1              Poslovni broj: Gž-2388/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2388/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Z. i P. d.o.o. O., protiv tuženika V. I. po navodima ovrhovoditelja iz S., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-762/2022-3 od 28. kolovoza 2023., 8. studenog 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-762/2022-3 od 28. kolovoza 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

 

2. Protiv navedenog rješenja se žali tužitelj pobijajući isto u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači u pobijanom dijelu, a podredno ukine te vrati prvostupanjskom sudu predmet na ponovni postupak.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud je donio rješenje uz obrazloženje da je tuženik osoba koja ima domicil u drugoj državi članici, da se u ovom slučaju radi o potrošačkom ugovoru u kojem tuženik nedvojbeno ima status potrošača, a nadležnost sudova Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi iz odredaba Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.) – dalje Uredbe EU broj 1215/2012, konkretno pozivajući se na odredbe članka 18. stavka 2. navedene Uredbe, te odredbu čl. 16. ZPP-a.

 

5. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda iz razloga kako nadalje slijedi.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika koji je osoba s prebivalištem, odnosno sjedištem izvan Republike Hrvatske, te je javni bilježnik proslijedio predmet nadležnom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i 287. OZ, stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga.

 

7. Naime, prema članku 281. stavku 6. OZ, ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske, smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu sa člankom 287. toga Zakona radi donošenja odluke. Tumačenjem citirane zakonske odredbe treba zaključiti da prvostupanjski sud koji od javnog bilježnika zaprimi takav prijedlog za ovrhu treba o istome odlučiti kao da je ovrhovoditelj (tužitelj) podnio zahtjev za izdavanje platnog naloga.

 

9. Odredbom čl. 27. ZPP propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, da je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

 

10. Nadalje, za istaknuti je da je 29. siječnja 2019. na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17, dalje u tekstu: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima. Člankom 46. stavkom 1. navedenog zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.). Uredbom (EU) br. 1215/2012, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (poglavlje II/članak 5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. ovog poglavlja (članak 7.9.).

 

11. U konkretnom postupku ovrhovoditelj traži naplatu novčane tražbine u iznosu od 354,00 kn/46,98 Eur koja se odnosi na plaćanje dospjelih, a nepodmirenih računa za telekomunikacijske usluge. Kako se radi o potrošačkom ugovoru dolazi do primjene Uredbe (EU) br. 1215/12 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, koja je u primjeni od 10. siječnja 2015 te je obvezujuća i izravno se primjenjuje u država članicama Europske Unije, pa tako i u RH, a kojom je propisano u čl. 18. da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili neovisno o domicilu druge stranke pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil (st.1), dok druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima spisa razvidno da ovršenik ima domicil u Njemačkoj, to je ovrhovoditelj mogao radi naplate svoje tražbine protiv ovršenice postupak pokrenuti jedino u Njemačkoj

 

12. Pored navedenog, u konkretnom slučaju kako se tuženik nije upustio u postupak (raspravljanje), to se primjenjuje odredba čl. 28. st. 1. Uredbe EU broj 1215/2012, kojom je propisano da ako je tuženik koji ima domicil u državi članici tužen pred sudom druge države članice te se nije upustio u postupak, sud se po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim, osim ako njegova nadležnost ne proizlazi iz odredaba ove uredbe.

 

13. Sud po službenoj dužnosti sve do pravomoćnosti odluke pazi je li za rješavanje spora nadležan sud u RH te ukoliko utvrdi da nije, dužan je po službenoj dužnosti proglasiti se nenadležnim. Zbog navedenog neosnovani se žalbeni navodi tužitelja. Naime, točno je da je odredbom članka 446. stavka 3. ZPP-a propisano da će se smatrati da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi, no u konkretnom slučaju Uredbe EU broj 1215/2012 predstavlja lex specialis.

 

16. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 8. studenog 2023.