1

Poslovni broj Gž-eu-6/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj:Gž-eu-6/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R  J  E  Š  E  NJ  E

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari predlagatelja-ovrhovoditelja E. M. d.o.o. za poslovne usluge, OIB: …, Z., protiv ovršenice A. S., OIB: …, sada na adresi … Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi predlagatelja-ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Ovr-eu-6/2023-2 od 11. rujna 2023., 8. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja-ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Ovr-eu-6/2023-2 od 11. rujna 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja-ovrhovoditelja za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu od dana 01. kolovoza 2023. podnesen javnom bilježniku M. Z. iz Č..

 

2. Protiv  navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi predlagatelj-ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ono ne može ispitati. Smatra da je navedeni javni bilježnik, a potom i sud neosnovano odbio njegov zahtjev za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu, pogrešno se pozivajući na obvezujuće Mišljenje Povjerenstva za stalno usavršavanje Hrvatske javnobilježničke komore od 23. i 24.02.2018. iz kojeg proizlazi kako javnobilježnička komora dvoji predstavlja li uopće solemnizirana zadužnica i u njoj sadržano osiguranje obveze nespornu tražbinu u smislu Uredbe (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine, odnosno da na zadužnici poslovni broj: OV-12538/2015, ovjerenoj 22. prosinca 2015. kod Javnog bilježnika M. Z. iz Č. nije naveden datum dospijeća, a isti nije ni predviđen, već isti određuje sam vjerovnik, sukladno odredbama Ovršnog zakona, u trenutku kada je njegovo potraživanje osigurano tim instrumentom osiguranja dospjelo. Smatra da se iz takvog obrazloženja prvostupanjskog suda uopće nije moguće ispitati razloge zbog kojih prvostupanjski sud odbija njegov zahtjev. Ističe da je uz prijedlog za potvrđivanje navedene autentične isprave dostavio ukupno 7 priloga, među kojima i Ugovor o dugoročnom gotovinskom kreditu partija 7030050372 od dana 06.03.2017. kao i Izjavu o otkazu istog Ugovora od dana 18.05.2020. Isprava za koju predlagatelj potvrđivanja predlaže izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu, izdana je upravo kao sredstvo osiguranja za podmirenje tražbine iz navedenog Ugovora, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da se tražbina iz navedene autentične isprave nedvojbeno odnosi i sadržajno predstavlja upravo tražbinu iz navedenog ugovora i ta se isprava podnijeti na naplatu isključivo radi naplate tražbine iz osnovnog pravnog posla, odnosno radi naplate tražbine iz navedenog Ugovora. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o bjanko zadužnici jer popunjavanjem njezina sadržaja ta prethodno izdana bjanko zadužnica postaje obična zadužnica. Ukazuje i na odredbu čl. 8. navedenog Ugovora, pa posljedično tome ističe da iz navedene ugovorne odredbe, kao i dostavljenih dokaza jasno i nedvojbeno proizlazi da je tražbina iz navedenog Ugovora o dugoročnom gotovinskom kreditu dospjela na naplatu dana 18.05.2020., kada je prethodni vjerovnik u skladu s citiranim ugovornim odredbama dužniku poslao obavijest o otkazu navedenog Ugovora, kao i činjenica da je predmetna zadužnica vezana za osnovni pravni posao i da je rok dospijeća tražbine iz zadužnice zapravo dan dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, odnosno u ovom slučaju navedenog Ugovora o dugoročnom gotovinskom kreditu. Osim toga, ukazuje i na odredbu čl. 4. st. 1. točke 2. Uredbe (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine, te Pravilnikom o obliku i sadržaju zadužnice i Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice. Ukazuje i na pravno shvaćanje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske o tome da se za zadužnice, bjanko zadužnice i izjave dužnika o zapljeni plaće ili drugog stalnog primanja mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu budući da potpis izdavatelja i sadržaj navedenih isprava potvrđuje javni bilježnik tako da se i one mogu smatrati autentičnim ispravama u smislu odredbe čl. 4. t 3. Uredbe (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine, pri čemu ukazuje i na odredbe čl. 357. i čl. 358. st. 4. OZ. Žalitelj nadalje ističe i da ako je već javni bilježnik utvrdio da ne može odrediti datum dospijeća tražbine iz autentične isprave, onda je prvostupanjski sud sasvim sigurno to mogao učiniti jer je iz dostavljenih isprava bilo lako utvrditi dospijeće njegove tražbine.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba predlagatelja-ovrhovoditelja nije osnovana.

 

5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je predlagatelj-ovrhovoditelj 1. kolovoza 2023. podnio javnom bilježniku M. Z. iz Č. zahtjev za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu za izvršenje na Bjanko zadužnici izdanoj dana 22. prosinca 2015. potvrđenoj (solemniziranoj) istog dana od strane tog javnog bilježnika pod poslovnim brojem: OV-12538/2015, da je navedeni zahtjev navedeni javni bilježnik dostavio sudu uz obrazloženje da smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu pri čemu se pozvala na odredbu čl. 4. st. 1. točku 2. Uredbe ( EZ ) broj 805/2004., te je potom prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 358. st. 4. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), pobijanim rješenjem, takav zahtjev žalitelja za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu, kao neosnovan odbio. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu jer na konkretnoj ispravi – Bjanko zadužnici od dana 22. prosinca 2015. uopće nije naveden datum dospijeća, a niti je on predviđen, već to određuje sam vjerovnik sukladno odredbama OZ u trenutku kada je njegovo potraživanje osigurano tim instrumentima osiguranja dospjelo, pa smatra da ta isprava ne udovoljava uvjetu iz odredbe čl. 4. st. 1. točke 2. Uredbe ( EZ ) broj 805/2004.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno  po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka ( čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe 381. ZPP i sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ na koju ukazuje žalitelj jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost.

 

6.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

 

7. U ovom ovršnom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

8. Na temelju odredbe čl. 356. OZ propisano je da se odredbama ove glave (Glave trideset četvrte) uređuje postupak izdavanja potvrde o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine prema Uredbi (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. godine kojom se uvodi europski ovršni naslov za nesporne tražbine (u daljnjem tekstu: Uredba) te postupak određivanja ovrhe na temelju europskoga ovršnog naslova.

 

9. Odredbom čl. 358. st. 4. OZ propisano je da ako javni bilježnik nađe da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde iz stavka 1. ovoga članka, zahtjev za izdavanje potvrde s prijepisom odgovarajuće svoje isprave ili spisa proslijedit će općinskom sudu na čijem je području njegovo sjedište radi donošenja odluke o zahtjevu. Javni je bilježnik dužan obrazložiti zašto smatra da nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje zahtjeva stranke.

10. Mjerodavnom odredbom čl. 4. st. 1. točke 2. propisano je da se u smislu ove Uredbe (Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine – dalje: Uredba) primjenjuju sljedeće definicije: - „tražbina” znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio ili za koji se datum dospijeća navodi u sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili u autentičnoj ispravi.

 

11. Cijeneći sadržaj ove mjerodavne odredbe čl. 4. st. 1. točke 2. i sam sadržaj autentične isprave koja se odnosi na tražbinu u smislu navedene odredbe (čl. 4. st. 1. točke 2. Uredbe ) – bjanko zadužnicu od dana 22. prosinca 2015., ovjerenu istoga dana kod javnog bilježnika M. Z. iz Č. pod poslovnim broj: OV-12538/2015 na kojoj nije naveden datum dospijeća tražbine predlagatelja-ovrhovoditelja, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni formalni uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu iz odredbe čl. 25. st. 1. Uredbe, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

11.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje da je o dospijeću tražbine moguće zaključiti iz priloženih isprava ( Ugovora o dugoročnom gotovinskom kreditu i Izjavi o otkazu navedenog Ugovora...) valja istaknuti da je ovaj postupak izdavanja potvrde o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine strogo formalni  i da u tom postupku ni javni bilježnik, a niti sud nisu ovlašteni na posredan način odlučivati o tome je li određena tražbina dospjela ili ne, već je žalitelj u konkretnom slučaju datum dospijeća na navedenoj autentičnoj ispravi koja se odnosi na tražbinu u smislu navedene odredbe (čl. 4. st. 1. točke 2. Uredbe ) – bjanko zadužnicu od dana 22. prosinca 2015., ovjerenu istoga dana kod javnog bilježnika M. Z. iz Č. pod poslovnim broj: OV-12538/2015, nakon što je smatrao da je njegova tražbina dospjela, mogao sam upisati datum dospijeća. Međutim, kako to nije učinio – u navedenoj bjanko zadužnici nije naveden datum dospijeća, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, kao što je to i prethodno navedeno, pravilno kao neosnovan odbio ovaj zahtjev žalitelja, neovisno o tome da sama zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na osnovu koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca i na drugim njegovim predmetima ovrhe, pa je i njegovu žalbu valjalo kao takvu odbiti.

 

12. Osim toga, u odnosu na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravno shvaćanje Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 13. prosinca 2021., Klasa: 740-11/21-01/510, Ur.broj: 514-04-01-02-01/03-21-02 da se za zadužnice, bjanko zadužnice i izjave dužnika o zapljeni plaće ili drugog stalnog primanja mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu budući da potpis izdavatelja i sadržaj navedenih isprava potvrđuje javni bilježnik tako da se i one mogu smatrati autentičnim ispravama u smislu odredbe čl. 4. točke 3. Uredbe, valja istaknuti da takvo pravno shvaćanje nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem suda prvog stupnja, a niti ovog drugostupanjskog suda jer i ovaj drugostupanjski sud dijeli mišljenje da se na ove autentične isprave – u konkretnom slučaju bjanko zadužnici mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu, ali samo za slučaj da su za to ispunjeni svi uvjeti propisani navedenom Uredbom, a što u konkretnom predmetu, iz prethodno navedenih, razloga nije slučaj.

 

13. Slijedom navedenog, kako je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a  pri tom nije počinio ni one bitne povrede ovršnog postupka na koje ova drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 8. studeni 2023.

 

S u d a c:

 

Bruno Franković