Poslovni broj P-1165/2019-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva KALLAY&PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 28. ožujka 2025. u prisutnosti PG, odvjetničkog vježbenika punomoćnika tužitelja i JG, odvjetničkog vježbenika zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Domagoja Olujića iz Splita, 10. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3740440, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31. listopada 2006.g., a koja glasi: „promjenjiva, s skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu broj 418-50-3740440, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31. listopada 2006.g., a koja glasi: „srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 589,07 EUR (petsto osamdeset devet eura i sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 3,29 EUR od dana 05.10.2007.g. do isplate,

- 3,27 EUR od dana 07.11.2007.g. do isplate,

- 3,33 EUR od dana 06.12.2007.g. do isplate,

- 3,37 EUR od dana 07.01.2008.g. do isplate,

- 3,42 EUR od dana 07.02.2008.g. do isplate,

- 3,34 EUR od dana 11.03.2008.g. do isplate,

- 5,01 EUR od dana 07.04.2008.g. do isplate,

- 5,07 EUR od dana 07.05.2008.g. do isplate,

- 4,98 EUR od dana 06.06.2008.g. do isplate,

- 4,98 EUR od dana 07.08.2008.g. do isplate,

- 5,04 EUR od dana 08.09.2008.g. do isplate,

- 5,45 EUR od dana 07.10.2008.g. do isplate,

- 5,17 EUR od dana 05.11.2008.g. do isplate,

- 5,52 EUR od dana 10.12.2008.g. do isplate,

- 5,57 EUR od dana 08.01.2009.g. do isplate,

- 5,60 EUR od dana 11.02.2009.g. do isplate,

- 8,51 EUR od dana 10.03.2009.g. do isplate,

- 8,53 EUR od dana 09.04.2009.g. do isplate,

- 8,37 EUR od dana 07.05.2009 .g. do isplate,

- 8,26 EUR od dana 08.06.2009.g. do isplate,

- 8,29 EUR od dana 08.07.2009.g. do isplate,

- 8,35 EUR od dana 07.08.2009.g. do isplate,

- 8,34 EUR od dana 08.09.2009.g. do isplate,

- 8,28 EUR od dana 07.10.2009.g. do isplate,

- 8,40 EUR od dana 06.11.2009.g. do isplate,

- 8,49 EUR od dana 07.12.2009.g. do isplate,

- 8,62 EUR od dana 07.01.2010.g. do isplate,

- 8,59 EUR od dana 05.02.2010.g. do isplate,

- 8,77 EUR od dana 05.03.2010.g. do isplate,

- 8,74 EUR od dana 07.04.2010.g. do isplate,

- 8,80 EUR od dana 07.05.2010.g. do isplate,

- 9,38 EUR od dana 08.07.2010.g. do isplate,

- 9,26 EUR od dana 09.08.2010.g. do isplate,

- 9,62 EUR od dana 08.09.2010.g. do isplate,

- 9,49 EUR od dana 07.10.2010.g. do isplate,

- 9,29 EUR od dana 08.11.2010.g. do isplate,

- 9,72 EUR od dana 08.12.2010.g. do isplate,

- 10,26 EUR od dana 07.01.2011.g. do isplate,

- 9,87 EUR od dana 07.02.2011.g. do isplate,

- 10,01 EUR od dana 07.03.2011.g. do isplate,

- 9,84 EUR od dana 06.04.2011.g. do isplate,

- 9,87 EUR od dana 09.05.2011.g. do isplate,

- 10,52 EUR od dana 07.06.2011.g. do isplate,

- 10,66 EUR od dana 07.07.2011.g. do isplate,

- 10,73 EUR od dana 08.08.2011.g. do isplate,

- 10,44 EUR od dana 07.09.2011.g. do isplate,

- 10,12 EUR od dana 07.10.2011.g. do isplate,

- 8,74 EUR od dana 08.11.2011.g. do isplate,

- 8,72 EUR od dana 07.12.2011.g. do isplate,

- 8,86 EUR od dana 09.01.2012.g. do isplate,

- 8,97 EUR od dana 08.02.2012.g. do isplate,

- 8,99 EUR od dana 07.03.2012.g. do isplate,

- 8,91 EUR od dana 06.04.2012.g. do isplate,

- 8,96 EUR od dana 07.05.2012.g. do isplate,

- 9,00 EUR od dana 06.06.2012.g. do isplate,

- 8,93 EUR od dana 06.07.2012.g. do isplate,

- 8,95 EUR od dana 07.08.2012.g. do isplate,

- 8,91 EUR od dana 07.09.2012.g. do isplate,

- 8,80 EUR od dana 05.10.2012.g. do isplate,

- 8,91 EUR od dana 07.11.2012.g. do isplate,

- 8,96 EUR od dana 06.12.2012.g. do isplate,

- 8,98 EUR od dana 07.01.2013.g. do isplate,

- 8,72 EUR od dana 07.02.2013.g. do isplate,

- 8,90 EUR od dana 08.03.2013.g. do isplate,

- 8,91 EUR od dana 08.04.2013.g. do isplate,

- 8,84 EUR od dana 09.05.2013.g. do isplate,

- 8,63 EUR od dana 07.06.2013.g. do isplate,

- 8,63 EUR od dana 05.07.2013.g. do isplate,

- 8,68 EUR od dana 07.08.2013.g. do isplate,

- 8,76 EUR od dana 05.09.2013.g. do isplate,

- 8,88 EUR od dana 04.10.2013.g. do isplate,

- 8,82 EUR od dana 13.11.2013.g. do isplate,

- 8,86 EUR od dana 09.01.2014.g. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.482,67 EUR (tisuću četiristo osamdeset dva eura i šezdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,44 EUR od dana 07.10.2008.g. do isplate,

- 7,12 EUR od dana 10.12.2008.g. do isplate,

- 8,32 EUR od dana 08.01.2009.g. do isplate,

- 8,87 EUR od dana 11.02.2009.g. do isplate,

- 7,36 EUR od dana 10.03.2009.g. do isplate,

- 7,65 EUR od dana 09.04.2009.g. do isplate,

- 5,35 EUR od dana 07.05.2009 .g. do isplate,

- 3,66 EUR od dana 08.06.2009.g. do isplate,

- 4,11 EUR od dana 08.07.2009.g. do isplate,

- 5,00 EUR od dana 07.08.2009.g. do isplate,

- 4,93 EUR od dana 08.09.2009.g. do isplate,

- 4,03 EUR od dana 07.10.2009.g. do isplate,

- 5,72 EUR od dana 06.11.2009.g. do isplate,

- 7,07 EUR od dana 07.12.2009.g. do isplate,

- 9,00 EUR od dana 07.01.2010.g. do isplate,

- 8,56 EUR od dana 05.02.2010.g. do isplate,

- 11,18 EUR od dana 05.03.2010.g. do isplate,

- 10,68 EUR od dana 07.04.2010.g. do isplate,

- 11,65 EUR od dana 07.05.2010.g. do isplate,

- 20,03 EUR od dana 08.07.2010.g. do isplate,

- 18,30 EUR od dana 09.08.2010.g. do isplate,

- 23,57 EUR od dana 08.09.2010.g. do isplate,

- 21,75 EUR od dana 07.10.2010.g. do isplate,

- 18,82 EUR od dana 08.11.2010.g. do isplate,

- 25,00 EUR od dana 08.12.2010.g. do isplate,

- 32,86 EUR od dana 07.01.2011.g. do isplate,

- 27,29 EUR od dana 07.02.2011.g. do isplate,

- 29,25 EUR od dana 07.03.2011.g. do isplate,

- 26,76 EUR od dana 06.04.2011.g. do isplate,

- 27,21 EUR od dana 09.05.2011.g. do isplate,

- 37,75 EUR od dana 07.06.2011.g. do isplate,

- 38,77 EUR od dana 07.07.2011.g. do isplate,

- 47,57 EUR od dana 08.08.2011.g. do isplate,

- 43,05 EUR od dana 07.09.2011.g. do isplate,

- 38,10 EUR od dana 07.10.2011.g. do isplate,

- 37,57 EUR od dana 08.11.2011.g. do isplate,

- 37,19 EUR od dana 07.12.2011.g. do isplate,

- 41,88 EUR od dana 07.03.2012.g. do isplate,

- 40,46 EUR od dana 06.04.2012.g. do isplate,

- 41,42 EUR od dana 07.05.2012.g. do isplate,

- 42,08 EUR od dana 06.06.2012.g. do isplate,

- 40,97 EUR od dana 06.07.2012.g. do isplate,

- 41,26 EUR od dana 07.08.2012.g. do isplate,

- 40,44 EUR od dana 07.09.2012.g. do isplate,

- 38,64 EUR od dana 05.10.2012.g. do isplate,

- 40,55 EUR od dana 07.11.2012.g. do isplate,

- 41,47 EUR od dana 06.12.2012.g. do isplate,

- 40,83 EUR od dana 07.01.2013.g. do isplate,

- 37,22 EUR od dana 07.02.2013.g. do isplate,

- 40,29 EUR od dana 08.03.2013.g. do isplate,

- 40,55 EUR od dana 08.04.2013.g. do isplate,

- 39,35 EUR od dana 09.05.2013.g. do isplate,

- 35,52 EUR od dana 05.07.2013.g. do isplate,

- 36,44 EUR od dana 07.08.2013.g. do isplate,

- 37,91 EUR od dana 05.09.2013.g. do isplate,

- 39,95 EUR od dana 04.10.2013.g. do isplate,

- 38,90 EUR od dana 13.11.2013.g. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prijeboja u iznosu od 85,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

1,47 EUR od dana 01.01.2007., pa do isplate

2,23 EUR od dana 01.02.2007., pa do isplate

2,26 EUR od dana 01.03.2007., pa do isplate

2,17 EUR od dana 01.04.2007., pa do isplate

3,62 EUR od dana 01.05.2007., pa do isplate

4,80 EUR od dana 01.06.2007., pa do isplate

5,61 EUR od dana 01.07.2007., pa do isplate

4,90 EUR od dana 01.08.2007., pa do isplate

4,31 EUR od dana 01.09.2007., pa do isplate

6,08 EUR od dana 01.10.2007., pa do isplate

6,30 EUR od dana 01.11.2007., pa do isplate

4,90 EUR od dana 01.12.2007., pa do isplate

5,48 EUR od dana 01.01.2008., pa do isplate

3,46 EUR od dana 01.02.2008., pa do isplate

2,34 EUR od dana 01.03.2008., pa do isplate

0,43 EUR od dana 01.04.2008., pa do isplate

3,30 EUR od dana 01.05.2008., pa do isplate

4,44 EUR od dana 01.06.2008., pa do isplate

3,04 EUR od dana 01.07.2008., pa do isplate

5,09 EUR od dana 01.08.2008., pa do isplate

4,99 EUR od dana 01.09.2008., pa do isplate

3,77 EUR od dana 01.10.2008., pa do isplate

0,73 EUR od dana 01.12.2008., pa do isplate

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.01.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.644,15 EUR (dvije tisuće šesto četrdeset četiri eura i petnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII. Smatra se da je tužba povučena za iznos od 155,87 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 39,59 EUR sa zateznim kamatama od 09.01.2012.g. do isplate,

- 41,46 EUR sa zateznim kamatama od 08.02.2012.g. do isplate,

- 35,36 EUR sa zateznim kamatama od 07.06.2013.g. do isplate,

- 39,46 EUR sa zateznim kamatama od 09.01.2014.g. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao korisnik kredita 23. listopada 2006. s tuženikom kao kreditorom (bankom) sklopio Ugovor o kreditu broj 418-50- 3740440, solemniziran 31. listopada 2006. po javnom bilježniku Nevenki Kekez iz Splita pod brojem OU-965/2006 (dalje: Ugovor o kreditu), kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.380,00 CHF uz uvjete naznačene u ugovoru, a koji kredit je tuženiku uredno otplatio.

1.1. Pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. tužitelj navodi da je tuženik prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu propustio informirati potrošače, pa tako i tužitelja, o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutni vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik vezan uz euro jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke (dalje HNB) temelji na održavanju stabilnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Nadalje, tužitelj u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u bitnome navodi kako nije određena niti odrediva te da je prosječnom potrošaču objektivno nerazumljiva.

1.2. Kao dokaze tužitelj je uz tužbu priložio knjigovodstvenu karticu, otplatnu tablicu, Ugovor o kreditu, obavijest banke od 11. siječnja 2014., financijsko-računovodstveno vještačenje od 4. veljače 2019. sastavljeno po stalnom sudskom vještaku Mati Zeljku s računom vještaka, a osim toga, na okolnost visine tužbenog zahtjeva predložio je provođenje financijskog vještačenja.

1.3. Tužitelj tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu koje sadrže odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne. Smatra da je temeljem Ugovora o kreditu isplatio viši iznos od onoga koji je trebao pa stoga od tuženika tužbom potražuje isplatu iznosa od 17.075,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

1.6. Nakon provedenog financijskog vještačenja, imajući u vidu i promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj iz kune u eure, tužitelj podneskom od 24. prosinca 2024. postavlja konačni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrde ništetnima odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i odredba čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula, odnosno kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Zatim, tužitelj je precizirao ukupne i pojedinačne novčane iznose koje potražuje s osnova stjecanja bez osnove, i to tako da s osnova više plaćenog zbog primjene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi traži isplatu iznosa od 589,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok s osnova više plaćenog zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli traži isplatu iznosa od 1.553,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te osporava osnovanost i visinu tražbine.

2.1. Naime, tuženik smatra da pozivanje tužitelja pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača promašeno s obrazloženjem da su se predmetnom presudom stvorili kriteriji pomoću kojih će sudovi u pojedinačnim postupcima prosuđivati jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, tj. da je na tužitelju kao potrošaču u ovoj pojedinačnoj parnici teret dokazivanja da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne.

2.2. Zatim, tuženik tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, tuženik tvrdi da je tužitelj bio upoznat sa općim aktima tuženika i svim uvjetima ugovora te da je javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora strankama objasnio smisao i posljedice pravnog posla i uvjerio se da sadržaj ugovora odgovara pravoj volji stranaka.

2.3. Zatim, tuženik tvrdi da je tužitelju prije sklapanja ugovora predočio sve relevantne informacije pa tako i informacije o rizicima povezanim s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom te da je tužitelj donio informiranu odluku o sklapanju ugovora, a da je s obzirom na činjenicu na ugovoreno otplatno razdoblje od sedam godina tužitelj mogao očekivati promjenu kamatne stope.

2.4. Osim toga, tuženik ističe prigovor zastare i prigovor radi prijeboja s osnova tzv. negativnih kamatnih razlika te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.5. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže Suglasnost o zaplijeni plaće od 31. listopada 2006., zadužnicu od 31. listopada 2006., zahtjev za kredit od 29. listopada 2006., ponudu auto kuće Gašperov d.o.o. od 23. listopada 2006. Osim toga, predlaže na web stranici www.rba.hr izvršiti uvid u Opće uvjete poslovanja tuženika sa stanovništvom važeće od 2005. do 2009., saslušanje tužitelja te saslušanje svjedoka UG i javnog bilježnika Nevenke Kekez.

2.6. Nadalje, tuženik tvrdi da se tužitelj na može pozivati na propise o zaštiti potrošača i sudsku praksu, odnosno osporava da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača. U odnosu na navedene okolnosti predlaže saslušanje tužitelja te službenim putem pribaviti iz obrtnog registra i sudskog registra podatke o tome je li tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao otvoren obrt ili poslovni udio u trgovačkom društvu, kao i podatake od Ministarstva financija, Porezne uprave podataka o tome je li tužitelj objekt financiran ugovorom o kreditu unio u imovinu obrta ili trgovačkog društva, odnosno koristio kakva prava u kontekstu poreznih propisa.

2.2. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 21. ožujka 2025. konačno precizirao prigovor radi prijeboja tako da traži da se utvrdi postojanje njegove novčane tražbine prema tužitelju u iznosu od 85,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te traži prijeboj te tražbine sa tužiteljevom.

3.Tužitelj je u tijeku postupka osporio osnovanost tuženikovog prigovora radi prijeboja navodeći kako se tečajne razlike koje su u korist tuženika, dakle, koje su bile niže od tečaja isplate kredita, mogu prebiti s potraživanjem tužitelja samo u slučaju da je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima na dan plaćanja takvih anuiteta i to na način da je isto zatražio prije zaključenja prethodnog postupka, a što je tuženik propustio učiniti. Isto tako tužitelj ističe prigovor zastare u odnosu na tražbinu koju je tuženik istaknuo prigovorom radi prijeboja.

4. U tijeku glavne rasprave pročitane su i pregledane isprave koje su stranke predložile kao dokaze, i to: knjigovodstvena kartica (list 3-8 spisa), otplatna tablica (list 9 spisa), Ugovor o kreditu (list 10-12 spisa), obavijest banke od 11. siječnja 2014. (list 13 spisa), financijsko-računovodstveno vještačenje od 4. veljače 2019. sastavljeno po stalnom sudskom vještaku Mati Zeljku s računom vještaka (list 14-24 spisa), Suglasnost o zaplijeni plaće od 31. listopada 2006. (list 44-45 spisa), zadužnica od 31. listopada 2006. (list 46-47 spisa), zahtjev za kredit od 29. listopada 2006. (list 48 spisa) te ponuda auto kuće Gašperov d.o.o. od 23. listopada 2006. (list 49 spisa).

4.1. Osim toga, saslušan je tužitelj ŠG (list 132 spisa) te je u odnosu na visinu tražbine provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za vještačenja d.o.o. koji je 12. prosinca 2024. sastavio pisani nalaz i mišljenje (list 97-107 spisa).

4.2. Nisu saslušani svjedoci UG i javni bilježnik Nevenka Kekez jer je tuženik od tih dokaznih prijedloga odustao na pripremnom ročištu održanom 25. listopada 2024.

4.3. U odnosu na okolnost da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača valja reći kako svojstvo tužitelja kao potrošača, tj. činjenica kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru nedvojbeno proizlazi iz zahtjeva za kreditom uz koji je priložena ponuda auto kuće Gašperov, kao iz samog sadržaja Ugovora o kreditu te iz iskaza tužitelja, pa stoga ovaj sud ocjenjuje da su dokazni prijedlozi tuženika o pribavljanju izvadaka iz obrtnog registra, sudskog registra i podataka od Porezne uprave suvišni i usmjereni na odugovlačenje ovog parničnog postupka. Isto tako, valja dodati kako se u biti radi o dokaznom prijedlogu uvidom u isprave (izvadak iz obrtnog registra, sudskog registra, potvrda Porezne uprave), pa s obzirom na to da je tuženik predložio izvršiti uvid u predmetne isprave onda je on bio dužan predmetne isprave sam pribaviti i priložiti sudu u roku koji mu je određen raspravnim rješenjem od 25. listopada 2024., a samo ukoliko ih nije mogao sam pribaviti obveza je suda pribaviti isprave po službenoj dužnosti. Međutim, tuženik nije u ostavljenom roku priložio sudu niti jedan izvadak iz obrtnog registra niti iz sudskog registra, a u podnesku od 22. studenoga 2024. ne navodi niti jedan valjani razlog zbog kojeg navedene izvatke nije mogao pribaviti sam niti prilaže bilo kakav dokaz o tome da ih je pokušao pribaviti. Dakle, kako tuženik nije ničime dokazao da je tuženik u trenutku sklapanja ugovora bio obrtnik niti da je imao udjele u trgovačkom društvu, to nije bilo potrebe niti za pribavljanjem podataka od Porezne uprave o tome je li tužitelj automobil koji je kupio sredstvima kredita unio u imovinu obrta ili trgovačkog društva, odnosno, bez obzira na to što bi iz dopisa Porezne uprave od 27. travnja 2022. (očito pribavljenim po tuženiku za potrebe nekog drugog postupka) proizlazilo kako Porezna uprava podatke o korištenju prava iz poreznih propisa daje samo na zahtjev suda.

5. Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbeni zahtjev jer je uz zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u podnesku od 24. prosinca 2024. istaknuo i dva nova zahtjeva usmjerena na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Kako se tuženik upustio u raspravljanje po tako preinačenoj tužbi, to se sukladno odredbi čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) smatra da je pristao na preinaku tužbe.

6. Nadalje, rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1165/2019-41 od 26. veljače 2025. pretvorena je glavna rasprava radi dopune postupka, tj. iz razloga što je tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 24. prosinca 2024. neuredan, i to u dijelu koji se odnosi na preplaćene iznose s osnova ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

6.1. Naime, tužitelj podneskom od 24. prosinca 2024. s osnova stečenog bez osnove zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli traži isplatu ukupnog iznosa od 1.553,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,44 EUR od dana 07.10.2008.g. do isplate,

- 7,12 EUR od dana 10.12.2008.g. do isplate,

- 8,32 EUR od dana 08.01.2009.g. do isplate,

- 8,87 EUR od dana 11.02.2009.g. do isplate,

- 7,36 EUR od dana 10.03.2009.g. do isplate,

- 7,65 EUR od dana 09.04.2009.g. do isplate,

- 5,35 EUR od dana 07.05.2009 .g. do isplate,

- 3,66 EUR od dana 08.06.2009.g. do isplate,

- 4,11 EUR od dana 08.07.2009.g. do isplate,

- 5,00 EUR od dana 07.08.2009.g. do isplate,

- 4,93 EUR od dana 08.09.2009.g. do isplate,

- 4,03 EUR od dana 07.10.2009.g. do isplate,

- 5,72 EUR od dana 06.11.2009.g. do isplate,

- 7,07 EUR od dana 07.12.2009.g. do isplate,

- 9,00 EUR od dana 07.01.2010.g. do isplate,

- 8,56 EUR od dana 05.02.2010.g. do isplate,

- 11,18 EUR od dana 05.03.2010.g. do isplate,

- 10,68 EUR od dana 07.04.2010.g. do isplate,

- 11,65 EUR od dana 07.05.2010.g. do isplate,

- 20,03 EUR od dana 08.07.2010.g. do isplate,

- 18,30 EUR od dana 09.08.2010.g. do isplate,

- 23,57 EUR od dana 08.09.2010.g. do isplate,

- 21,75 EUR od dana 07.10.2010.g. do isplate,

- 18,82 EUR od dana 08.11.2010.g. do isplate,

- 25,00 EUR od dana 08.12.2010.g. do isplate,

- 32,86 EUR od dana 07.01.2011.g. do isplate,

- 27,29 EUR od dana 07.02.2011.g. do isplate,

- 29,25 EUR od dana 07.03.2011.g. do isplate,

- 26,76 EUR od dana 06.04.2011.g. do isplate,

- 27,21 EUR od dana 09.05.2011.g. do isplate,

- 37,75 EUR od dana 07.06.2011.g. do isplate,

- 38,77 EUR od dana 07.07.2011.g. do isplate,

- 47,57 EUR od dana 08.08.2011.g. do isplate,

- 43,05 EUR od dana 07.09.2011.g. do isplate,

- 38,10 EUR od dana 07.10.2011.g. do isplate,

- 37,57 EUR od dana 08.11.2011.g. do isplate,

- 37,19 EUR od dana 07.12.2011.g. do isplate,

- 39,59 EUR od dana 09.01.2012.g. do isplate,

- 41,46 EUR od dana 08.02.2012.g. do isplate,

- 41,88 EUR od dana 07.03.2012.g. do isplate,

- 40,46 EUR od dana 06.04.2012.g. do isplate,

- 41,42 EUR od dana 07.05.2012.g. do isplate,

- 42,08 EUR od dana 06.06.2012.g. do isplate,

- 40,97 EUR od dana 06.07.2012.g. do isplate,

- 41,26 EUR od dana 07.08.2012.g. do isplate,

- 40,44 EUR od dana 07.09.2012.g. do isplate,

- 38,64 EUR od dana 05.10.2012.g. do isplate,

- 40,55 EUR od dana 07.11.2012.g. do isplate,

- 41,47 EUR od dana 06.12.2012.g. do isplate,

- 40,83 EUR od dana 07.01.2013.g. do isplate,

- 37,22 EUR od dana 07.02.2013.g. do isplate,

- 40,29 EUR od dana 08.03.2013.g. do isplate,

- 40,55 EUR od dana 08.04.2013.g. do isplate,

- 39,35 EUR od dana 09.05.2013.g. do isplate,

- 35,36 EUR od dana 07.06.2013.g. do isplate,

- 35,52 EUR od dana 05.07.2013.g. do isplate,

- 36,44 EUR od dana 07.08.2013.g. do isplate,

- 37,91 EUR od dana 05.09.2013.g. do isplate,

- 39,95 EUR od dana 04.10.2013.g. do isplate,

- 38,90 EUR od dana 13.11.2013.g. do isplate,

- 39,46 EUR od dana 09.01.2014.g. do isplate.

6.2. Međutim, zbroj navedenih pojedinačnih tražbina navedenih pod točkom IV. petita tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24. prosinca 2024. ukupno ne iznosi 1.553,37 EUR, već iznosi 1.638,54 EUR. S time da iznos od 1.638,54 EUR ne odgovara ukupnom iznosu preplaćenog iznosa utvrđenog financijskim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o.

6.3. Naime, svaki pojedinačni preplaćeni iznos s osnova primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli naveden je u stupcu 12. Tablice broj 2 koja je sastavni dio nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. a u dnu tog stupca iskazan je njihov ispravan zbroj koji iznosi 1.639,09 EUR.

6.4. Stoga je rješenjem ovoga suda poslovni broj poslovni broj P-1165/2019-41 od 26. veljače 2025. pozvan tužitelj ispraviti navedeni dio tužbenog zahtjeva, i to na način uskladi taj dio tužbenog zahtjeva sa pojedinačnim i ukupnim iznosima prikazanima u stupcu 12 tablice sadržane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Centra za vještačenja d.o.o. ili sa pojedinačnim i ukupnim iznosima prikazanima u stupcu 18 tablice sadržane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Centra za vještačenja d.o.o. ukoliko smatra da se njegov tužbeni zahtjev u pogledu preplaćenih iznosa s osnova promjene u tečaju treba umanjiti za tzv. negativne razlike.

6.5. Tužitelj je pravodobno podneskom od 12. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev, ali to nije učinio sukladno uputi suda iz rješenja od 26. veljače 2025. jer nije ispravno naveo sve pojedinačne tražbine navedene u stupcu 12. Tablice broj 2 koja je sastavni dio nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. niti je naveo ispravan ukupan iznos koji je utvrđen vještačenjem.

6.6. Naime, tužitelj u pogrešnom iznosu naveo četiri pojedinačna iznosa i to tako da traži isplatu iznosa od:

- 39,59 EUR sa zateznim kamatama od 09.01.2012.g. do isplate, umjesto ispravnog iznosa od 39,55 EUR,

- 41,46 EUR sa zateznim kamatama od 08.02.2012.g. do isplate, umjesto ispravnog iznosa od 41,61 EUR,

- 35,36 EUR sa zateznim kamatama od 07.06.2013.g. do isplate, umjesto ispravnog iznosa od 35,62 EUR,

- 39,46 EUR sa zateznim kamatama od 09.01.2014.g. do isplate, umjesto ispravnog iznosa od 39,64 EUR.

6.7. Zbog ova četiri pogrešno navedena pojedinačna iznosa ukupan iznos tražbine s osnova stjecanja bez osnove zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ne odgovara iznosu od 1.639,09 EUR koji je utvrđen financijskim vještačenjem.

6.8. S obzirom na to da tužitelj nije u cijelosti postupio sukladno uputi suda o ispravku tužbenog zahtjeva, već je tužbu vratio bez ispravka u dijelu koji se odnosi na gore navedene četiri pojedinačne tražbine a time naveo i pogrešan ukupni iznos, to se sukladno odredbi čl. 109. st. 4. ZPP smatra da je tužba povučena za iznos od ukupno 155,87 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 39,59 EUR sa zateznim kamatama od 09.01.2012.g. do isplate,

- 41,46 EUR sa zateznim kamatama od 08.02.2012.g. do isplate,

- 35,36 EUR sa zateznim kamatama od 07.06.2013.g. do isplate,

- 39,46 EUR sa zateznim kamatama od 09.01.2014.g. do isplate.

6.9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku VII. izreke ove presude.

6.10. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 12. ožujka 2025. tužba je uredna i pogodna za daljnje raspravljanje, i to za iznos od 1.482,67 EUR (1.638,54 – 155,87 = 1.482,67 EUR) koji se sastoji od sljedećih pojedinačnih tražbina sa zateznim kamatama kako slijedi:

- 5,44 EUR od dana 07.10.2008.g. do isplate,

- 7,12 EUR od dana 10.12.2008.g. do isplate,

- 8,32 EUR od dana 08.01.2009.g. do isplate,

- 8,87 EUR od dana 11.02.2009.g. do isplate,

- 7,36 EUR od dana 10.03.2009.g. do isplate,

- 7,65 EUR od dana 09.04.2009.g. do isplate,

- 5,35 EUR od dana 07.05.2009 .g. do isplate,

- 3,66 EUR od dana 08.06.2009.g. do isplate,

- 4,11 EUR od dana 08.07.2009.g. do isplate,

- 5,00 EUR od dana 07.08.2009.g. do isplate,

- 4,93 EUR od dana 08.09.2009.g. do isplate,

- 4,03 EUR od dana 07.10.2009.g. do isplate,

- 5,72 EUR od dana 06.11.2009.g. do isplate,

- 7,07 EUR od dana 07.12.2009.g. do isplate,

- 9,00 EUR od dana 07.01.2010.g. do isplate,

- 8,56 EUR od dana 05.02.2010.g. do isplate,

- 11,18 EUR od dana 05.03.2010.g. do isplate,

- 10,68 EUR od dana 07.04.2010.g. do isplate,

- 11,65 EUR od dana 07.05.2010.g. do isplate,

- 20,03 EUR od dana 08.07.2010.g. do isplate,

- 18,30 EUR od dana 09.08.2010.g. do isplate,

- 23,57 EUR od dana 08.09.2010.g. do isplate,

- 21,75 EUR od dana 07.10.2010.g. do isplate,

- 18,82 EUR od dana 08.11.2010.g. do isplate,

- 25,00 EUR od dana 08.12.2010.g. do isplate,

- 32,86 EUR od dana 07.01.2011.g. do isplate,

- 27,29 EUR od dana 07.02.2011.g. do isplate,

- 29,25 EUR od dana 07.03.2011.g. do isplate,

- 26,76 EUR od dana 06.04.2011.g. do isplate,

- 27,21 EUR od dana 09.05.2011.g. do isplate,

- 37,75 EUR od dana 07.06.2011.g. do isplate,

- 38,77 EUR od dana 07.07.2011.g. do isplate,

- 47,57 EUR od dana 08.08.2011.g. do isplate,

- 43,05 EUR od dana 07.09.2011.g. do isplate,

- 38,10 EUR od dana 07.10.2011.g. do isplate,

- 37,57 EUR od dana 08.11.2011.g. do isplate,

- 37,19 EUR od dana 07.12.2011.g. do isplate,

- 41,88 EUR od dana 07.03.2012.g. do isplate,

- 40,46 EUR od dana 06.04.2012.g. do isplate,

- 41,42 EUR od dana 07.05.2012.g. do isplate,

- 42,08 EUR od dana 06.06.2012.g. do isplate,

- 40,97 EUR od dana 06.07.2012.g. do isplate,

- 41,26 EUR od dana 07.08.2012.g. do isplate,

- 40,44 EUR od dana 07.09.2012.g. do isplate,

- 38,64 EUR od dana 05.10.2012.g. do isplate,

- 40,55 EUR od dana 07.11.2012.g. do isplate,

- 41,47 EUR od dana 06.12.2012.g. do isplate,

- 40,83 EUR od dana 07.01.2013.g. do isplate,

- 37,22 EUR od dana 07.02.2013.g. do isplate,

- 40,29 EUR od dana 08.03.2013.g. do isplate,

- 40,55 EUR od dana 08.04.2013.g. do isplate,

- 39,35 EUR od dana 09.05.2013.g. do isplate,

- 35,52 EUR od dana 05.07.2013.g. do isplate,

- 36,44 EUR od dana 07.08.2013.g. do isplate,

- 37,91 EUR od dana 05.09.2013.g. do isplate,

- 39,95 EUR od dana 04.10.2013.g. do isplate,

- 38,90 EUR od dana 13.11.2013.g. do isplate,

7. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, dok tražbina tuženika istaknuta prigovorom radi prijeboja ne postoji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (dio čl. 2. Ugovora o kreditu koji glasi „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora” te kojima je ugovorena valutna klauzula (dio čl. 7. Ugovora o kreditu koji glasi „srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća) te zahtjevi za isplatom iznosa od 589,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koji je tužitelj platio banci temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 1.482,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koji je tužitelj platio banci temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

8.1. Nadalje, predmet spora je protutražbina tuženika istaknuta prigovorom radi prijeboja po osnovi negativnih kamatnih razlika u iznosu od 85,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita 23. listopada 2006. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu temeljem kojeg mu je banka stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 13.380,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, sve kako je navedeno u čl. 1. Ugovora o kreditu. Također, nije sporno da otplata kredita od 13.380,00 CHF odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita po isplati kredita te da je ugovoreno da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Dakle, nije sporno da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula.

9.1. Također, nije sporno da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kamatnim stopama kreditora.

9.2. Prema tome, nije sporno kako je u navedenim odredbama čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula na način da je glavna obveza korisnika kredita o isplati glavnice i kamata vezana za stranu valutu, švicarski franak (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, a isto tako nije sporno da je odredom čl. 3. Ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena kao promjenjiva sukladno internoj odluci banke.

9.3. Nadalje, između stranaka nije sporno da je Ugovor o kreditu prestao ispunjenjem, odnosno da otplaćen 9. siječnja 2014.

10. Sporno je je li Ugovor o kreditu potrošački ugovor, tj. ima li tužitelj svojstvo potrošača.

10.1. Iz sadržaja zahtjeva za kredit od 23. listopada 2006., ponude auto kuće Gašperov d.o.o. od 23. listopada 2006., Ugovora o kreditu (i to osobito odredbe čl. 3. i 8.) te isprava koje su služile kao sredstva osiguranja (suglasnost za zapljenu plaće i zadužnice) kao i iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se radi o namjenskom kreditu iskorištenom za kupnju automobila. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je u trenutku sklapanja kredita bio zaposlen kao pravosudni policajac, koja informacija je ujedno navedena u zahtjevu za kreditom, a povrat kredita je stoga i osiguran ispravom kojom je tužitelj dao suglasnost za zapljenu plaće. Stoga je jasan i životan iskaz tužitelja u dijelu u kojem on navodi da je automobil sredstvima kredita kupljen za njegove osobne potrebe, pa se u konkretnom slučaju, imajući u vidu i svojstvo kreditora kao trgovca radi o potrošačkom ugovoru. S druge strane, tuženik nije dokazao da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu bio obrtnik niti da je imao poslovne udjele u nekom trgovačkom društvu jer nije sudu dostavio izvadak iz obrtnog registra ili sudskog registra iz kojeg bio proizlazile takve okolnosti. Budući da tužitelj nije bio obrtnik niti je imao udjele u trgovačkom društvu, to tuženik neosnovano tijekom postupka insinuira da je automobil koji je tužitelj kupio sredstvima kredita iskorišten radi obavljanja kakve gospodarske djelatnosti.

11. Sporno je, mogu li se u ovoj parnici primijeniti utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene, stoga i ništetne, pa slijedom toga ima li tužitelj pravo na isplatu. Sporno je je li nastupila zastara potraživanja, odnosno sporna je osnovanost kao i visina tužbenog zahtjeva.

11.1. Također, sporna je osnovanost tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja, odnosno sporno je ima li tuženik pravo od tužitelja potraživati isplatu iznosa temeljem tzv, negativnih kamatnih razlika (kada je iznos anuiteta bio niži jer je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene) te je li nastupila zastara tuženikove protutražbine.

12. Prema stavu ovoga suda tužitelj se vezano za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope osnovano poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik (banka) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik (banka) kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik (banka) postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (banke) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik (banka) kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika (banke) o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa , a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik (banka) postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12.1. Naime, s obzirom na to da su navedene odluke donesene u parnici pokrenutoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača te da ugovorne odredbe čije utvrđenje ništetnosti tužitelj traži ovom tužbom sadržajno odgovaraju odredbama koje su utvrđene nepoštenima u predmetnom kolektivnom sporu, to se tužitelj u ovoj pojedinačnoj parnici koju je protiv tuženika pokrenuo radi utvrđenja ništetnosti i isplate sukladno odredbi čl. 502.c ZPP u vezi s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14) može pozivati na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, odnosno navedene odluke obvezuju ovaj sud.

13. Ugovaranje valutne klauzule samo po sebi je dopušteno sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, dalje ZOO). Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

13.1. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne klauzule. Tuženik je to sve u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, a tužitelj nije znao. Naime, iz iskaza tužitelja u ovome predmetu proizlazi kako mu je bilo jasno da je Ugovor o kreditu sklopljen u zaštitnu valutnu klauzulu ali da mu tuženik nije objasnio niti ga je upozorio na ekonomske rizike navedene ugovorne klauzule. Ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

13.2. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive.

14. Nadalje, Ugovorom o kreditu ugovorena je u odredbi čl. 7. redovna kamatna stopa od 5,20 posto godišnje promjenjiva, a utvrđuje se sukladno odluci tuženika. Sama ugovorna konstatacija da će promjena kamatne stope ovisiti o naknadnoj odluci kreditora upućuje na zaključak da tužitelj temeljem sadržaja ugovora nije mogao znati koji će biti parametri i o čemu će ovisiti donošenje odluke banke o promjeni kamatne stope te stoga navedena ugovorna odredba nije jasna, razumljiva niti lako uočljiva pa da bi isključivala ocjenu nepoštenosti.

14.1. Također, valja istaknuti kako je i ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva.

15. Osim toga, i iz samog iskaza tužitelja utvrđeno je da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje i informiranje potrošača o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

16.1. Prema tome, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kao i iskaz tužitelja te sadržaj Ugovora o kreditu te podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

16.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. i II. izreke ove presude.

17. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. ZOO tužitelj ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, s time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik, odnosno prednik tuženik nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

17.1. Stopa zateznih kamata tekućih na svaki pojedini preplaćeni iznos određena je do 31. prosinca 2007. godine prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine pa nadalje do isplate po stopama određenim čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

18. Visina preplaćenih iznosa kredita koji u biti predstavljaju razliku iznosa anuiteta koji je tužitelj banci uplatio i iznosa anuiteta koji bi platio da se nisu primijenile ništetne ugovorne odredbe utvrđena je financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Centru za vještačenja d.o.o., odnosno čitanjem pisanog nalaza i mišljenja od 14. prosinca 2025. S time da su pojedinačni iznosi s osnove preplaćenih iznosa s osnova promjene u kamatnoj stopi prikazani u stupcu 11. Tabele broj 2 koja je sastavni dio pisanog nalaza i mišljenja te ukupno iznose 589,07 EUR, dok su pojedinačni iznosi s osnove preplaćenih iznosa s osnova rasta tečaja prikazani u stupcu u stupcu 12. Tabele broj 2 koja je sastavni dio pisanog nalaza i mišljenja te ukupno iznose 1.482,67 EUR EUR (jer nisu uzeta u obzir četiri pojedinačna iznosa za koje je pod stavkom VII. izreke ove presude utvrđeno da se tužba smatra povučenom).

18.1. Sud ocjenjuje da je pisani nalaz i mišljenje vještaka dan stručno i objektivno na temelju dostupne materijalne dokumentacije, te da u istome nema nelogičnosti niti proturječnosti te ga u cijelosti prihvaća. Tužitelj nije imao prigovora na pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dok se prigovori tuženika u bitnome svode na ponavljanje njegovih pravnih stavova o valjanosti Ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a kojima nije doveo u sumnju pravilnost izračuna vještaka i na koje je već odgovoreno pod točkama 12. - 16. ovoga obrazloženja.

19. Ovaj sud ocjenjuje neosnovanim prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Ujedno, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.g. zauzeo pravno shvaćanje (1/20), polazeći od odredbe čl. 328. ZOO prema kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Pravno shvaćanje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora". U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1055/2021 od 13. srpnja 2021. godine izraženo je stoga stanovište da početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenja tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, nego uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način i ustanovljena ništetnost ugovora. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom kaluzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učine presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

19.1. Prema tome, kako je u parnici kolektivne zaštite ništetnost ugovornih odredbi vezanih za valutnu klauzulu ustanovljena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., to je tužitelju zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO počeo teći sljedećeg dana od dana pravomoćnosti te odluke. S obzirom na to da od 15. lipnja 2018. do dana podnošenja ove tužbe (koja je podnesena 15. ožujka 2019.) nije protekao rok od pet godina to je prigovor zastare neosnovan.

19.2. Nadalje, kako je u parnici kolektivne zaštite ništetnost ugovornih odredbi vezanih za primjenjivu kamatnu stopu ustanovljena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., to je tužitelju zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO počeo teći sljedećeg dana od dana pravomoćnosti te odluke. S obzirom na to da od 13. lipnja 2014. do dana podnošenja ove tužbe (koja je podnesena 15. ožujka 2019.) nije protekao rok od pet godina to je prigovor zastare neosnovan.

20. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 589,07 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano pod stavkom III. izreke ove presude kao i iznos od 1.482,67 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to precizirano pod stavkom IV. izreke ove presude.

21. U pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka iskazani i iznosi zbog kojih su anuiteti kredita bili niži jer je tečaj CHF bio niži od početnog (tzv. negativne razlike), i to u stupcu broj 15 tablice iz kojeg je razvidno da je tečaj CHF bio niži u početnoj fazi otplate kredita od rujna 2006. pa do studenoga 2008., nakon čega počinje njegov rast. Zbog promjene kamate stope nisu nastale tzv. negativne razlike jer je iz stupca 14. tablice razvidno kako anuitet nije nikada bio manji zbog promjena u kamatnoj stopi.

21.1. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik je prema stavu ovoga suda pravodobno na pripremnom ročištu, a prije zaključenja prethodnog postupka istaknuo prigovor radi prijeboja s time da je iznos tražbine (jednako kao i tužitelj u odnosu na visinu preplate) mogao precizirati po provedenom financijskom vještačenju.

21.2. Međutim, tuženikov prigovor radi prijeboja nije osnovan jer tužitelj nije ništa primio niti stekao od tuženika bez osnove, pa stoga ni ne može postojati osnova za vraćanjem nečega što nije primio. Osim toga, tužitelj kao stranka Ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost spornih odredbi, već je odgovoran tuženik kao kreditor koji je povrijedio interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama.

21.3. Ovakav zahtjev tuženika ne predstavlja stjecanje bez osnove već eventualno zahtjev za naknadnom izgubljene koristi. Izmakla korist je prema odredbi čl. 1046. ZOO jedan od vidova štete. Pretpostavke odgovornosti za štetu su šteta, štetna radnja, krivnja štetnika, protupravnost i uzročno-posljedična veza između štete i štetne radnje. U ovom slučaju ne postoji krivnja tužitelja za isplatu manje plaćenih iznosa, niti u njegovom postupanju postoji protupravnost pa slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

21.4. Nadalje, osnovan je prigovor zastare u odnosu na protutražbinu tuženika s osnove prigovora radi prijeboja. Posljednji anuitet koji je bio niži zbog toga što je tečaj CHF prema kuni bio niži od početnog tužitelj je platio 5. studenoga 2008., a od sljedećeg dana od dana plaćanja tog anuiteta do dana isticanja prigovora radi prijeboja (na pripremnom ročištu održanom 25. listopada 2024.) protekli su svi zastrani rokovi. Naime, protekao je zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO s osnova stjecanja bez osnove, kao i subjektivni rok od tri godine i objektivni rok od pet godina propisan odredbama čl. 230. st. 1. i 2. ZOO s osnova naknade štete.

21.5. Slijedom navedenog, odlučeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 85,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano pod stavkom V. izreke ove presude.

22. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP jer je nije uspio u parnici s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

21.1. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora od 2.228,16 EUR, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR / (Tbr. 54. Tarife) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

21.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 100 bodova za sastav tužbe od 15. ožujka 2019. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) te za sastav ne više od četiri obrazložena podneska od 8. travnja 2021., 24. prosinca 2024., 12. ožujka 2025. i 27. ožujka 2025. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), zatim za zastupanje na ročištima 25. listopada 2024., 4. veljače 2025. i 28. ožujka 2025. (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) te po 25 bodova za zastupanje na ročištu 16. ožujka 2021. i 12. svibnja 2021. koja su odgođena prije početka raspravljanja (Tbr. 9.5. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 850 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 1.700,00 EUR i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 425,00 EUR iznosi 2.125,00 EUR. Također, priznaje se kao opravdan plaćeni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 69,15 EUR / 521,00 kn te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR. Zbrajanjem priznatih odvjetničkih troškova (2.125,00 EUR), troškova sudskih pristojbi (69,15 EUR) i troškova vještačenja (450,00 EUR) dolazi se do iznosa od 2.644,15 EUR.

21.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

21.4. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.644,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate (stavak VI. izreke ove presude).

U Sinju 10. travnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Mandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.