Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-972/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, protiv tuženika NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Janja Tremski, odvjetnica u Bujama, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice te tuženika i njegove punomoćnice, 10. travnja 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da preda tužiteljici u samostalan i neposredan posjed nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica], kuća od 42 m[2] i dvorište od 45 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka isplatom iznosa 1.111,85 eura (tisućustojedanaest eura i osamdesetpet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EM podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženika NM radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine.

1. 1. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaštićena najmoprimka stana u [adresa] (ranije Petrovija 25). Predmetni stan - kuća, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama, označen je kao k. č. [katastarska čestica], kuća od 42 m[2] i dvorište od 45 m , upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetnu nekretninu bez ikakve pravne osnove koristi i tuženik. Tužiteljica je pozivala tuženika da napusti predmetni stan te da joj preda posjed istog, međutim tuženik se na taj zahtjev tužiteljice oglušio. Sukladno čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a budući da je tužiteljica nesporna predmnijevana vlasnica predmetne nekretnine te da se predmetna nekretnina nalazi i u posjedu tuženika, to tužiteljica predlaže da sud da po provedenom postupku donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i činjenične tvrdnje tužiteljice. Tuženik potvrđuje da je tužiteljica sklopila Ugovor o najmu stana s Gradom Umagom, kao najmodavcem, a kako to proizlazi iz priloženog Ugovora o najmu stana. Potvrđuje i da se kuća - stan nalazi u [adresa], te da u toj kući – stanu i on živi. Tuženik ističe da je on u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom već više od 15 godina te da oni zajedno žive i imaju zajedničko domaćinstvo. On živi u predmetnoj kući - stanu već više od 15 godina. Tuženik od 2014. godine ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi. Stoga smatra da nije točno da on bez ikakve pravne osnove stanuje u navedenoj nekretnini, s obzirom da se radi o izvanbračnoj zajednici, koja je izjednačena s bračnom zajednicom. Osim toga, vlasnik k. č. [katastarska čestica] [adresa] od 87 m[2] dvorište od 45 m kuća od 42 m[2] , ukupno 87 m , upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je Grad Umag, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, dok je tužiteljica je najmoprimac. Zbog navedenog tuženik stavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe. Prema tome, tuženik osporava tužbu i činjenične navode tužbe u cijelosti, te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Zbog svega navedenog tuženik predlaže da sud, po provedenom postupku, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužiteljicu obveže na naknadu troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz BZP-a (str. 3, 18), Ugovor o najmu stana od 22. siječnja 1999. (str. 5-7), dopis punomoćnice tužiteljice od 20. srpnja 2021. upućen tuženiku (str. 8), povratnica (str. 9), preslik osobne iskaznice tuženika (str. 17) i dopis MUP-a od 15. siječnja 2024. (str. 35). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AM, svjedoka SM i svjedoka ŽM, koji su saslušani na ročištu od 18. lipnja 2024. (str. 37-42) te dokaz saslušanjem tužiteljice EM i tuženika NM, koji su saslušani na ročištu od 22. siječnja 2025. (str. 60-64).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi predaje tužiteljici u samostalan posjed nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, kao predmnijevanoj vlasnici predmetne nekretnine, koju tuženik drži u posjedu bez pravnog temelja.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica s Gradom Umagom sklopila ugovor o najmu predmetnog stana / kuće, na adresi [adresa] kao zaštićeni najmoprimac, što je utvrđeno i čitanjem samog ugovora o najmu (str. 5-7). Nije sporno ni da u predmetnom stanu / kući živi i tuženik koji na adresi tog stana ima prijavljeno prebivalište od 23. travnja 2014., što je utvrđeno i iz preslike njegove osobne iskaznice (str. 17) te dopisa MUP-a, PU Istarske, PP Umag- [adresa] s Ispostavom Buje-Buie (str.35).

7. Sporna je pravna osnova na temelju koje je tuženik u posjedu predmetne kuće, odnosno jesu li tužiteljica i tuženik u izvanbračnoj zajednici. Osim toga, sporna je i aktivna legitimacija tužiteljice za podnošenje zahtjeva u smislu odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 22/02., 114/01., 38709., u nastavku: ZV).

8. Prema odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZV-a, onoga tko u postupku pred sudom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari u odnosu na osobu koja stvar posjeduje bez pravnog temelja i predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja biti dužan predati stvar. Prema stavku 4. istog članka, predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz st. 1. i 2. ovoga članka.

8. 1. U ZV-u je prihvaćeno stajalište da publicijansku tužbu podiže predmnijevani vlasnik (čl. 166. ZV), radi povrata u posjed stvari. Budući da je tužitelj predmnijevani vlasnik, predmnjeva vlasništva ne djeluje erga omnes već samo u odnosu na tuženika u konkretnom sporu. Predmnjeva o postojanju vlasništva oboriva je, jer joj tuženik može suprotstaviti jednaki ili jači pravni temelj posjeda, te prigovor vlasništva. U parnici povodom publicijanske tužbe tužitelj je dužan dokazati pravni temelj i istinit način stjecanja svog posjeda, dok se poštenje posjeda pretpostavlja, potom da se stvar nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari.

8. 2. Na podizanje publicijanske tužbe aktivno je legitimiran predmnijevani vlasnik koji je izgubio posjed stvari.

8. 3. Predmnjeva o vlasništvu postoji ako tužitelj dokaže zakonitost posjeda (čl. 18. st. 1. ZV) tj. pravni temelj stjecanja prava vlasništva, to može biti, primjerice, ugovor o prijenosu prava vlasništva, nasljeđivanje ili neka druga pravna činjenica koja je pravni temelj za stjecanje tog prava. Uz to je tužitelj dužan dokazati način stjecanja posjeda, jer je za predmnjevu o vlasništvu nužno da je posjed istinit (da nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloporabom povjerenja - čl. 18. st. 2. ZV). Poštenje posjeda se presumira, pa tu činjenicu tužitelj nije dužan dokazivati. Budući da se radi o oborivoj predmnjevi, tuženik je ovlašten dokazivati da posjed tužitelja nije pošten, pa samim tim prestaje predmnjeva o vlasništvu, jer ona ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari (čl. 166. st. 3. ZV). Pretpostavka je za publicijansku tužbu da je tužitelj bio predmnijevani vlasnik u vrijeme kada mu je posjed oduzet. Predmjeva o vlasništvu postoji i za osobe čije pravo potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu (ako se ne može dokazati predmnjeva vlasništva) ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik bio stekao neko od tih prava odnosno pravo korištenja ili prvenstveno pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su se za stjecanje tog prava tražile u trenutku stjecanja (čl. 363. st. 2. ZV). Na tužitelju je teret dokazivanja da je on bio u posjedu sporne stvari i da je tuženik u vrijeme vođenja spora posjeduje.

9. S obzirom na to da između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaštićeni najmoprimac te da je tužiteljica time dokazala pravni temelj i da je na istinit način stekla predmetni stan, ona se smatra vlasnikom tog stana u smislu čl. 166. ZV-a (predmnijevani vlasnik).

10. Stoga je tužiteljica kao predmnijevana vlasnica koja tvrdi je izgubila samostalan posjed predmetnog stana, aktivno legitimirana na podizanje predmetne tužbe pa je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice neosnovan.

11. Tuženik smatra da mu pripada pravo na suposjed predmetnog stana tvrdeći da on i tužiteljica 15 godina žive u izvanbračnoj zajednici, a što tužiteljica osporava.

12. Iz iskaza svjedoka AM proizlazi da on poznaje tuženika najmanje 15 - 20 godina iz građevinskih krugova budući da su oba građevinari. Poznato mu je da je tuženik posljednje tri - četiri godine zaposlen u maloj građevinskoj firmi. Također poznaje i tužiteljicu jer ju je osobno upoznao preko tuženika prije pet - šest godina. Poznato mu je da tužiteljica i tuženik žive zajedno u istom stanu, odnosno u istoj kući jer je dolazio kod tuženika. Ne zna čija je kuća niti plaća li netko od njih onome drugom najamninu. Po onome kako je on shvatio, tužiteljica i tuženik žive zajedno, ali ne zna je li tužiteljica tuženiku cura, žena ili ljubavnica. Poznato mu je da žive zajedno pet – šest godina, a jesu li i prije živjeli zajedno ne zna. Svjedoku je poznato i da je tuženik na bolovanju od listopada 2023. Nije često navraćao kod tuženika u kuću, već samo po potrebi zbog posla. Najviše deset puta godišnje. Kada bi došao kod tuženika vidio bi i tužiteljicu koja se prema njemu pristojno ponašala. Nije mogao iz njihova odnosa zaključiti kakva je priroda njihova odnosa. U razdoblju od 15 – 20 godina koliko on poznaje tuženika, isti mu je govorio da živi kod i sa EM. Nije vodio računa iz koje točno ulice tuženik dolazi, ali zna da je na posao dolazio iz [adresa] jer su se nalazili na trgu u [adresa]. Zna da je tuženik živio u staroj kamenoj kući. U periodu koliko poznaje tužiteljicu, posljednjih pet – šest godina, tužiteljica ga je često znala nazvati i potužiti mu se da tuženik "sinoć nije došao kući", odnosno znala mu je reći da tuženik "ništa ne daje u kuću", da pije, da slabo jede te da mu ona kuha. Svjedok je tužiteljici jasno davao do znanja da njega njihovi problemi ne zanimaju, da su to njihove osobne stvari, a da njega zanima samo da tuženik ujutro dođe na posao. Tužiteljica bi mu na kraju razgovora znala reći da ništa ne govori tuženiku. Tuženik je svjedoku pričao da mu tužiteljica pere odjeću i kuha pa zaključuje da su oni zajedno spavali kao intimni partneri, ali ni tužiteljica ni tuženik mu to nisu rekli. Zna da je tuženik imao vjenčanu suprugu u Slavoniji. Ne zna je li to bilo prije nego što je tuženik došao u [adresa] i upoznao tužiteljicu. Svjedok ne zna kada su se tužiteljica i tuženik upoznali i počeli zajedno živjeti, zna samo da oni žive zajedno posljednjih pet godina jer toliko dugo poznaje tužiteljicu. Ne zna da li danas tužiteljica i tuženik piju i jedu zajedno, odnosno da li tužiteljica danas pomaže tuženiku kada je bolestan. Tužiteljica je svjedoka zvala i žalila mu se na tuženikovo ponašanje otprilike pet – šest puta u zadnje dvije godine. Tužiteljica mu se žalila da su joj iz kuće nestale stvari, odnosno da sumnja da ih je otuđio tuženik. Tuženik kod njega radi četiri godine. Na poslu je komunicirao s tuženikom, ali nije komunicirao u vezi njegova privatnog života. Nije mu poznato je li tuženik još uvijek u braku sa suprugom u Slavoniji. Svjedoku je poznato da je tuženik prije živio u [adresa], kod [adresa] u [adresa] te potom u [adresa]. Poznato mu je da tuženik boluje, da ima problem s plućima, ali ne zna naziv bolesti.

13. Iz iskaza svjedoka SM proizlati da poznaje tuženika 20-ak godina, moguće i 25 godina. Upoznao ga je u [adresa] jer su radili zajedno kao građevinari. Poznato mu je da je tuženik trenutno na bolovanju te da je posljednje dvije – tri godine zaposlen kod građevinara AM. S tuženikom je jako dobar prijatelj. Poznaje i tužiteljicu iz [adresa] zadnjih 10-ak godina. Tužiteljicu je upoznao preko tuženika u vrijeme kada je tuženik došao živjeti kod nje u kuću u [adresa]. Pretpostavlja da je to njezina kuća. Prije je tuženik živio u drugim stanovima u [adresa]. Svjedok je dolazio kod tužiteljice i tuženika u kuću u [adresa] sve do prije par godina kada se posvađao, odnosno odlučio je više ne komunicirati s tužiteljicom jer ga je optužila za nešto što on nije napravio. Ne zna je li tuženik plaćao tužiteljici kakvu najamninu. Tužiteljica, a ni tuženik mu nisu pričali u kakvom su oni odnosu. Po viđenom kada ih je vidio zajedno zaključio je da su bili intimni partneri i da je odnos između njih dobro funkcionirao do prije zadnjih par godina. Misli da je to bilo do onog trenutka kada su oni održavali intimne odnose, odnosno dok je tuženik bio sposoban za te intimne odnose. Sam tuženik mu je znao reći, jer među njima nije bilo tajni, da on s tužiteljicom ima seksualne odnose. Smatra da je sve bilo dobro dok u tu kuću nije došao Rajkov sin, gdje je neko vrijeme tamo i stanovao. Po saznanju svjedoka, tužiteljica je Rajkovog sina optužila da krede neku robu iz kuće, a to je bilo u razdoblju kada svjedok više nije bio u dobrim odnosima s tužiteljicom. U razdoblju kada je on dolazio kod njih u kuću sve je među njima funkcioniralo, vidio je da su zajedno jeli, pili, kuhali odnosno zajedno su živjeli. Znao bi i on s njima nešto pojesti. NM mu je kao brat. Svjedok je završio komunikaciju s tužiteljicom onog trenutka kada ga je optužila da je učinio nešto što nije, a to je da je ukrao njezinu mašinicu za šišanje. Osim što to nije učinio, njezina mu mašinica nije bila potrebna jer je nekoliko dana prije toga sebi kupio svoju. Ne sjeća se koliko je dugo Rajkov sin živio s njima u kući. Zna da nije dugo, to je bilo do onog trenutka kada ga je tužiteljica optužila za krađu stvari, odnosno odjeće. Koliko je svjedoku poznato, tuženik i danas živi kod tužiteljice u [adresa]. Ne zna kakav je danas odnos između tužiteljice i tuženika jer on više ne ide kod njih u kuću, pa ne zna što se događa između njih. Tuženik mu nije ništa pričao. Tužiteljicu nije poznavao dok je nije upoznao preko tuženika. Tuženik mu je počeo pričati o problemima koje ima s tužiteljicom u trenutku kada se desio problem između nje i tuženikova sina. Pretpostavlja da se ovaj postupak vodi i da je problem nastao jer tužiteljica želi izbaciti tuženika iz kuće. Tuženik mu je pričao o tim problemima jer mu je tužiteljica znala zaključati vrata pa bi došao prespavati kod svjedokovog brata koji živi nedaleko od tužiteljice. Nije mu poznato ima li tuženik ključeve od kuće u kojoj živi s tužiteljicom. Ne zna zašto tuženik ne želi izaći iz te kuće. Svjedok je naveo da je u prizemlju predmetne kuće jedna mala kuhinjica, dnevna soba, jedna mala spavaća soba i kupatilo te da se unutarnjim stepenicama se ide na kat kuće na kojem je još jedna spavaća soba. Svjedok misli da tuženik spava u maloj sobi pored kupatila u prizemlju. Nije mu poznato gdje spava tužiteljica.

14. Svjedok ŽM iskazao je da poznaje tužiteljicu EM još od kada su bili djeca. Prije nego se doselio u Vilaniju, živio je u [adresa] na udaljenosti 50 m od tužiteljice do 1993. godine. Iako se on odselio u [adresa], u [adresa] je često dolazio jer tamo ima jednu garažu u kojoj drži bravariju kojom se bavi u slobodno vrijeme. Ispred te njegove garaže često je znao susresti tužiteljicu kako šeta odnosno gura tačke (karijolu) te bi se pozdravili i popričali. Nakon nekog vremena, a to je bilo otprilike prije osam - devet godina s tužiteljicom se viđao kada je ona šetala s jednom muškom osobom koju je kasnije i upoznao, a to je bio tuženik. U slučaju da je svjedok dolazio u [adresa] pet puta mjesečno, njih bi zajedno vidio kako šetaju dva puta. Osim što je tuženika viđao s tužiteljicom dok su zajedno šetali, viđao ga je i u [adresa] kada bi se družio poslije posla s prijateljima. Tada bi se pozdravili. Koliko je svjedoku poznato kada je upoznao tuženika, on je već boravio u kući tužiteljice. Poznato mu je da danas tuženik živi s tužiteljicom u kući. Ne zna po kojoj osnovi tuženik živi u kući tužiteljice. Znao je doći kod njih u kuću. Ponekad bi bili prisutni oboje. Među njima nije primjećivao nikakve intimne odnose. Svjedok smatra da su oni bili dobri prijatelji. Tako je bilo do prije četiri godine. Tada se nije dogodilo ništa specijalno u njihovom odnosu, ali je došlo do određenih problema. Tužiteljica mu je pomagala u određenim poslovima te ga je počela češće posjećivati na proljeće 2019. ili 2020., a kasnije još i češće te mu se počela žaliti da u kući ima problema. Žalila mu se da se tuženik promijenio, da ju je počeo podcjenjivati. Posebno se žalila da je do promjene u njegovom ponašanju došlo od trenutka kada je u kuću počeo dolaziti tuženikov sin koji je živio negdje u okolici Buja. On tuženikovog sina nije nikada vidio. Tužiteljica mu se žalila da je tada tuženik bio hladniji, ponekad nervozan kada bi tužiteljici odgovarao na pitanja, u što se svjedok imao prilike uvjeriti. No unatoč tome oni su i nadalje bili skupa. Nakon toga tužiteljica je počela još češće dolaziti kod njega te sve češće kukati da joj nestaju stvari, odnosno oprema iz kuhinje te odjeća. Sumnjala je na tuženika i njegova sina. Pričala mu je da 2021. ili 2022. morala intervenirati policija jer je bila dobila prijetnju od strane tuženikova sina. Žalila mu se i da joj tuženik nikada nije ništa platio za stanovanje, barem je tako bilo zadnje četiri godine. Ne zna što je bilo prije toga jer mu se ranije nije žalila, a on je nije pitao. Tužiteljica mu je rekla da je tuženik imao ključeve od kuće dok su bili u "mekanim odnosima", a da ga više nema. Poznavajući tuženika proteklih deset godina, stekao je dojam da između njega i tužiteljice nije bilo ničeg drugog osim prijateljskog odnosa. Kada bi došao kod njih u kuću, zatekao bi tužiteljicu i tuženika zajedno u kuhinji s dnevnim boravkom. Ponekad bi ih zatekao da zajedno jedu. Zaključio je da tuženik nije sam kuhao, a pretpostavlja je tužiteljica kuhala za njih oboje. To je bilo u ranijem razdoblju, ne zadnje četiri godine. Zadnje četiri godine svjedok nije bio u prilici da naiđe na njih oboje zajedno. Ne zna tko je od njih spavao u kojoj sobi. Istaknuo je da ga je tužiteljica zvala prije pet godina kada je ličila stan da mu pokaže kako ga je oličila jer se on ranije bavio time. Kada ju je tada pitao gdje tuženik spava, odgovorila mu je da je on u prizemlju u maloj sobici, a da ona spava u sobi na katu. Ponekad je znao vidjeti da tužiteljica jede u kuhinji, a tuženik gleda TV u dnevnom boravku. Tuženik mi nikada nije govorio o svom odnosu s tužiteljicom.

15. Tužiteljica EM iskazala je da poznaje tuženika NM preko deset godina. Upoznali su se na kartanju u [adresa] te su se sprijateljili. Ona je u to vrijeme već dugi niz godina živjela u kući u [adresa]. Prije je živjela sa svojom majkom koja je umrla prije 14-15 godina. To je bila kuća njezine mame, ali ju je kasnije Grad Umag uzeo. Tužiteljica u toj kući živi na temelju ugovora o najmu s Gradom Umagom. Tuženik je, kada su se upoznali živio u [adresa] kod [adresa], nekoliko kilometara udaljenosti od [adresa]. Kako je njoj bila potrebna pomoć s drvima i drugim stvarima u kući, ona je tuženika zamolila da dođe kod nje i sjekirom pocjepa drva. Njezin sin ČM koji inače živi u [adresa] sastao se s tuženikom u restoranu Melon u [adresa] kada je bio neki rođendan, te joj je rekao da je tuženik dobar čovjek. Tada je sa sinom razgovarala o mogućnosti da joj tuženik i dalje pomaže te bi li tuženik mogao doći živjeti u kuću kod nje da stalno ne putuje iz [adresa] u [adresa]. Njezin sin se s tim suglasio te je tuženik došao živjeti u kuću u kojoj je živjela. Kada bi njen sin došao iz Zagreba tuženik bi uvijek otišao u [adresa]. Prema kazivanju tužiteljice ona i tuženik su bili dobri prijatelji otprilike pet godina, sve do trenutka kada je u [adresa] došao raditi tuženikov sin E iz [adresa]. Kod njih je dolazio jesti. Sve je bilo u redu dva - tri tjedna. Nakon toga ju je tuženikov sin E opljačkao uz pomoć oca jer mu je tuženik dao ključ od kuće. Sve joj je razbio po kući i odnio posteljinu i aparate. Ona je to prijavila policiji, ali su oni lagali pa im nitko ništa ne može. Od tog trenutka više nije u dobrim odnosima s tuženikom te je tražila od njega da napusti kuću, odnosno zadnjih pet godina to stalno traži, ali on to odbija jer nema gdje. Kada je tuženik došao u kuću smjestila ga je u prizemlje gdje je konobu preuredila te ima sobu i kupatilo, a u prizemlju se nalazi i mala kuhinja, jedina kuhinja u kući. U vrijeme kada su se upoznali pa još idućih pet godina, ona je spavala u sobi na katu, ali od trenutka kada je opljačkana spava na kauču u kuhinji u prizemlju jer ne može više spavati u sobi na katu, kada vidim da joj je sve prazno i uništeno. Tužiteljica tvrdi da ona i tuženik nikada nisu bili izvanbračni partneri. Ističe da su prvih pet godina bili isključivo dobri prijatelji. Ona bi mu oprala odjeću jer nije željela da smrdi, a tuženik bi stalno dolazio pijan. Ona bi skuhala za sebe te bi ostavila nešto i tuženiku ako ostane, ali on nije jeo jer bi bio pijan. Tuženik je njoj pomagao samo s cijepanjem drva, te u šumi s drvima. Prvih pet godina tuženik je plaćao neke režije za vodu te bi kupio plin za kuću. Nakon što mu je sin došao više nije ništa plaćao. Nedavno je, nakon pet godina dao 20,00 eura za bocu plina jer ona nije imala novaca kupnju plina jer ima 270,00 eura mirovine. Osim što je tuženiku osobno rekla da izađe iz kuće, prijavila ga je policiji te je više puta odlazila na policiju, ali oni nisu učinili ništa. Tuženik i njegov sin su lagali policiji te su rekli da je ona dužna tuženiku 6.000,00 eura koje joj je posudio, ali da to nije istina. Osim toga njena odvjetnica Orjana Makovac Zubalj je prije podnošenja predmetne tužbe, pisanim putem tražila od tuženika da izađe iz kuće. Misli da mu je ostavljen rok od osam dana da izađe iz kuće. Tuženik je dobio pismo njene odvjetnice, a to zna jer joj ga je pokazao. Tada joj je rekao da će izaći za par dana iz kuće, da se ne brine. Tuženik je imao ključeve kuće prvih pet godina do trenutka krađe, a nakon toga mu ih je oduzela, odnosno on joj ih je sam dao kada je otišao kod sestre u Vukovar. Rekao joj je da mu ključevi ne trebaju, jer je odlazio u Vukovar na nekoliko dana. Ona sam tada promijenila bravu, ali mu nije dala ključ od nove bravea, a on nije ni tražio. S obzirom na to da bi tuženik nakon posla odlazio u kafić i kasno dolazio doma, ključevi mu nisu ni trebali jer bi mu ona otvorila kuću. Tuženik trenutno ne radi od veljače 2024. zbog bolesti jer je na kisiku pa rijetko odlazi iz kuće. Tužiteljica je istakla da nikada nisu imali intimne odnose, niti bilo kave romantične odnose. Na katu kuće joj je sve prazno jer joj nedostaje kompletna garderoba, aparati za kuću, primjerice pegla. Pojasnila je da su na katu dvije spavaće sobe u kojoj su sada svi ormari prazni, nema posteljine, osim toga ukraden joj je "hilti" stroj za štemanje koji je držala ispod kreveta na kojem tuženik spava. Pojasnila je da je taj stroj razbio, a ne da ga je ukrao. Misli na to da je iz tog stroja izvadio žice i motor te se više taj stroj ne može popraviti. Kada je rekla da joj je po kući sve razbijeno mislila je na to da su joj pokvarili aparate, a drugo je ukradeno. Danas ima odjeću koju joj je donio njezin sin i jedna susjeda talijanka. Tu robu je složila na krevet, a ne u ormar kako u slučaju da policija dođe ne bi tu robu zatekla u ormaru i pomislila da je to roba koja joj je ukradena. Policija ništa nije gledala po kući već joj je policajac rekao da laže. Danas tuženik nema ključeve. Može ući u kuću samo ako je ona doma. Ako je on doma, ona ga uvijek zaključa kada izlazi iz kuće. On se s tim suglasi uvijek. To čini jer se boji krađe s obzirom na to da nema povjerenja u tuženika. Od kada je on bolestan i stalno doma od veljače 2024. nešto se češće viđaju jer borave u istom malom prostoru, ali on je ipak više zbog kisika u svojoj sobi nego u zajedničkoj kuhinji. Ako joj nešto ostane za jelo ona mu ponudi, ali on često odbije.

16. Tuženik NM iskazao je da je tužiteljicu upoznao prije 15 godina u kafiću kod N u [adresa] gdje je kartao, a ona je sjedila sama. On i njegovo društvo su popili, a bilo je 23:00 pa je njemu tužiteljica prišla i ponudila mu da prespava kod nje. On je inače živio u [adresa] kao podstanar. Prihvatio je njezin poziv te je prespavao u njezinoj kući na kauču u kuhinji. Ujutro kada su se probudili, popili su kavu te su razgovarali. Tada mu je tužiteljica rekla da bi on mogao ostati i dalje u njezinoj kući spavati pa je tako bilo idućih osam dana. To je bilo ljeto. Tuženik je istaknuo da je prvih osam dana spavao sam na kauču u kuhinji. Nakon toga tužiteljica je njega pozvala da dođe u njezinu sobu na katu i spava s njom u krevetu. On je to shvatio kao poziv za intimni odnos te nakon što je došao u njezinu stupili su u intimni odnos. On je i nakon osam dana nastavio živjeti u tužiteljičinoj kući. Otkazao je podstanarski stan u [adresa]. Oni su nastavili intimne odnose cijelo vrijeme. Tuženik je naveo da je imao neke manje osjećaje prema njoj, a ne zna je li ona ikada razvila osjećaje prema njemu. On bi njihov odnos okarakterizirao kao druženje sa intimnim odnosima. Tako je bilo sve do unatrag godinu dana kada ga je tužiteljica prijavila policiji da se iseli. Osporio je to što je tužiteljica izjavila da ga je prijavila nakon pet godina od kada je došao u njezinu kuću. On nikada nije plaćao ništa na ime podstanarstva niti režije, samo je jednom prilikom kada su tužiteljici isključili struju prije više godina, platio trošak priključka struje i utrošak struje. Tužiteljica je sama stalno plaćala režije, a on je uvijek kupovao sve što je bilo potrebno u vidu prehrane te joj je davao novac za potrebe, a to je bilo kada je radio. Znao joj je dati i po 500,00 eura i po 1.000,00 eura. Smatra da se to nije potrošilo i da mu je ona dužna vratiti barem 5.000,00 eura. Tuženik je istakuno da se zbog toga nije iselio iz kuće kada ga je tužiteljica to tražila prije godinu dana. Kada je tek došao u kuću, prvih osam dana spavao je u sobi u prizemlju, ali bi svako toliko nakon njihovog intimnog odnosa prespavao kod tužiteljice u sobi. Ne vjeruje u to što govori tužiteljica da ju je njegov sin opljačkao, a tvrdi da on sam sigurno nije. Tuženik ništa ne zna o pokvarenim aparatima u kući niti o tome da je tužiteljici netko pokrao garderobu, posteljinu jer on ne gleda u njezine ormare niti ga zanimaju kućanski aparati. Ne može točno procijeniti, ali misli da su bili u dobrim odnosima do prije godinu dana. Kada je bolje razmislio smatra da je od toga prošlo i više vremena, moguće i pet godina. Sjeća se da kada je bio kod sestre u Vukovaru, a to je bilo prije korone, da ga je nazvao njegov sin i rekao mu da ga je tužiteljica prijavila za krađu. Nakon toga, zadnjih pet godina tužiteljica ga svako toliko tjera da izađe iz kuće, ali nakon šta od nje zatraži da mu vrati novac ona se stiša i povuče pa je opet nakon nekog vremena to uhvati. Nakon što je prijavila njegovog sina više nije imao želju za intimnim odnosima s njom pa misli da od tada više i nisu imali intimne odnose. Njemu je tužiteljica uvijek prala odjeću, to čini i danas. Tužiteljica kuha, ali ponekada i on, a tako je bilo do dana davanja iskaza. On je tužiteljici prvi put počeo pomagati na zimu te godine kada je počeo živjeti kod nje u kući i to u vezi sječe drva. U predmetnoj kući živi oko 15-ak godina. Danas nema ključ od kuće. Tužiteljica mu otvori kuću kada dođe. Sada kada je doma na bolovanju tužiteljica ga ponekad zaključa kada ide iz kuće, a ponekad ne. I nakon što je predmetna tužba podnesena, tuženik kupi prehrambene proizvode i donese ih u kuću, za njih oboje. Režije i dalje plaća sama tužiteljica. Tužitelj nema automobil. Tužiteljica ga vozi automobilom Twingo kojeg je on kupio prije četiri – pet godina. Prije toga je kupio Fiat Bravo, oba su bila polovna. Trenutno je na bolovanju, ali inače radi u tvrtci Lešić Gradnja iz Buja. Kada je radio mjesečno je imao oko 1.000,00 eura, ali sada dok je na bolovanju prima od HZZO-a 400,00 eura mjesečno. Primio je pismo koje je tužiteljica putem odvjetnice poslala prije podnošenja predmetne tužbe. Tada se nije iselio jer je tražio od tužiteljice da mu prvo vrati novce. Zadnjih pet godina od kada su u lošim odnosima tužiteljici više ne daje novce. To je činio prije toga, povremeno, svako toliko. Nikada ju nije tužio za povrat tog novaca, a nema niti potvrde da joj je davao novac. Poznaje tužiteljičinog sina ČM. Tuženik je potvrdio da se našao na piću s tužiteljičinim sinom, ali da s njim nije pričao o tome da bi on tužiteljici trebao pomagati. S njim se našao kada je već živio u kući kod tužiteljice. Režijski troškovi za kuću za struju, vodu i smeće su otprilike 120,00 eura mjesečno. On je imao ključeve od kuće do trenutka dok tužiteljica nije prijavila njegovog sina. Tuženik nije s Gradom Umagom sklopio nikakav ugovor u vezi predmetne kuće.

17. Sud ocjenjuje istinitim iskaze svjedoka AM i svjedoka SM. Isti su iskazivali uvjerljivo, životno i neproturječno te u skladu s iskazom tuženika, a dijelom i iskazom tužiteljice. Iskaz svjedoka ŽM sud također ocjenjuje istinitim, ali ne prihvaća njegovo tumačenje prirode odnosa tužiteljice i tuženika.

18. Kao što je uobičajeno, tužiteljica i tuženik su u svojim iskazima iskazivali na način da su zauzimali željenu poziciju u ovoj parnici s ciljem postizanja uspjeha. Unatoč tome, sud je glede odlučnih činjenica (prirode odnosa njega i tužiteljice), ocijenio istinitim iskaz tuženika jer je iskazivao uvjerljivo, životno i logično. Iako se tuženik u jednom dijelu iskaza "ispravljao", odnosno sam sebe je korigirao kada je provotno iskazao da su on i tužiteljica bili u dobrim odnosima do prije godinu dana, a nakon toga odmah bez ičije intervencije, nakon razmišljanja, iskazao da nisu u dobrim odnosima posljednjih pet godina što je u skladu s iskazom tužiteljice. Tuženik je čak iskazivao i suglasno s iskazom tužiteljice i to u dijelu gdje je naveo, ono što je i tužiteljica tvrdila, da je tužiteljica njemu kuhala i prala mu odjeću te uglavnom sama plaćala sve režije. Prema tome, tuženik je istinito iskazao čak i o onim činjenicama koje njemu ne bi išle u prilog. Doduše, glede prirode njihova odnosa u iskazu nije tvrdio kao u odgovoru na tužbu, da su bili u izvanbračnoj zajednici.

18. 1. Sud prihvaća djelomično istinitim iskaz tužiteljice. Naime, ne prihvaća njezine tvrdnje o tome da je ona dovela tuženika u kuću isključivo s namjerom da joj pomaže pri cijepanju drva, jer je na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik ostao živjeti u kući tužiteljice na njezin poziv još osam dana i da su nakon toga stupili u intimne odnose. Tuženik je tek nakon što je već neko vrijeme živio u tužiteljičinoj kući, njoj pomagao oko sječe drva. Stoga, nije istinit tužiteljičin iskaz u dijelu u kojem je tvrdila da su ona i tuženik bili isključivo u prijateljskom odnosu prvih pet godina suživota u predmetnoj kući.

19. Na temelju izvedenog dokaznog postupka te činjenica koje između stranaka nisu sporne, utvrđeno je:

- da se tužiteljica i tuženik poznaju preko deset godina;

- da je tužiteljica u trenutku upoznavanja, kao i danas, živjela u kući u [adresa] koju je stekla kao zaštićeni najmoprimac na temelju ugovora o najmu sklopljenog s Gradom Umagom, a da je tuženik tada živio kao podstanar u [adresa];

- da su se upoznali u kafiću kod N u [adresa] i da je tužiteljica prišla tuženiku nakon što je vidjela da je s društvom poprilično popio, a da je već bilo 23:00 te mu tada ponudila da prespava kod nje;

- da je tuženik prihvatio njezinu ponudu te prespavao u njezinoj kući u [adresa];

- da mu je tužiteljica iduće jutro ponudila da ostane još koji dan prespavati što je on prihvatio i da se nakon toga on nije iselio već i danas živi u predmetnoj kući tužiteljice zajedno s njom;

- da tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne kuće od 23. travnja 2014.;

- da su tužiteljica i tuženik nakon osam dana stupili u intimne odnose koje su nastavili održavati sve do unatrag pet godina kada su se njihovi odnosi pogoršali;

- da su se njihovi odnosi pogoršali u vrijeme kada je tuženikov sin E nekoliko tjedana boravio u kući tužiteljice i otkada je tužiteljica optužila tuženika i njegova sina za krađu stvari iz kuće;

- da je tužiteljica nakon pogoršanja njihovih odnosa, unazad pet godina, u više navrata usmeno, preko svoje punomoćnice te prijavom policiji, tražila od tuženika da iseli iz predmetne kuće u kojoj i danas živi;

- da je tužiteljica cijelo vrijeme prvih pet godina (povremeno i danas unatoč poremećenim odnosima), kuhala tuženiku i prala mu odjeću te podmirivala režijske troškove za kuću, a da je tuženik davao tužiteljici novac za kupnju potrepština za kuću;

- da je tuženik imao ključ od kuće prvih pet godina boravka u kući, a da ključ više nema otkada je tužiteljica promijenila bravu, a što se dogodilo u vrijeme pandemije koronavirusa, unazad pet godina, kada je tuženik otišao u posjet sestri u Vukovar.

20. Dakle, utvrđeno je da tuženik živi u predmetnoj kući tužiteljice zajedno s njom preko deset godina i da ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne kuće od 23. travnja 2014., kao i da su tužiteljica i tuženik prvih pet godina suživota bili u određenoj ljubavnoj svezi u kojoj su imali intimne odnose sve do trenutka kada su se posvađali zbog navodne krađe tužiteljičinih stvari iz kuće, a za koju krađu je tužiteljica optužila tuženika i njegova sina A.

21. Prema čl. 11. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., u nastavku Obz) odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

21. 1. Iako je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik bili u intimmnoj vezi, sud ne prihvaća tvrdnje tuženika da su oni cijelo vrijeme živjeli u izvanbračnoj zajednici i da je tako i danas. Naime, nije sporno da su stranke počevši najkasnije 23. travnja 2014. bile u izvanbračnoj ljubavnoj vezi.

21. 2. Međutim, izvanbračna zajednica pretpostavlja životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, iz čega slijedi nužnost postojanja određenih kvaliteta da bi određena veza mogla biti kvalificirana kao izvanbračna zajednica. Po stajalištu ovog suda, izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova te uzajamna prava i dužnosti, koji sadrže, međutim, iz svih navedenih razloga ne proizlazi da bi bio ispunjen između parničnih stranaka pa se stoga na njihov odnos ne mogu primijeniti odredbe o imovinskim odnosima izvanbračnih drugova.

21. 3. Osim toga, tuženik nije dokazao da je u vrijeme prvih pet godina suživota (kao ni nakon toga) bio neoženjen muškarac jer iz iskaza svjedoka AM proizlazi da je tuženik imao vjenčanu suprugu u Slavoniji.

21. 4. Međutim, čak i u slučaju da sud, intimnu – ljubavnu vezu između tužiteljice i tuženika okarakterizira kao izvanbračnu zajednicu u prvih pet godina njihova suživota, te izvanbračne zajednice ni u kojem slučaju nema unazad pet godina. To stoga što je utvrđeno na temelju dokaznog postupka, što između stranaka nije sporno, da tužiteljica posljednjih pet godina zahtijeva od tuženika da iseli iz predmetne kuće i da on to odbija isključivo jer smatra da ima određeno novčano potraživanje prema tužiteljici, a koje nije dokazao.

22. Dakle, utvrđeno je da parnične stranke nisu bile, a niti su danas u izvanbračnoj zajednici te da tuženik nema valjanu pravnu osnovu za suposjed predmetne kuće.

23. Za ovaj spor nisu odlučne tvrdnje tuženika da on prema tužiteljici ima određeno novčano potraživanje, jer isto nije dokazao. Nisu odlučne niti tvrdnje tužiteljice da su tuženik i njegov sin E otuđili i razbili njezine stvari u predmetnoj kući jer to nije predmet ovog spora pa o tim činjenicama sud nije posebno obrazlagao.

24. Slijedom navedenog, s obzrom na to da je utvrđeno da tuženik bez pravne osnove drži u suposjedu predmetnu kuću, a da je tužiteljica od njega zatražila da iseli što je on odbio, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u izreci.

25. Obje stranke su zatražile troškove postupka.

25. 1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP), prema kojoj pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, valjalo joj je dosuditi opravdane parnične troškove.

26. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova na ime zastupanja prilikom sastava tužbe, na ročištima od 12. ožujka 2024. i 22. siječnja 2025., za svaku radnju po 100 bodova te za zastupanje na ročištu od 18. lipnja 2024. u visini 100 bodova te uvećano za 25 bodova za 1 h prema Tbr. 38 Odvjetničke tarife.

26. 1. U skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 dalje: OT) te vrijednosti predmeta spora 2.000,00 eura, tužiteljici je priznat trošak zastupanja na ime sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2024. i 22. siječnja 2025. za svaku radnju po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT te za zastupanje na ročištu od 18. lipnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT uvećano za 25 bodova za jedan utrošeni sat prema Tbr. 38 OT, sveukupno 425 bodova uvećano za PDV od 25 % prema Tbr. 46 OT i u skladu s Tbr. 54 OT (1 bod – 2,00 eura), ukupno iznosi 1.062,50 eura.

26. 2. Osim toga, priznat joj je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 33,23 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu 16,12 eura (čl. 7 st. 2. Zakona o sudskim pristojbama) jer će joj presuda biti dostavljena putem e- komunikacije pa ima mogućnost platiti polovicu propisanog iznosa sudske pristojbe ako to učini u roku tri dana od dostave presude.

26. 3. Prema tome, tužiteljici pripada trošak u ukupnom iznosu od 1.111,85 eura.

27. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 1.111,85 eura, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev (razlika troška sudske pristojbe na presudu) odbijen kao neosnovan.

28. S obzirom na to da je tuženik izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu troška odbijen je u cijelosti.

U Bujama 10. travnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženiku p.p.