Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču - Parenzo
52440 Poreč-Parenzo, Turistička ulica 2
Poslovni broj: Pn-71/2019-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu pojedincu mr. sc. Marčeli Štefanuti, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ivana Turkovića, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milenku Iliću odvjetniku iz Poreča, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. iz Zagreba, Martićeva 72, OIB 38922958547, zastupanog po odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d. iz Pule, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.662,88 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. rujna 2015. godine pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.021,83 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka iznad odobrenog iznosa iz točke II.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj ŠR je dana dana 07. kolovoza 2015. podnio tužbu protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, radi isplate iznosa imovinske štete od 28.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. rujna 2015. pa do isplate. U tužbi tužitelj u bitnome navodi da je dana 20. rujna 2015. godine u Medulinu na raskrižju ulice Vrčevan i Katikulić došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali osobno vozilo marke BMW 530D, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj ŠR, te osobno vozilo marke Ford Galaxy Ghia 2.0. TD, registarske oznake [registarska oznaka] (Austrija) kojim je upravljao HR, a koji da je osiguran kod Grawe-Graz osiguranja, broj police: A 2,125.410/22 90,976.378. Tužitelj dalje navodi da je do opisane prometne nezgode došlo krivnjom vozača osobnog vozila marke Ford Galaxy Ghia 2.0. TD, registarske oznake [registarska oznaka] (Austrija) kojim je upravljao HR na način da, obzirom da se nalazio na raskrižju cesta iste važnosti, nije protustio vozilo kojim je upravljao ŠR, a koje se nalazilo s njegove desne strane te mu na taj način oduzeo prednost i sudario se u njega nanijevši mu štetu. Uslijed navedenog štetnog događaja, na vozilu u vlasništvu tužitelja da je nastalo niz oštećenja: obloga prednjeg branika, vanjski bočni senzor razmaka lijevi, nosač senzora udaljenosti, ksenonsko svjetlo s pokazivačem smjera lijevo, prednji lijevi blatobran, pvc unutarnja zaštita prednjeg lijevog blatobrana, prednji lijevi pneumatik dimenzija 245/40 R 18, prednja lijeva vrata. Sukladno navedenom da je tužitelju prilikom predmetnog štetnog događaja nastala šteta na vozilu i to u iznosu od 28.000,00 kuna za popravak vozila.
2. U odgovoru na tužbu od dana 15. prosinca 2017. tuženik u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da osporava istog i po osnovi i po visini. Tuženik osporava način nastanka predmetne prometne nezgode opisan u tužbi, a time i odgovornost svog osiguranika za njezin nastanak. Tuženik ne spori da se dana 20. rujna 2015. u Medulinu na raskrižju ulice Vrčevan i Katikulić (GPS pozicija 44493959/013562592) dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj ŠR kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika ŠRĐ kao vozač osobnog vozila stranih registarski oznaka [registarska oznaka]. Tuženik dalje navodi da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovoran sam tužitelj koji da se sa vozilom registarske oznake [registarska oznaka] sa sporedne ceste neoprezno uključivao na cestu na kojoj se već nalazilo vozilo osiguranika tuženika registarske oznake [registarska oznaka] te da ga je stoga tužitelj bio dužan propustiti. Tuženik navodi da je potrebno naglasiti da ulica Katikulić kojom se kretao tužitelj ima znak raskrižja s cestom s prednošću prolaska na križanju s ulicom Vrčevan, nakon čega da se ulica Vrčevan uključuje na kružni tok i na tom dijelu da stoji znak obveznog zaustavljanja neovisno od toga što je križanje ulica Katikulić i Vrčevan u neposrednoj blizini kružnog toka. Tuženik također osporava zatraženu visinu štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] te predlaže da se vještak kod izrade nalaza očituje i na tu okolnost. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata zatraženih tužbom obzirom se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti, a time i nenovčanoj šteti koja dospijeva tek od dana presuđenja. Pored toga tuženik navodi da tužitelj nije dostavio dokaz da je vozilo popravljeno niti da je takav popravak platio, a vansudski zahtjev tužitelja da nije bio potpun jer da nije bilo moguće utvrditi osnovanost osnove samog zahtjeva.
3. Podneskom tužitelja od 24. lipnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Dragana Bodula vezano za visinu štete, tužitelj usklađuje svoj tužbeni zahtjev u valuti euro te sukladno mišljenju vještaka potražuje iznos od 3.662,88 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci ove presude. Na ročištu za glavnu raspravu dana 4. prosinca 2024. tuženik je izjavio da se protivi predmetnom djelomičnom povlačenju tužbe.
4. U dokaznom postupku čitani su: zapisnik o očevidu (4-8), predračun troškova popravka (9), izvid štete Grawe Hrvatska d.d. sa fotodokumentacije (10-14), izvršen je uvid u fotografije na listovima od 36 do 41 spisa, također su čitani: dopis Grawe Hrvatska d.d. od 27. listopada 2015. (list 49 spisa), dopis Grawe Hrvatska d.d. od 11. travnja 2016. (list 50 spisa), dostavljeni spis MUP-a, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola preslik kojega se nalazi na listovima od 64 do 85 ovoga spisa, izvršen je uvid u isprintane fotografije sa CD-a dostavljenog u privitku prije navedenog spisa MUP-a a koje se fotografije nalaze na listovima od 87 do 100 ovoga spisa, također su čitani nalaz i mišljenje vještaka Antona Radolovića (110-116), nalaz i mišljenje vještaka Dragana Bodula (154-158), te očitovanje vještaka Dragana Bodula (183-185), proveden je uviđaj na licu mjesta 5. srpnja 2018. u Medulinu, saslušan je vještak Anton Radolović na ročištu dana 19. studenog 2020. te je na ročištu dana 13. ožujka 2020. saslušan i vještak Dragan Bodul. Sud nije izvodio dokaze predložene po tuženiku u vidu saslušanja svjedoka ŠRĐ i HRĐ na uviđaju na licu mjesta. Sud je ovosudnim rješenjem od 22. ožujka 2018. naložio tuženiku da osigura prisustvo predmetnih svjedoka na uviđaju dana 5. srpnja 2018. te je ovosudnim rješenjem od 22. ožujka 2018. pozvao tuženika da u roku 8 dana uplati predujam troška tumača za njemački jezik u iznosu od 1.000,00 kuna te upozorio tuženika da se u protivnom neće izvesti dokaz saslušanjem predmetnih svjedoka. Tuženik predmetni predujam nije platio pa se predmetni dokazi nisu mogli izvesti. Dana 21. lipnja 2018., a o čemu je u spisu sastavljena službena bilješka, telefonskim putem su kontaktirani punomoćnici tuženika sa upitom glede neplaćanja predujma za tumača za njemački jezik. Isti su naveli da predmetne svjedoke gotovo izvjesno neće osigurati već da će predložiti uvid u službene bilješke sa njihovim izjavama u priloženom spisu MUP-a, te stoga da tumača nije potrebno pozivati. Naknadnim je podnescima u spisu tuženik predložio da se predmetni svjedoci saslušaju zamolbeno putem suda u Republici Austriji. Sud nije izvodio dokaze na predloženi način budući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene i iz ostalih dokaza izvedenih u postupku. Također budući da su navedeni svjedoci iz Beča, Republika Austrija, inzistiranje na izvođenju navedenih dokaza dovelo bi do odugovlačenja postupka te dodatnih troškova što je protivno i načelu ekonomičnosti postupka.
5. Zahtjev tužitelja je osnovan.
6. U sporu za naknadu štete valja imati na umu da su opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu, a koje moraju biti kumulativno ispunjene: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje (tako navodi i VSRH u odluci Rev-2183/2010-2 od 28. listopada 2014.). Stav je suda da je tužitelj u ovome postupku iz svih izvedenih dokaza dokazao postojanje navedenih pretpostavki te je stoga presuđeno kao u izreci, o čemu slijedi kao u nastavku ovog obrazloženja.
7. Na uviđaju na licu mjesta dana 5. srpnja 2018. vještak prometne struke Anton Radolović je naveo: "Tužitelj pokazuje da se je uključivao iz smjera ulice Š na ulicu Vrčevan. Po smjeru njegova skretanja u raskrižju nalazi se prometni znak "nailazak na cestu s prednošću prolaska", dok se po kretanju drugog vozila prije mjesta sudara nalazio prometni znak "STOP". Kad je tužitelj bio u poziciji od PTM u smjeru centra za 8 m osjetio je udarac u svoje vozilo, te je u času sudara po pokazivanju prednja strana njegovog vozila bila paralelna sa desnim rubom ulice Vrčevan. Vozilo koje ga je udarilo uočio je na udaljenosti 2,9 m od mjesta sudara. Na upit tužitelj je odgovorio da nije čuo, a niti vidio da je to drugo vozilo kočilo, te da je drugo vozilo po njegovom sjećanju išlo brzo." Vještak je pritom također dodao da je ulica Vrčevan do raskrižja pregledna u dužini od oko 50 m, te da se s obje strane ceste nalaze zidovi do kolnika, te je upravo zbog desnog zida ograničena preglednost u ulici Katikulić, pa se to vozilo praktički vidi kad izlazi iz ulice Katikulić. Kako ne postoji prometnih znakova ograničenja brzine vrijedi opće pravilo od 50 km/h.
8. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. prosinca 2018. vještak Anton Radolović je naveo da se mjesto sudara nalazi u raskrižju od PTM u smjeru zapada za oko 7 m i od osovine mjerenja u smjeru sjevera za oko 2,50 m. Prema međusobnoj podudarnosti prikazanih oštećenja na oba vozila da proizlazi da su u primarnom kontaktu vozila kontaktirala vrhovima prednje strane i to vozilo tužitelja, koje je po zaustavnom položaju bilo brže prednjim lijevim vrhom a vozilo FORD prednjim desnim vrhom. U času sudara vozilo tužitelja da se kretalo brzinom od oko 21,50 km/h a vozilo FORD brzinom od oko 17,30 km/h. Brzine kretanja oba vozila prije sudara, zbog nedostatka tragova da nije moguće izračunati. Prema postavljenoj prometnoj signalizaciji (prikazano u skici i opisano u nalazu točka 2.2) prednosti prolaska raskrižjem imalo je vozilo tužitelja. Zbog konfiguracije raskrižja okolnih zgrada i dvorišnih zidova mogućnost međusobnog uočavanja da je nastupila u času ulaska oba vozila u raskrižje. Tužitelj da se uključio u raskrižje vremenski prije sudara za oko 1 sec a vozilo FORD prije sudara za oko 0,6 sec. Do sudara da ne bi došlo uz uvjet da se je vozilo FORD zaustavilo paralelno sa znakom STOP ili neposredno prije istoga, jer bi tada vozilo tužitelja bilo pravovremeno uočeno a propuštanjem istoga bio bi izbjegnut sudar. Vještak također navodi da nakon ulaska u raskrižje tužitelj nije imao mogućnost izbjegavanja nastanka sudara.
9. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Antona Radolovića. Tuženik prigovara navedenom nalazu i mišljenju navodeći u bitnome da je prilikom izrade nalaza vještak isključivo uzeo u obzir iskaz tužitelja, naročito imajući na umu činjenicu da do dana održavanja očevida na te okolnosti u ovome postupku nije saslušan drugi učesnik nezgode ŽR niti njegov suvozač svjedok HRĐ. Tuženik također prigovara da iz izjave vozača IR u spisu MUP-a ne proizlazi da bi se isti u času sudara kretao već da je stajao zaustavljen. Samim time tuženik osporava utvrđenja vještaka da bi se vozač vozila FORD u času sudara kretao brzinom od 17,30 km/h i da bi se isti uključio u raskrižje 0,6 sec prije sudara. Tuženik također navodi da nije sporno da vozila iz smjera ulice Katikulić u odnosu na vozila iz smjera ulice Vrčevan imaju prednost prolaska sukladno postojećoj prometnoj signalizaciji. Tuženik također navodi da nije jasno utvrđenje krivnje vozača vozila FORD za nastanak nezgode, osobito stoga jer da se isti u toj poziciji, prolaskom znaka STOP, prema prometnim pravilima već bio uključen u predmetno raskrižje.
10. Na ročištu dana 19. studenog 2020. prometni vještak Anton Radolović navodi: "U cijelosti ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja od 12. prosinca 2018. godine. U podnesku tuženika upisano je da je vozilo tuženika u času sudara bilo zaustavljeno u raskrižju. Kad bi to vozilo bilo zaustavljeno ukupna sudarena brzina odnosno brzina vozila tužitelja u trenutku sudara iznosila bi oko 32,62 km/h pa bi zaustavljeno vozilo tuženika bilo odbačeno za pet do šest metara, a odbačeno je stvarno za 0,6 metara. U predmetnom raskrižju kao ni u jednom raskrižju nije dozvoljeno zaustavljanje niti jednog vozila pa tako ni vozila tuženika." Na pitanje zamjenice punomoćnika tuženika o tome da li je vozač vozila Ford mogao vidjeti tužitelja, vještak je odgovorio da je mogućnost međusobnog uočavanja nastupila praktički u početku prelaska zaustavne crte (stop crte) jer je predmetno raskrižje kao što smo se svi mi uvjerili jako nepregledno, pa je postojala mogućnost međusobnog uočavanja praktično zaustavljanje vozila na stop crti i naginjanje glavom unaprijed. Na pitanje zamjenice punomoćnika tuženika temeljem čega je vještak izračunao odbačaj od 0,6 metara, vještak je odgovorio da je po dokumentaciji djelatnika policije vozilo tuženika odbačeno za 0,6 metara odnosno da iskaz tuženika da je odbačen 0,5 metara nije točan jer da je to vozilo odbačeno za 0,6 metara.
11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i zaključak stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Antona Radolovića budući da je njegov nalaz i mišljenje obrazložen, jasan, razumljiv i sukladan pravilima struke. Iz predmetnog nalaza i mišljenja, a koje nije u suprotnosti niti sa drugim dokazima u spisu proizlazi odgovornost tuženikova osiguranika za nastanak prometne nezgode budući da je utvrđeno da do sudara ne bi došlo uz uvjet da se je vozilo Ford zaustavilo paralelno sa znakom STOP ili neposredno prije istoga, jer bi tada vozilo tužitelja bilo pravovremeno uočeno, a propuštanjem istoga bio bi izbjegnut sudar.
12. U svom nalazu i mišljenju od 10. svibnja 2024. vezano za procjenu visine štete stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila Dragan Bodul, struč.spec.crim. zaključuje da je kataloška vrijednost novog vozila marke i tipa: BMW 530d broja šasije: [broj šasije] na dan štetnog događaja iznosila 458.249,00 kn odnosno 60.826,07 eura. Cijena popravka vozila tužitelja iznosila je na dan štetnog događaja 27.597,98 kn odnosno 3.662,88 eura, dok je vrijednost vozila iznosila 108.834,13 kn odnosno 14.444,77 eura. Šteta na predmetnom osobnom automobilu iznosi 30,03% tržišne vrijednosti vozila koju je imalo pred štetni događaj. Kako cijena popravka predmetnog vozila iznosi manje od 70% od tržišne vrijednosti vozila koju je imalo pred štetni događaj u predmetnom slučaju da se radi o djelomičnoj šteti. Sva navedena oštećenja vozila tužitelja mogla su nastati kao posljedica prometne nesreće. Vještak navodi da je popravak vozila ekonomski isplativ jer je tržišna vrijednost vozila znatno veća od cijene popravka vozila.
13. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Dragana Bodula. Tuženik u svom očitovanju navodi da tuženik nema primjedbi u odnosu na potrebne dijelove za zamjenu koje vještak navodi u svom nalazu međutim da smatra da su cijene pojedinih dijelova te cijene radova previsoko odmjerene. Tuženik smatra koko je vještak naveo previsoku cijenu zadnjeg pneumatika i kako je ista, u vrijeme štetnog događaja, mogla iznositi maksimalno 980,81 kn. Nadalje, tuženik smatra i kako je u vrijeme predmetne nezgode potrošni materijal lakirera mogao iznositi maksimalno 1.300,00 kn, a ne 1.886,99 kn kako to navodi vještak.
14. U svom očitovanju od 30. siječnja 2025. prometni vještak Dragan Bodul navodi da je u prethodno dostavljenom nalazu i mišljenju detaljno obrazložio i opisao način i metodologiju utvrđivanja štete, odnosno uvidom u dokumentaciju u spisu. Slijedom toga da je izvršio uvid u izvid štete GRAWE Hrvatska d.d., Izvid štete broj:
EMA20151005_124520 od dana 5. 10. 2015. godine gdje proizlazi da su na vozilu tužitelja oštećeni slijedeći dijelovi koji su za zamjenu: Obloga prednjeg branika + LAK
- K1R, vanjski bočni senzor razmaka (L), blatobran (L) + LAK - I, unutarnji plastični štitnik (L), gume 245/40/R/18 amort. 25%. Vještak također navodi da je izvršen uvid u AUDATEX procjene popravka Tomić&Co d.o.o. na dan 1. veljače 2016, gdje su dobivene cijene kao i troškovi popravka motornog vozila tužitelja marke BMW 530 D, registarske oznake [registarska oznaka]. Vještak dalje navodi da je AUDATEX sustav jedini mjerodavni sustav koji objedinjuje sve cijene dijelova i cijene popravaka a koji se koristi kako u Republici Hrvatskoj tako i u EU, stoga da je i proizašao zaključak o svakoj pojedinoj šteti na vozilu tužitelja marke BMW 530 D, registarske oznake [registarska oznaka], kao i krajnji zaključak da su sva navedena oštećenja vozila tužitelja mogla nastati kao posljedica prometne nesreće, a koji zaključak da i dalje potvrđuje.
15. Tuženik u svom podnesku od 14. veljače 2025. navodi da se i dalje protivi određenim elementima nalaza, posebice kada je riječ o visini troškova koji se odnose na pojedine dijelove i radove, jer smatra da su isti precijenjeni u odnosu na tržišne cijene u trenutku nastanka štetnog događaja.
16. Na ročištu dana 13. ožujka 2025. stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila Dragan Bodul struč.spec.crim. navodi: " U cijelosti ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja. Vezano za prigovor na iznos cijene penumatika gume obzirom da na tržištu postoje veliki broj različitih proizvođača penumatika sam audatex sustav koji sam naveo u nalazu predlaže kod iznosa cijene određenih dijelova samo one dijelove koje preporuča proizvođač vozila tako da na tržištu postoje i skuplji i jeftiniji pneumatici a audatex sustav predlaže cijenu onoga kojeg predlaže proizvođač vozila. Što se tiče drugog navoda vezano za iznos radova limara i lakirera opet bih se osvrnuo da je to nekakva srednja vrijednost uz napomenu sigurno na tržištu postoje i skuplji i jeftiniji izvođači radova.".
17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i zaključak stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Dragan Bodul struč.spec.crim. budući da je njegov nalaz i mišljenje obrazložen, jasan, razumljiv i sukladan pravilima struke. Iz predmetnog nalaza i mišljenja, a koje nije u suprotnosti niti sa drugim dokazima u spisu proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja je predmet ovog postupka pretrpio utuženu imovinsku štetu do iznosa od 3.662,88 eura.
18. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Na temelju čl. 1072. st. 1. ZOO-a, kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema čl. 1046. ZOO-a, šteta je imovinska šteta (umanjenje nečije imovine i sprječavanje njezina povećanja) i neimovinska šteta (povreda prava osobnosti). U skladu s čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
19. Slijedom svega navedenog sud je stava da je tužitelj dokazao sve pretpostavke postojanja obveznog odnosa odgovornosti za štetu odnosno da je dokazao da je do štete na njegovom vozilu u visini 3.662,88 eura došlo krivnjom vozača osobnog vozila marke Ford Galaxy Ghia 2.0. TD, registarske oznake [registarska oznaka] (Austrija) kojim je upravljao HR na način da, obzirom da se nalazio na raskrižju cesta iste važnosti, nije protustio vozilo kojim je upravljao tužitelj ŠR, a koje se nalazilo s njegove desne strane te mu je na taj način oduzeo prednost i sudario se u njega nanijevši mu štetu. Vozilo marke Ford Galaxy Ghia 2.0. TD, registarske oznake [registarska oznaka] (Austrija) kojim je upravljao HR je sukladno zapisniku o očevidu sa lista 6 ovoga spisa bilo osigurano kod Grazer-Graz (A) broj police A 2,125.410/22 90,976.378 te stoga po čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu za predmetnu štetu odgovara ovdje tuženik Hrvatski ured za osiguranje.
20. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.
21. Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi parnične troškove. Doduše, tužitelj nije uspio sa dijelom inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva i to sa dijelom iznad iznosa od 3.662,88 eura budući da je inicijalno zahtijevao iznos od 28.000,00 kuna što preračunato u eure prema srednjem tečaju konverzije iznosi 3.716,24 eura. Pritom valja napomenuti da je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev i to nakon zaprimanja nalaza i mišljenja prometnog vještaka Dragana Bodula o visini štete. Tuženik se potom usprotivio povlačenju tužbenog zahtjeva u tom dijelu. Prema odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga, budući da tužitelj nije uspio samo u iznosu od 53,36 eura (1,46% od visine inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva) što je razmjerno neznatan dio, a uspio je u iznosu od 3.662,88 eura (98,54% od visine inicijalno postavljenog tužbenog zahtjeva), budući da je tužitelj uspio 100% glede osnove tužbenog zahtjeva, te kako vezano za predmetnu razliku u ovome postupku nisu nastali posebni troškovi to je sud stava da je sukladno čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP-a tuženik dužan tužitelju naknaditi sve parnične troškove koji su kao opravdani tužitelju priznati o čemu slijedi nastavno.
22. Tužitelju su priznati slijedeći parnični troškovi: za sastav tužbe sa pripadajućim PDV-om 250,00 eura (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN br. 138/23, dalje: Tarifa), za sastav podnesaka od 22. siječnja 2018., 12. veljače 2019., 20. listopada 2019. i 24. lipnja 2024. sa pripadajućim PDV-om, u iznosu od 250,00 eura za svaki od četiri navedena podneska (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 7 . toč. 1., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife), za zastupanje na ročištima dana 24. siječnja 2018., 5. srpnja 2018., 15. rujna 2020., 19. studenog 2020., 4. prosinca 2024. i 13. ožujka 2025. sa pripadajućim PDV-om, u iznosu od 250,00 eura za svako od šest navedenih ročišta (Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife), za trošak predujmova u iznosu od 1.104,59 eura (predujam za izlazak suda na uviđaj 74,15 eura, za prisustvo djelatnika Policije uviđaju 20,69 eura, za nagradu prometnom vještaku Antunu Radoloviću 415,95 eura, za nagradu prometnom vještaku Draganu Bodulu 593,80 eura) za trošak uplaćene pristojbe na tužbu u iznosu 83,62 eura te za pristojbu na presudu u iznosu 83,62 eura, odnosno sveukupno 4.021,83 eura.
23. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 19. listopada 2021. budući da predmetni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II do toč. IV izreke ove presude.
U Poreču – Parenzo, 10. travnja 2025.
S u d a c:
mr. sc. Marčela Štefanuti
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.
Dna:
1. tužitelju p.p.,
2. tuženiku p.p.
