REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5311/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku M.K., odvjetniku iz Z., [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po DR, službenoj osobi, radi izračuna invalidske mirovine, 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 141-02/23-03/03538726418, URBROJ: 341-99-06/2-23-004921 od 10. listopada 2023. i priznavanje prava na invalidsku mirovinu tužitelju kao dragovoljcu Domovinskog rata s mirovinskim faktorom 1,85.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 141-02/23-03/03538726418, URBROJ: 341-99-06/2-23-004921 od 10. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-141- 02/23-03/03538726418, URBROJ: 341-25-06/2-23-109833 od 28. travnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, uzrokovane ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini (73 %) i bolešću izvan tih okolnosti (27 %) počevši od 13. srpnja 2006., primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine – međunarodni ugovori“ broj 2/06; dalje: Ugovor), u iznosu od 277,54 eura mjesečno nakon primijenjenog umanjenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovarajući izračunu mirovine. Ukazuje da je bio pripadnik HVO-a i da iz priloženih isprava proizlazi kako ispunjava kriterije za status dragovoljca, zbog čega je prilikom određivanja iznosa mirovine trebalo primijeniti mirovinski faktor od 1,85, a ne 1,50. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu pravo na invalidsku mirovinu kao dragovoljcu Domovinskog rata uz primjenu mirovinskog faktora 1,85.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 24. ožujka 2025.
6. Sukladno članku 2. stavku 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 174/04 i 92/05; dalje: ZPHBDR) dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani njezina suvereniteta najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992.
7. Iz prvostupanjskog i osporenog rješenja proizlazi da je tužitelju kao pripadniku HVO-a i u primjeni Ugovora izračunata invalidska mirovina na temelju, između ostalog, mirovinskog faktora 1,50. Tuženik u osporenom rješenju navodi da nema uvjeta za primjenu članka 2. stavka 3. ZHPHBDR-a, jer da je tužitelj u periodu od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. bio pripadnik općinskih kriznih stožera HVO-a, a nakon toga ratnih postrojbi HVO-a. Razdoblje pripadnosti općinskim kriznim stožerima, prema ocjeni tuženika, ne ispunjava kriterije iz članka 2. stavka 2. ZPHBDR-a, odnosno smatra da se taj period ne može podvesti pod oružani otpor agresoru i izravno djelovanje s tim otporom.
8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da nije bilo osnove za primjenu mirovinskog faktora 1,85 koji je propisan za invalidske mirovine dragovoljaca Domovinskog rata koji imaju status HRVI-a (članak 17. stavak 2. ZPHBDR-a). U primjeni Ugovora, činjenice koje su potvrđene od strane bosanskohercegovačkih tijela trebaju ispuniti kriterije predviđene hrvatskim propisima navedenim u članku 2. Ugovora. S tim u vezi, ukazuje se da tužitelj nije priložio uvjerenje nadležnog tijela Bosne i Hercegovine koje bi potvrdilo da ima status dragovoljca kao pripadnik HVO- a, a što je potrebno za daljnje ispitivanje ispunjava li pretpostavke koje se traže za priznanje statusa dragovoljca prema hrvatskom propisu, odnosno ZPHBDR-u. Osim toga, uzimajući u obzir da tužitelj u žalbenim navodima uopće nije konkretizirao, a ni potkrijepio, navode o aktivnostima koje je poduzimao u periodu do 15. siječnja 1992., niti se u prvostupanjskom postupku posebno pozivao na dragovoljački status, sud smatra dostatnim obrazloženje tuženika da se razdoblje pripadnosti općinskim kriznim stožerima HVO-a do 15. siječnja 1992., s obzirom na njihov znatan vremenski odmak od početka stvarnog borbenog djelovanja HVO-a (8. travnja 1992.), ne može izravno povezati s oružanim otporom u smislu članka 2. stavka 2. ZPHBDR-a. Ostali elementi izračuna invalidske mirovine tužitelja nisu posebno osporavani, a sud ih smatra dostatno i pravilno obrazloženim od strane javnopravnih tijela.
9. Nije odlučno pozivanje tužitelja na rješenja područnih ureda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kojima je primijenjen mirovinski faktor 1,85, budući da se ne radi o rješenjima tuženika niti ona obvezuju tuženika kao drugostupanjsko javnopravno tijelo. Osim toga, iz upravnosudske prakse proizlazi da sama pripadnost postrojbama HVO-a nije dostatna za priznavanje statusa dragovoljca u primjeni Ugovora (npr. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 2318/16-2 od 3. studenog 2016. i broj Usž-1747/21-2 od 23. studenog 2021.). Kao što je naprijed navedeno, primjena članka 2. Ugovora podrazumijeva ispitivanje udovoljenja kriterijima predviđenim hrvatskim propisima, odnosno pretpostavkama za status dragovoljca iz članka 2. stavka 3. ZPHBDR-a. Stoga nije dostatno pozivanje na definicije iz bosanskohercegovačkih propisa, odnosno na Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica.
10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 10. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik M.K., [adresa] Z.
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Z.
3. u spis
