REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

BJELOVAR, TRG EUGENA KVATERNIKA 8

Poslovni broj: Pp-3103/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu mr. sc. Petru Malivuk-Jovanović uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Odorčić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PK, [adresa], zbog prekršaja iz čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama), povodom Obaveznog prekršajnog naloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/23-4/38915, Urbroj: 511-02-05-23-1 od 15. lipnja 2023., dana 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], prebivalište [adresa], sin P i L, rođen **.**.1957. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, završio OŠ, umirovljenik prima mirovinu u iznosu od 900,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak

k r i v  j e

I. što je okrivljeni LK dana 14. svibnja 2023. u 17,05 sati, u mjestu Ćurlovac kbr. 00, u prometu na cesti upravljao vozilom M1 marke Toyota Corolla reg. oznake [registarska oznaka] krećući se kolnikom županijske ceste ŽC -3049 iz pravca istoka u pravcu zapada, te dolaskom do raskrižja sa kolnikom državne ceste DC-43 u mjestu B nije postupio po postavljenom prometnom znaku Stop-Obavezno zaustavljanje, već je vozilom ušao u raskrižje skrećući u lijevo prema mjestu Kupinovac, a da prethodno nije propustio sva vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska pri čemu je oduzeo prednost prolaska kojom prilikom je u zadnji dio njegovog vozila udario prednjim desnim krajem osobni automobil marke Honda Civic, reg. oznake [registarska oznaka] s kojim je upravljao BK, krećući se kolnikom DC-43 iz pravca sjevera u pravcu juga (Kupinovca) cestom s prednošću prolaska, a u trenutku prometne nesreće u raskrižju je zadržavao smjer kretanja ravno, a nakon sudara osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] zarotirao se na kolniku i zaustavio u zapadnoj prometnoj traci prednjim krajem okrenut u smjeru istoka dok je osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] sletio u putni jarak uz zapadni rub kolnika, te je u prometnoj nesreći na oba vozila nastala materijalna šteta dok su vozač i putnica iz osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] LK i ŽK zadobili lake tjelesne ozlijede,

čime je okrivljeni počinio prekršaj iz čl. 57. st. 4., kažnjivo po čl. 57. st. 7. primjenom čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se

i z r i č e

temeljem čl. 54. st. 7. primjenom čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama novčana kazna u iznosu od 650,00 eura (šestopedeseteura).

II. Temeljem čl. . 10. Prekršajnog zakona, okrivljeni je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 dana od dana primitka presude. Ukoliko okrivljeni u određenom roku ne plati novčanu kaznu, ista će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona izvršiti prisilno. Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona okrivljeni se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III. Temeljem čl. 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

IV. Temeljem odredbi članka 139. Prekršajnog zakona okrivljeni je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 1.030,41 eura (tisućutrideset euraičetrdesetjedancent) u roku od 90 dana od dana primitka presude.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar dostavila je Obavezni prekršajni nalog broj gornji zbog izrekom navedenog prekršaja protiv okrivljenog PK.

2. U svojoj pisanoj obrani okrivljeni je naveo da se ne smatra krivim radi počinjenja prekršaja koji mu se stavlja na teret. Što se tiče predmetnog događaja može reći da u mjestu Ćurlovac ne postoji kućni broj nula, da do prometne nesreće nije došlo na način kako se to okrivljenom stavlja na teret, da je okrivljeni postupio po prometnom znaku Stop te se prometna nesreća dogodila na dijelu prometnice iz smjera Ćurlovac prema mjestu Kupinovac dok je okrivljenik vozio po desnoj kolnoj traci bez da je ikome oduzeo prednost prolaska te je BK naletio osobnim automobilom na osobni automobil kojim je upravljao okrivljeni što potvrđuje nastala šteta na osobnim automobilima, obzirom da je BK udario prednjim krajem automobila u stražnji kraj automobila okrivljenika jer da je došlo do oduzimanja prednosti prolaska ČK tada bi u najmanju ruku došlo do udara u automobil okrivljenika sa zadnje bočne strane. Okrivljeni naglašava da je predmetnog dana padala jaka kiša te su okrivljeni i suvozač ŽK zatražili radi ozljeda liječničku pomoć na hitnom prijemu Opće bolnice Bjelovar gdje je došao i BK koji je naveo kako nije vidio automobil okrivljenika zbog jake kiše koja ja padala.

3. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci CK, BK, ŽK, te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke DK, ing. cest. prometa i dipl. kriminalistu.

4. Svjedok CK u svom iskazu naveo je da što se tiče predmetnog događaja da je kao djelatnik PP Bjelovar dana 14. svibnja 2023. u 17,05 sati postupao po dojavi o prometnoj nesreći koja se dogodila u Ćurlovcu, na dijelu ceste gdje nema kućnog broja, te radnjama očevida utvrdio da su u prometnoj nesreći sudjelovala dva vozila i to vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LK ovdje okrivljeni, time da je sa okrivljenim u vozilu bila još jedna ženska osoba i vozilo reg. oznake [registarska oznaka] sa kojim je upravljao BK, koji je u vozilu bio sam. Daljnjim radnjama utvrđeno je da je okrivljeni vozilom sa sporedne ceste išao na glavnu cestu time da kod tog izlaza sa sporedne na glavnu cestu postoji znak STOP, međutim radi se o specifičnom raskrižju, jer vozači koji sa sporedne ceste izlaze vozilom na glavnu cestu zbog prijevoja koji se nalazi na glavnoj cesti, nekih do 100 m od samog križanja, odakle je dolazio BK, dakle vozači koji sa sporedne ceste izlaze na glavnu moraju biti malo "agresivniji", prilikom izlaska na glavnu cestu upravo zbog samog izlaska jer ograničenje na glavnoj cesti je 70 km/h, jer ukoliko bi vozač prilikom izlaska išao lagano tada upravo postoji šansa da zbog specifičnosti tog raskrižja i samog dijela ceste da bi vozilo koje bi se kretalo glavnom cestom naletjelo na vozilo koje lagano izlazi sa sporedne na glavnu cestu, time da je tog dana padala kiša, kolnik je bio mokar, time da vozač vozila koji izlazi sa sporedne ceste može vidjeti da li nailazi vozilo koje bi se kretalo glavnom cestom. Naglašava da nije utvrdio da okrivljeni upravljajući vozilom prije izlaska vozilom sa sporedne na glavnu cestu nije postupio po postavljenom prometnom znaku STOP i zaustavio vozilo. Ističe da je u trenutku kada je došao na lice mjesta vozilo okrivljenika bilo u putnom jarku, a vozilo oštećenika bilo zarotirano na glavnoj cesti. Nakon prometne nesreće koliko ima saznanja vozila nisu micana. Na vozilima su nastala oštećenja i to na vozilu okrivljenika na zadnjem desnom dijelu vozila i na vozilu oštećenika na prednjem desnom dijelu vozila.

5. Svjedok BK u svom iskazu naveo je da što se tiče predmetnog događaja da je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], bio je sam u vozilu, kretao se kroz mjesto Ćurlovac. Padala je kiša, vozilom se kretao brzinom oko 70 km/h, na dijelu ceste gdje postoji jedan mali brijegić, kada je prošao isti vidio je da se sa sporedne ceste na glavnu cestu uključuje drugo vozilo i više nije mogao drugačije postupiti, pokušao je izbjeći to vozilo, ali u tome nije uspio te je došlo do sudara ta dva vozila. Svjedok je prednjim desnim dijelom vozila udario u zadnji lijevi dio vozila reg. oznake [registarska oznaka]. To vozilo je završilo u grabi dok se svjedok okrenuo vozilom na cesti. Ne sjeća se više tko je zvao policiju, time da su djelatnici policije došli na lice mjesta. Ističe da nakon prometne nesreće nije ni na koji način micao svoje vozilo, te su djelatnici policije zatekli i fotografirali svjedokovo vozilo upravo na način kako se ono zaustavilo nakon prometne nesreće. Naknadno je otišao u bolnicu. Naglašava da nije točno da bi se vozilo reg. oznake [registarska oznaka] već kretalo desnom prometnom trakom i da bi tek onda svjedok naletio i udario svojim vozilom u to vozilo. Naglašava da je u vozilu drugog vozila vozač vozio svoju suprugu. Tu gospođu je svjedok vidio u bolnici u [adresa]. Naglašava da je u trenutku udara vozilo okrivljenika bilo u lijevoj kolnoj traci, time da u tom trenutku nitko nije dolazio niti se nalazio od drugih vozila u toj lijevoj kolnoj traci. Pojašnjava da je vozilo okrivljenika bilo na pola odnosno uključivao se iz lijeve kolne trake u desnu kolnu traku i to je razlog zašto nije uspio zaobići vozilo okrivljenika.

6. Svjedok ŽK u svom iskazu navela je da što se tiče predmetnog događaja da je bila u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao okrivljeni, kretali su se kroz mjesto Ćurlovac iz jedne sporedne ulice, lagano su izašli na glavnu cestu u kojem trenutku se nitko nije kretao tom cestom, time da su iz te sporedne ulice skretali u lijevo. Tamo se nalazi znak Stop, a okrivljeni je stao na znak Stop prije izlaska na glavnu cestu. Ušli su u desnu prometnu traku, već se njome kretali čak je okrivljeni namjeravao ubaciti u treću brzinu kada je istom tom desnom prometnom trakom naišlo drugo vozilo koje je udarilo u vozilo okrivljenika i to u zadnji kraj te je vozilo okrivljenika odbačeno u grabu sa desne strane. Vozač tog drugog vozila je bio sam u vozilu. Nakon prometne nesreće vozač drugog vozila je pomaknuo vozilo, nešto je po njemu šarafao jer se bio upalio alarm i kada je pomaknuo vozilo onda je vozač drugog vozila pozvao policiju. To drugo vozilo nakon prometne nesreće je bilo zaustavljeno više u lijevoj prometnoj traci, a nakon prometne nesreće ga je vozač prebacio više u desnu prometnu traku. Nakon što se svjedokinji pokazuju fotografije očevida (list 7-9), ista navodi da to drugo vozilo nije zaustavljeno nakon prometne nesreće na način kako je uslikano od strane djelatnika policije, već ga je tako pomaknuo vozač drugog vozila, svjedokinja ističe da na njezin upit "zašto je pomaknuo vozilo" vozač drugog vozila je odgovorio "zato da može promet normalno funkcionirati", a za što nije bilo potrebe, obzirom da je promet mogao funkcionirati prema mišljenju svjedokinje i da je vozač tog drugog vozila vozilo ostavio upravo onako kako se zaustavio nakon prometne nesreće. Nakon prometne nesreće kada su došli djelatnici policije svjedokinji nije bilo dobro te se javila policiji a jedna druga obitelj koja je naišla je svjedokinju odvezla na hitnu. Nakon što je ležala u bolnici u jednom trenutku u bolnicu je došao i vozač drugog vozila koji je bio smješten u box do svjedokinje, čula je kada je rekao liječnici da mu nije dobro, da je sudjelovao u prometnoj nesreći i kada ga je liječnica pitala u kojoj prometnoj nesreći on je rekao da uopće nije vidio vozilo u koje se zaletio. Ističe da od raskrižja iz kojeg su izašli sa sporedne na glavnu cestu do mjesta na kojem je došlo do naleta drugog vozila na njihovo vozilo bili udaljeni negdje oko 300 – 400 metar.

7. Stalni sudski vještak prometne struke IK ing. cest. prometa i dipl. kriminalist u svom nalazu i mišljenju u bitnom je naveo da je do predmetne prometne nesreće odnosno primarnog kontakta između vozila došlo gledano iz smjera kretanja vozila marke Honda na desnoj strani bliže sredini kolnika državne ceste na završnom dijelu „Y“ raskrižja sa županijskom cestom, da se okrivljeni sa svojim vozilom kretao na način da se u „Y“ raskrižju skretanjem u lijevo uključivao u promet sa županijske na državnu cestu koja je cesta s prednošću prolaska iz smjera Ćurlovca u smjeru Kupinovca te je vozilo bilo u završnoj fazi skretanja i već se većim dijelom kretalo desnom ili zapadnom stranom kolnika državne ceste dok se u istom trenutku BK s vozilom kretao državnom cestom iz smjera Nove Diklenice u smjeru Kupinovca krećući se brzinom oko 53 km/h. Oba vozila su bila međusobno uočljiva, uzrok nastanka prometne nesreće je taj što se okrivljeni vozilom uključivao na cestu s prednošću prolaska i nije prethodno provjerio prometnu situaciju i nije zaustavio svoje vozilo kako bi propustio vozilo marke Honda. Vještak je ujedno u svom iskazu danom kod ovoga suda naveo da što se tiče ograničenja brzine kretanja na navedenom dijelu ceste, odnosno mjestu gdje je došlo do prometne nesreće, prema podacima iz zapisnika o očevidu brzina kretanja ograničena je na 70 km/h, ali uvidom u fotografije sa Google Street View vidljivo je da je od samog mjesta prometne nesreće odnosno od samog raskrižja gdje je došlo do prometne nesreće brzina kretanja vozila na državnoj cesti prometnim znakom ograničena na 60 km/h. Što se tiče brzine kretanja vozila Honda kojim je upravljao BK državnom cestom iz smjera Nove Diklenice u smjeru Kupinovca, može napomenuti da se on prema izvršenoj analizi prometne nesreće neposredno prije prometne nesreće kretao brzinom od oko 71 km/h, a s obzirom da je na opasnost reagirao kočenjem, najvjerojatnije u trenutku kada je okrivljeni LK sa vozilom Toyota započeo u Y raskrižju sa uključivanjem u promet odnosno sa prelaskom prednjim krajem vozila preko lijevog ili istočnog ruba kolnika na državnu cestu, u trenutku naleta vozila Honda na vozilo Toyota, vozilo Honda kretalo se brzinom od oko 53 km/h. To znači da je u trenutku kada se nalazio neposredno iza prometnog znaka ograničenja brzine na 60 km/h, kretao čak i manjom brzinom od brzine koja je od tog mjesta ograničena. Potrebno je isto tako napomenuti da se vozači prilikom kretanja vozilom nekim dijelom ceste u pravilu mogu kretati brzinom koja je na tom dijelu ceste ograničena. Ukoliko naiđu na postavljeni prometni znak kojim je od tog mjesta brzina ograničena na nižu vrijednost kao što je to u ovom slučaju, tada oni u pravilu ne reagiraju kočenjem, već manjim usporenjem vozila, te u pravilu vozilo uspori na brzinu ograničenja tek iza mjesta postavljenog prometnog znaka. Što se tiče vremenskih prilika i stanja kolnika, u vrijeme prometne nesreće, proizlazi da je tada bio dan, da je padala kiša i da je kolnik bio mokar, a takvi uvjeti u prometu ne iziskuju nekakvo smanjenje brzine u odnosu na onu koja je na tom dijelu ograničena. Što se tiče reagiranja vozača Honde na opasnost kočenjem, do tog zaključka došao je na temelju brzine kretanja tog vozila u trenutku naleta na vozilo Toyota, koja je bila kao što je već naveo oko 53 km/h, te na temelju položaja vozila Honda u trenutku naleta na vozilo Toyota, kao i na temelju puta zaustavljanja vozila Honda nakon sudara. Na temelju tih podataka nedvojbeno proizlazi da je vozač vozila Honda na opasnost reagirao skretanjem vozila u lijevo i usporavanjem odnosno kočenjem vozila. Kod takvog reagiranja na opasnost vozači u pravilu prvo reagiraju usporavanjem vozila, a nakon toga i skretanjem vozila u lijevu ili desnu stranu. Kao što to proizlazi iz samog nalaza i mišljenja, na licu mjesta nisu evidentirani nikakvi tragovi kretanja vozila Honda prije samog mjesta prometne nesreće, temeljem kojih bi se mogla utvrditi brzina kretanja vozila Honda u trenutku reagiranja vozača na opasnost. Da je vozač tog vozila na opasnost reagirao skretanjem vozila u lijevo nedvojbeno proizlazi iz položaja u trenutku sudara i mjesta samog sudara između ta dva vozila. Vezano za način kretanja vozila Toyota, odnosno način uključivanja tog vozila u promet sa županijske ceste na državnu cestu, u "Y" raskrižju mora napomenuti da u spisu nema nikakvih podataka o tome, odnosno da na licu mjesta prometne nesreće prilikom vršenja očevida nisu evidentirani nikakvih tragovi kretanja toga vozila prije samog mjesta sudara. U takvim slučajevima smjer kretanja vozila odnosno način kretanja i uključivanja u promet određuje se na temelju tehničkih karakteristika samog raskrižja a posebno na temelju mjesta sudara i sudarnog položaja vozila. Na temelju toga utvrdio je da je u trenutku naleta vozila Honda na vozilo Toyota, vozilo Honda bilo većim dijelom na desnoj strani kolnika državne ceste te da je bilo ukošeno pod kutom od oko 10 stupnjeva u desno prema desnom rubu kolnika državne ceste. Temeljem toga i tehničkih karakteristika raskrižja utvrdio je radijus skretanja i položaj vozila Toyota u trenutku uključivanja u promet, odnosno u trenutku prelaska prednjim krajem vozila preko istočnog ruba kolnika državne ceste, uz pretpostavku da se to vozilo neposredno prije započetog uključivanja u prometom kretalo pravilno, odnosno desnom stranom kolnika županijske ceste. Naravno da je položaj Toyota vozila prilikom uključivanja u promet mogao biti nešto drugačiji, odnosno vozilo je prije započetog uključivanja u promet moglo biti gledano iz smjera županijske ceste nešto više u lijevo ili nešto više u desno, međutim u tom slučaju je pitanje kako bi kretanje bilo do samog mjesta sudara i kako bi u tom slučaju to vozilo moglo ostvariti sudarni položaj koji je ucrtan u skici prometne nesreće. Kao što je to navedeno u nalazu i mišljenju u trenutku sudara vozilo Toyota kretalo se brzinom od oko 36 km/h. S obzirom na tu brzinu, koja je bila u trenutku sudara te na put koje je vozilo Toyota prešlo od trenutka započetog uključivanja u promet do trenutku sudara nedvojbeno zaključuje da vozilo Toyota nije bilo zaustavljeno neposredno prije započetog uključivanja u promet odnosno u trenutku kada se prednjim krajem nalazilo ispred istočnog ruba kolnika državne ceste. Naime, prilikom uključivanja u promet sa mjesta gdje je vozilo možda bilo zaustavljeno to vozilo se ubrzalo, prosječno ubrzanje prilikom kretanja vozila sa mjesta je u pravilu oko 1,4 metra u sekundi na kvadrat, a kod većih ubrzanja smatra se da je to već nagli start i da je to naglo ubrzanje. U ovom slučaju vozilo Toyota je od trenutku započetog uključivanja u promet pa do trenutka sudara prešlo put oko od oko 15,7 metara. Ukoliko je ubrzanje bilo i nešto veće, kao što je uzeo u obzir kod izrade nalaza, od oko 1,6 metara u sekundi na kvadrat tada proizlazi da bi se vozilo u trenutku započetog uključivanja u promet kretalo brzinom od oko 25 km/h. Da je to ubrzanje bilo prosječno od oko 1,4 metara u sekundi na kvadrat, a što je moguće tada bi brzina tog vozila u trenutku započetog uključivanja bila i nešto veća odnosno bila bi oko 27 – 28 km/h. Da se vozač Toyote prije započetog uključivanja u promet zaustavio na znak Stop, te da je kod uključivanja u promet kretao iz zaustavljenog položaja tada ne bi mogao postići brzinu koju je imao u trenutku naleta vozila Honda na to vozilo odnosno ne bi mogao postići brzinu od 36 km/h, već bi ta brzina bila manja, a vjerojatno bi bila i manja brzina tog vozila nakon sudara, ali bi svakako bila veća razlika u brzini neposredno prije i nakon sudara vozila Toyote, odnosno bio bi veći delta ve. Prema podacima iz dokumentacije očevida odnosno iz situacijskog plana koji je sačinila policija proizlazi da je županijska cesta neposredno prije navedenog raskrižja u usponu od oko 7 posto. Prometni znak Stop koji je postavljen neposredno prije raskrižja obvezuje vozače da se prilikom uključivanja u promet sa te ceste svakako sa vozilom moraju zaustaviti. Ukoliko je tomu tako i ukoliko bi se vozači zaustavili prije samog uključivanja u promet na državnu cestu tada bi prilikom kretanja iz zaustavljenog položaja morali isto izvršiti kod iskusnijih vozača na način da sa kočnice nogu prebace na papučicu akceleratora a kod vozača sa manje iskustva da prilikom otpuštanja ručne kočnice pritišću papučicu akceleratora odnosno povećavaju broj okretaja motora i tako kreću. To što je policijski službenik prilikom davanja iskaza rekao o tome da se vozači prilikom uključivanja u promet moraju kretati agresivnije, ne može davati svoje mišljenje o tome jer mu u potpunosti nije jasno šta je isti službenik sa time htio reći. S obzirom na oštećenja jednog i drugog vozila, a koja kao što to proizlazi iz opisa oštećenja u zapisniku o očevidu i fotografija samih automobila nisu velika, te s obzirom da je vozilo Honda neposredno prije sudara najvjerojatnije bilo usporavano kočenjem i da je radi izbjegavanja sudara bio u fazi skretanja u lijevo, smatra da je brzina kretanja jednog i drugog vozila u trenutku sudara a koja je izračunata u nalazu i mišljenju realna. Naime, vozilo Honda je neposredno nakon sudara rotiralo stražnjim krajem u desnu stranu, a do to rotiranja je prije svega došlo i zbog naglijeg kretanja tog vozila u lijevu stranu, te zbog djelovanja centrifugalne sile na to vozilo u desnu stranu, a dodatno je do povećanja bočnih sila u desnu stranu došlo nakon naleta tog vozila prednjim desnim krajem na vozilo Toyota.

8. Iz fotodokumentacije očevida vidljivo je lice mjesta i oštećenja nastala na vozilima dok iz medicinske dokumentacije za PK i ŽK proizlazi da su konkretne zgode zadobili tjelesne ozlijede.

9. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka pojedinačno i u njihovoj ukupnosti proizlazi da je okrivljeni počinio prekršaj na način bliže opisan u izreci presude obzirom da isto proizlazi iz iskaza svjedoka EK i ČK čije iskaze sud cijeni istinitim i uvjerljivim kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke koji su suglasno naveli da je do konkretne prometne nesreće došlo upravo na način kako se to okrivljenom stavlja na teret odnosno da je okrivljeni prilikom upravljanja vozilom oduzeo prednost prolaska drugom vozilu, dok obranu okrivljenika sud cijeni danom u pravcu otklanjanja prekršajnopravne odgovornosti obzirom da ničim nije dokazao svoje tvrdnje niti doveo u sumnju istinitost iskaza svjedoka ČK odnosno nalaz i mišljenje sudskog vještaka dok iskaz svjedoka ŽK sud cijeni pristranim obzirom da se radi o supruzi okrivljenika koja je zainteresirana za konačni ishod postupka.

10. Sud nije prihvatio prijedlog obrane da se u daljnjem tijeku postupka obzirom da obrana smatra da vještak nije dao nalaz i mišljenje sukladno pravilima struke, jer se nalaz ne temelji na provjerljivim podacima i to prije svega tragovima na licu mjesta, te da sudarni položaj nije određen prema iskazivanju svjedoka i obrani okrivljenika, obrana smatra da je potrebno provesti novo vještačenje, a prije toga se predlaže provesti rekonstrukciju prometne nesreće time da se naglašava kako je vozilo kojim je upravljao okrivljenik vozilo Toyota i nadalje nepopravljeno, odnosno u istom stanju oštećenja kakvo je bilo nakon sudara, pa obrana smatra da predmetni vještak treba pregledati vozilo okrivljenika i utvrditi postoje li na njemu oštećenja koja eventualno ne bi bila opisana u zapisniku o očevidu i vidljiva u fotodokumentaciji očevida, a nakon toga da se sa predmetnim vještakom provede rekonstrukcija, a što sud nije prihvatio obzirom da iz stanja spisa proizlazi da su utvrđene sve činjenice relevantne za donošenje presude u ovom predmetu tim prije što sud ni na koji način nije utvrdio da prometni vještak nije dao nalaz i mišljenje suprotno pravilima struke.

11. Odlučujući o prekršajnopravnoj sankciji Sud je okrivljenom izrekao novčanu kaznu od 650,00 eura kojom kaznom će se zasigurno postići svrha prekršajnopravnih sankcija i tako utjecati na okrivljenika, ali i na sve ostale da ne čine ovakve ili slične prekršaje obzirom da je sud kao otegotnu okolnost našao činjenicu da je okrivljeni konkretne zgode izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama radi čega nije bilo mjesta primijeni odredbi o ublažavanju kazne. Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

12. Isto tako Sud je okrivljenom izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedan mjesec iz razloga što se s obzirom na samo ponašanje okrivljenika u prometu, pri čemu Sud misli na izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenom osobom kojim ponašanjem je okrivljeni doveo u opasnost ne samo vlastiti život i sigurnost nego život i sigurnost svih sudionika u prometu, a što ukazuje na opasnost da bi okrivljenik upravljajući motornim vozilom mogao ponovno počiniti isti prekršaj, dok će se ovom mjerom ujedno ostvariti i dodatna specijalna prevencija u odnosu na okrivljenog.

13. Temeljem odredbi članka 139. Prekršajnog zakona okrivljeni je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 1.030,41 eura u roku od 90 dana od dana primitka presude i to 500,00 eura na ime paušalne svote suda i 530,41 euro na ime troškova nastalih utvrđivanjem prekršaja (izrada skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru od 27,00 eura, izrada fotoelaborata prometne nesreće od 16,00 eura, troškovi izdavanja optužnog akta od 13,27 eura, pristup svjedoka ČK od 14,34 eura, pristup svjedoka ŽK od 4,76 eura, troškovi vještačenja od 455,04 eura).

14. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Bjelovaru, 10. travnja 2025.

ZAPISNIČAR:

SUDAC:

Snježana Odorčić, v.r.

mr. sc. ŠK, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. .1. Prekršajnog zakona).