnosti direktora društva VAE naveden u zabludu uz prisilu da je odmah potpiše ili će "imati posla s odvjetnicima" te da se radi o prisili, koja je nametnuta radniku bez da je imao prilike pročitati što uopće propisuje.

7.1. Iz dostavnice je vidljivo kako je tužitelj zahtjev za zaštitu prava poslao 10.12.2021.g. te da je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu 13.12.2021.g.

8. Sporne su okolnosti u kojima je tužitelj potpisao Sporazum, s obzirom da tvrdi da ga je potpisao pod prisilom i bez omogućavanja poznavanja sa sadržajem istog, da li je taj Sporazum pobojan i/ili ništetan te da li taj Sporazum predstavlja i otkazivanje ugovora o radu, s obzirom da tužitelj traži i utvrđenje nezakonitosti otkaza.

9. U odnosu da navedeni Sporazum predstavlja otkaz ugovora o radu, sud ističe kako je tužba nepravovremena.

9.1. Prema odredbi čl. 133. st.1. Zakona o radu radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

9.2. Prema odredbi čl. 133.st.2. Zakona o radu, ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9.3. Nije sporno da je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava 13.12.2021., te da je tužba podnijeta 13. siječnja 2022.g.

9.4. Dakle, kako je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava 13.12.2021.g., to je imao rok od 15 dana za udovoljenje zahtjevu radnika, odnosno do 28.12.2021.g. Kako tuženik u navedenom roku do 28.12.2021.g. (srijeda) nije udovoljio zahtjevu, to je 29.12.2021.g.(četvrtak) počeo teći rok od 15 dana za podnošenje tužbe i isti je istekao 12. siječnja 2022.g. (srijeda). Kako je tužitelj tužbu podnio 13. siječnja 2022.g., dakle nakon proteka roka od 15 dana, u slučaju da bi se ovaj sporazum i smatrao otkazom ugovora o radu, kako je riječ o prekluzivnom roku, istu tužbu bi valjalo odbaciti.

10. U odredbi čl. 112. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) propisani su načini prestanka ugovora o radu, između ostalog da ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca (čl. 112.st.1.al.7.) i otkazom (čl. 112.st.1.al.9.)

10.1. Dakle, zakonski je uređeno da Sporazumom između radnika i poslodavca može prestati ugovor o radu, koji u mora biti zaključen u pisanom obliku (čl.113. ZR).

11. Između stranaka nije sporno da se sporno potpisivanje Sporazumnog prestanka ugovora o radu dogodilo 7.12.2021.g. u prostorijama direktora Marca EA.

12. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je imao loš odnos sa svojom nadređenim JA, da je godinu dana tražio sastanak sa direktorom, te da ga je g. VAE pozvao u Kovinsku 5 na razgovor, tamo se nalazila neka mala kancelarija i bili su samo njih dvojica i direktora ga je pitao ga što ga muči. Rekao mu je da ima problem sa JA i pokušao mu ispričati kako ga isti tretira, ali je na to g. VAE rekao da više nije djelatnik firme, da se ne može vratiti na radno mjesto, da ne zna raditi, da se ne obraća nikome i pri tome držao ruku na nekom papiru i rekao da to treba potpisati u slijedećih pet minuta jer da će inače pozvati tri svoja odvjetnika i da će odmah imati posla s njima te mu je rekao da se ne igram sa životom jer da njima ne mogu ništa. Rekao mu je i da je namjerno otišao na bolovanje, pa da i zato dobiva otkaz, što osporava jer je imao ozbiljnu upalu i koristio sam antibiotike. Tvrdi da je direktor znao da se je prije liječio od straha i da pati od zatvorenog prostora, a ta vrata da izađe van su bila zatvorena. U tom šoku nije znao gdje su vrata, sve mu se zacrnilo i direktora ga je natjerao da potpiše. U šoku je tražio da vidi što piše na tom papiru jer je direktor držao ruku na sadržaju i vidjelo se samo mjesto gdje bi se trebalo potpisati, no direktor je inzistirao da to potpiše i da ne može dobiti primjerak da pročita Najviše ga je prepao taj šok kada mu je rekao da nije više radnik i kada je rekao da će pozvati odvjetnike. Konstantno se od 1995. godine i liječi zbog straha, koji se pojačao zbog potresa u Zagrebu

Uplašio se kada mu je g. VAE rekao da se ne igra sa životom da će mu i fizički nauditi s obzirom na to što se sve danas događa. Počeo je shvaćati što se događalo tek kada je došao doma i popio tabletu i kada su ga prijatelji počeli zvati jer da su čuli da je dobio otkaz. Nije imao telefon pri sebi jer mu je JA rekao da ode brzo na razgovor i da ostavi telefon, odnosno da ne može otići po njega i uzeti ga. Naposljetku je naveo da se nije osjećao ugroženim fizičkim gestikulacijama direktora. niti se osjećao fizički napadnutim od strane direktora.

13. Zakonski zastupnik tuženika direktor VAE u svom iskazu navodi da je tužitelj potpisao sporazum u njegovom uredu u Kovinskoj 5, a cijeli njegov ured je ostakljen i transparentan i sve se vidi što se unutra događa. Pozvao je tužitelja na razgovor da prokomentiraju situaciju, jer da je dobio informaciju kako tužitelj ima negativan odnos sa preostalim radnicima. Nakon toga je odlučio osobno vidjeti u čemu je problem i kako to riješiti te navodi da je taj razgovor vođen u uljudnom tonu. Saslušao je tužitelja što ima za reći te je on izrazio svoje nezadovoljstvo odnosom s kolegama i nadređenima na što mu je rekao da ne može promijeniti cijelu ekipu u servisu kako bi on postao sretan. Uglavnom su zajednički konstatirali da je nezadovoljan s kolegama i nadređenim i odlučili se sporazumno razići. Predložio mu je sporazum, dao mu je nacrt tog sporazuma, tužitelj je to potpisao i vratio njemu u ruke, rukovali su se, otvorio je staklenu stijenu i otišao. Napomenuo je da njegov ured nema klasična vrata već je riječ o staklenoj stijeni, odnosno kliznim vratima koja nije imala niti bravu i tako je koncipiran da i osobe izvan tog ureda sve mogu čuti što se događa jer je riječ o tankom staklu. Imao je pripremljen nacrt sporazuma koji je sastavila Pravna služba i to je zatražio kao nekakvu rezervnu varijantu da je ima uz sebe jer nije znao u kojem će smjeru ići razgovor. Osporava da bi tužitelju prijetio, tvrdi da je tužitelj sporazum dobio fizički u ruke, da ga je pročitao i zna da mu je vratio jedan primjerak i još mu je jednom objasnio da su "kvit" i da nemaju više ništa jedan naspram drugog, a nije se mogao sjetiti da li je potpisao primjerak za sebe ili nije. Ne sjeća se da li bi na tom razgovoru komentirali nekakva bolovanja na kojima je bio tužitelj. Osporava da bi se na tom razgovoru spominjali bilo kakvi odvjetnici. Naveo je da nije ništa znao o zdravstvenom stanju tužitelja, a to ne zna niti danas, jer ima 150 zaposlenih djelatnika, pa ne može znati koja su zdravstvena stanja svih tih djelatnika. Osporava da bi tužitelju rekao "da se ne igra sa životom" jer tako ne razgovaram. Ne sjeća se da li bi tužitelj imao ili nije imao telefon. Osporava da bi držao ruku preko sadržaja sporazuma i da tužitelj onda ne bi vidio što potpisuje. Osporava da bi tužitelj imao bilo kakva pitanja za sadržaj tog sporazuma. Tužitelju je dan njegov primjerak sporazuma, nije se mogao sjetiti da li je tužitelj na izlasku iz ureda uzeo sa sobom ili nije, ali bi vjerojatno tužitelja pozvao ukoliko bi on zaboravio svoj primjerak. Osporava da bi tužitelj dan nakon potpisivanja sporazuma došao kod tuženika, tražio njega i tražio da mu da sporazum.

14. Svjedok JA u svom iskazu navodi da ga je direktor telefonski nazvao i rekao da pošalje tužitelja kod njega na razgovor. Oni su na jednoj adresi, a direktor je na drugoj adresi, znači Kovinska 5 i Kovinska 22, razdaljina je nekih 500 metara. Potom je otišao kod tužitelja i rekao mu da ga zove direktor na razgovor. Ne sjeća se detalja tog razgovora, da li bi mu rekao da požuri ili u koliko sati treba doći do direktora, no osporava da bi mu rekao da ne može uzeti mobitel. Ne sjeća se kako bi tužitelj otišao do ureda direktora, pretpostavlja da je pješice i svjedok ga nije pratio do ureda direktora. Nisu mu poznati psihološki problemi tužitelja.

15. Svjedok MA u svom iskazu navodi da je kod tuženika radio sveukupno godinu dana, a nakon što je otišao tužitelj možda je radio još nekih dva mjeseca. Osobno ne zna što se događalo gore na razgovoru, a nije niti znao da je tužitelj otišao na razgovor. Sjećam se samo da je bio u čudu kada se tužitelj vratio i rekao da je dobio otkaz i da više ne radi kao i svi ostali lakireri i mehaničari, bili su u šoku jer se to nešto baš brzo izdogađalo. Kad se tužitelj vratio s razgovora nije baš puno pričao, osim da je dobio otkaz i da više ne radi, ne sjeća se da su išta više o tome pričali. Nakon par dana mu je rekao da je bio na razgovoru s JA i i RA. Nije ništa znao o zdravstvenom stanju, fobijama i bolestima, osim da se tužitelj liječio od PTSP-a, a to je čuo od kolege. Tužitelj je spominjao odvjetnike u priči.

16. Svjedok AA u svom iskazu navodi da je radio kod tuženika do 17.09.2024., njegovi problemi su počeli kada je operirao koljeno te smatra da je ponašanje prema starijim radnicima bilo neodgovorno i šikanozno. U međuvremenu je imao i ozljedu na radu i prijetnje prema njemu meni su bile u stilu da teško hodam i da mi treba dugo do auta. Sjećam se trenutka kada ga je direktor GA pozvao u Kovinsku 5 i rekao mu da ima dva sata vremena i da mora potpisati sporazum bez prava na burzu, a kada je tražio papire oni su mu rekli da imaju više aparata kako će ga riješiti u stilu da kao radnik više neće raditi kod njih. To nije potpisao već je otišao doma i otvorio bolovanje, posavjetovao se s odvjetnicom. Vezano uz tužitelja, iz razgovora s njim je saznao da je tužitelj morao potpisati otkaz. Tužitelj mu je rekao da je bio na sastanku sa g. GA i poslovođom JA, a osim toga što je rekao da je morao potpisati otkaz, ništa drugo nije rekao, a bio je vidljivo u šoku, kao i svi ostali radnici. Naveo je i da je pročitao sporazum koji je bio na stolu, kada su mu rekli da to potpišem, ali ga nije smio uzeti sa sobom, oko njega su bila trojica ili četvorica, ali je mogao pročitati što tamo piše u tom dokumentu.

17. Ništetan je ugovor prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Navedeni sporazum se ne može smatrati ništetnim, jer je Sporazum jedan od zakonom propisanih načina prestanka ugovora o radu i ničim nije zabranjeno niti poslodavcu, niti radniku, da ga ponudi drugoj strani.

18. Analizom iskaza stranaka - tužitelja i zakonskog zastupnika, sud je utvrdio da je tužitelj spornog dana bio sam s direktorom u uredu direktora u Kovinskoj 5 (ostali mehaničari i lakireri su bili u Kovinskoj 22). U tom smislu se ne može pokloniti vjera iskazima svjedoka MA i AA koji su naveli da bi im tužitelj rekao da je bio na razgovoru u prisutnosti i direktora i JA.

18.1. Nadalje, suglasan je iskaz i tužitelja i direktora da bi tužitelj na razgovoru izrazio nezadovoljstvo vezano uz odnos JA i tužitelja (tužitelj: ja sam rekao da imam problem sa JA i pokušao mu ispričati kamo me isti tretira....; direktor: on je izrazio svoje nezadovoljstvo odnosom s kolegama i nadređenima...).

19. Sporan je dio koji se odnosi na potpisivanje sporazuma. Tužitelj tvrdi da mu je direktor rekao da ne radi više kod tuženika, što mu je bio šok, da se mora potpisati na papiru, ali da je rukom prekrio sadržaj, dok direktor navodi da mu je predložio sporazum i dao nacrt tog sporazuma, da je on to potpisao i da je fizički dobio sporazum u ruke i da ga je pročitao, nakon što su se zajedno usuglasili zbog nezadovoljstva tužitelja da se raziđu..

19.1. Tužitelj se u postupku pozivao da bi slične prijetnje i prisile bile upućene i prema radniku AA, da potpiše sporazum. Samo traženje da se potpiše neki sporazum ne znači da se istog prisiljava i da mu se prijeti. Sam radnik AA tako tvrdi da je pročitao sporazum, koji je odbio potpisati pa u tom smislu nije jasno zašto bi se jednom radniku omogućilo da pročita dokument kojeg treba potpisati, a drugom radniku se to isto ne bi omogućilo. U tom smislu, sud poklanja vjeru iskazu zakonskog zastupnika, direktora GA da je tužitelju omogućio da se upozna sa sadržajem sporazuma i da mu nije prijetio. Ukoliko je i spominjao odvjetnike, to ne znači da je riječ o prijetnji koja bi se smatrala ozbiljnom prijetnjom. Prema Zakonu o odvjetništvu, odvjetništvo je neovisna i samostalna služba koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa. Navod u stilu da će se u neku pravnu situaciju angažirati odvjetnici nije prijetnja kojom bi se opravdavala mana volje kod potpisnika. Navod u smislu da će se neka situacija drugačije riješiti ako se nešto ne potpiše, ne može se isto smatrati ozbiljnom ugrozom za život. Pa i sam svjedok AA u svom iskazu, u sličnoj situaciji navodi da se ta formulacija odnosi u smislu ¨da više neće raditi kao radnik kod poslodavca¨, a ne nešto drugo.

19.2. Sud je poklonio vjeru iskazu zakonskog zastupnika jer je iskazivao uvjerljivo i logično, a neke dijelove iskaza koje bi njemu išle u korist iskreno je naveo da se ne sjeća. Tako npr. je naveo da se ne sjeća točno da li je tužitelj uzeo drugi primjerak sporazum ili nije, a da je htio lagati mogao je samo tvrditi da je tužitelj uzeo drugi primjerak sporazuma. Iskaz tužitelja u dijelu kako se osjećao na razgovoru je prilično konfuzan i više upućuje na to da je riječ o subjektivnim osobinama tužitelja, da je on određeno ponašanje mogao shvatiti kao prijetnju i prisilu, iako objektivno tih prijetnji i prisila nije bilo. Pa tako tužitelj tvrdi da nije znao gdje su vrata da izađe van, no onda se utvrđuje da je riječ o staklenom prostoru, gdje se i izvan ureda vidi što se događa u njemu i da vrata kao takva niti ne postoje već da je riječ o staklenoj stijeni tj. kliznim vratima koja se niti ne mogu zaključati. Nadalje, neuvjerljiv je navod da ne bi ništa vidio i da mu direktor nije dozvolio da isti sporazum pročita, jer suprotno proizlazi iz iskaza direktora tuženika, te svjedoka AA, koji je rekao da je njemu omogućeno čitanje sporazuma. Nadalje je tužitelj tvrdio da ga je najviše " prepao šok kada mu je rekao da nije više radnik i kada je rekao da će pozvati odvjetnike", jer se takvi navodi ne mogu smatrati niti kao prijetnja, niti kao prisila, niti kao prijevara. U jednom dijelu iskaza tužitelj navodi da se uplašio direktora da će mu fizički nauditi, dok u drugom dijelu navodi da se nije osjećao ugroženim gestikulacijama direktora niti se osjećao fizički napadnutim od strane direktora.

19. Sud je zaključio da se je tužitelj mogao upoznati s predloženim nacrtom sporazuma te da ukoliko tužitelj isti predloženi nacrt nije niti pročitao, da time nije uložio dužnu pažnju koja se u pravnom prometu zahtijeva.

20. Prema odredbi čl. 330. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to Zakonom o obveznim odnosima ili posebnim propisom određeno. U konkretnom slučaju, sud nije našao niti jedan razlog pobojnosti sporazuma.

20.1. Prema odredbi čl. 335. Zakona obveznim odnosima, pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile. U tužbi od 13.1.2022. tužitelj kreće od pretpostavke da je Sporazum koji je predmet postupka ništetan da bi tek 21.3.2023.g. naveo mi da traži da se Sporazumni raskid ugovora o radu na neodređeno od 7.12.2021.g. utvrdi nevaljanim i pobojnim zbog mana volje, što znači da je osnovan prigovor prekluzije tuženika iz odredbe čl. 335. Zakona o obveznim odnosima.

21. Slijedom svega gore iznijetog, odbijen je tužbeni zahtjev.

22. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem LA i ŽA, jer isti nisu bili očevici spornog razgovora, a ŽA je bio osoba na probnom roku te nije bio u istoj radnopravnoj situaciji s tužiteljem, a na okolnost da bi svjedok bio u identičnom okolnostima na razgovoru saslušan je po prijedlogu tužitelja AA, koji je u svom iskazu naveo da mu je bilo omogućen uvid i čitanje spornog dokumenta.

23. Sud nije dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 24.10.2024.g. temeljem odredbe čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku jer je smatrao da to ne bi bilo svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama i da bi se odugovlačio postupak, a da se i pobijani sporazum smatra otkazom ugovora o radu, za isto je sud već utvrdio osnovanim prigovor prekluzije iz čl. 133. Zakona o radu.

24. Sadržaj zapisnika od 4. ožujka 2025. u cijelosti je u skladu s odredbom čl. 124. i čl. 126. Zakona o parničnom postupku, svjedoci nisu imali primjedbi na sadržaj zapisnika (na navedenom ročištu saslušani su svjedoci predloženi od strane tužitelja), a i same primjedbe od strane tužitelja su paušalno navedene.

25. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje privremene mjere.

26. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom, odnosno jednokratna nagrada po tbr. 7/2 200 bodova i PDV 25%. Pri tome valja istaći da se prema tbr. 48.st.st.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, dakle 200 bodova (265,45 euro) i PDV 66,36 euro, ukupno 331,81 euro. Tužitelj nije uspio u postupku i nema pravo na nadoknadu troškova postupka.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. VA, [adresa] zastupanog po punomoćniku ĐA

2. Emil Frey Auto Centar društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge,

Kovinska 22, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku UA