Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-892/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Koprivnica, Hrvatske državnosti 3, Koprivnica, OIB: 02958272670, zastupanog po voditeljici KG i punomoćniku MG, mag. iur., protiv tuženice TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina, d.o.o. Pisarnica Đurđevac i tuženika Informatika Virtual j.d.o.o., OIB:78588473511, Đure Basaričeka 19, Đurđevac, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženice TG protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 26/2020-32 od 18. lipnja 2021., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice TG kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-26/2020-32 od 18. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 14. lipnja 2019., koji su sklopili TG i Informatika Virtual j.d.o.o., ništetan.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.100,00 kuna, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženica TG (dalje: tuženica) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, sve uz nadoknadu troškova zastupanja tuženice, uvećanih za troškove sastava žalbe, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženice kojim je predložio da se njezina žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj i tuženica 14. lipnja 2019. sklopili Ugovor o radu kojim je ugovoreno da će tuženica kao radnica za tužitelja kao poslodavca obavljati slijedeće poslove: administrativni poslovni tajnice, kod nabave robe i otpreme robe, poslovi edukacija zaposlenika i pomoćnog osoblja u području informatike, održavanje seminara za članove Fan kluba te sve ostale poslove vezane za registriranu djelatnost poslodavca po nalogu poslodavca, a prema članku 3. Ugovora radnica će navedene poslove obavljati u Đurđevcu ili na mjestima po nalogu poslodavca i internom dogovoru sa zaposlenikom te prema članku 4. radnica započinje s radom 15. lipnja 2019., a člankom 5. Ugovora je ugovoreno da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 tjedno, raspored radnog vremena utvrđuje se dvokratno ili u smjenama u dogovoru ili prema potrebi poslodavca te prema odluci o preraspodijeli radnog vremena

- da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o radu bila u radnom odnosu u Osnovnoj školi u Đurđevcu kao učiteljica razredne nastave u produženom boravku temeljem ugovora o radu sklopljenog u studenom 2018. na određeno vrijeme i to do 14. lipnja 2019.

- da je tuženica bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći od 4. ožujka 2019. do 14. lipnja 2019. (dijagnoza: 020.0-prijeteći pobačaj, a od 24. svibnja 2019. u medicinskoj dokumentaciji se bilježi pogoršanje), a bolovanje je prekinuto na inicijativu tuženice 14. lipnja 2019.

- da je tuženica bila prijavljena kao osigurana osoba u radnom odnosu u pravnoj osobi prema kojoj je obveznik uplate Osnovna škola Đurđevac, datum sjecanja prava/statusa je 10. rujna 2018. i datum prestanka prava i statusa je 14. lipnja 2019. te je odjava izvršena 14. lipnja 2019.

- da je tuženica bila prijavljena kao osigurana osoba u radnom odnosu u pravnoj osobi s datumom stjecanja prava/statusa 15. lipnja 2019. temeljem prijave Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) zaprimljene 17. lipnja 2019., a obveznik uplate je Informatika Virtual j.d.o.o. Đurđevac, dakle tuženik.

6.1. U tijeku postupka je provedeno liječničko vještačenje te je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja liječničke vještakinje utvrdio:

- da je tuženica bila na kontroli 1. ožujka 2019. zbog grčeva i bolova te je utvrđena indikacija za bolovanje od 4. ožujka 2019. i dijagnoza 020.0-prijeteći pobačaj, a na kontroli 22. ožujka 2019. u trudničkoj knjižici je upisana preporuka mirovanje s 18 (+4) tjedana trudnoće te se preporuka mirovanja nastavlja i na kontrolama 23. travnja 2019., 24. svibnja 2019. i 29. lipnja 2019., a iz bilješke ginekologa od 14. lipnja 2019. proizlazi napomena liječnika "subjektivno dobro, ide raditi na novo radno mjesto, komplikacije ex“ s tim da se prema mišljenju vještakinje navedeno ne može smatrati suglasnošću za povratak u radni proces odnosno novo zapošljavanje, jer je bolovanje prekinuto na inicijativu trudnice a ginekolog se nije tome izričito protivio niti je izrekom dao suglasnost za rad općenito

- da se smatra da prekid bolovanja 14. lipnja 2019. nije sukladan anamestičkim podacima i preporukama o mirovanju koje se kontinuirano bilježi od 1. ožujka 2019. (bolovanje) do 29. lipnja 2019. jer su nalazi rutinskih kontrola tuženice kao trudnice u pogoršanju od 24. svibnja 2019. kada su prvi puta zabilježeni edemi i poprečni stav djeteta uz preporuku mirovanja te se iz navedenog može zaključiti da je ginekolog prekinuo bolovanje zbog komplikacije u trudnoći unatoč nalazima koji ukazuju na postepeno povećanje rizika za trudnoću i nagovještaj razvoja daljnjih komplikacija trudnoće te je mišljenje vještakinje da prekid bolovanja nije u suglasju s nalazima i preporukama u ginekološkoj knjižici od 1. ožujka 2019. kada se potreba mirovanja bilježi početno zbog dijagnoze prijetećeg pobačaja i nastavlja se kontinuirano 22. ožujka 2019., 23. travnja 2019., 24. svibnja 2019. i 29. lipnja 2019.

- da mirovanje u konkretnom slučaju znači mirovanje s podignutim nogama (edemi, vene), povremeno ležanje s promjenama položaja tijela u rasteretenim položajima, lagano kretanje i šetnje, izbjegavanje dugotrajnog stajanja, sjedenja, hodanja i sl. - iako je tuženica u podnesku od 30. rujna 2020. navela da je u vrijeme sklapanja ugovora o radu bila sposobna za rad od kuće te da je ugovorom o radu od 14. lipnja 2019. ugovorila da će obavljati administrativne poslove koje je moguće obavljati i „on line“ od kuće, a u podnesku od 19. siječnja 2021. navodi da je u radu od kuće radne zadatke mogla obavljati ležeći i radeći na laptopu, tabletu ili pametnom telefonu odnosno i sjedeći uz povišeni položaj nogu, rad od kuće na administrativnim poslovima u 40 satnom radnom vremenu tjedno nemoguće je organizirati uz primjerenu zaštitu trudnoće, a glavna prepreka je dugotrajno sjedenje koje onemogućuje primjerene preporučene manevre promjene položaja tijela, koji uključuju i ležanje, sjedenje s nogama na povišenom, lagano kretanje i sl. te je uz takav režim radna učinkovitost vrlo upitna

- da je 14. lipnja 2019., kada je tuženica prekinula bolovanje zbog komplikacije u trudnoći za zasnivanje radnog odnosa, prema podacima u trudničkoj knjižici još uvijek bilo indicirano mirovanje, što je indikacija za bolovanje te da u trenutku potpisivanja Ugovora o radu 14. lipnja 2019. i na dan početka rada 15. lipnja 2019. na novom radnom mjestu tuženica se može smatrati nesposobnom za rad, a radi se o općoj privremenoj nesposobnosti za rad koja je utvrđena 4. ožujka 2019. zbog zaštite i održavanja trudnoće i zaštite zdravlja trudnice i djeteta.

6.2. Člankom 122. stavakom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13 i 137/13) propisano je da Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe, provjeravati postojanje okolnosti na osnovu kojih je prijava podnesena odnosno na osnovu kojih je osobi priznao taj status, a stavkom 4. propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava odnosno utvrđen status osiguranika s osnova zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koji su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu na temelju provedene provjere iz stavka 1. tog članaka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

6.3. Na temelju gore iznesenih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o radu 14. lipnja 2019. sklopljen kako bi tuženica ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te je cilj tuženika prilikom sklapanja Ugovora o radu bio ostvariti pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, a ne obavljanje radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu kako to tvrde tuženici. Prvostupanjski sud smatra da nije životno uvjerljivo da bi tuženica, koja je bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći s dijagnozom prijetećeg pobačaja i nije bila pregledana od strane liječnika od 24. svibnja 2019., s obzirom na svoje zdravstveno stanje riskirala pobačaj i ne bi obavila specijalistički pregled prije sklapanja predmetnog Ugovora o radu da je doista prava volja ugovornih stranaka bila da tuženica obavlja radni odnos kod tuženika prema sklopljenom Ugovoru niti je uvjerljivo da bi tuženica u visokorizičnoj trudnoći obavljala poslove koji su kontraindikacija za rizičnu trudnoću, a indikativno je da je bolovanje prekinuto na inicijativu tuženice, bez pregleda od strane ginekologa te prekid bolovanja 14. lipnja 2019. nije sukladan anamnestičkim podacima i preporukama o mirovanju koje se kontinuirano bilježi od 1. ožujka 2019. do 29. lipnja 2019., kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje. Nije sporno da su tuženici kao ugovorne strane predmetnog Ugovora o radu u vrijeme sklapanja ugovora znali za zdravstvene tegobe tuženice te prvostupanjski sud zaključuje da je njihov cilj bio da sklapanjem predmetnog ugovora o radu za tuženicu osiguraju obveznu zdravstvenu zaštitu i naknadu plaće, odnosno da su predmetni ugovor o radu tuženici sklopili s ciljem korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sklapanjem fiktivnog radnog odnosa, a koja prava i naknade tuženica ne bi ostvarivala kao nezaposlena osoba, odnosno ne bi mogla ostvarivati pravo na naknadu plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad, a naknada za vrijeme obveznog rodiljnog dopusta i roditeljskog dopusta iznosila bi znatno manje da ju je tuženica koristila kao nezaposlena majka, kako to navodi tužitelj. Stoga je, prema zaključku prvostupanjskog suda, predmetni Ugovor o radu ništetan na temelju članka 322. stavak 1. ZOO-a jer je suprotan moralu društva jer su tuženici prilikom sklapanja Ugovora o radu znali za zdravstveno stanje tuženice i da tuženica zbog istog neće moći obavljati radni odnos kod tuženika te svrha zaključenog Ugovora o radu nije ni bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već je ugovor sklopljen kako bi tuženica ostvarila prava na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, odnosno da bi koristila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Slijedom tih razloga je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev.

7. Tuženica se žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju postoji aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje predmetne tužbe. Tuženica se poziva na to da se na prividnost ugovora kao razlog ništetnosti mogu pozivati samo ugovorne stranke, a ne i tužitelj. Tu treba reći da je prvostupanjski sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju članka 332. stavak 1. ZOO-a, a ne na temelju članka 285. ZOO-a koji regulira prividne ugovore i na kojeg se je tužitelj u tužbi pozivao. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužitelj ima aktivnu legitimaciju za traženje utvrđenja da je predmetni Ugovor o radu ništetan budući da ga na to ovlašćuje gore citirana odredba članka 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.1. Tuženica se nadalje žali navodeći da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe sukladno članku 187. ZPP- a. Tuženica smatra da je upravo iz članka 187. ZPP-a razvidno da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, obzirom isti članak propisuje: „Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.“ Stoga citirana odredba prema mišljenju tuženice ničime ne daje tužitelju pravni interes za utvrđivanje ništetnosti ugovora, već eventualno za utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa. Također, niti odredba članka 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne daje tužitelju pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovora o radu, stoga je prvostupanjski sud pogrešno prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim. Međutim, tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o radu predstavlja u smislu članka 187. ZPP-a utvrđenje postojanja određenog pravnog odnosa te stoga tužitelj zbog svih naprijed iznijetih razloga ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

7.2. Tuženica nadalje u žalbi osporava nalaz i mišljenje liječničke vještakinje navodeći da je razvidno da ona nije posjedovala medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na zdravstveno stanje tuženice za dan 14. lipnja 2019. već se njezin zaključak o radnoj nesposobnosti tuženice na dan 14. lipnja 2019. temelji na činjenici da joj je prije više od tri mjeseca od tog datuma određeno bolovanje i mirovanje i to isključivo na temelju subjektivnih tegoba tuženice. Međutim, i ovaj sud nalazi krajnje neuvjerljivom tvrdnju tuženice da joj se zdravstveno stanje poboljšalo baš 14. lipnja 2019., dakle na dan kada joj je prestajao prethodni radni odnos u Osnovnoj školi u Đurđevcu. Tuženica je prije 14. lipnja 2019. kontinuirano bila na bolovanju od 4. ožujka 2019. i to radi, kako sama navodi, subjektivnih tegoba koje joj očito nisu prestajale do 14. lipnja 2019. budući da je do tog dana bila na bolovanju. Stoga je neuvjerljivo da su joj te tegobe prestale 14. lipnja 2019. da bi se ponovno pojavile 29. lipnja 2019. kada ponovno odlazi na bolovanje i mirovanje pa je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o radu nije bila zdravstveno sposobna za obavljanje poslova navedenih u Ugovoru o radu.

7.3. Tuženica se također neosnovano žali zbog toga što prvostupanjski sud nije usvojio njezin dokazni prijedlog istaknut na ročištu glavne rasprave od 7. svibnja 2021. da se za tuženicu pribave podaci o njenoj osposobljenosti te da se od tuženika pribavi službeni opis radnog mjesta na kojem je tuženica bila zaposlena. Prvostupanjski sud je te dokazne prijedloge odbio jer je našao da za njihovo usvajanje nisu ispunjene pretpostavke iz članka 261. ZPP-a obzirom da je vještakinja dala jasan, neproturječan i obrazložen nalaz koji prema mišljenju prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje prigovorima tuženika. I ovaj sud također nalazi da te dokaze nije trebalo provoditi. Ugovorom o radu su stranke ugovorile poslove koje je tuženica trebala obavljati pa nije bilo potrebe za pribavljanjem službenog opisa radnog mjesta, a niti je bilo potrebe za pribavljanjem podataka o njenoj osposobljenosti. Tuženici nisu u smislu članka 299. stavak 1. ZPP-a najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta iznijeli činjenice koje se odnose na to koje je sve poslove konkretno tuženica obavljala kod tuženika u vremenu kada nije bila na bolovanju pa se stoga niti nije moglo utvrditi da je obavljala bilo kakav posao koji je ugovorila Ugovorom o radu.

7.4. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo pa je zbog tih razloga tuženičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Koprivnica, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić