Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Ovr-1405/2022-37

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivi Graovac kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudske savjetnice Mije Mišić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Miji Maćašu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv ovršenika ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Jurčević, odvjetnici u Vinkovcima, radi ovrhe na nekretninama, 10. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se žalba ovršenika nakon proteka roka od 20. prosinca 2024.

II Odgađa se ovaj ovršni postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-388/2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-1405/2022-3 od 16. prosinca 2022. određena je ovrha na nekretnini ovršenika. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 2. siječnja 2023.

2. Zaključkom o prodaji poslovni broj Ovr-1405/2022-28 od 18. rujna 2024. određena je prodaja nekretnina ovršenika putem elektroničke javne dražbe.

3. Ovršenik je 20. prosinca 2024. protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe. U navedenom podnesku iznosi žalbeni razlog propisan člankom 50. stavkom 1. točkom 10. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) navodeći da taj razlog nije mogao istaknuti u roku za žalbu protiv pobijanog rješenja. Ističe kako je ovrha određena na temelju ništetnog ugovora. Osim toga, predlaže odgodu ovog postupka jer je riječ o njegovoj jedinoj nekretnini koja je nužna za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba, kao i potreba osoba koje je dužan uzdržavati, i to do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-388/2023.

4. Na ročištu 6. ožujka 2025. punomoćnica ovršenika odgovorila je da ne zna zašto žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a nije mogla istaknuti u redovnom žalbenom roku odnosno da tada nije bila u komunikaciji s ovršenikom.

5. Članak 53. stavak 1. OZ-a propisuje da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

5.1. Članak 53. stavak 3. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi.

5.2. Članak 53. stavak 4. OZ-a propisuje ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu.

6. U konkretnom slučaju, ovršenik nije dokazao postojanje opravdanog razloga zbog kojeg nije mogao podnijeti žalbu u redovnom žalbenom roku jer istaknuti razlog (nepostojanje komunikacije punomoćnika i stranke) ne predstavlja opravdan razlog u smislu članka 53. OZ-a. S tim u vezi, ovaj sud upućuje i na stajalište Županijskog suda u Velikoj Gorici iz odluke Gž Ovr 254/2023 od 5. siječnja 2024. u pogledu dokazivanja opravdanog razloga za žalbu nakon proteka roka: "… napominje se da se prema čl. 53. st. 1. OZ-a u žalbi nakon proteka roka nije dovoljno samo pozvati na to da je ostvaren neki od izričito navedenih žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a, već je potrebno i dokazati da ovršenik taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi."

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

8. U odnosu na odluku iz točke II izreke rješenja, sud navodi sljedeće. Članak 65. OZ propisuje da sud, na prijedlog ovršenika, može odgoditi ovrhu ako ovršenik učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je ispunjen koji od uvjeta propisanih čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ-a. Drugim riječima, za odgodu ovrhe u pravilu moraju biti ispunjene dvije pretpostavke, pretpostavka propisana čl. 65. st. 1. t. 1. – 11. OZ-a, i pretpostavka vjerojatnosti nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja. Navedene pretpostavke u pravilu moraju biti ispunjene kumulativno (tako i (Županijski sud u Splitu u Gž Ovr 770/2022-2 od 26. siječnja 2023., Županijski sud u Bjelovaru u Gž Ovr-518/2022 od 9. ožujka 2023., Županijski sud u Osijeku u Gž Ovr 630/2021 od 30. kolovoza 2023., Županijski sud u Splitu u Gž Ovr 677/2023 od 28. rujna 2023., Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž Ovr 154/2023 od 7. srpnja 2023., Županijski sud u Splitu u Gž Ovr 407/2023 od 21. kolovoza 2023., Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž Ovr 164/2023 od 24. kolovoza 2023., Gž Ovr 163/2023. od 4. rujna 2023., Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž Ovr 254/2023 od 5. siječnja 2024., Županijski sud u Vukovaru u Gž Ovr 166/2023 od 5. veljače 2024., Županijski sud u Vukovaru u Gž Ovr 83/2023 od 14. ožujka 2024., Županijski sud u Vukovaru u Gž Ovr 136/2024 od 11. lipnja 2024.).

8.1. U konkretnom slučaju, uvidom u tužbu podnesenu u predmetu P-388/2023 sud je utvrdio da je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje se provodi ovaj ovršni postupak – ugovora o kreditu broj: 9011054989.

8.2. Sud Europske unije je u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a na koju se u prijedlogu za odgodu poziva ovršenik, najprije obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.

8.3. Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Suda Europske unije odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

8.4. Nadalje, Sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju je li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je, dakle, gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud Europske unije odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

8.5. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnost, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice.

8.6. Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka – inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, kao i o odredbi čl. 77. OZ-a, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.

8.7. Drugim riječima, u situaciji kada je ovršenik pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja ništetnosti ovršne isprave, za odgodu ovrhe koja se provodi na temelju potonje ovršne isprave, ne traži se postojanje druge pretpostavke propisane člankom 65. OZ-a - vjerojatnosti nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja. Sve navedeno potvrđuje i sudska praksa.

9. Županijski sud u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici Gž Ovr-243/2021-2 od 27. srpnja 2021. navodi kada ovršenik podnese tužbu radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je ovrha određena, na prijedlog ovršenika treba odgoditi ovrhu neovisno o tome jesu li kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu iz čl. 65. Ovršnog zakona.

9.1. Županijski sud u Rijeci u Gž Ovr 457/2022 od 9. veljače 2023. navodi da sukladno pravnom shvaćanju izraženom u presudi Suda Europske unije C-407/18 od 16. lipnja 2019., u situaciji kada je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, ovršenik ne bi bio dužan u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9.2. Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž Ovr 154/2023 od 7. srpnja 2023. navodi da sukladno stajalištu Suda Europske unije izraženog u presudi broj C 407/18 (predmet Kuhar c/a Addiko bank) u slučaju kad je ovršenik pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o potrošačkom kreditiranju na temelju kojeg je određena ovrha, tada ovršenik radi odgode ovrhe nije dužan učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, jer bi, u suprotnom, u slučaju da odluka u parničnom postupku bude donesena u korist dotičnog potrošača, taj potrošač time ostvarivao samo zaštitu a posteriori u vidu novčane naknade štete pa takva zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe na štetu potrošača.

9.3. Županijski sud u Šibeniku u Gž Ovr 12/2024 od 11. siječnja 2024. navodi da suglasno presudi Suda Europske unije broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019., da ovršenik ne mora učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu članka 65. Ovršnog zakona.

9.4. Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž Ovr 391/2023 od 15. prosinca 2023. navodi da Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ, najprije obrazlaže kako, sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira), odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu je dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća. Nadalje, Sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju je li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud Europske unije odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., s gledišta načela djelotvornosti, treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive te po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Dakle, slijedeći pravni stav iz navedene presude ovršenici ne bi bili dužni u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, dok bi s druge strane sud bio ovlašten i po službenoj dužnosti utvrditi činjenice odlučne za odgodu ovrhe, u situaciji kada je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti osporenog ugovora. Dakle, da bi sud po službenoj dužnosti mogao odrediti odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki, odnosno da je riječ o potrošačkom ugovoru čija ništetnost je sporna te da je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora. Direktiva Vijeća 93/19/EEZ od 5. travnja 1993. i presuda Suda Europske unije u predmetu C-407/18 uspostavljaju dužnost suda osigurati djelotvornu zaštitu potrošača i u postupcima ovrhe koji su pokrenuti temeljem ugovora o kreditu kao ovršnih isprava čije se odredbe u parničnom postupku utvrđuju ništetnim i pritom osigurati provedbu načela pravne sigurnosti i nesmetanog odvijanja ovršnog postupka.

9.5. Županijski sud u Varaždinu u Gž Ovr 256/2022-2 od 16. svibnja 2022. navodi ukoliko se ovrha na nekretninama ovršenika provodi na temelju ovršne isprave koju predstavlja ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača u kojem je pravomoćno utvrđeno da je ovrhovoditelj kao jedan od tuženika u tom postupku, prilikom sklapanja ugovora o kreditima povrijedio kolektivne interese potrošača zbog čega je ovršenik kao korisnik kredita pokrenuo pojedinačni parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi tog ugovora o kreditu koje se odnose na odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci ovrhovoditelja i radi ništetnosti ugovorene valutne klauzule u CHF, tada će sud na prijedlog ovršenika odgoditi predmetnu ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja gore navedenih odredaba ugovora o kreditu.

9.6. Stoga, a s obzirom na to da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je ovršenik pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje se provodi ovaj postupak, ovaj sud zaključuje da je ispunjen uvjet za odgodu ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-388/2023 radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vinkovci, 10. travnja 2025.

Sutkinja:

Iva Graovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku 8 dana od dostave ovog rješenja, Žalba se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Mijo Maćaš, Vinkovci

2. Odvjetnica Ivana Jurčević, Vinkovci

3. TJ, [adresa]

4. EKO-BUHAČA d.o.o., Glavna 50, Mlaka Antinska

5. FINA Osijek, L. Jagera 1-3, KLASA: O/110-10/24-01/1121, URBROJ: 07-01-25-9- odmah i po pravomoćnosti

6. Porezna uprava, Ispostava Vinkovci – po pravomoćnosti