Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: Povrv-756/2017-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnici Andrei Kožar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate (v.p.s. 185,76 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 26. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 10. travnja 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaća se tužbeni zahtjev te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Posl.br. Ovrv-27193/13 od 08. siječnja 2014.g. održava na snazi u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju:

- na ime glavnice iznos od 92,88 EUR sa zateznim zakonskim kamatama koje teku na iznos od 19,06 EUR od 30.04.2013. godine

koje teku na iznos od 9,68 EUR od 21.05.2013. godine

koje teku na iznos od 64,14 EUR od 29.06.2013. godine

do 31. srpnja 2015. godine sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

II.U preostalom dijelu odnosno za više zatraženi iznos od 92,88 EUR se platni nalog iz točke I. ukida.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi (prvotno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, podnesen kod javnog bilježnika dana 20. prosinca 2013.g.) navodi da mu tuženik temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga br. Ovrvd- 16912/2013 od 19. prosinca 2013.g. duguje iznos od 1.399,58 kn/185,76 EUR (glavnica) za isporučene vodne usluge zajedno sa zateznim kamatama (87,60 kn/11,63 EUR), pa predlaže istome naložiti namirenje navedene tražbine i odrediti ovrhu. Potražuje i troškove ovršnog postupka u iznosu od 245,00 kn. Uz tužbu prilaže izvadak iz poslovnih knjiga (list 3).

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (prvotno pravovremeni prigovor protiv rješenja javnog bilježnika zaprimljen 10. veljače 2014.g., list 7) osporava tražbinu tužitelja i po osnovu i po visini, jer da prema izjavama samog tužitelja odnosno njegovim evidencijama, proizlazi da on ne duguje navedeni iznos.

Uz prigovor prilaže dopis upućen ovrhovoditelju od 04. veljače 2014.g. (list 9)

3.Javni bilježnik je spis po izjavljenom prigovoru dostavio mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu gdje je predmet vođen pod Posl.br. Povrv-5123/14.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl.br. Su-IV-656/14-6 od 21. svibnja 2014.g. za postupanje u opisanom predmetu određen je ovaj sud.

4.U postupku nastavljenim pred ovim sudom, nakon što je rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga, provedeni su dokazi čitanjem prethodno navedenih isprava te naknadno dostavljenih po tužitelju i to računa broj 16562459, 16657227 i 16951309 (list 18-20), pri čemu je tužitelj ujedno ukazao (podnesak predan u spis na ročištu) da je prigovor tuženika neosnovan i paušalan, da nisu priloženi dokazi na okolnost navoda u prigovoru. Pročitane su i isprave dostavljene u spis po tuženiku i to računi broj 16657227, 18160623, 17456139, 23341731 te nalog za ugradnju i izvrštenje vodomjera (sve list 20-24), pri čemu je isti ukazao da iz računa koje prilaže proizlazi da njegovo dugovanje odmah nakon pokretanja ovršnog postupka iznosi 0,36 kn, da tijekom 2014.g. nisu evidentirana nikakva njegova dugovanja pa stoga nije jasno kako tužitelj potražuje navedeni iznos. Ukazuje i da prije pokretanja ovršnog postupka nije napravljen obračun tužitelja za isporučenu uslugu odnosno isporučenu vodu. Isto tako, s obzirom da su računi ispostavljani na njega i FŽ, njegovu suprugu, nejasno je zašto je postupak pokrenut samo u odnosu na njega, pa smatra da se radi o pogrešnoj legitimaciji. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj ističe da on vodi dvije kartice i to utuženu i redovnu.

Daljnjim podneskom od 02. lipnja 2016.g. (list 28) tužitelj ističe da tuženik nije priložio dokaze iz kojih proizlazi da su utuženi računi podmireni, da on za svakog korisnika vodi dvije kartice – redovnu i utuženu, a nakon što korisnik ne podmiri dug za potrošnju vode pristupa se utuženju istog pa se dug po takvom utuženju više ne vodi na redovnim računima. Nadalje, prijedlog je podnesen samo protiv ovdje tuženika kao prvoevidentiranog korisnika na predmetnom korisničkom mjestu iz razloga ekonomičnosti i svrsishodnosti. Uz podnesak prilaže i karticu kupca za tuženika i PŽ (list 30-32).

Očitujući se na prednje navode tužitelja, tuženik ističe da tužitelj nije dozvolio da se kao korisnik vodomjera vodi samo tuženik jer su po kupoprodajnom ugovoru za stjecanje kuće kupci bili i on i supruga. U pogledu vođenja dvostruke evidencije navodi da takav podatak ne postoji u općim uvjetima poslovanja tužitelja, ponovno ukazuje da po priloženim računima on nema nikakvih dugovanja. Ukazuje na čl. 97. i 98. Općih uvjeta prema kojima je on kao korisnik dužan podmiriti račune sukladno pruženim uslugama odnosno količini pruženih usluga a ne procjeni stanja, osim u slučaju kada se ne može pristupiti vodomjeru radi očitanja istog a što ovdje nije slučaj.

4.1. Kako stranke osim prethodno navedenih isprava do zaključenja prethodnog postupka nisu predložile druge dokaze, sud je na istom ročištu zaključio prethodni postupak te proveo ročište za glavnu raspravu, nalazeći da su za isto ispunjene pretpostavke iz čl. 292. st. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14, u nastavku: ZPP).

Također, radi se o sporu male vrijednosti u kojem se postupak provodi sukladno Glavi 30. ZPP-a.

5. Presudom od 14. srpnja 2016. (list 38) tužbeni zahtjev je odbijen te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika, u bitnom iz razloga što je tuženik, kao potrošač, u obvezi podmiriti isporučenu uslugu – u ovom slučaju se radi o isporuci vode kao javnoj usluzi, dok se tražbina tužitelja temeljila na pretpostavljenoj potrošnji te na tu okolnost izdanim računima.

5.1. Po žalbi tužitelja prethodno opisana presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu Posl.br. Gž-1445/2016 od 12. travnja 2017. (list 54) te je predmet vraćen na ponovni postupak, uz utvrđenje da je u prvostupanjskom postupku počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Istaknuto je da su spisu priloženi vjerodostojna isprava – izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja kao dokaz utuženog potraživanja te računi od čega su dva računa izdana na osnovu pretpostavke o potrošnji vode a posljednji račun da je izdan na temelju očitanja od 10.05.2013., sve sukladno čl. 16. Odluke o načinu obračuna i plaćanju komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Sl. glasnik grada Zagreba br. 4/2013), pa da je nejasno zašto sud u obrazloženju navodi da tužitelj nije dostavio dokaze da je tuženik u obvezi platiti utuženo potraživanje te da se radi o računima koje je tužitelj izdao na temelju pretpostavke o potrošnji koje će tuženik imati do kraja 2013. Također, da je pogrešan zaključak suda da je tužitelj trebao dokazati da je na kraju 2013. izvršio očitanje vodomjera tužitelja da bi na taj način utvrdio stvarnu potrošnju te dokazati da je nakon takvog utvrđenja preostalo dugovanje tuženika u iznosu koji se u ovom postupku i potražuje, prednje iz razloga što se kod osporavanja vjerodostojne isprave postojanje i visina utuženog potraživanja utvrđuju provođenjem financijskog vještačenja na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi, a ne očitavanjem vodomjera na kraju 2013. Stoga je u ponovljenom postupku potrebno ponovno izvršiti uvid u isprave priložene spisu ukoliko tuženik ne dostavi dokaz da je platio utuženo potraživanje te na teret tužitelja provesti financijsko vještačenje.

6. Kako je ovaj sud u ponovljenom postupku u obvezi postupati po uputi suda drugog stupnja iz ukidnog rješenja (čl. 377. ZPP-a), u ponovljenom postupku rješenjem od 21. prosinca 2017. određeno je provođenje financijskog vještačenja te je za vještaka određen Ručević d.o.o. iz Zagreba. Također, kako u uputi suda drugog stupnja nije bilo navedeno na koju okolnost je potrebno provesti vještačenje, sud je vještaku naložio da utvrdi visinu tražbine tužitelja u utuženom razdoblju na temelju podataka u spisu te po potrebi pribavom drugih podataka od stranaka. Ujedno je tužitelj pozvan na uplatu predujma za provođenje navedenog dokaza.

6.1. Nakon dostave spisa vještaku zaprimljena je obavijest istog (list 66) iz koje proizlazi da spisu nije priložena dokumentacija potrebna za izradu nalaza i mišljenja te da su od tužitelja zatraženi izvatci iz poslovnih knjiga za tuženika kao kupca za svaku godinu u razdoblju od 2012. do 2018. odnosno analitičke knjigovodstvene kartice redovnog knjigovodstva i analitičke knjigovodstvene kartice utuženih potraživanja.

6.2. Sukladno navodu vještaka, tužitelju je rješenjem suda od 19. travnja 2018. (list 67) naloženo opisane isprave dostaviti u spis.

U spis je zaprimljena isprava – stanje kupca – KŽ K i PŽ i to aktivna kartica, zatim arhivska kartica te u konačnici tužena kartica (sve list 73-80).

6.3. Vještak je po primitku prethodno navedenih isprava ponovno ukazao (dopis na listu 82 od 21. kolovoza 2018.) da je zbog nečitljivosti i tri različite dokumentacije pisanim i telefonskim putem od tužitelja zatražio kontakt radi dodatnih pojašnjenja o samom načinu knjiženja ali da te informacije nije dobio, te je spis ponovno vraćen sudu bez izrađenog nalaza i mišljenja.

Tužitelj je ponovno u spis dostavio iste isprave – kartice (list 85-100) a ponovno iste isprave dostavljene su i uz naknadni podnesak tužitelja (list 111-124).

6.4. Sud je u konačnici odbio prijedlog za provođenjem vještačenja s obzirom da je tužitelj u tri navrata u spis dostavio iste isprave a temeljem kojih vještak nije bio u mogućnosti provesti vještačenje.

6.5. Sukladno prednjem, odluka u ovoj pravnoj stvari je donesena na temelju sadržaja isprava dostavljenih u spis po strankama.

6.6. Prema ispravama dostavljenim po tužitelju, tražbinu istog u ovoj pravnoj stvari predstavljaju:

- račun broj 16562459 od 12.04.2013.g., sa dospijećem 29.04.2013.g., na iznos od 287,28 kn, odnosi se na razdoblje od 28.02. do 31.03.2013.g., isti je sačinjen na temelju procijenjenog stanja potrošnje koja je utvrđena u količini od 19m3;

- račun broj 16657227 od 02.05.2013.g., sa dospijećem 20.05.2013.g., na iznos od 145,77 kn, odnosi se na razdoblje od 31.03. do 19.04.2013.g., isti je sačinjen na temelju procijenjenog stanja potrošnje koja je utvrđena u količini od 9m3;

- račun broj 16951309 od 14.06.2013.g., sa dospijećem 28.06.2013.g., na iznos od 966,53 kn, odnosi se na razdoblje od 19.04. do 10.05.2013.g. sa očitanjem brojila dana 10.05.2013.g. i utvrđenom potrošnjom do tada od 59m3, te nakon toga do 31.05.2013.g., na temelju procijenjenog stanja potrošnje koja je utvrđena u količini od 8m3.

Tužitelj je u ponovljenom postupku u spis dostavio daljnje isprave i to stanje kupaca („aktivna kartica“, list 73), stanje kupaca („arhivska kartica“, list 75) i stanje kupaca – tuženi („tužena kartica“, list 79).

6.7. Nadalje, čitanjem računa koje je u spis dostavio tuženik utvrđeno je kako slijedi:

- račun broj 16657227 (isti račun koji je u prijepisu dostavio i tužitelj) sadrži napomenu da su sva redovna dugovanja podmirena;

- račun broj 18160623, od 08.01.2014.g., sa dospijećem 24.01.2014.g., na iznos od 442,94 kn, odnosi se na razdoblje od 30.11. do 31.12.2013.g., isti je sačinjen na temelju procijenjenog stanja potrošnje koja je utvrđena u količini od 30m3; isti sadrži napomenu (opomenu) da dugovanje na dan 06.01.2014.g. iznosi 0,36 kn kao i da se za prisustvo redovnoj izmjeri vodomjera u 01/2014 potrebno javiti na odgovarajući broj telefona;

- račun broj 17456139 od 10.09.2013.g., sa dospijećem 25.09.2013.g., na iznos od 457,10 kn, odnosi se na razdoblje od 31.07. do 31.08.2013.g., isti je sačinjen na temelju procijenjenog stanja potrošnje koja je utvrđena u količini od 31m3; na računu nema napomena;

- račun broj 23341731 od 17.03.2016.g., sa dospijećem 31.03.2016.g., na iznos od 416,42 kn, odnosi se na razdoblje 31.01. do 29.02.2016.g., isti je sačinjen na temelju procijenjenog stanja potrošnje koja je utvrđena u količini od 26m3; isti sadrži napomenu da na dan 09.03.2016.g. preplata po redovnom knjigovodstvu iznosi 14,63 kn.

Iz naloga za ugradnju vodomjera utvrđeno je da je dana 13. siječnja 2014.g. izvršena promjena vodomjera te je dotadašnji vodomjer broj [broj vodomjera] uklonjen, sa stanjem potrošnje od 01813, te je ugrađen novi vodomjer.

Iz stanja kupca dostavljenog po tužitelju utvrđeno je da se isto odnosi na razdoblje od 2010.g. pa do 29.10.2015.g., na toj su ispravi sadržani podaci o brojevima izdanih računa, datumima dospijeća istih, izvršenim uplatama.

6.8.Potrebno je još navesti da sve navedene isprave, odnosno izdani računi, nalog za promjenu vodomjera i stanje kupca, glase na tuženika i PŽ.

7. Predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari je plaćanje naknade za izvršenu isporuku vode.

7.1. Odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, 82/04 i 178/04, u nastavku: ZKG) koji se primjenjivao u utuženom razdoblju, bilo je propisano da komunalno gospodarstvo podrazumijeva obavljanje komunalnih djelatnosti a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe te financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, dok je čl. 3. propisano što obuhvaćaju komunalne djelatnosti, pri čemu u iste između ostalog spadaju opskrba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, opskrba plinom i toplinskom energijom, održavanje čistoće itd. Čl. 4. propisuje tko može obavljati komunalne djelatnosti. Prema čl. 19., sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti se između ostalog osiguravaju iz cijene komunalnih usluga, a prema čl. 20. visinu cijene komunalne usluge, način obračuna i način plaćanja određuje isporučitelj komunalne usluge. Ujedno isporučitelj komunalne usluge za isto ispostavlja račun, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik u slučaju prijenosa obveze plaćanja na korisnika (čl. 20. st. 4. i 5.).

7.2. Odredbom čl. 16. st. 1. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Sl. glasnik grada Zagreba br. 4 od 19.02.2003.g., u nastavku: SG), na koju se u svojim podnescima poziva i tužitelj, bilo je propisano da naknadu potrošač plaća na temelju računa isporučitelja usluge koji se ispostavlja 15-dnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju potrošača, a prema st. 2., usluga se može naplaćivati i u mjesečnim akontacijama koje se utvrđuju na temelju evidencije o prethodnoj sezonskoj potrošnji i cijeni utvrđenoj za tekuće obračunsko razdoblje. Prema st. 3., na kraju tromjesečnog odnosno jednogodišnjeg obračunskog razdoblja utvrđuje se količina pružene usluge i iznos naknade za tu uslugu na temelju stvarne potrošnje.

Prema čl. 20. navedene Odluke tuženik kao potrošač imao je pravo u roku od 8 dana prigovoriti ispostavljenom računu.

7.3. Na tuženika se primjenjuju Opći i tehnički uvjeti za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda (SG br. 10/2006), koji su bili na snazi za utuženo razdoblje (nakon toga Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga - SG br. 17/2013), kao i prethodno navedena Odluka o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (SG br. 4/03), prednje s obzirom da tuženik ne spori da je vlasnik odnosno korisnik nekretnine za koju je izvršena opskrba pitkom vodom u smislu čl. 1. i 2. prethodno navedene Odluke.

7.4. Vezano uz opisane račune te vrijeme dospijeća istih, valja istaći da se tužitelj i tuženik nalaze u odnosu trgovca i potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi do 07. travnja 2014. i koji je u Glavi IV regulirao javne usluge koje se pružaju potrošačima, pa se sukladno čl. 24. javnom uslugom smatra i opskrba pitkom vodom, zatim da prodaja potrošačima javnih usluga mora biti obračunata primjenom cijena utvrđenih posebnim propisima kao i da prodaja javnih usluga, kada to priroda javne usluge dopušta, mora biti obračunata prema potrošnji.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da tuženik nije podmirio račune na kojima tužitelj temelji svoju novčanu tražbinu. Isto potvrđuje sam tuženik.

Također nije sporno da tražbinu tužitelja dijelom predstavlja naknada za stvarno isporučenu vodu (račun od 28.06.2013.) a dijelom za procijenjenu potrošnju (preostala dva računa).

Sporno je da li je tuženik tražbinu u obvezi podmiriti jer isti ističe da iz računa koje mu je dostavio tužitelj a koji su dospijevali nakon dospijeća računa koji su predmet ovog postupka, proizlazi da tuženik nije imao dugovanja odnosno da dugovanje na dan 06.01.2014.g. iznosi 0,36 kn a što proizlazi upravo iz računa tužitelja. Sporno je također da li je tuženik u obvezi podmiriti cjelokupni iznos pojedinog računa, prednje s obzirom da su računi izdani na ime njega i PŽ kao i da se isti u poslovnim knjigama vode kao obveznici plaćanja.

8.1. U pogledu prigovora tuženika te činjenice da su računi ispostavljeni na ime njega i PŽ, valja istaći da sud nalazi osnovanim tako istaknuti prigovor, odnosno da u slučaju utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva (o čemu će biti izneseno naknadno), tužitelj ne može od tuženika potraživati cjelokupni iznos računa.

Prednje iz razloga što tužitelj svoju tražbinu temelji na izdanim računima a koji računi su izdani na dvije osobe, od kojih je samo jedna obuhvaćena tužbom odnosno prvotno prijedlogom za ovrhu. Znači, radi se o djeljivoj obvezi sa više dužnika u smislu čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), što znači da je tužitelj tužbom trebao obuhvatiti oba dužnika a što isti nije učinio. Stoga isti, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, ima pravo samo na polovicu utuženog iznosa.

8.2. U pogledu ostalih prigovora tuženika koji su u stvari usmjereni na nevjerodostojnost računa tužitelja na način da u računima izdanim u razdoblju nakon dospijeća ovdje utuženih računa proizlazi da tuženik ne duguje ovdje utuženi iznos, ovaj sud u konačnici smatra tako istaknuti prigovor neosnovanim. Naime, tužitelj je pojasnio da vodi više vrsta kartica (iste su i dostavljene u spis) odnosno da se tražbina vodi na redovnoj kartici a nakon što ista nije podmirena da se utužuje i nakon toga prestaje voditi na redovnoj kartici te se vodi na utuženoj kartici.

Prednji navod tužitelja potvrđen je sadržajem računa od 02.05.2013. i 17.03.2016. dostavljenih u spis po tuženiku a iz kojih je vidljivo da tužitelj u istima koristi termin "redovna dugovanja" odnosno "redovno knjigovodstvo", a iz čega proizlazi da su predmetni računi evidentno izdani iz podataka u redovnoj kartici i na istima je sadržana obavijest o preplati odnosno dugovanju. S druge strane na računima koje je u spis dostavio tužitelj nije vidljivo eventualno ranije dugovanje odnosno preplata.

Predmet ovog postupka nije utvrđivanje načina vođenja poslovnih knjiga tužitelja već utvrđenje da li je tuženik u obvezi podmiriti tražbinu koja je evidentirana u poslovnim knjigama tužitelja i na koju okolnost je isti izdao račune.

8.3. Tužitelj je svojom odlukom propisao mogućnost naplaćivanja isporuke vode i u mjesečnim akontacijama koje se utvrđuju na temelju evidencije o prethodnoj sezonskoj potrošnji i cijeni utvrđenoj za tekuće obračunsko razdoblje (radilo bi se o procijenjenom stanju iz dva priložena računa), kao i obvezu da se na kraju tromjesečnog odnosno jednogodišnjeg obračunskog razdoblja utvrđuje količina pružene usluge i iznos naknade za tu uslugu na temelju stvarne potrošnje.

Također, ni citirana odredba ZZP/07 ne zabranjuje da se javna usluga koju pruža tužitelj obračuna akontacijski odnosno prema procjeni a kada priroda javne usluge to dopušta, da se obračunava prema potrošnji.

Prema tome, tužitelj je ovlašten ispostavljati račune prema procijenjenoj potrošnji.

Tuženik, osim što je prigovorio sadržajno kako je to prethodno izneseno, nije predložio niti priložio druge dokaze na okolnost iznesenog prigovora, primjerice da je osporio račune koji su predmet ovog postupka. Također, isti nije osporio da je korisnik javne usluge koju pruža tužitelj. Nije osporena ni visina tražbine.

8.4. Prethodno navedenim proizlazi da je između stranaka nastao obvezni odnos pri čemu je tužitelj isporučivao tuženiku uslugu opskrbe vodom a tuženik je istu uslugu koristio te je kao korisnik dužan podmiriti cijenu takve usluge. Pružanjem opisanih komunalnih usluga (isporuka vode) od strane tužitelja kao isporučitelja usluge između njega i tuženika nastao je i obvezno-pravni odnos na koji se primjenjuju odredbe ZOO-a. Tuženik nije dokazao da mu tužitelj nije pružio komunalne usluge niti da su usluge djelomično ili u cijelosti podmirene, slijedom čega je tuženik, kao dužnik, u obvezi ispuniti obvezu, pri čemu se radi o novčanoj obvezi iz čl. 21. ZOO. Kako je tuženik nepodmirenjem obveze došao u zakašnjenje (čl. 183. ZOO-a), proizlazi da je isti u obvezi platiti kako obvezu tako i zateznu kamatu sukladno dospijeću novčane obveze (čl. 29. ZOO-a) odnosno traženju tužitelja.

Pri tome završno valja navesti da je tuženik u obvezi podmiriti polovicu utužene tražbine odnosno iznos od 92,88 EUR s obzirom da je prihvaćen prigovor istog kako je to pojašnjeno u toč. 8.1.

Slijedom navedenog, toč. I. i II. izreke temelje se na čl. 451. st. 3. ZPP-a, odnosno platni nalog je djelomično održan na snazi a djelomično ukinut.

9. Tužitelj je na ime troškova postupka zatražio ukupan iznos od 981,22 EUR a što uključuje troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku – pristup na ročišta i sastav podnesaka, trošak vještačenja (koji će biti vraćen tužitelju s obzirom da vještačenje nije provedeno) i trošak sudskih pristojbi za presudu u prethodnom i ponovljenom postupku (presuda u ponovljenom postupku ne podliježe plaćanju pristojbe).

Odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP- a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1.

U konkretnom slučaju stranke su u parnici uspjele u jednakim dijelovima, pa sud nalazi opravdanim odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. O zatraženim troškovima delegacije biti će odlučeno zasebnim rješenjem.

Delnice, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.