REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: P-810/2020-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Lucija Franjić, odvjetnica u Zagrebu, Petrova 182, protiv I. tuženika GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika MEANDAR MEDIA d.o.o., Zagreb, Kordunska ulica 5, OIB: 23603203647, koje zastupa Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, Baruna Trenka 5, radi utvrđenja povrede autorskog prava i isplate, dana 10. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu, u odnosu na tužbeni zahtjev pod 3. za isplatu naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela te zahtjev pod 5. za povlačenje iz prometa, uništenje ili preinaku svih primjeraka romana ''Obrt za pranje perja'', edicija [obrt], serija EX, knjiga 8, Zagreb, 2017., koji sadrže autorska djela tužitelja, povučena.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 106,65 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 851,70 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U ovom predmetu sud je o tužbenim zahtjevima pod 1. (utvrđenje povrede autorskog prava tužitelja od strane I. i II. tuženika), pod 2. (prestanak te zabrana činjenja takve ili slične povrede u budućnosti), pod 4. (dosuda pravične novčane naknade u iznosu od 10.000,00 kn po osnovi povrede autorskih moralnih prava) i pod 6. (objava izreke presude u dnevnim novinama) već donio pravomoćnu djelomičnu presudu P-810/2020-11 od 10. travnja 2024., potvrđenu od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, presudom Pž-1987/2024-2 od 15. siječnja 2025.
2. U djelomičnoj presudi sud je odredio da će o troškovima parničnog postupka biti odlučeno u kasnijoj presudi, kojom će biti odlučeno o preostala dva tužbena zahtjeva, onog pod 3. za isplatu naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela te pod 5. za povlačenje iz prometa, uništenje ili preinaku svih primjeraka romana '' [obrt]'', edicija [obrt], serija EX, knjiga 8, Zagreb, 2017., koji sadrže autorska djela tužitelja, sve sukladno odredbi čl. 165. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP).
3. Podneskom od 25. veljače 2025. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u odnosu na tužbene zahtjeve pod 2. i 5. te da potražuje naknadu troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 250,00 EUR, za podnesak od 7. rujna 2020. u iznosu od 250,00 EUR, za podnesak od 21. listopada 2021. u iznosu od 250,00 EUR, za podnesak od 25. veljače 2025. u iznosu od 125,00 EUR i za pristojbu za tužbu u iznosu od 83,35 EUR, dakle, ukupno 958,35 EUR.
4. Tuženici, iako obaviješteni o povlačenju tužbe, nisu se protivili samom povlačenju, ali su se protive tome da se tužitelju nadoknade troškovi parničnog postupka.
5. Odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a određeno je da se tužba može povući i nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a ako se tuženik u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
6. S obzirom da se tuženici (koji su se u raspravljanje upustili tek nakon donošenja djelomične presude) u propisanom roku nisu izjasnili o povlačenju tužbe, smatra se da su na isto pristali, slijedom čega je valjalo utvrditi da je tužba u ovom predmetu, u odnosu na tužbene zahtjeve pod 3. i 5., povučena.
7. Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (čl. 158. st. 1. ZPP-a). Iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP-a).
8. S obzirom da se razlozi povlačenja tužbe u odnosu na tužbene zahtjeve pod 3. i 5. ne mogu pripisati tuženicima (tuženici nisu udovoljili tim tužbenim zahtjevima niti su na bilo koji drugi način doveli do opisane dispozicije tužitelja), to tužitelju ne pripadaju troškovi koji su nastali vezano za te tužbene zahtjeve.
9. Međutim, tužitelj je u ovoj parnici pravomoćno uspio u odnosu na većinu tužbenih zahtjeva, one pod 1., 2., 4. i 6., stoga mu pripadaju troškovi koji su nastali vezano za te tužbene zahtjeve, od dana podnošenja tužbe pa do donošenja ovog rješenja.
10. Naime, zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči (čl. 164. st. 3. ZPP-a).
11. O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP-a).
12. Budući da je sud, primjenom odredbe čl. 165. ZPP-a, odredio da o troškovima parničnog postupka neće odlučivati u djelomičnoj presudi, već u konačnoj kasnijoj odluci, to je tužitelj mogao podnijeti zahtjev za naknadu troškova sve do dana donošenja ovog rješenja, a tužitelj ga je određeno postavio u podnesku o povlačenju tužbe.
13. Tužba u ovom predmetu sastojala se je od šest tužbenih zahtjeva, od kojih su prvi, drugi, peti i šesti bili nenovčane naravi, dok su treći i četvrti bili novčane naravi, s time da visina trećeg tužbenog zahtjeva nije bila određena, budući da se je ista trebala odrediti tek nakon polaganja odgovarajuće dokumentacije od strane I. i II. tuženika, dok je visina četvrtog tužbenog zahtjeva glasila na iznos od 10.000,00 kn.
14. U podnesku od 6. rujna 2020. kojim ispravlja tužbu po nalogu suda, tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn.
15. To znači da se je na svaki od ukupno šest tužbenih zahtjeva odnosila vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn.
16. Budući da je tužitelj u ovom postupku uspio s četiri od ukupno šest tužbenih zahtjeva, to znači da je, uzimajući u obzir VPS s kojim svaki tužbeni zahtjev sudjeluje u sporu, uspio u omjeru od 66,66% (40.000,00 kn/60.000,00 kn=0,66666), dok su tuženici uspjeli u omjeru od 33,34%, slijedom čega, kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da su tuženici dužni naknadi troškove parničnog postupka tužitelju u omjeru od 33,32% (čl. 154. st. 2. ZPP-a).
17. Tužitelju bi pripadala naknada troškova parničnog postupka za ispravljenu tužbu od 6. rujna 2020. (koja se odnosi na sve tužbene zahtjeve) u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), kao i za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 70,08 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 53/2019./), dakle, ukupno bi mu pripadalo 320,08 EUR, da je u cijelosti uspio u predmetnom sporu, ali kako nije te kako ima pravo na nadoknadu tek 33,32% troškova parničnog postupka, to mu pripada naknada u iznosu od 106,65 EUR.
18. Ne pripada mu naknada odvjetničkog troška za sastav osnovne, neispravljene tužbe, budući da ista nije sastavljana po punomoćniku odvjetniku, dakle, takav trošak mu nije niti nastao.
19. Osim toga, ne pripada mu naknada za sastav podneska od 21. listopada 2021., budući da istim isključivo požuruje postupanje suda u ovom postupku, koji podnesak nije ni na koji način utjecao na vođenje predmetne parnice, slijedom čega taj trošak nije bio potreban, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
20. Ne pripada mu naknada troška niti za podnesak kojim povlači tužbu, budući da se povlačenje tužbe ne odnosi na one tužbene zahtjeve u odnosu na koje je tužitelj pravomoćno uspio u parnici, već na dva preostala tužbena zahtjeva s kojima nije uspio u parnici te koje povlačenje se ne može pripisati ponašanju tuženika.
21. Naposljetku, ne pripada mu niti naknada za dodatnu pristojbu u iznosu od 13,27 EUR, budući da je istu morao platiti za samo donošenje rješenja o pristojbi za tužbu, zato jer nije pravovremeno samoinicijativno uplatio taj trošak, već ga je sud morao pozvati da to učini donošenjem rješenja o pristojbi, slijedom čega mu je taj trošak nastao njegovom vlastitom krivnjom pa isti ne može prevaliti na tuženika po načelu uspjeha u parnici (čl. 28. st. 9. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./).
22. Stoga je preko dosuđenog iznosa od 106,65 EUR do zahtijevanog iznosa od 958,35 EUR, za iznos od 851,70 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. travnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
