Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja HRVATSKA INDUSTRIJA ŠEĆERA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269g, OIB 97545235894, kojeg zastupa Mirna Mišetić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mišetrić / partneri j.t.d. u Zagrebu, Mihanovićeva 20, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB 19370100881, radi dodjele državnih potpora, 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministra gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/I- 441-01/23-01/418, URBROJ: 517-14-23-3 od 27. studenog 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II U ponovljenom postupku javnopravno tijelo je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućepetstoeura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-442-01/23-01/418, URBROJ: 517-14-23-3 od 27. studenoga 2023. odbijen je prigovor tužitelja podnesen Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja protiv Obavijesti istog Ministarstva od 3. studenoga 2023. godine kojom je projektni prijedlog tužitelja referentne oznake MF- 2023-1-1-39 uvršten na popis neprihvatljivih projektnih prijedloga te isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava po Pozivu za dodjelu sredstava Modernizacijskog fonda „Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu“ referentni broj MF-2023-1-1.

2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da on ispunjava sporne uvjete za dodjelu potpora propisane Programom dodjele potpora. Tužitelj je obrazložio da on obavlja djelatnost industrijske proizvodnje šećera (prerađivačka industrija) koja, prema pogrešnom stajalištu tuženika, spada u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, na koju se Program potpora ne primjenjuje. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i usvajanje prigovora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Uz navedeno je istaknuo da za rješavanje ove upravne stvari nije pravno relevantno radi li se o primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji ili nekoj drugoj vrsti poljoprivredne proizvodnje, iz razloga što intencija Programa potpora uopće nije financiranje poljoprivredne djelatnosti, kako primarne, tako ni bilo koje druge.

Nadalje pojašnjava da se za potrebe provedbe Programa potpora „primarnom poljoprivrednom proizvodnjom“ smatra proizvodnja svih proizvoda navedenih u Prilogu I. UFEU-a, a da se predmetne potpore ne dodjeljuju u sektoru primarne poljoprivredne proizvodnje (osim propisanih iznimaka koje nisu relevantne za konkretan slučaj). Smatra da je odredbu iz dijela IV. Programa potpora, članka 1., točke e) potrebno tumačiti u kontekstu cilja i namjene potpora kako su propisani u Programu potpora, dijelu III. Cilj i namjena koji u članku 1. definira da je potpora u okviru Programa potpora usmjerena na otklanjanje tržišnog nedostatka vezanog uz negativne vanjske učinke na tržištu energije, stvaranjem uvjeta putem poticaja za povećanje udjela OIE (napomena tuženika: održivih izvora energije) u ukupnoj proizvodnji energije. Nadalje, u Programu potpora, III. Cilj i namjena, u članku 2. propisano je da je cilja Programa potpora i omogućavanje ispunjenja ispunjenje obveza Republike Hrvatske iz Nacionalnog energetskog klimatskog plana smanjenjem emisija stakleničkih plinova i povećanje korištenja OIE do 2030., a sve to temeljem provedene analize potreba za ulaganjem, zrelosti investicija, prioriteta politika odnosno utjecaja i potencijala za korištenje ostalih izvora financiranja. Iz dijela IV. Programa potpora, članka 1. točke e) razvidno je kako se potpora u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji temeljem ovog Program potpora može dodijeliti samo iznimno, za dodatne troškove (što nije primjenjivo u ovom predmetu).

Tuženik ističe kako je iz cilja i namjene potpora vidljivo da je Programom potpora isključena dodjela potpora subjektima koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost, jer je prilikom izrade programa uzeta u obzir mogućnost financiranja navedenih subjekata iz drugih izvora. Djelatnost koju obavlja Tužitelj pravilima Programa potpora isključena je iz dodjele potpore jer Tužitelj proizvodi poljoprivredne proizvode koji dolaze u doseg Priloga I. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je za potrebe Programa potpora definiran kao primarni poljoprivredni proizvod. Čak i da proizvodi Tužitelja nisu primarni poljoprivredni proizvod, Tužitelj bi i dalje bio isključen obzirom da Programom potpora nije predviđena dodjela potpora za bilo kakvu djelatnost koja ima veze sa poljoprivrednom proizvodnjom na način kako je to definirano pravilima Programa potpora. Prerađivači koji su u dosegu Priloga I. Ugovora o funkcionira-nju Europske unije ciljano su isključeni iz ovog Programa potpora i Poziva što jasno proizlazi iz činjenice da je u pripremi novi Program potpora te poziv za dodjelu bespovratnih sredstava koji će biti usmjeren upravo na one prerađivače koji proizvode poljoprivredne proizvode iz Priloga I. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Tuženik naglašava kako je Program potpora više puta prošao kontrole Europske komisije i da je odobren odlukama Europske komisije od 12. prosinca 2022. te 30. svibnja 2023. i naglašava bi se dodjelom potpore Tužitelju suprotno Programu potpora kršilo europska pravila o dodjeli državnih potpora. U provedenom postupku utvrđeno je da Tužitelj na lokaciji obavlja djelatnost proizvodnje šećera i da predmetna proizvodnja potpada u doseg Priloga I. UFEU gdje se pod brojem 17.01 kao proizvod izričito navodi šećer od šećerne trske, a ne šećerna trska kao samostalan proizvod. S obzirom na sve navedene proizvode koji se za potrebe Poziva smatraju primarnom poljoprivrednom proizvodnjom u poglavlju 17 osobito pod oznakom 17.01 (šećer od šećerne repe i šećer od šećerne trske, krut) Odbor je zaključio da se Program potpora ne može primijeniti na djelatnost proizvodnje šećera.

Zaključno, Program potpora prošao je kontrolu Europske komisije te je dobio odobrenje Europske komisije, pravilima Programa potpora isključena je dodjela potpora za poljoprivredne djelatnosti, pitanje obavlja li Tužitelj primarnu poljoprivrednu djelatnost ili neku drugu vrstu poljoprivredne djelatnosti nije pravno relevantno za rješavanje pravne stvari jer djelatnost proizvodnje proizvoda Tužitelja dolazi u doseg Priloga I. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije te mu zbog navedenog nije moguće dodijeliti potporu jer bi se na taj način kršilo pravila Programa potpora, Poziva te europska pravila o dodjeli državnih potpora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka je sporno pravno pitanje da li djelatnost koju obavlja tužitelj (djelatnost u razredu C Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2025. - prerađivačka industrija - Proizvodnja prehrambenih proizvoda - Proizvodnja šećera) predstavlja djelatnost za koju je moguće dobiti navedenu potporu, odnosno sporno je tumačenje odredaba Poziva za dodjelu sredstava Modernizacijskog fonda „Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u prerađivačkoj industriji i toplinarstvu“ referentni broj MF-2023-1-1 (dalje: Poziv) i Programa dodjele državnih potpora za ulaganje u promicanje energije iz obnovljivih izvora energije, referentne oznake MF2022-1-HR-0-001 (u daljnjem tekstu: Program dodjele potpora).

8. Iz osporenog rješenja i spisa tuženika proizlazi da je tužiteljev projekt isključen iz postupka dodjele, jer je Odbor uvidom u Projektni prijedlog utvrdio da projekt nije u skladu s Programom dodjele potpora, jer bi provedbom projekta korist od potpore ostvarila djelatnost prijavitelja (proizvodnja šećera) za koju to nije dozvoljeno Programom potpora i uvjetima poziva. Naime, točkom IV. Programa potpora određeno je da se program potpora ne primjenjuje na potpore koje se dodjeljuju u sektoru primarne poljoprivredne proizvodnje. Program potpora definira „primarnu poljoprivrednu proizvodnju“ kao proizvodnju proizvoda iz tla ili stočarstva navedenih u Prilogu I. UFEU bez obavljanja dodatnih radnji kojima bi se promijenila priroda tih proizvoda. U prilogu I. UFEU navedeni su proizvodi koji se odnose na poljoprivrednu proizvodnju, a među njima se pod brojem 17.01 nalazi šećer od šećerne repe i šećerne trske. Također jasno je da se šećer od šećerne trske dobiva preradom šećerne trske, međutim u Prilogu I. UFEU broj 17.01 kao proizvod naveden je izričito „šećer od šećerne trske“, a ne isključivo šećerna trska kao samostalan proizvod. S obzirom na sve navedene proizvode, koji se svi smatraju primarnom poljoprivrednom proizvodnjom u poglavlju 17, osobito pod oznakom 17.01. (šećer od šećerne repe i šećerne trske, krut), Odbor je zaključio da se Program potpora ne može primijeniti na djelatnost proizvodnje šećera.

9. Između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj trgovačko društvo registrirano za obavljanje industrijske djelatnosti, i to djelatnosti u razredu C NKD-a: prerađivačka industrija - Proizvodnja prehrambenih proizvoda (10) - Proizvodnja ostalih prehrambenih proizvoda (10.8.) - Proizvodnja šećera (10.81.0). Nije bilo sporno niti da tužitelj stvarno obavlja djelatnost proizvodnje šećera.

Prema stavu ovog suda, tužitelj ispunjava uvjete iz Prihvatljivosti korisnika iz Programa dodjele potpora i Poziva za dodjelu sredstava, koji propisuju da korisnici po ovom programu mogu biti trgovačka društva i obrtnici, odnosno mikro, mali, srednji i veliki poduzetnici koji temeljem Odluke NKD 2007. pripadaju području C:

Prerađivačka industrija (osim djelatnosti iz niže navedenih isključenja od dodjele potpore) i području D (koje se ne odnosi na ovaj predmet). Dakle, tužitelj obavlja industrijsku (prerađivačku) djelatnost i temeljem Odluke NKD 2007. pripada području C: Prerađivačka industrija.

10. Nadalje je bilo potrebno utvrditi da li tužitelj, unatoč tome što pripada području C: Prerađivačka industrija, obavlja djelatnost koja je prema tekstu Programa dodjele državnih potpora isključena od dodjele potpore.

Program dodjele potpora propisuje (Definicije, točka 28) da je „prerada poljoprivrednih proizvoda" svako djelovanje na poljoprivrednom proizvodu čiji je rezultat proizvod koji je i sam poljoprivredni proizvod. U konkretnom slučaju tužitelj je industrijski proizvođač šećera iz šećerne repe, dakle obavlja prerađivačku djelatnost, preradu poljoprivrednih proizvoda (biljke - šećerne repe) u poljoprivredni proizvod (šećer) te se, prema stavu ovog suda, ova odredba primjenjuje na tužitelja.

S druge strane, program dodjele potpora propisuje (Definicije, točka 30) da je „primarna poljoprivredna proizvodnja" proizvodnja proizvoda iz tla ili stočarstva navedenih u Prilogu I. UFEU, bez obavljanja dodatnih radnji kojima bi se promijenila priroda tih proizvoda.

Sud tumačenje ove odredbe od strane tuženika ne može prihvatiti kao osnovano, jer tuženik zanemaruje da se mora raditi o proizvodima navedenima u Prilogu I. UFEU-a, ali onima koji su proizvedeni bez obavljanja dodatnih radnji kojima bi se promijenila priroda tih proizvoda. Prema stavu ovog suda, proizvodnja šećera nije „primarna poljoprivredna proizvodnja“, budući da je za proizvodnju šećera notorno potrebno industrijski preraditi šećernu repu (primarni poljoprivredni proizvod), čime se mijenja njezina priroda. Vezano za navode tuženika da je u Prilogu I. UFEU, između ostalog, naveden i „Šećer od šećerne repe ili šećerne trske, u čvrstom stanju“, ističe se da su u Prilogu I. UFEU navedene sve vrste poljoprivrednih proizvoda, kako onih primarnih, koji nastaju iz tla i stočarstva bez daljnje prerade (primjerice voće, povrće, žive biljke)), tako i onih poljoprivrednih proizvoda koji nastaju preradom primarnih poljoprivrednih proizvoda (primjerice šećer, ulje). Uz navedeno, ističe se da članak 38. UFEU-a propisuje da su „poljoprivredni proizvodi” plodovi zemlje, proizvodi stočarstva i ribarstva, no i proizvodi „prvog stupnja prerade neposredno vezani uz te proizvode“.

11. Nadalje, sud ne može prihvatiti stav tuženika da se program potpora ne primjenjuje na poljoprivrednu proizvodnju, jer iz teksta Programa dodjele potpora proizlazi drugačije.

Naime, Program dodjele potpora propisuje (IV: Područje primjene, stavak 1. točka d)) da se ovaj program ne primjenjuje na potpore koje se dodjeljuju sektoru „primarne poljoprivredne proizvodnje“. Dakle, potpore se nesporno ne primjenjuju u sektoru primarne poljoprivredne proizvodnje, no navedena odredba ne primjenjuje se na tužitelja, budući da šećer nije primarni poljoprivredni proizvod, već je šećer poljoprivredni proizvod koji je nastao preradom primarnog poljoprivrednog proizvoda (šećerne trske ili repe).

Nadalje Program dodjele potpora jasno i nedvojbeno propisuje (IV: Područje primjene, stavak 1. točka e) da se ovaj program ne primjenjuje na potpore koje se dodjeljuju u sektoru prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda, ali samo u slučajevima ako je iznos potpora utvrđen na temelju cijene ili količine tih proizvoda te ako su te potpore uvjetovane prenošenjem na primarne proizvođače. Dakle, samo u ova dva slučaja (koja nisu situacija u ovom predmetu) se potpora ne primjenjuje, dok se u svim drugim slučajevima potpora primjenjuje, odnosno može se dodijeliti u sektoru prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda. Slijedom toga, prema stavu ovog suda, proizvodnja šećera je prerada i stavljanje na tržište poljoprivrednog proizvoda (šećera) na koju se program može primijeniti, budući da se ne radi o iznimkama (ako je iznos potpora utvrđen na temelju cijene ili količine tih proizvoda te ako su te potpore uvjetovane prenošenjem na primarne proizvođače).

Dakle, predmetni Program potpora nedvojbeno predviđa primjenu i dodjelu potpora u sektoru prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda, a što se odnosi na tužitelja.

12. Konačno, prema stavu ovog suda, navodi tuženika navedeni u odgovoru na tužbu nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer davanje predmetne potpore tužitelju ne bi bilo protivno cilju i namjeni potpore, koja je propisana Programom dodjele državnih potpora (glavom III. Cilj i namjena), kako slijedi:

Cilj i namjena koji u članku 1. definira da je potpora u okviru Programa potpora usmjerena na otklanjanje tržišnog nedostatka vezanog uz negativne vanjske učinke na tržištu energije, stvaranjem uvjeta putem poticaja za povećanje udjela OIE (održivih izvora energije) u ukupnoj proizvodnji energije. Nadalje, u Programu potpora, III. Cilj i namjena, u članku 2. propisano je da je cilja Programa potpora i omogućavanje ispunjenja ispunjenje obveza Republike Hrvatske iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana smanjenjem emisija stakleničkih plinova i povećanje korištenja OIE do 2030., a sve to temeljem provedene analize potreba za ulaganjem, zrelosti investicija, prioriteta politika odnosno utjecaja i potencijala za korištenje ostalih izvora financiranja. U članku 3. navedeno je da je program namijenjen poduzetnicima iz prerađivačke industrije (a koju obavlja tužitelj).

13. Slijedom svega navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavka 1. i odredbe članka 119. stavka 4. u vezi članka 151. ZUS-a. Pri tom treba imati na umu da je ovaj upravni spor vođen radi ocjene zakonitosti odluke o isključenju iz postupka dodjele bespovratnih sredstava te da ovaj Sud u ovom upravnom sporu ne odlučuje o meritumu upravne stvari (o kojem još nije odlučivao ni tuženik u upravnom postupku), već isključivo o (ne)postojanju pretpostavki za donošenje odluke o isključenju iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.

14. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki IV. izreke ove presude.

15. Prema ocjeni ovog Suda trošak za sastavljanje podneska od 9. svibnja 2024. ne predstavlja opravdan izdatak. Tužitelj je tim podneskom u bitnom ponovio navode tužbe. U tim okolnostima navedeni podnesak nije bio potrebni radi uspjeha tužitelja u upravnom sporu. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

Zagreb, 10. travnja 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis