REPUBLIKA HRVATSKA

P-1202/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika pod 1) AI iz [adresa], p.o. box 301, Empire, pod 2) HI ud. EI, [adresa], pod 3) LI iz [adresa], te pod 4) GI [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 10. travnja 2025.

presudio je:

Utvrđuje se da je tužitelj ŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik za ukupno 4/16 dijela na nekretnini koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na naprijed navedenoj nekretnini, brišući isto prava sa imena pok. ĐI ud. V rođ. A. DI za 2/16 dijela, čije je sljednica tuženica 1) AI, te s imena pok. A H. DI za 2/16 dijela, čiji su sljednici tuženici 2) UI i 3) LI.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe između gore navedenih parničnih stranaka, sve radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tužbom se navodi da je upravo tužitelj izvanknjižni vlasnik, te kvalificirani posjednik nekretnine, koju da je kupio i isplatio u cijelosti. Kupio ju je od prednika tuženika, a kupoprodajna cijena u cijelosti da je isplaćena. Tuženica 1 je kćer FI, tuženici 2, 3 i 4 su pravni sljednici pok. EI, a njegov je prednik bio BI p. DI. Kupnjom predmetne nekretnine, tužitelj tvrdi da je stupio u posjed iste, te se tako nalazi već desetljećima. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu ove Službe, poslovnog broja P-441/07 od 27. rujna 2007., kojom je pravni prednik tužene 2 obuhvaćen kao sljednik BI. Utužena nekretnina da je diobom u obitelji BI u cijelosti pripala DI p. E, a koji da je također obuhvaćen tom presudom. Slijedom navedenog, kako tužitelj nema podobnu ispravu za upis uknjižbe svojeg prava vlasništva, ustalo se ovom tužbom.

3. Tuženicima je tužba uredno dostavljena na odgovor, te su isti upozoreni na zakonske posljedice oko davanja odgovora, odnosno, da će se u slučaju ne davanja odgovora na tužbu, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev. Isto tako su upozoreni oko predlaganja dokaza i iznošenja činjenica.

4. U spis je 6. kolovoza 2019. zaprimljen odgovor na tužbu tuženice 2, kojom ista poriče navode tužbe, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tvrdi kako njen supurg nije primio u cijelosti isplatu kupoprodajne cijene prema Ugovoru od 3. lipnja 2007., već da je primio 3.000 eura, a ostatak da je trebao primiti nakon uknjižbe kupca u zemljišnu knjigu. Kako je suprug preminuo 2008., a uknjižba još nije riješena, to tuženica tvrdi da nije isplaćen u cijelosti.

5. U postupku je održano pripremno ročište 4. ožujka 2025., na kojem je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka, te je, s obzirom na okolnosti, odlučeno odmah održati i glavnu raspravu.

6. Tako su na ročištu za glavnu raspravu, koje je održano 4. ožujka 2025. izvedeni predloženi dokazi i to pregledom priložene dokumentacije, te je ujedno izvršen uvid u spis oznake P-441/07.

7. Pregledom zemljišno-knjižnih uložaka proizlazi da su na utuženoj nekretnini upisani upravo ovdje tuženici, i to za udjele koji se navodi.

8. Pregledan je i Ugovor od 4. lipnja 2007., koji je dostavljen uz spis. Tako iz njega proizlazi da je EI isplaćen iznos od 3.000 eura, dok se pod idućom točkom navodi da će mu se ostatak kuporpodajne cijene u iznosu od 21.000 eura isplatiti nakon što L omogući kupcu – VI uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

9. Pregledan je i spis ove Službe, oznake P-441/07. Tako je utvrđeno kako je riječ o identičnim česticama koje su predmet ove tužbe. Tuženik je, između ostalog, i prednik tuženika 2 i 3, odnosno, EI, [adresa]. Presuda je u predmetu donesena 25. rujna 2007., te je ovdje tužitelj utvrđen vlasnikom predmetnih čestica 572/22 572/12 ZU 354 k. o. [katastarska općina].

10. Nakon provedenog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

11. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

12. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

14. Odredbom članka 285. stavak 5. Zakona o parničnom postupku propisano je da, ukoliko su ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, sud neće određivati pripremno ročište, već će strankama dostaviti pisani otpravak presude. Nadalje, odredbom članka 331.b Zakona o parničnom postupku propisano je da će se, ako tuženik ne da pisani odgovor na tužbu u danom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su mu uredno dostavljeni tužba i poziv na davanje odgovora, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama ili dokazima koje je sam tužitelj podnio, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlaze opravdani razlozi da tuženik ne podnese pisani odgovor na tužbu. Budući da je rok za davanje odgovora na tužbu istekao, a kako tuženica 1 nije (pa ni do dana pisanja ove presude) podnijela pisani odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na nju proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, koje nisu u suprotnosti s podnesenim dokazima, niti postoje općepoznate okolnosti koje bi opravdale tuženicu 1 u nedavanju odgovora na tužbu, sud je zaključio kako su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke propisane odredbama članaka 285. i 331.b Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao u ovoj presudi, pod točkom I. izreke.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva čestice nevedene u tužbi, za koju tvrdi da je stekao pravnim poslom, odnosno, kupoprodajom od strane prednika tuženice 2. Tužitelj se, podredno, poziva i na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. U postupku među strankama nije bila prijeporna identifikacija predmeta spora, kao ni činjenica da je čestica upisana na ime tuženika.

17. U postupku je valjalo raspraviti osnov stjecanja, budući da tuženica 2 spori da je njezin suprug (prodavatelj) primio kupoprodajnu cijenu u cijelosti.

18. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, al i posjedovanjem nekretnine kroz određeno vremensko razdoblje (dosjelost).

19. Prema članku 114. Zakona o vlasništvu, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom. Takav pravni posao, kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Prema članku 119. Zakona o vlasništvu, pravo vlasništva nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika, usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

20. Iz Ugovora koji je tuženica 2 dostavila u spis zaista proizlazi da je njenom suprugu, kao prodavatelju isplaćen samo dio kupoprodajne cijene i to iznos od 3.000 eura. U Ugovoru je navedeno da će ostatak cijene od 21.000 eura biti isplaćen nakon što se kupac (ovdje tužitelj) uknjiži kao vlasnik. Međutim, ovo je u suprotnosti s pravomoćnom presudom P-441/07 i utvrđenjima u tom postupku. Naime, tamo je kao tuženik označen, između ostalih, i EI (prednik ovdje tuženika 2 i 3), a donesena je presuda na temelju priznanja. Dakle, očito su navodi tuženice 2 neosnovani. Polazeći od takvih utvrđenja da je EI u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, a ostatak ugovora odgovara svim traženim pretpostavkama, ocjena je suda kako tužitelj ima valjan osnov za stjecanje prava vlasništva.

21. Iz svega proizlazi ocjena suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, sud smatra kako je utvrđena valjana osnova stjecanja prava vlasništva od strane tužitelja, kao kupca utuženih nekretnina.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Starom Gradu, 10. travnja 2025.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužitelju, po punomoćniku;

- tuženicima, kao u uvodu preude;

- u spis.