REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1512/2023-10

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja HANGAR 18 d.o.o. u stečaju, Koprivnica, Dravska 1, OIB: 00777838891, kojeg zastupa Damir Barišić, odvjetnik u Koprivnici, Basaričekova 27, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361 (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), radi utvrđivanja naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom, 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove KLASA: UP/II-351-02/23-14/17, URBROJ: 517-14-2-1-23-2 od 3. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1842/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku kao tada manje opterećenom sudu.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-351-02/23-14/17, URBROJ: 517-14-2-1-23-2 od 3. travnja 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje: Fond) KLASA: UP/I 351- 02/22-27/1510, URBROJ: 563-02-1/234-22-8 od 29. prosinca 2022., kojim je tužitelju utvrđena naknada gospodarenja EE otpadom za uvezene količine EE opreme u obračunskom razdoblju od 1. srpnja do 31. srpnja 2019. u iznosu od 1.544,51 kn odnosno 204,99 EUR (točka I.), koju je dužan platiti u korist računa Fonda najkasnije do 30. siječnja 2023. (točka II.).

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je nad njime rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-29/2021-10 od 12. ožujka 2021. otvoren stečajni postupak, a da prvostupanjsko tijelo u dodijeljenom roku od 60 dana od objave toga rješenja nije prijavilo svoju tražbinu u iznosu od 1.544,51 kn / 204,99 EUR iako je ta tražbina nastala prije otvaranja stečajnog postupka i to u vremenu od 1. srpnja do 31. srpnja 2019., točnije 31. srpnja 2019. Navodi da je iz izreke prvostupanjskog rješenja vidljivo da je posrijedi deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje postojanje neke činjenice nastale u prošlom vremenu. Poziva se na odredbu članka 144. Stečajnog zakona (''Narodne novine'', broj 71/15. i 104/17., dalje: SZ) kojom je uređeno preračunavanje tražbina čiji novčani iznos je neodređen. Smatra nejasnim utvrđenja tuženika prema kojima Fond može izvan i mimo stečajnog postupka, u upravnom postupku, ostvariti svoju imovinskopravnu tražbinu prema stečajnom dužniku i to unatoč odredbama članaka 137. i 167. SZ-a. Ističe da je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 40. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kojom je uređeno pitanje pokretanja postupka kao i odredbu članka 26. Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (''Narodne novine'', broj 107/03., 144/12., dalje: Zakon o Fondu) jer tom odredbom nije uređeno pitanje dana nastanka tražbine. Smatra da se tumačenjem odredbe članka 26. Zakona o Fondu ne može doći do zaključka da bi Fond s tražbinom nastalom od 1. do 31. srpnja 2019. bio vjerovnik stečajne mase, a ne stečajni vjerovnik. Predlaže poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika i naložiti tuženiku naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te ističe kako trenutkom stavljanja EE opreme na tržište Republike Hrvatske nastaje obveza prijave prvostupanjskom tijelu činjenice stavljanja EE opreme na tržište, koja činjenica se dodatno po službenoj dužnosti provjerava, a sama obveza plaćanja iznosa naknade gospodarenja EE otpadom nastaje u trenutku utvrđivanja iste rješenjem. Pojašnjava da je stečajni upravitelj, po zaključku od 31. ožujka 2021. kojim je pozvan dostaviti prijavu EE opreme, dostavio Izvješće proizvođača / uvoznika / izvoznika EE opreme (EE 13) sa podacima koji su bili temelj za utvrđivanje iznosa naknade. Poziva se na odredbe članka 156. stavka 1. točke 1. i članka 157. stavka 1. SZ-a. Zaključno, navodi kako je prema Zakonu o gospodarenju otpadom (''Narodne novine'', broj 84/21.) i Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (''Narodne novine'', broj 84.13., 74/17. 14/19., 98/19. i 84/21.) gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku, dok SZ-om nije propisan interes Republike Hrvatske. Pojašnjava da je propisima koji uređuju gospodarenje otpadom propisano da je predmetna naknada mjera kojom se osiguravaju usluge gospodarenja otpadom radi postizanja propisanih ciljeva gospodarenja otpadom u sklopu proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, te da je EE otpad posebna kategorija otpada koja se ne odlaže već oporabljuje i zbrinjava. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj ostaje kod ranijih navoda te u bitnom navodi kako je ključno odrediti je li tuženik vjerovnik stečajne mase ili stečajni vjerovnik te može li se u upravnom postupku ostvarivati navedena tražbina nasuprot izričitoj odredbi članka 137. SZ-a. Također, smatra da se podnošenje prijave kojom je stečajni upravitelj udovoljio zahtjevu tuženika od 31. ožujka 2021. koji je bio popraćen prijetnjom o prekršajnoj odgovornosti, ne može smatrati radnjom temeljem koje bi nastala tražbina Fonda kao vjerovnika, već je to radnja kojom stečajni upravitelj udovoljava administrativnoj obvezi podnošenja prijave s retroaktivnim učinkom, dakle, s učinkom u vremenu od 1. do 31. srpnja 2019. Smatra da je tražbina nastala silom zakona u 2019. na kraju navedenog obračunskog razdoblja kao i da tuženik nije u pravu kada navodi da bi predmetna tražbina bila tražbina prema obvezama stečajne mase, jer se prema odredbi članka 156. SZ-a obvezama stečajne mase smatraju i one obveze zasnovane radnjama stečajnog upravitelja ili na drugi način, upravljanjem, unovčenjem i podjelom stečajne mase, a da podnošenjem prijave EE opreme stečajni upravitelj nije upravljao niti unovačivao niti dijelio stečajnu masu, već je samo i jedino ispunjavao administrativnu obvezu u odnosu na poslovne događaje i činjenice koje su nastupile prije otvaranja stečajnog postupka, 2019. godine.

6. Upravni spor je riješen bez rasprave u skladu s člankom 98. točkom 4. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24., dalje: ZUS).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmetni upravni postupak pokrenut je zaključkom Fonda od 31. ožujka 2021. kojim je tužitelj kao obveznik plaćanja pozvan prijaviti EE opremu stavljenu na tržište Republike Hrvatske po uvozu iste u mjesečnim obračunskim razdobljima 2019.

9. Iz izvješća proizvođača / uvoznika / izvoznika EE opreme (EE 13) od 27. travnja 2021. koji prileži spisu tuženika proizlazi da je u srpnju 2019. godine tužitelj na tržište stavio opremu u količini od 686,45 kilograma.

10. Prema članku 4. točki 13. Pravilnika o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom (''Narodne novine'', broj 74/07., 133/08, 31/09., 156/09., 143/12., 86/13., dalje: Pravilnik) naknada gospodarenja EE otpadom je naknada koju plaćaju proizvođači EE opreme - obveznici plaćanja naknade, prilikom stavljanja EE opreme na tržište Republike Hrvatske, namjena naknade je pokrivanje troškova odvojenog skupljanja, obrade i oporabe EE otpada.

11. Člankom 17. stavkom 1. Pravilnika propisano je da je osnova za izračun naknade gospodarenja EE otpadom (neto) masa EE opreme proizvedene ili uvezene za vlastite potrebe i/ili stavljene na tržište Republike Hrvatske izražena u kilogramima. Prema stavku 2. iznos naknade je umnožak mase EE opreme iz stavka 1. ovog članka i jedinične naknade. Prema stavku 3. jedinična naknada za svu EE opremu iz Dodatka

I.A. ovog pravilnika iznosi 2,25 kn/kg.

12. Člankom 18. stavkom 1. Pravilnika određeno je da naknadu iz članka 17. Pravilnika kod uvoza, unosa i proizvodnje EE opreme obračunava Fond na temelju podataka iz jedinstvenih carinskih deklaracija (JCD), podataka iz obrasca Prijava proizvođača EE opreme i uređaja (PPEEOU) iz Dodatka VII. ovoga Pravilnika te podataka iz članka 19. ovog Pravilnika. Stavkom 2. propisano je da u svrhu provjere podataka iz članka 19. Pravilnika Fond ima pravo obaviti kontrolu temeljem službenih podataka Ministarstva financija i drugih službenih evidencija i načina i u rokovima utvrđenih sporazumom Fonda i tijela nadležnog za te podatke, a stavkom 3. istog članka Pravilnika propisano je da na temelju podataka iz stavka 1. i 2. članka Fond donosi rješenje obvezniku plaćanja naknade o visini naknade za gospodarenje EE otpadom.

13. Prema članku 26. stavku 1. Zakona o Fondu obračun radi naplate naknada i posebne naknade obavlja Fond. Stavkom 2. istog članka određeno je da obveznici plaćaju naknade i posebnu naknadu na temelju rješenja kojeg donosi Fond.

14. Člankom 28. stavkom 2. istog članka Zakona o fondu određeno je da se u pogledu postupka utvrđivanja naknada i posebne naknade i žalbenog postupka primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, a u pogledu prekršaja i zastare te ovršnog postupka radi naplate duga, odgovarajuće se primjenjuju odredbe Općega poreznog zakona.

15. Nadalje, stečajnim vjerovnicima se prema članku 137. stavku 1. SZ-a smatraju osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu.

16. Ovdje prije svega valja reći kako tužitelj ne osporava da je zbog stavljanja EE opreme na tržište Republike Hrvatske 2019. trebao podmiriti naknadu gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom, no osporava da bi Fond, nakon što je 12. ožujka 2021. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem, mogao donijeti rješenje kojim se tužitelj utvrđuje obveznikom plaćanja te naknade i ostvarivati naknadu izvan stečajnog postupka.

17. U odnosu na navedeno, sud smatra da je tražbina s osnove plaćanja naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom nastala donošenjem rješenja Fonda od 29. prosinca 2022. Naime, riječ je o naknadi za koju je propisano da se plaća prilikom stavljanja EE opreme na tržište Republike Hrvatske, međutim, tek je po dostavljanju Izvješća od strane stečajnog upravitelja Fond mogao obaviti obračun radi naplate naknade te donijeti rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja naknade, visina naknade te dospijeće iste.

18. Vezano za navode tužitelja da bi osporavano rješenje bilo nezakonito jer se izvan i mimo stečajnog postupka, u upravnom postupku, ostvaruje imovinskopravna tražbina Fonda prema stečajnom dužniku unatoč člancima 137. i 167. SZ-a, valja reći kako je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti odluka donesenih u postupku utvrđivanja obveze plaćanja naknade gospodarenja otpadom, a ne ocjena zakonitosti odluke donesene u ovršnom postupku te mogućnosti naplate naknade koja je utvrđena prvostupanjskim rješenjem, stoga takvi navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja.

19. Kako je, dakle, naknada gospodarenja EE otpadom za uvezene količine EE opreme tužitelju odmjerena prema članku 17. stavku 1. Pravilnika u skladu sa podacima iz Izvješća stečajnog upravitelja tužitelja od 27. travnja 2021., to je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u izreci.

U Osijeku 10. travnja 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku