Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-20/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Rubeši, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1189/2023-23 od 11. prosinca 2024., 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1189/2023-23 od 11. prosinca 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.012,33 EUR (slovima: tisuću dvanaest eura i trideset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 25. kolovoza 2023. do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedamsto pedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2024. do isplate te u točki III. izreke

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 187,50 EUR (slovima: sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2024. tako da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

II. Nepobijana točka II. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb da tužitelju VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime solidarne potpore isplati ukupan iznos od 1.012,33 EUR neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2023. godine do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od 11. prosinca 2024. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je žalba tuženika neosnovana jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 1.012,33 eura, dakle u svoti koja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog zakona.

6. Tuženik u žalbi ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 299.a i člankom 361.a stavak 9. ZPP-a (vjerojatno 461.a stavak 9. ZPP-a), a također tvrdi da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da o odlučnoj činjenici postoji li uzročno posljedična veza između potresa i nastalih pukotinskih oštećenja na objektu, postoji proturječnost između sadržaja isprava i samih tih isprava, kao i o odlučnoj činjenici je li očitovanje vještaka javna isprava.

6.1. Kako se u smislu citirane odredbe članka 367. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ovaj sud nije ispitivao osnovanost tih žalbenih tvrdnji tuženika.

6.2. Suprotno žalbenim tvrdnjama presuda suda prvog stupnja sadrži jasne razloge o odlučnoj činjenici postojanja uzročno posljedične veze između potresa i nastalih pukotinskih oštećenja na objektu tužitelja jer je sud u presudi jasno naveo da je uzročno posljedičnu vezu utvrdio na temelju očitovanja građevinskog vještaka, time da zaključak suda nije suprotan sadržaju tog očitovanja iz kojih razloga ne postoji proturječnost na koju u žalbi ukazuje tuženik, a presudu suda prvog stupnja bilo je moguće ispitati. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja o tome da očitovanje ovlaštenog sudskog vještaka ima snagu javne isprave može biti samo žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne radi se o istaknutoj bitnoj povredi. Kako sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti žalba tuženika u tom dijelu neosnovana je.

7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja pravo na isplatu solidarne potpore radi otklanjanja posljedica elementarne nepogode na temelju članka 86. stavak 1. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019. (dalje: KU).

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, a tijekom postupka tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva.

8.1. U odnosu na spornu činjenicu pripada li tužitelju pravo na isplatu solidarne potpore radi otklanjanja posljedica elementarne nepogode sud utvrđuje da je člankom 86. stavak 1. KU propisano da radnik ili njegova obitelj, koja dokaže da je nositelj troška, ostvaruje pravo na solidarnu potporu u neto iznosu otklanjanja posljedica elementarne nepogode u visini jedne prosječne mjesečne plaće. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom prosječne mjesečne plaće podrazumijeva prosječna mjesečna plaća isplaćena u gospodarstvu Grada Zagreba u prethodna tri mjeseca.

8.2. Tijekom postupka sud na temelju dokaza koje su stranke predložile, a prije svega pismenog očitovanja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. Željka Šimanovića, kojeg je on sačinio na traženje tužitelja, utvrđuje da su na nekretnini tužitelja i to stanu površine 60,82 m2, koji se nalazi u kući na adresi [adresa], nakon potresa 22. ožujka 2020. i Petrinjskog potresa 28. i 29. prosinca 2020. nastala pukotinska oštećenja na unutarnjim zidnim površinama i pukotinska oštećenja fasade. Po ocjeni vještaka potresi su imali pojedinačno, ali i kumulativno štetan utjecaj na objekte iz kojeg razloga su neke građevine na području Grada Zagreba pretrpjele dodatna oštećenja. Vještak također navodi da od strane ekipe za brze preglede građevina oštećenih uslijed potresa nije obavljen pregled tužiteljeve građevine obzirom da nije bila narušena mehanička otpornost i stabilnost građevine, već su oštećenja bila manjeg karaktera u vidu manjih zidnih pukotina. Mišljenje je vještaka, također, da utvrđena oštećenja na nekretnini tužitelja ne predstavljaju opasnost po mehaničku otpornost i stabilnost građevine, ali je potrebno provesti sanaciju nastalih oštećenja kako ne bi došlo do daljnjeg širenja postojećih pukotina.

8.3. Kako je tuženik smatrao da očitovanje stalnog sudskog vještaka Željka Šimanovića od 27. lipnja 2022. ne predstavlja vjerodostojnu dokumentaciju na temelju koje se može ostvariti pravo na solidarnu potporu pozivajući se pritom na Zaključak Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene KU (dalje: Povjerenstvo, sud je utvrdio da je Zaključkom Povjerenstva određeno da vjerodostojnu dokumentaciju predstavlja odluka o proglašenju elementarne nepogodne koju donosi župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba i procjena štete ovlaštenog procjenitelja (s potpisom i pečatom jedinice lokalne samouprave) ili drugi vjerodostojan dokument (primjerice, potvrda Hrvatskih strukovnih udruga eksperata i sudskih vještaka potpisna od strane stalnog sudskog vještaka Županijskog suda u Zagrebu). Sud utvrđuje da u slučaju potresa od 22. ožujka 2020. radnici nisu dužni dostaviti Odluku o proglašenju prirodne nepogode, budući se radi o općepoznatoj činjenici. Sud također navodi da je radnik u svakom slučaju dužan dokazati da na adresi na kojoj se nalazi građevina ima prijavljeno prebivalište. Ocjena je suda prvog stupnja da očitovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Željka Šimunovića od 27. lipnja 2022., koji je registriran kod Županijskog suda u Velikoj Gorici predstavlja vjerodostojnu dokumentaciju koju ima u vidu Zaključak Povjerenstva jer su vjerodostojni dokumenti u Zaključku Povjerenstva navedeni samo primjerice. Po ocjeni suda tuženik tijekom postupka nije iznosio činjenice zbog kojih očitovanje sudskog vještaka ne bi bilo pravilno, odnosno iznosio je samo tvrdnje da oštećenja na građevini nisu nastala zbog potresa, iz kojih razloga je presudu bilo moguće donijeti na temelju takvog očitovanja.

8.4. Sud je utvrdio da je prosječna mjesečna plaća koja je isplaćena u gospodarstvu Grada Zagreba u smislu odredbe članka 86. stavak 2. KU iznosila 1.012,33 eura, koji iznos je tužitelj tražio konačno specificiranim tužbenim zahtjevom. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 25. kolovoza 2023. do isplate primjenom odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a.

9. Primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, koje ne može biti predmet ispitivanja po žalbi tuženika u smislu citirane odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, kao pravilnu prihvaća i ovaj sud.

10. Tuženik u žalbi u bitnome osporava da je očitovanje stalnog sudskog vještaka Željka Šimanovića vjerodostojna dokumentacija u smislu Zaključka Povjerenstva tvrdeći da je to samo ona dokumentacija koja je navedena izrijekom u Zaključku, zatim tvrdi da pismeno očitovanje stalnog sudskog vještaka nije vjerodostojno zbog toga što je sastavljeno dvije i pol godine nakon potresa te tvrdi da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Sve ove žalbene tvrdnje predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja koje se ne može preispitivati u žalbenom postupku u sporu male vrijednosti. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je u Zaključku Povjerenstva samo primjerice naveden drugi vjerodostojan dokument na temelju kojeg je moguće utvrđivati činjenice odlučne za ostvarivanje prava na solidarnu potporu radi otklanjanja posljedica elementarne nepogode, zbog čega je i po ocjeni ovoga suda pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 86. stavak 1. KU kada je utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu solidarne potpore jer je u postupku utvrdio da su kao posljedice tri potresa na nekretnini tužitelja nastala oštećenja koja je potrebno sanirati.

10.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da u spisu ne postoji izvadak iz Kolektivnog ugovora na koji se poziva tužba, niti Zaključak Povjerenstva jer se te isprave nalaze u spisu na listovima 65 – 73 spisa.

11. Podnoseći žalbu protiv odluke o parničnim troškovima tuženik tvrdi da je sud pogrešno tužitelju priznao trošak sastava podneska od 18. srpnja 2024. navodeći da se je tužitelj mogao očitovati na odgovor na tužbu do održavanja pripremnog ročišta te da je prekludiran iznositi činjenice nakon zaključenja prethodnog postupka zbog čega smatra da trošak tog podneska nije bio potreban radi vođenja parnice, a isto tako tvrdi da je netočan navod tog podneska da njime tužitelj postupa po raspravnom rješenju suda od 29. travnja 2024. jer mu je na tom ročištu rješenjem naloženo samo da dostavi povijest prebivališta. Tuženik smatra da niti trošak podneska od 16. listopada 2023. nije bio potreban jer je sve navode iz tog podneska tužitelj ponovio na pripremnom ročištu.

11.1. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da trošak sastava podneska od 18. srpnja 2024. nije bio potreban iz razloga što su u ovom sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 461.a stavak 2. ZPP-a stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te tuženik osnovano tvrdi da tužitelj nije mogao naknadno iznositi nove činjenice, a po ocjeni ovog suda mogao se očitovati na tvrdnje tuženika i na ročištu glavne rasprave koje je održano 29. listopada 2024. Pravilno tuženik u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije pozvao tužitelja na ročištu 29. travnja 2024. na bilo kakvo očitovanje, a tužitelj je po pozivu suda mogao dostaviti povijest prebivališta bez da je sastavio podnesak o tome, iz kojih razloga je u tom dijelu žalbu tuženika trebalo uvažiti. Neosnovane su žalbene tvrdnje u odnosu na podnesak od 16. listopada 2023., kojeg je sud priznao tužitelju kao trošak obrazloženog podneska, jer se tim podneskom tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu te je izmijenio tužbeni zahtjev tako da je povukao dio tužbenog zahtjeva zbog čega je pravilno sud priznao tužitelju taj trošak kao potreban.

12. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično uvažiti i presudu suda prvog stupnja u odnosu na odluku o glavnoj stvari te odluku o naknadi parničnog troška za iznos od 750,00 eura potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u preostalom dijelu odluke o naknadi parničnog troška za iznos od 187,50 eura žalbu je trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti kao neosnovan jer je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, samo u odnosu na manji dio parničnog troška, zbog čega mu tužitelj nije u obvezi taj trošak naknaditi.

Koprivnica, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić