Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-15/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, zastupan po OD Tomić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 11. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, da tužitelju NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 3.266,20 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 10. travnja 2025., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, da tužitelju NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.513,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 10. travnja 2025., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4. siječnja 2019. oko 7,30 sati na južnom kolniku Autoceste A3 kojom gospodari tuženik i to dionicom prometnog čvora Lučko

– prometni čvor Buzin došlo do prometne nezgode pri čemu je na vozilo tužitelja naletjela divlja životinja, srna, uslijed čega je na njegovom vozilu nastala materijalna šteta u iznosu od 24.609,18 kn (bez PDV). navodi da odgovornost tuženika za nastalu štetu se temelji na čl. 50 Zakona o javnim cestama (NN 110/19) kojim je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač se odgovara po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Navodi da se obratio dopisom tuženiku koji je međutim otklonio svoju odgovornost. Predlaže da sud udovolji tužbenom zahtjevu i naloži tuženiku da tužitelju naknadi štete u iznosu od 24. 609,18 kn sa zz kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

1.1. Podneskom od 10. 2. 2025. (str. 185 spisa) tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u eurima na iznos od 3.266,20 EUR sa zz kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva, osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće koja se dogodila 4. siječnja 2019. na Autocesti A3, a 21 +750 km, naletom osobnog vozila tužitelja na divljač – srnu., navodi da iz tužbe nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust radi kojeg bi došlo do prometne nesreće, a sama činjenica da se divlja životinja nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke, navodi da je tuženik u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama (NN 110/19) Pravilniku o održavanju cesta (NN 90/14) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14). Navodi da iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, koju je tuženik dužan voditi, proizlazi da je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni nikakvi nedostaci kako na kolniku tako ni na zaštitnoj ogradi, a niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste, da je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima, u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom i uredno je održavana, a tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste, niti je utvrđeno da je do prometne nezgode došlo kršenjem propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice, a što proizlazi iz Zapisnika o prometnoj nesreći PPP Zagreb, te da prekršajni postupak protiv tuženika nije pokrenut. Navodi da nesporno proizlazi da je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog prometa autocestom i u skladu s propisima i pravilima struke a kojima je definirana radnja koje su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja ceste odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju mjere radi sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa kao i učestalost ophodarske službe, kod čega djelatnost održavanja kolnika autoceste nije moguće urediti na način da na svakom metru stoji po jedan radnik i da odmah po nastanku opasnosti ukloni izvor opasnosti. Navodi da su ophodnje i popravci na autocesti organizirani svakodnevno od 0,00 do 24,00 sati na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke i na takav način je bila organizirana ophodnja i kritičnog dana te iz Putnog radnog lista i Dnevnika rada za 3/4. 1. 2019. proizlazi da je ophodarska služba vozilom prošla predmetnim dijelom dionice posljednji puta oko 5,10 sati, dakle 2 sata prije naleta vozila na divljač. Navodi da nalet na divljač na spornoj dionici autoceste se ne može pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. navodi da tuženik odgovara po načelu krivnje, da tuženik nije od Lovačkog društva koje upravlja lovištem ni od nadležne policije uprave dobio zahtjev za postavljanjem znaka "divljač na cesti". U predmetnom slučaju autocesta je bila opremljena odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom, a istrčavanje divlje životinje na kolnik po kojem se kretalo vozilo tužitelja je nenadani događaj koji tuženik u danim okolnostima nije mogao spriječiti, te je šteta nastala bez njegove krivnje. Navodi da bi za štetu nastalu tužitelju zbog iznenadnog naleta divlje životinje, po načelu objektivne odgovornosti odgovaralo Lovačko društvo koje gospodari lovištem, a to je LD Fazan- Brezovica.

Nadalje ističe prigovor doprinosa vozača šteti jer je bio obvezan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom na cesti, odnosno prigovor isključive odgovornosti vozača po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari – vozila u pokretu. Navodi da se mjesto nesreće nalazi u blizini čvora Buzin gdje je fiksnim znakom kao i prije svih čvorova brzina ograničena na 100 km/h, a što je vidljivo i iz zapisnika o prometnoj nesreći. Navodi da iz Dnevnika rada referenta za praćenje prometa proizlazi kako je u 6,59h zaprimljena dojava ŽC 112 Zagreb o srni unutar autoceste na dionici od čvora Buzin do čvora Lučko nakon čega je odmah uključena signalizacija životinje na cesti" i brzina ograničena na 80 km/H s upozorenjem "oprez divljač", obaviještena je i policija i HAK, a ophodar je upućen na lice mjesta, da je u 7,17 h ophodara našao pregaženu srnu ali vozila ni vozača na mjestu događaja nije bilo, a u 7,37 h PP Lučko javlja da se vozač vozila koje je naletjelo na srnu na 21+750 km u smjeru Lipovca vratio na mjesto događaja i traži očevid, ali ophodar u 7,56 h na 21+750 km u smjeru Lipovca gdje se nalazi srna vozila nije bilo. Navodi da je u vrijeme štetnog događaja tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva HOK osiguranje d.o.o. Zagreb. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka MH, JH, saslušanjem tužitelja, provedeno je vještačenje po vještaku za cestovni promet, strojarstvo i procjenu motornih vozila IH, te izvršen uvid u njegov u nalaz i mišljenje od 11. 11. 2024. na str. 170 do 177 spisa, te je vještak i usmeno saslušan.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom vozilu BMW 120, reg ozn. [registarska oznaka], koja šteta je nastala u štetnom događaju od 4. siječnja 2019., u ranijim jutarnjim satima, na autocesti- južni kolnik autoceste A3, dionica prometni čvor Lučko-prometni Čvor Buzin, na 21 km +700 m, uslijed naleta vozila na divljač-srnu, koja je na mjestu događaja uginula, time da je tužitelj ujedno i bio vozač i vozila.

6. Prema odredbi čl.50.st.1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, u daljnjem tekstu: ZC),koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok je daljnjom odredbom st.2.istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovora za štetu iz stavka 1.ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

6.1. U odnosu na primjenu navedenog Zakona o cestama, Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci U-I/6264/2014 od 4.ožujka 2015. je mišljenja da Zakon o cestama uređuje pravno područje javnih cesta pa tako i pravno uređenje odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

6.2. Prema odredbi čl.16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, dok je daljnjom odredbom čl.17.st.1., alineja 2, propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način, između ostalog, da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

6.3. Podzakonskim propisom, u odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05; 64/05 i 155/05, 14/11, 25/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda. Prema čl. 93. toč. 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde su namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a prema čl. 94. toč. a) zaštitne žičane ograde postavljaju se uz autocestu.

7. U postupku nije sporno da je vozilo tužitelja naletjelo na autocesti na divljač, srnu, koja je na mjestu događaja uginula i da je došlo do oštećenja vozila tužitelja, nije sporno da je na lice mjesta izašla policija te je sačinjena službena bilješka i fotoelaborat, dok zapisnik o očevidu ni skicu mjesta događaja policija nije izradila, te da je tužitelj sačinio izvid štete kod Wiener osiguranja d.d. (str. 8 spis).

. 8. Sporna je odgovornost, odnosno krivnja tuženika za štetu obzirom na tvrdnju

tuženika:

- da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste od strane tuženika jer je na mjestu štetnog događaja zaštitna ograda u cijeloj dionici izgrađena u skladu sa projektom, jer je dionica autoceste pregledavana od strane ophodarske službe osiguranika tuženika, kao i zaštitna ograda na dan štetnog događaja i neposredno prije naleta na srnu te nisu uočena oštećenja ograde,

-zatim tuženik ističe prigovor doprinosa i isključive odgovornosti tužitelja šteti i štetnom događaju jer da tužitelj nije brzinu kretanja prilagodio osobinama i stanju na cesti, da je mjesto nesreće u blizina čvora Buzin gdje je fiksnim znakom kao i prije svih čvorova brzina ograničena na 100 km/h, te da je osim toga u 6,59 sati kada je zaprimljena dojava o srni na autocesti dionici od čvora Buzin do čvora Lučkog, uključena signalizacija životinje na cesti i brzina ograničenja 80 km/h,

- te je sporna i visina štete.

9. S druge strane tužitelj u svom iskazu (str. 157 spisa) tvrdi da je vozio brzinom između 90 do 100 km/h, jer je bila zima, te da nije vidio upaljenu signalizaciju "životinja na cesti i ograničenje brzine od 80 km/h" jer se signalizacija nalazi i pali dalje od mjesta nesreće tj. poslije 22 km, a nesreća i nalet je bio na 21 i nešto km, a da to zna jer inače stalno ide tom autocestom.

10. U postupku su kao svjedoci saslušani HH i ČH, zaposlenici tuženika, ophodari, te je saslušan tužitelj.

10.1. Iz iskaza svjedoka MH proizlazi:

-da je ophodar kod tuženika, da se samog štetnog događaja od 4. 1. 2019. ,kada je došlo do naleta vozila na divljač kod prometnog čvora Buzin, ne sjeća,

-kada je svjedoku dat na uvid Dnevnik rada na str. 52 spisa isti je iskazao da se iz tog dnevnika rada vidi da je on tog dana bio u smjeni od 19,00 do 7,00 sati te da se također vide obilasci ophodarske službe, pa je svjedok pokazao da se to vidi kod rubrike "kretanje ophodara, vozila …" , da su njegovi obilasci ovi prvi navedeni s vozilom [registarska oznaka] i tu se vidi da da je bio u obilasku i kod prometnog čvora Buzin,

-da postoji zaštitna ograda kod čvora Buzin na glavnom pravcu ali na samom prometnom čvoru ne jer je stara Gorička cesta i krakovi i sve je tu otvoreno, a inače tamo gdje zaštitne ograde ima na glavnom pravcu, ta žičana ograda je visoka negdje 1,50 do 1,60 m,

-da se inače zaštitna ograda pregledava prilikom ophodnje, zatim kod prometnih nesreća, kod skupljanja smeća, košnje i kod redovnog pregleda, a pregledava se tako da se ide do žičane ograde,

-da visina žičane ograde ne sprečava srnu da preskoči ogradu

-na pitanje punomoćnika tuženika koliko se puta ta dionica u 24 sata pregledava i obilazi svjedok je iskazao da se u njegovoj smjeni koja je 12 sati pregledava minimalno dva puta u razmaku ne većem od 8 sati, a zimi i češće zbog smrzavice i sl., ali i kada nije zima isto se dosta često obilazi, da se sve to evidentira u dnevniku rada i radnom listu odnosno evidentira kada se krene iz baze, pravac obilaska i kada se u bazu vraća,

-da je tog dana ophodnja uredno izvršena i nije uočeno oštećenje žičane ograde.

10.2. Svjedok ČH, također ophodar kod tuženika je iskazao:

-da se štetnog događaja ne sjeća,

-kada je svjedoku dat na uvid ophodarski dnevnik na str. 51 spisa , zatim Dnevnik rada na str. 53 spisa, i putni radni list i Dnevnik rada na str. 61 spisa, svjedok je iskazao da se iz svega toga vidi da je njegova smjena bila od 7,00 do 19,00, ali samog događaja ja se ne sjeća,

-da je inače procedura u ovakvim situacijama kada dođe do naleta na životinju ako je on u smjeni takva da dođe na mjesto događaja, vidi što je bilo, zove osobu zaduženu za zbrinjavanje životinje, zove se policija, onda svjedok radi zapisnik, a što se tiče pitanja da li se tada pregledava žičana ograda svjedok je iskazao da bi ogradu trebala pregledati policija, a oni (ophodari) su je dužni konstantno pregledavati.

-na pitanje da li kod prometnog čvora Buzin ima žičane ograde svjedok je iskazao da je svuda duž autoceste žičana ograda i ta ograda je visoka 1,30 m,

-u odnosu na pitanje koliko često se pregledava žičana ograda, da li na dnevnoj bazi, svjedok je iskazao da se ne pregledava na dnevnoj bazi već prema potrebi u pravilu jednom ili dva puta mjesečno ili po dojavi da su uočene životinje i sl.,

-da se inče dionica u 24 sata obilazi po zakonu minimalno tri puta ali oni je obilaze i češće svakih 8 sati odnosno u smjeni koja je 12 sati se obiđe barem dva puta, a obilaske evidentiraju u dnevnike rada,

-što se tiče evidentiranja konkretnog dana svjedok je iskazao da je njegova smjena krenula od 7,00 sati ujutro i on tada još nije krenuo sa ophodnjom, a smjena prije je li je uredno izvršila ophodnju to ne zna,

-na da li je prilikom očevida tada uočio kakva oštećenja žičane ograde svjedok je iskazao da ne zna, ali ako su uočena neka oštećenja to bi trebalo pisati u zapisnik, i to oni u svoj zapisnik, a policija u svoj, da on sama nema na uvidu taj svoj zapisnik pa ne zna što je konstatirano.

-kada se svjedoku dat na uvid zapisnik o prometnoj nesreći na str. 58 svjedok je iskazao da je to zapisnik u kompjuterskom obliku, a da oni, pa tako i on, zapisnik piše rukom, i da sada kada gleda taj zapisnik koji mu je dat na uvid vidi da u zapisniku – na str. 60 spisa stoji napomena da pregledom zaštitne žičane ograde nije uočen nedostatak.

-kada pregledavaju žičanu ogradu pregledavaju je u krugu sto do dvjesto metara.

-na pitanje da li je tog dana kada je bila dojava za srnu na autocesti upaljena signalizacija svjedok je iskazao da to centrala u Ivanjarijeci pali kad dobije dojavu, a da li je u konkretnom slučaju i kada ta prometna signalizacija paljena svjedok to ne zna,

-kod mjesta nezgode nama nema prometnog znaka "divljač na cesti".

10.3. Tužitelj je u iskazu naveo:

-da je tog dana, kao i svakog dana išao na posao i to od pravca Lučkog pa obilaznicom u pravcu Buzina,

-što se tiče samog štetnog događaja i naleta na srnu ne može reći na s koje strane mu je srna izašla na autocestu samo zna da ju je uočio kada je bila na autocesti oko sredine autoceste i obzirom je bio promet dosta gust, kada ju je uočio nije mogao ni lijevo ni desno se maknuti s vozilom i udario sam ju s prednjom stranom vozila.

-kada je udario u srnu nije se zaustavio obzirom nije mogao s vozilom skrenuti desno u zaustavni trak, auto se mogao unatoč oštećenjima kretati i sišao je na Buzinu i došao sam do policije u Lučkom i rekao što je bilo i oni su mu rekli da se vratim na mjesto nesreće što je i učinio i onda je došla i policija i ophodari Hrvatskih autocesta i napravljen je zapisnik.

-što se tiče brzine kojom se kretao kada je naletio na srnu to je bilo maksimalno 90-

100 km/h obzirom je bila zima,

-na pitanje dok je vozio autocestom je li vidio upaljenu signalizaciju "životinja na cesti" i ograničenje 80 km/h tužitelj je iskazao da nije vidio tu signalizaciju, a osim toga ta signalizacija se nalazi i pali dalje od mjesta nesreće i to poslije 22 km, a nesreća je bila na 21 i nešto km, a to inače zna jer stalno ide tom autocestom.

-auto je nakon nesreće bio razbijen i poslije nesreće ga je takvog razbijenog, dakle nije ga popravljao, a u spisu je samo predračun koji nije plaćen, ne sjeća se za koji iznos je vozilo prodao, a inače obzirom na veća oštećenja na vozilu nije ga htio popravljati već sam ga prodao i htio je od kupoprodajne cijene i naknade štete koja bi mu bila isplaćena kupiti drugo vozilo.

11. Nema spora da je uz autocestu odnosno dionicu autoceste gdje došlo do nezgode bila postavljena zaštitna žičana ograda, te tuženik koji odgovara po principu krivnje smatra da nema njegove krivnje za štetni događaj i štetu jer da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste od strane tuženika, jer je na mjestu štetnog događaja zaštitna ograda u cijeloj dionici izgrađena u skladu sa projektom, jer je dionica autoceste pregledavana od strane ophodarske službe tuženika, kao i zaštitna ograda na dan štetnog događaja i neposredno prije naleta na srnu te nisu uočena oštećenja ograde.

12. Prije svega sama činjenica postojanja zaštitne žičane ograda ne znači automatski i isključenje i oslobođenje od odgovornosti tuženika, a bez ispunjenja drugih uvjeta u pravcu poduzimanja potrebnih mjera za sprječavanja ulaska životinja na autocestu, a što osim postavljanja žičane ograde podrazumijeva i redovito održavanje ograde, obilaženje autoceste i ograde, provjeravanja eventualnih oštećenja na ogradi.

13. Tuženik koji je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, kao dokaz da na strani tuženika nije bilo propusta u održavanju autoceste je u spis dostavio Ophodarski dnevnik, Dnevnik rada i Putni radni list Hrvatskih autocesta d.o.o. ( te je predložio saslušanje svojih djelatnika ophodara koji su saslušani u postupku -iskazi pod toč. 10.1. i 10.2. obrazloženja).

14. U ovoj dokumentaciji je evidentiran predmetni štetni događaj i intervencija ophodarske službe u svezi naleta vozila na divljač, te se iz ove dokumentacije može iščitati da je ophodarska služba vršila obilazak autoceste tj. predmetne dionice autoceste, pa je tako u Dnevniku rada na str. 52 spisa, u smjeni svjedoka MH (od 19,00 do 7,00 sati) pod rubrikom "Kretanje ophodara, vozila, strojeva i obavljanje poslova" vidljiva relacija kretanja ophodara, vrijeme polaska, trajanje ophodnje, međutim u opisu poslova tj. rada se nigdje ne navodi da je ophodnja obilazila i pregledavala žičanu ogradu, već se opis rada odnosi na poslove posipavanja autoceste i dr., dakle proizlazi da je ophodnja obilazila dionicu autoceste, obavljala radove vezano uz održavanje dionice autoceste, ali se ne može zaključiti da je vršen pregled žičane ograde, a identično je tako i kada se radi o dnevniku rada na str. 53 spisa u smjeni svjedoka i ophodara ČH (od 7,00 do 19,00 sati), gdje se u opisu poslova navodi čišćenje kolnika, dežurstvo vozača, zamjena prometnog znaka i dr. ali ne i da bi se kod redovne ophodnje dionice autoceste obilazila i pregledavala žičana ograda.

14.1. Također je svjedok ČH iskazao da se žičana ograda ne pregledava na dnevnoj bazi već prema potrebi u pravilu jednom ili dva puta mjesečno ili po dojavi da su uočene životinje.

15. Znači, po utvrđenju ovoga suda, nema spora da se dionica same autoceste od strane djelatnika tj. ophodara redovito obilazi, ali ne proizlazi da se svakodnevno obilazi i pregledava žičana ograda, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je zaštitna ograda na dan štetnog događaja i neposredno prije naleta na srnu bila pregledana i da nisu uočena oštećenja.

15.1. Istina da u Zapisniku o prometnoj nesreći tuženika (str. 50 do 60 spisa- kompjuterski ispis zapisnika) stoji i proizlazi da nakon naleta vozila na srnu "pregledom zaštitne žičane ograde nije uočen nedostatak", a što je potvrdio i svjedok, ophodar ČH (koji je tada bio u ophodnji i na mjestu događaja i ručno radio zapisnik), međutim svjedok je također iskazao da, kada se u takvim situacijama vrši pregled, žičana ograda se pregledava u krugu od sto do dvjesto metara, a također i svjedok, ophodar, MH je iskazao da žičana ograda koja je po ovom svjedoku visine 1,50 do 1,60 metara, (a po svjedoku ČH 1,30 m) ne sprečava srnu da ogradu preskoči.

16. Dakle, kraj nesporne činjenice da je divljač bila na autocesti unatoč postavljenoj zaštitnoj žičanoj ogradi, i imajući u vidu netom sve naprijed navedeno i obrazloženo –da se zaštitna žičana ograda ne obilazi i ne pregledava svakodnevno, da se u situacijama kada dođe do naleta na divljač na autocesti (dakle nakon nesreća) zaštitna ograda po ophodarima pregledava samo u krugu od sto do dvjesto metara – ovaj sud nalazi da se ne može isključiti mogućnost da je žičana ograda negdje bila oštećena odnosno da je oštećenje postojalo izvan ovog kruga pregleda od sto do dvjesto metara, kod čega valja reći da sama žičana ograda kada se radi o ovoj vrsti divljači-srni nikako nije stopostotna na zaštita jer visina žičane ograde postavljena po tuženiku ne sprječava divljač ove vrste da ju preskoči.

16.1. U opisanoj situaciji ovaj sud nalazi da tuženik, na kojem je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje, nije dokazao da je u konkretnom slučaju zaštitna ograda bila neoštećena jer toga dana (prije štetnog događaja) pregled žičane ograde od strane djelatnika tuženika na spornoj dionici nije vršen, a nakon nesreće je pregled izvršen samo u krugu od oko sto do dvjesto metara, što sve upućuje na zaključak da je ili na nekom drugom mjestu izvan ovog pregledanog kruga žičana ograda bila oštećena pa je tako divljač ušla i našla se na autocesti ili je divljač tj. srna preskočila zaštitnu ogradu, a slijedom čega se pak nameće zaključak da tuženik nije poduzeo potrebne mjere sprječavanja ulaska divljači-srne na autocestu tj. nije poduzeo potrebne radnje u održavanju autoceste tako da se ista može koristiti na sigurni način u smislu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa jer se inače divljač ne bi zatekla na kolniku predmetne dionice autoceste unutar zaštitne ograde.

17. U postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, strojarstvo i procjenu motornih vozila IH, koji je nalaz i mišljenje dao na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu, a čiji zadatak je bio utvrditi dinamiku nastanaka nesreće, ograničenje brzine kretanja na mjestu nesreće, smjer kretanja i brzina kretanja vozila tužitelja (da li se vozač kretao vozilom u okviru dopuštene brzine), da li je vozač brzinu i način vožnje prilagodio uvjetima na cesti, da li i pod kojim okolnostima je vozač mogao izbjeći nalet na divljač, te kojom brzinom je morao voziti da bi izbjegao nalet na divljač, da li je tužitelj obzirom na mjesto nesreće i naleta na divljač – južni kolnik autoceste A3, 21 km +700 m, mogao vidjeti upaljenu signalizaciju tuženika "životinja na cesti i ograničenje brzine 80 km/h), odnosno gdje se uključuje ta signalizacija, da li prije mjesta nesreće ili nakon mjesta nesreće, utvrditi oštećenja na vozilu tužitelja i visinu štete na vozilu.

18. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka 11. 11. 2024. (str. 170 do 177 spisa) proizlazi:

-da se vozilo kretalo u pravcu istoka brzinom od oko 90 do 100 km/h, a s lijeve strane na kolnik je izletjela srna i došlo je do naleta, nakon naleta srna je odbačena desno od vozila,

-pri naletu je došlo do kontakta između tijela divljači i prednjeg desnog dijela vozila, nakon naleta srna je uginula, a zbrinuli su je djelatnici tuženika,

-mjesto naleta se nalazilo na južnom kolniku autoceste A3 namijenjenom za kretanje u pravcu istoka, odnosno u pravcu Lipovca, do naleta je došlo na 21 km+750 m, a u odnosu na širinu kolnika na desnoj prometnoj traci,

-uzrok nezgode je istrčavanje srne ispred vozila i nalet vozila na nju, kod čega je potrebno napomenuti da je nalet na divljač unutar autoceste za vozača iznenadna i neočekivana pojava,

-do naleta je došlo u fazi reakcije vozača kočenjem i kada još nije moglo doći do aktivacije kočionog sustava, te vozač vozila nije imao mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem i nalet na srnu je bio neizbježan,

-dakle, u konkretnim okolnostima vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem,

-vozač bi intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo do linije naleta i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 50 km/h, odnosno za sve veće brzine kretanja vozila nalet je bio neizbježan,

-kretanje vozila brzinom od 50 km/H nije prilagođeno ni prihvatljivo za kretanje po autocesti i kretanje vozila tom brzinom po autocesti se ne može ni očekivati,

-na mjestu nezgode po Zapisniku HAC-a brzina je bila ograničena na 100 km/h i kretanje vozila brzinom od 90 do 100 km/h bilo je kretanje u okviru dopuštene brzine,

-po iskazu vozača signalizacija "životinja na cesti" i ograničenje brzine na 80 km/h" se nalazila na 22 km, a tada se ona nalazila 250 m iza mjesta naleta i nije se odnosila na mjesto naleta, a što potvrđuje i podatak u zapisniku HAC-a da na mjestu nezgode vrijedi ograničenje brzine na 100 km/h,

-za popravak oštećenja na vozilu o ovlaštenom BMW servisu u skladu s Izvidom štete je bio potreban ukupan trošak s uključenim PDV-om od 30.761,48 kn odnosno 4.082,75 EUR, a bez PDV iznos od 24.609,18 kn odnosno 3.266,20 EUR.

19. Tuženik je u podnesku od 9.12.2024. (str. 181 do 184 spisa) iznio prigovore na nalaz vještaka, te se vještak usmeno na raspravi očitovao na te prigovore.

20. U usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak navodi:

-da je nalaz i mišljenje izradio na temelju dostupne dokumentacije i kod svog nalaza ostaje u cijelosti,

-vezano za utvrđenu za brzinu kretanja vozila ističe da ona nije određena samo po izjavi vozača (tužitelja), već je uzeo u obzir opseg i intenzitet oštećenja vozila, i na temelju toga je utvrdio da se iskazana brzina može prihvatiti kao objektivno iskazana, a prema opsegu i intenzitetu oštećenja proizlazi da se vozilo nije moglo kretati većom brzinom od iskazane, jer naime u slučaju kretanja većom brzinom na vozilu bi morala nastati veća oštećenja i veće deformacije branika i prednjeg desnog blatobrana,

-prema nastalim oštećenjima i njihovom položaju nije moguće utvrditi da bi se radilo o prethodnim oštećenjima, a na tvrdnju tuženika da je trebao to istraživati kod osiguravajućeg društva da li je bilo prethodnih oštećenja vještak navodi da mu to nije bio zadatak vještačenja,

-vezano za podatke o signalizaciji na mjestu nezgode da je u nalazu i mišljenju na str. 4., naveo da je po iskazu vozača signalizacija životinja na cesti i ograničenje brzine na 80 km/h se nalazilo na 22 km, pa ako se signalizacija nalazila na 22 km tada se ona nalazila 250 m iza mjesta naleta i nije se odnosila se na mjesto naleta, a da navedeno potvrđuje i podatak u zapisniku HAC-a da n mjestu nezgode vrijedi ograničenje brzine na 100 km/h.

-kada se radi o visini štete da mu je osnov za procjenu visine štete bio sam izvid štete. U predmetnom slučaju vozilo nije bilo dostupno za pregled, a Izvid štete je izradila stručna osoba procjenitelj osiguravajućeg društva, dakle, na temelju Izvida štete može se kalkulirati i trošak popravka i visina same štete, a u predmetnom slučaju priložena je Ponuda ovlaštenog servisera, a za koju je utvrdio da se može prihvatiti da je u skladu s izvidom štete. S obzirom da je ponudu izradio ovlašteni servis, a čiji su djelatnici stručno educirani od samog proizvođača vozila nema razloga da ta ponuda ne predstavlja stvarni trošak popravka vozila odnosno visinu štete.

-na pitanje punomoćnice tuženika i je li provjeravao da li je bilo signalizacije "životinja na cesti i brzina ograničenja na 80 km/h" i prije naleta obzirom na to da je prema Dnevniku rada ista bila uključena na cijeloj dionici čvora Buzin do čvora Lučko, sudski vještak je odgovorio da navedeno nije mogao provjeravati nego je u nalazu i mišljenju naveo dostupne podatke odnosno izjavu vozača i navod u zapisniku HAC- a. To znači da ne isključuje da je na cijeloj dionici mogla biti postavljena signalizacija ograničenje 80 km/h, a što ne može ni potvrditi.

21. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a imajući u vidu da se radi o ovlaštenoj i stručnoj osobi za vještačenje, da je vještak usmeno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore tuženika pa tako i osnovne prigovore tj. prigovor tuženika da je brzinu kretanja vozila tužitelja utvrdio isključivo teljem iskaza tužitelja, obrazlažući da je kod utvrđenja brzine kretanja vozila tužitelja prilikom nesreće uzeo u obzir i opseg i intenzitet oštećenja na vozilu, i da se obzirom na ta oštećenja vozilo nije moglo kretati većom brzinom jer bi oštećenja na vozilu bila veća kao i veće deformacije branika i blatobrana, kao i prigovor vezano za tvrdnju tuženika da je na mjestu nezgode bila upaljena signalizacija "životinja na cesti i ograničenje brzine o na 80 km/h", kod čega vještak obrazlaže da se ta signalizacija, obzirom na mjesto gdje se nalazila i obzirom na mjesto naleta na divljač, nije odnosila na mjesto naleta, a što potvrđuje i zapisnik tuženika da je na mjestu nezgode vrijedilo ograničenje brzine od 100 km/h. Također je sud prihvatio i nalaz vještak u pogledu oštećenja vozila tužitelja i procjenu visine štete na vozilu, kod čega valja reći da je vještak imao na uvidu kako fotoelaborat tj. fotografije policije (na CD mediju dostavljene u spis), tako i Izvid štete sačinjen po osiguravajućem društvu.

22. Dakle, sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka.

23. U konkretnom slučaju nesporno je da neprilagođena brzina stanju i uvjetima na cesti nije uzrok štete, jer je tužitelj nezgodu mogao izbjeći samo da je vozio brzinom manjom od 50 km/h, a što nije prihvatljiva ni prilagođena brzina kretanja vozila autocestom, niti je na mjestu nezgode bilo to ograničenje brzine od 50 km/h.

24. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci, te je tužitelju dosuđen iznos naknade štete na vozilu u iznosu od 3.266,20 EUR sa zz kamatama od dana presuđenja kako je tužitelj to i tražio.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19).

25.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) i troška sudskih pristojbi.

25.2. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

- sastava tužbe od 200,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 21.2.2024. u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1)

-zastupanja na ročištu 11.6.2024. u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1)

-sastava podneska od 10.2.2025. u iznosu 200,00 EUR (očitovanje na nalaz vještaka) -Tbr. 8. t.1,

-zastupanja na ročištu 11.2.2025. u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1) što je sveukupni 1.000,00 EUR što uvećano za iznos od 250,00 EUR na ime PDV-a čini ukupno 1.250,00 EUR, čemu treba pridodati traženi trošak sudske pristojbe na tužbu od 69,02 EUR i na presudu od 69,02 EUR, što je ukupno 1.388,04 EUR, čemu treba pridodati trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR (u koji je uključen PDV), pa je ukupni trošak 1.513,04 EUR.

U Karlovcu 10. travnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu

2. OD Tomić & partneri d.o.o. Zagreb

U Karlovcu 10. travnja 2025.

Marija Mesić