Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-746/2023-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Smrké&Maja Smrké iz Splita, protiv tuženice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, te po tužbi tuženice TĆ protiv tužitelja GĆ, radi raskida ugovora, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-636/2018 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-636/2018 od 20. travnja 2023. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje time da se nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 10.000,00 EURA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2017. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je pod točkom II. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev tuženice radi raskida Ugovora o kupoprodaji broda Dubac sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženice kao kupca, a koji ugovor je ovjerila javna bilježnica Mira Rubić pod brojem OV-4119/16 25. listopada 2016. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.495,57 EURA.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbeni razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati, preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i odbije tužbeni zahtjev tuženice, odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja i tuženice prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke 24. listopada 2016. sklopile Ugovor o kupoprodaji broda Dubac kojim prodavatelj jamči kupcu da je on vlasnik i neposredni samostalni posjednik navedenog broda, ugovaraju kupoprodajnu cijenu od 110.000,00 EURA uz napomenu da je navedeni iznos u potpunosti isplaćen prodavatelju od strane kupca do trenutka potpisivanja istog Ugovora, a potpisnici ugovora suglasni su da se u Upisniku pomorskih brodova provede brisanje sa dosadašnjeg vlasnika (tužitelja) i uknjiži vlasništvo tuženice kao kupca. Osim toga, sud je utvrdio da je Izjavom od 25. listopada 2016. tuženica izjavila da je kao kupac dana 24. listopada 2016. s tužiteljem sklopila Ugovor o kupoprodaji broda Dubac, da kupoprodajna cijena iznosi 110.000,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te da je istu isplatila u iznosu od 100.000,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, pa da se obvezuje da će preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja isplatiti tužitelju najkasnije do 30. rujna 2017. te da će u tu svrhu kao instrument osiguranja tužitelju dati bjanko zadužnicu na iznos od 10.000,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, koja Izjava je ovjerena kod javne bilježnice Mire Rubić iz Splita 25. listopada 2016. pod brojem OV- 4201/16.

6. Osim toga prije spomenutog Ugovora i Izjave tužitelj je 10. travnja 2015. zaključio kao prodavatelj Ugovor o kupoprodaji broda Dubac s trgovačkim društvom Dragulj d.o.o. kao kupcem, a prije toga su 26. svibnja 2008. stranke ovog postupka zaključile Predugovor o kupoprodaji navedenog broda te je tuženica uz suglasnost prodavatelja ustupila kupcu Dragulj d.o.o. sva prava i obveze iz navedenog Predugovora, da bi 25. listopada 2016. između tužitelja i trgovačkog društva Dragulj d.o.o. u kojem je tuženica bila suvlasnica istovremeno s sklapanjem navedenog Ugovora o kupoprodaji između stranaka ovjerenog istog dana bio sklopljen pravni posao pod nazivom Raskid ugovora o kupoprodaji broda Dubac koji je za navedeno trgovačko društvo potpisala tuženica, sve kako bi mogla vlasništvo navedenog broda upisati u Upisnik pomorskih trgovačkih brodova Lučke kapetanije Šibenik, koji prijedlog za upis je odbijen rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Šibenik od 12. siječnja 2017. uz obrazloženje da raskid naprijed navedenog ugovora zaključenog između tužitelja i navedenog trgovačkog društva zakonom nije dopušten, niti da navedeni Ugovor o raskidu predstavlja valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, pa sukladno navedenom vlasništvo nije moglo prijeći s navedenog trgovačkog društva na tužitelja, a kasnije ni na tuženicu koja je zahtijevala upis prava vlasništva u svoju korist temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. listopada 2016.

7. Kako tuženica ne osporava činjenicu da nije platila preostali iznos kupoprodajne cijene od 10.000,00 EURA tužitelju kao prodavatelju iz razloga jer se nije mogla upisati kao vlasnica kupljenog broda u navedenom Upisniku, a smatra da su to okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora radi čega nije dužna ispuniti svoju ugovornu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti, prvostupanjski sud pozivajući se na odredbe čl. 360. do 362. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) smatra da tuženica nema pravo na jednostrani raskid spornog ugovora izjavom suprotnoj strani jer nije ispunila obvezu na plaćanje iznosa od 10.000,00 EURA, imajući u vidu da je i tijekom postupka izjavila da nema namjeru ispuniti tu obvezu koja je iz navedenog Ugovora proizašla.

8. Nadalje, pozivajući se na odredbe čl. 367. istog Zakona, a cijeneći da Ugovorom o kupoprodaji od 24. listopada 2016. člankom 4. stranke nisu odredile rok do kojeg tuženica kao kupac treba tužitelju isplatiti cijenu, odnosno ispuniti Ugovor, jer je u istom bilo navedeno da je tuženica kupcu isplatila cijeli iznos kupoprodajne cijene, sud zaključuje da rok isplate nije bitan sastojak Ugovora, zbog čega smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 361. ZOO-a da se može smatrati da bi se navedeni Ugovor mogao raskinuti po samom Zakonu.

9. Kako je u konkretnom slučaju tuženica predložila da se raskine sporni ugovor jer iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da se ista neće moći ni u budućnosti upisati kao vlasnica broda Dubac, pa opstanak spornog Ugovora prema stavu prvostupanjskog suda više nema svrhe, niti će se Ugovor ispuniti u budućnosti, isti je stava da je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tuženice i raskinuti navedeni Ugovor primjenom odredbe čl. 373. ZOO-a, a kako smatra da ni tužitelj nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti događaje nastale nakon sklapanja Ugovora, da za iste događaje nije odgovorna nijedna ugovorna strana zbog čega se gasi i obveza tuženice da isplati tužitelju iznos od 10.000,00 EURA koji isti od nje potražuje, radi čega i tužbeni zahtjev za isplatu odbijen kao neosnovan.

10. U žalbi tužitelj navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ujedno ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. istog Zakona. Brani tezu da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je odlučna za ishod ovog postupka činjenica da se tuženica nije mogla upisati kao vlasnica predmetnog broda niti da to može predstavljati razlog za raskid ugovora, jer je upravo ona kao direktor trgovačkog društva Dragulj d.o.o. raskinula Ugovor o kupoprodaji ovjeren 25. listopada 2006. te istog dana s tužiteljem sklopila novi Ugovor o kupoprodaji kao fizička osoba. Pozivajući se na odredbe čl. 382. ZOO-a tužitelj tvrdi da nemogućnost upisa prava vlasništva broda u Upisnik pomorskih brodova ne može biti razlog prestanka ugovorene obveze, niti raskida ugovora kad je tuženica bila upoznata s činjenicom tko je upisan kao vlasnik broda, pojašnjavajući da je predmetni Ugovor od 25. listopada 2016. zaključen na inicijativu i prijedlog tuženice a ne na prijedlog tužitelja, isto kao i raskid ranijeg ugovora s društvom Dragulj d.o.o., jer je očito bila namjera tuženice da izvrši prijenos prava vlasništva broda s imena društva na svoje ime. Osim toga tvrdi da je tuženica izjavu kojom priznaje postojanje duga prema tužitelju s osnove kupoprodajne cijene dala svojevoljno i bez ikakve prisile, pa kako je angažirala odvjetnika koji joj je sastavio raskid ugovora te pripremio novi ugovor, smatra da okolnost što nije znala posljedice, odnosno da se neće moći upisati kao vlasnik broda istu ne ispričava, niti može predstavljati opravdan razlog za raskid ugovora.

11. Kako je tuženica u svom iskazu jasno navela da neće platiti dužni iznos jer da nije proveden njen upis u registru brodova, tužitelj tvrdi da ista ne osporava da nije isplatila kupoprodajnu cijenu u cijelosti jer navodi da bi ona dužni iznos podmirila da se pravo vlasništva broda izvršilo na njeno ime, a da je sve navedene bitne činjenice sud propustio analizirati te donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku. Ukazuje da u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba čl. 373. ZOO-a jer okolnost što se tuženica nije upisala kao vlasnik u registar brodova nije i ne može biti razlog koji predstavlja neočekivan, izvanredan i nepredvidiv događaj radi kojeg bi sud mogao dopustiti raskid ugovora, jer je tuženica imala odvjetnika prilikom savjetovanja i sklapanja navedenih pravnih poslova, pa da osim što neznanje ne opravdava, da se ne može zaključiti da je tuženica postupala u dobroj vjeri, a da on nije ispunio svoju ugovornu obvezu, pojašnjavajući pritom da primjenom odredbe čl. 360. ZOO-a tuženica ne može isticati konstitutivni zahtjev za raskid, već samo može tražiti da se deklaratornom presudom utvrdi postojanje istog.

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u istoj počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.ZPP-a jer ista ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste, s obzirom da su potpuno izostali razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, dok su istaknuti razlozi potpuno nejasni, nelogični te proturječni sa stanjem spisa.

13. Naime, kraj činjenice da su naprijed navedeni ugovori kojih je svrha bila da tuženica kupi predmetni brod Dubac od tužitelja koji je bio vlasnik istog, te da se nakon raskida ugovora o kupoprodaji s društvom Dragulj d.o.o. uknjiži kao vlasnica u registar brodova sastavljeni na inicijativu tuženice koja je zatražila pomoć stručne osobe (odvjetnika) oko sadržaja istih i koja je znala u trenutku sastavljanja ugovora za kojeg traži da se raskine da je brod u evidenciji brodova upisan na društvo Dragulj d.o.o., te da tužitelju kod sklapanja istih nije bilo odlučno kako će tuženica riješiti pitanje upisa broda u evidenciju, jer je brod i prije sklapanja tih ugovora bio u posjedu tuženice, već mu je bilo bitno da dobije ostatak kupoprodajne cijene za što je tuženica ovjerila svoju izjavu kod javne bilježnice da će mu isplatiti do određenog vremena preostalih 10.000,00 EURA, potpuno je nelogično i neživotno da odluku o tužbenim zahtjevima stranaka sud temelji na odredbi čl. 373. st. 1. ZOO-a tvrdeći da je došlo do nemogućnosti ispunjenja obveze zbog izvanrednih vanjskih događaja za koje nije odgovorna nijedna ugovorna strana, a koje stranke nisu mogle predvidjeti niti su ih mogle spriječiti, izbjeći ili otkloniti slijedom čega je očito da sud zaključuje da je razlog nemogućnosti ispunjenja obveza viša sila.

14. Međutim kako je viša sila (lat. vis maior) događaj koji se nije mogao predvidjeti u trenutku sklapanja ugovora i na koji ugovorne strane objektivno ne mogu i nisu mogle utjecati (događaj mora biti za subjekt neočekivan, izvanredan, nepredvidiv), npr. ratno stanje, štrajk, elementarne nepogode i sl., potpuno je nejasno na osnovu čega je prvostupanjski sud zaključio da tuženica nije mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti događaje nastale nakon sklapanja ugovora za kojeg traži da se raskine u ovom postupku, jer je upravo ona inicirala sastavljanje tih ugovora, znala je njihov sadržaj, tražila je od tužitelja da ih potpiše, a bila je i upoznata s činjenicom da je brod u evidenciji upisan na društvo Dragulj d.o.o. obzirom da je ista bila i suvlasnica navedene pravne osobe te je i u ime tog društva sklapala navedeni Ugovor o raskidu kupoprodaje s tužiteljem.

15. Stoga je potpuno proturječan stanju spisa zaključak prvostupanjskog suda da se uslijed događaja koji se nije mogao spriječiti i za koji nije odgovorna nijedna strana gasi obveza tuženice prema tužitelju na isplatu utuženog iznosa s osnova preostale kupoprodajne cijene, a da je osnovan tužbeni zahtjev tuženice na raskid ugovora jer da isti više nema svrhe, odnosno da se neće ispuniti u budućnosti iako je Ugovor o kupoprodaji u pretežitom dijelu izvršen, pa činjenica da tuženica ne može temeljem navedenih ugovora izvršiti upis predmetnog broda u evidenciji nije od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva stranaka u ovom postupku, niti može predstavljati opravdan razlog za raskid ugovora, jer se ne može zaključiti, kako to pravilno ističe tužitelj u svojoj žalbi, da je tuženica postupala u dobroj vjeri, a da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, jer je isti prije spornih ugovora bio vlasnik broda i upisan kao takav u evidenciju, a tuženica je kao suvlasnica trgovačkog društva Dragulj d.o.o. znala da je temeljem Ugovora o kupoprodaji broda Dubac od 10. travnja 2015. u evidenciji brodova kao vlasnik upisano navedeno društvo, te je molila tužitelja da ponovno potpiše sporni ugovor, misleći da će se tako upisati u evidenciju brodova a koju okolnost tužitelj istoj nije imao namjeru osporiti.

16. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu pod točkom I. i II. izreke, a posljedično i u odnosu na odluku o troškovima postupka i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s time da se sukladno odredbi čl. 371. ZPP-a zbog opsega utvrđenih manjkavosti nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem.

17. U ponovljenom postupku sud će otkloniti naprijed navedene manjkavosti i nedostatke na način da će cijeniti sve navedene okolnosti koje su naprijed navedene oko sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji i radnjama koje su istom prethodile te ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenih zahtjeva stranaka na način da će na osnovu provedenih dokaza iznijeti jasne i logične zaključke koje imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima te na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijeniti materijalno pravo kod odluke o osnovanosti tužbenih zahtjeva stranaka, kako bi ovaj sud po eventualno novoj žalbi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a novom odlukom odlučit će se i o troškovima cijelog postupka.

U Varaždinu 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun