REPUBLIKA HRVATSKA
P-1941/2024
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stalna služba u Drnišu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po ZOU Baica, Šibenik, Fra Jerolima Milete 10, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ive Baica Skert, odvjetnice u ZOU Baica, Šibenik i zamjenice punomoćnika tuženika ŽH, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, dana 10. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.348,80 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:
na iznos 0,90 € od dana 1.12.2007.,
na iznos 1,10 € od dana 1.1.2008.,
na iznos 4,57 € od dana 1.2.2008.,
na iznos 14,56 € od dana 1.3.2008.,
na iznos 14,45 € od dana 10.4.2008.,
na iznos 11,21 € od dana 10.5.2008.,
na iznos 11,18 € od dana 10.6.2008.,
na iznos 9,48 € od dana 10.7.2008.,
na iznos 8,17 € od dana 10.8.2008.,
na iznos 9,11 € od dana 10.9.2008.,
na iznos 16,05 € od dana 10.10.2008.,
na iznos 352,10 € od dana 10.11.2008.,
na iznos 13,24 € od dana 10.12.2008.,
na iznos 26,49 € od dana 10.1.2009.,
na iznos 28,47 € od dana 10.2.2009.,
na iznos 34,96 € od dana 10.3.2009.,
na iznos 25,52 € od dana 10.4.2009.,
na iznos 25,36 € od dana 10.5.2009.,
na iznos 23,68 € od dana 10.6.2009.,
na iznos 24,64 € od dana 10.7.2009.,
na iznos 22,16 € od dana 10.8.2009.,
na iznos 23,24 € od dana 10.9.2009.,
na iznos 20,58 € od dana 10.10.2009.,
na iznos 22,19 € od dana 10.11.2009.,
na iznos 22,49 € od dana 10.12.2009.,
na iznos 27,46 € od dana 10.1.2010.,
na iznos 30,77 € od dana 10.2.2010.,
na iznos 29,51 € od dana 10.3.2010.,
na iznos 34,46 € od dana 10.4.2010.,
na iznos 36,85 € od dana 10.5.2010.,
na iznos 44,06 € od dana 10.6.2010.,
na iznos 48,32 € od dana 10.7.2010.,
na iznos 41,74 € od dana 10.8.2010.,
na iznos 60,92 € od dana 10.9.2010.,
na iznos 52,60 € od dana 10.10.2010.,
na iznos 53,94 € od dana 10.11.2010.,
na iznos 61,64 € od dana 10.12.2010.,
na iznos 72,31 € od dana 10.1.2011.,
na iznos 59,04 € od dana 10.2.2011.,
na iznos 63,00 € od dana 10.3.2011.,
na iznos 57,94 € od dana 10.4.2011.,
na iznos 68,96 € od dana 10.5.2011.,
na iznos 79,21 € od dana 10.6.2011.,
na iznos 81,91 € od dana 10.7.2011.,
na iznos 126,09 € od dana 10.8.2011.,
na iznos 84,05 € od dana 10.9.2011.,
na iznos 78,92 € od dana 10.10.2011.,
na iznos 79,26 € od dana 10.11.2011.,
na iznos 79,27 € od dana 10.12.2011.,
na iznos 85,00 € od dana 10.1.2012.,
na iznos 88,35 € od dana 10.2.2012.,
na iznos 88,78 € od dana 10.3.2012.,
na iznos 86,51 € od dana 10.4.2012.,
na iznos 87,66 € od dana 10.5.2012.,
na iznos 90,14 € od dana 10.6.2012.,
na iznos 87,26 € od dana 10.7.2012.,
na iznos 87,50 € od dana 10.8.2012.,
na iznos 82,55 € od dana 10.9.2012.,
na iznos 84,18 € od dana 10.10.2012.,
na iznos 87,72 € od dana 10.11.2012.,
na iznos 86,63 € od dana 10.12.2012.,
na iznos 88,39 € od dana 10.1.2013.,
pa do isplate.
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.942,76 EUR, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prikazao ovom sudu tužbu dana 26. travnja 2021. godine, u kojoj navodi kako je sa tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208598242/07, kojim ugovorom se tuženik, kao kreditor, obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 32.254,00 CHF, preračunato u kune po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, te kako su stranke dana 17. listopada 2008. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu broj: 001/08 kojim se skratilo vrijeme otplate kredita, a kako je kod sklapanja dodatka ugovora tužitelj isplatio iznos od 60.000,00 kuna, kako bi se smanjilo ukupno dugovanje po tom kreditu, a ujedno je platio i tzv. Izlaznu naknadu koja je iznosila 2% od tog iznosa, odnosno 1.200,00 kuna i da je kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen dana 10. prosinca 2012. godine, dakle prije tzv. konverzije. Nadalje navodi kako je sklopljenim ugovorom tužitelj snosio tečajni rizik, a da pritom nije bio obaviješten od strane tuženika o rizicima i točnim razumljivim kriterijima, na temelju kojih prosječni potrošač može procijeniti rizik koji je sklapanjem ugovora preuzeo i mogao znati ukupne ekonomske posljedice koje će za njega kao individualnog potrošača nastati, a vezano za obim njegovih obveza, te naročito za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Tužitelj navodi kako je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora i ugovaranja valutne klauzule u CHF propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti i mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a kako se od početka otplate kredita tečaj CHF stalno mijenjao na način da se povećavao, što je za posljedicu imalo povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja, te kako je pravomoćnom Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute CHF, a da u sudskoj praksi postoje i druge pravomoćne sudske odluke koje govore o ništetnim odredbama ugovora o kreditu, te kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 1172/2018 zauzeo pravno shvaćanje da su rezultati kolektivnog spora protiv osam banaka, koji je spor pokrenuo potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, obvezujući za sve sudove prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima radi individualne zaštite, što je propisano i čl.502.c Zakona o parničnom postupku. Tužitelj ističe kako je prilikom prijevremene otplate dijela kredita i prije sklapanja Dodatka ugovora o kreditu dana 17. listopada 2008. godine isplatio tuženiku tzv. izlaznu naknadu koja iznosi 2% tada otplaćenog iznosa kredita, odnosno kako je platio 1.200,00 kuna, a kako ova naknada u suštini predstavlja penaliziranje potrošača u situaciji kada on odjednom želi isplatiti cjelokupni preostali iznos kredita, te kako je ova naknada protivna strogim kogentnim zakonskim normama. Navodi kako je odredbom čl.1024. st.2. Zakona o obaveznim odnosima propisano kako korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali da je prije toga dužan unaprijed obavijestiti banku, dok u st.3. istog članka je propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, dok je st.4. istog članka propisano da banka u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti, što znači da banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. Također navodi da bi tuženiku, kao davatelju kredita, pripalo pravo na naknadu štete jedino kao postoji uzročna veza između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i štete koja nastane davatelju kredita, te kako bi takva šteta mogla nastati jedino iz povrede neke obveze iz ugovora koja se sastoji u prijevremenoj otplati kredita. Za plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita tužitelj navodi kako ista ne predstavlja ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja njegova trajanja (neostvarene kamate), odnosno da predstavlja naknadu izmakle dobiti. Tužitelj je slijedom iznijetog postavio tužbeni zahtjev kojim prema tuženiku potražuje ukupan iznos od 31.010,00 kuna temeljem isplate po promijenjenom anuitetu zbog promjene tečaja CHF, te dodatnih 1.200,00 kuna zbog nezakonito obračunate naknade zbog prijevremene otplate kredita, odnosno ukupno 32.210,00 kuna s pripadajućom kamatom koja teče na svaki dospjeli anuitet, uvećano za parnični trošak.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako su tužitelj i tuženik dana 12. ožujka 2007. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208598242/07 kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 32.254,00 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), a kako tužitelj u tužbi postavlja kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa od 32.210,99 kuna po osnovi navodne ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i naknadu za uvećanu prijevremenu otplatu. Tuženik ističe kako osporava tužbu i postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti i to s više osnova, ističe prigovor zastare potraživanja iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari, budući se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl.230. Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako je odredbom čl.118. ZPP-a propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, te kako je zakonodavac tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a, a kako je predmetna tužba podnesena dana 26. travnja 2021. godine i kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, ima se smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Također navodi kako bi, ako se primijeni dulji zakonski rok zastare (pet godina), za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 26. travnja 2016. godine nastupila zastara. U odnosu na nedopuštenost i nepoštenost primjene valutne klauzule izražene u CHF ističe kako su odluke Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kolektivnom postupku kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA), iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl.22. Zakona o obveznim odnosima, te kako je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl.1. st.2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU broj C-81/19 od 9. srpnja 2020. godine i kako time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, da je tuženik tužitelja, kao i općenito potrošače, upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina, s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja i kako su tužitelju prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.200,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2008. godine pa do isplate s osnove navodne ništetnosti odredbe čl.23. toč.C) Ugovora o kreditu, tuženik navodi kako u cijelosti osporava navode tužitelja, budući je odredba kojom se ugovara naknada za uvećanu prijevremenu otplatu kredita jasna, lako uočljiva i razumljiva, da sukladno odredbi čl.84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a kako je na jednak način određeno i Direktivom Vijeća Europske unije 93/13/EEZ, čiji tekst je inkorporiran spomenutim Zakonom o zaštiti potrošača u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo. Ističe kako je odredbom čl.4. st.2. Direktive propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani i isporučene usluge i robe na drugoj, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene, dok je odredbom čl.5. propisano da u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, čime je propisano tzv. načelo transparentnosti, koje je razvijeno u praksi Suda EU kao načelo temeljem kojega u trenutku ugovaranja određenog pravnog posla potrošaču odredbe ugovora moraju biti razumljive, ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, nego i na način da mu je pruženo dovoljno informacije temeljem kojih može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene odredbe. Tuženik ukazuje na odredbu čl.83. Zakona o zaštiti potrošača, a kojom je propisano da će sud prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, te kako je tuženik pružio tužitelju u cijelosti informaciju o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za uvećanu prijevremenu otplatu kredita, zbog čega je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, da bi zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata u potpunosti bio neosnovan, s obzirom na odredbu čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, te u prilog ovog navodi mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijeto u Odluci poslovni broj Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015. godine, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka.
3. Tužitelj je u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika naveo kako se protivi svim navodima tuženika iznijetih u odgovoru na tužbu.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja, te očitovanja vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, te potraživao za isplatu ukupan iznos od 25.231,55 kuna, uvećano sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uvećano za trošak parničnog postupka.
5. Tuženik je nakon uređenja tužbenog zahtjeva ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, te se protivio nalazu i mišljenju vještaka i navoda iznijetih u očitovanju, te uređenom tužbenom zahtjevu.
6. U ovoj pravnoj stvari sud je donio Presudu poslovni broj P-1000/2021 od 24. studenog 2022. godine, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.231,55 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, iznos od 1.200,00 kuna kao naknadu za nezakonito naplaćenu izlaznu naknadu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 17. listopada 2008. godine, uvećano za troškove parničkog postupka.
7. Po žalbi tuženika Županijski sud u Varaždinu je donio Presudu i rješenje poslovni broj Gž-154/2023 od 22. kolovoza 2024. godine, kojom se djelomično odbija žalba tuženika kao neosnovana, te potvrđuje Presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1000/2021 od 24. studenog 2022. godine u toč.II izreke presude u pogledu naknade za nezakonito naplaćenu izlaznu naknadu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok se u ostalom dijelu djelomično prihvaća žalba tuženika, te ukida presuda u pogledu toč.I i III izreke presude.
8. U nastavku postupka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev s obzirom na Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, na način da je umjesto potraživanja izraženog u kunama postavio tužbeni zahtjev izražen u eurima.
9. Tuženik je u nastavku postupka ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu, prigovora i navoda, te dokaznih prijedloga.
10. Tužbeni zahtjev tužitelja je utemeljen u cijelosti.
11. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208598242/07, kreditna partija: 7103545095 od 12. ožujka 2007. godine (list 8-12 spisa), Potvrde-solemnizacije privatne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika poslovni broj OV-2704/07 od 22. ožujka 2007. godine (list 13 spisa), Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Šibenik Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 17. veljače 2007. godine (list 14 spisa), Dodatka ugovora o kreditu broj računa: 7103545095 od 17. listopada 2008. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika broj OV-12707/08 od 23. listopada 2008. godine (list 15-18 spisa), pregleda Promjena kamatnih stopa po kreditu broj:
7103545095 (list 20 spisa), Prometa po kreditu kreditni broj: 7103545095 (list 21-26 spisa), Efektivne kamatne stope po kreditu kreditni broj: 7103545095 od 10. veljače 2021. godine (list 27-31 spisa), Izvoda iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. godine (list 54-59 spisa), pregleda Prometa po partiji kredita broj: 7103545095 (list 71-76 spisa), Izvoda iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda republike Hrvatske broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. godine (list 77 spisa), Nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić, stalnog sudskog vještaka za financije i ovlaštene računovodstvene forenzičarke (list 92-97 spisa), Očitovanja vještaka Hrvojke Bačić, stalnog sudskog vještaka za financije i ovlaštene računovodstvene forenzičarke od 26. rujna 2022. godine (list 198-199 spisa), te saslušanjem tužitelja.
12. Tužitelj EH je u svom stranačkom iskazu naveo kako se sjeća da je prije osamnaest godina odlučio podignuti stambeni kredit, te kako je otišao u Zagrebačku banku, Poslovnica u Šibeniku, kada mu je u razgovoru službenik banke rekao da je najpovoljniji kredit u CHF, te mu je u razgovoru sa službenikom rečeno koliki je iznos kamate i kolika bi bila rata otplate, a sve ovisno o dužini trajanja otplate kredita. Naveo je kako o drugim odredbama ugovora, kao što su promjenjivost kamate, promjenjivost tečaja, tada nije bio upoznat, te nije niti pročitao ugovor koji je potpisao, a da je nakon nekog vremena kamatna stopa sa 4,9% "skočila" na 7%, a da je također došlo i do povećanja tečaja od 5 na 7 ili nešto više. Na upit suca da li je službenik banke upozorio tužitelja o svim odredbama ugovora o kreditu, tužitelj je odgovorio negativno.
13. Nesporno je među strankama da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 12. ožujka 2007. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208598242/07, kreditna partija: 7103545095, kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 32.254,00 CHF, obračunato u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, da je ugovorena promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje, te da je rok otplate kredita deset godina i da tražbina kreditora po ugovoru dospijeva najkasnije 12. ožujka 2018. godine, a ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika pod brojem OV-2704/07 od dana 22. ožujka 2007. godine, te je i nesporno kako se od početka otplate kredita pa nadalje tečaj CHF stalno mijenjao na način da se povećavao, a što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Također je nesporno da su tužitelj i tuženik dana 17. listopada 2008. godine sklopili Dodatak ugovora o kreditu broj: 001/08 kojim su stranke skratile vrijeme otplate kredita, te kako je tom prigodom tužitelj isplatio iznos od 60.000,00 kuna kako bi se smanjilo ukupno dugovanje po kreditu, te ujedno platio tzv. Izlaznu naknadu od 2% plaćenog iznosa, odnosno 1.200,00 kuna.
14. Sporno je među strankama da li tužitelju pripada zaštita potrošača od korištenja ugovorenih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo o odredbama, odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, odredbi kojom je ugovorom redovna kamatna stopa utvrđena promjenjivom kroz tužiteljevu obvezu plaćanja kreditnih anuiteta, sukladno jednostranom odlukom tuženika, te da li je došlo do pretplate iznosa kreditnih anuiteta na ime kamate uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 7103545095 od 12. ožujka 2007. godine.
15. Sporno je među strankama da li je tužitelj, s obzirom na prijevremenu otplatu dijela kredita, odnosno prije sklapanja Dodatka ugovora o kreditu od 17. listopada 2008. godine, morao tužitelju isplatiti i tzv. izlaznu naknadu koja je iznosila 2% otplaćenog iznosa kredita, odnosno 1.200,00 kuna.
16. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.
17. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF, utvrđeno kako u situaciji da je izvršena konverzija kredita, odnosno da je sklopljen dodatak ranije sklopljenom ugovoru, tužitelju pripada pravo na isplatu razlika s osnova ništetnih odredbi do sklapanja dodatka i to iz razloga što sukladno Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine tužitelju je kao potrošaču zajamčena apsolutna zaštita i potpuna restitucija u pogledu isplate koristi koju je tuženik kao kreditor stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi.
19. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je odredba ugovora o kreditu o redovnoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke o visini kamatne stope ništetna, s obzirom da je takvom odredbom došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, za što je imalo za posljedicu nepoštenost takve odredbe, s tim da je odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj 47/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovane postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl.118. ZZP-a, koji je Zakon bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka.
20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, dok je počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke povodom te tužbe, odnosno od 13. lipnja 2014. godine, a imajući u vidu da je tužba podnesena dana 26. travnja 2021. godine i uzevši u obzir zastarni rok od pet godina, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari nije zastario niti jedan dio potraživanja tužitelja.
21. Vještak Hrvojka Bačić u svom nalazu i mišljenju iz kolovoza 2022. godine, a u svezi Ugovora o kreditu broj: 3208598242/07, kreditna partija: 7103545095 od 12. ožujka 2007. godine, navodi kako izračunata razlika financiranja kredita po osnovi valutne klauzule, po konformnoj metodi, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zaštiti potrošača, gdje se primjenjuje način koji je povoljniji za potrošača, jer je anuitet konformnom metodom manji zbog manjeg kamatnog faktora iznosi kako slijedi: razlika kamata uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu 4,90%, tijekom otplate kredita, od dospijeća 1. anuiteta, dana 1. svibnja 2007. do otplate kredita u cijelosti, 1. prosinca 2012. godine čini razliku u iznosu od 978,11 CHF, protuvrijednost 4.761,43 kn, obračunato po srednjem tečaju HNB CHF/HRK, da početni kunski mjesečni anuitet u iznosu od 1.542,95 kn, izračunat temeljem ugovorenih parametara (kamatna stopa, rok otplate), primjenom tečaja 4,553352 HNB, CHF/HRK na dan isplate kredita, 28. ožujka 2007. godine iznosi 1.567,35 kn, a izračunat je temeljem ugovorenih parametara i primjenjuje se za dospijeća anuiteta nakon 17. listopada 2008. godine kada je izvršen prijevremeni povrat dijela kredita, te je za preostalu nedospjelu glavnicu izračunat anuitet u iznosu od 344,22 CHF. Vještakinja navodi kako je razlika ukupnih mjesečnih anuiteta (preplata) u iznosu od 25.231,55 kn izračunata temeljem ukupnog iznosa početnog kunskog anuiteta i anuiteta koji bi bio utvrđen nakon prijevremenog povrata dijela kredita u slučaju primjene ugovorenih uvjeta u iznosu od 164.405,75 kn, u korelaciji s ukupnim iznosima anuiteta koje je obračunavala i naplaćivala banka temeljem promjene kamatne stope i tečaja CHF/HRK, od dospijeća 1. anuiteta do konačne otplate kredita 1. prosinca 2012. godine, u ukupnom iznosu od 189.379,06 kn, a da tečajne razlike iznose 21.418,49 kuna, te je u svom mišljenju navela kako visina ukupne preplate kreditne obveze tužitelja iznosi 25.231,55 kn, u razdoblju otplate kredita u CHF, od dospijeća 1. anuiteta do otplate kredita u cijelosti dana 1. prosinca 2012. godine u odnosu na kamate i razliku tečaja.
22. U očitovanju vještaka na podnesak tuženika od 9. rujna 2022. godine navodi se kako izračun tečajne razlike ne utječe na izračunati iznos preplate po anuitetu, da je preplata po anuitetu izračunata na način da je od stvarno plaćenog iznosa anuiteta umanjen iznos anuiteta izračunat prema početno ugovorenim uvjetima (kamatna stopa i tečaj na dan plasiranja kredita), da je na dan uvećane uplate u izračunu prema ugovorenim uvjetima preostala glavnica niža u odnosu na stvarno primijenjene uvjete zbog primjene ugovorenih uvjeta i na takvu preostalu glavnicu je primijenjena uvećana uplata, da je banka smanjila ročnost na način da je anuitet ostao isti, a da je u izračunu prema ugovorenim uvjetima anuitet izračunat prema ugovorenim uvjetima niži u odnosu na anuitet u primijenjenom obračunu i kako bi u slučaju da je ostavljen isti anuitet, otplata kredita bila duža, zbog čega je povećan anuitet kako bi rok otplate bio izjednačen sa stvarnim rokom otplate kredita. Navodi se sa je u vještvu primijenjen tečaj važeći na dan uplate, kako je tužitelj u početku dospjele obveze podmirivao na dan dospijeća, te kako je isti tečaj datuma dospijeća i datuma uplate, a u slučaju kada je tužitelj podmirivao svoje obveze na datum različit od datuma dospijeća anuiteta, primijenjen je tečaj na dan uplate. Zaključno, vještakinja je ostala pri matematičkom izračunu visine preplate kreditne obveze tužitelja iz Nalaza i mišljenja od 16. kolovoza 2022. godine.
23. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
24. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
25. Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
26. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.
27. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
28. Odredbom čl.1024. st.2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je u slučaju vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Stavkom 4. istog članka propisano je kako u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.
29. Primjenom odredbe čl.1024. ZOO-a sud je prihvatio zahtjev tužitelja za potraživanje isplaćene izlazne naknade u iznosu od 1.200,00 kuna, budući na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno da tuženiku kao davatelju kredita pripada pravo na naknadu štete, s obzirom da ne postoji uzročna veza između prijevremene otplate kredita od strane tužitelja kao korisnika kredita i štete koja nastane davatelju kredita, jer se u konkretnom slučaju prijevremena otplata kredita ne može smatrati odgovornošću za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz sklopljenog ugovora.
30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, a na temelju dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis, a u kojem nalazu je vještakinja utvrdila da ukupno preplaćene kreditne obveze tužitelja u razdoblju otplate kredita od 28. ožujka 2007. do prijevremenog povrata kredita 17. listopada 2008. godine u odnosu na kamate i razliku tečaja iznose 25.231,55 kn.
31. U postupku je sud sukladno ukidnom Rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-154/2023 od 22. kolovoza 2024. godine izveo dokaz saslušanjem tužitelja, iz čijeg iskaza proizlazi da tuženik po djelatniku banke u vrijeme pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu nije dobio potpune informacije o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamati na određivanje njegove novčane obveze, odnosno kako je isti, uz činjenicu što nije dobio potpunu obavijest o odredbama ugovora i posljedicama sklapanja ugovora, pristao na sklapanje ugovora o kreditu.
32. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 25.231,55 kn, sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), budući su ugovorne odredbe ugovora o nenamjenskom kreditu utvrđene ništetnim, što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kako bi ostvarila pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, te je o istom odlučeno kao u toč.I izreke ove presude.
33. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.
34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe 200,00 eura, sastav podneska od 10. listopada 2022. godine 2022. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištima 18. ožujka 2022. godine, 17. listopada 2022. godine, 29. siječnja 2025. godine, te 6. ožujka 2025. godine, svaka radnja po 200,00 eura, sve uvećano za PDV od 25%, što iznosi 300,00 eura, uvećano za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 44,60 eura, trošak vještačenja 398,16 eura, sveukupno 1.942,76 eura, o čemu je riješeno kao u toč.II izreke ove presude.
U Drnišu, 10. travnja 2025. godine
S U D A C:
Lovranka Grabić-Abramac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).
DN-a:
1. ZOU Baica, Šibenik, Fra Jerolima Milete 10,
2. OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6
