Poslovni broj: Gž Ovr-360/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-360/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku E. A. K., odvjetniku u Z. protiv tuženika autoškola L. j.d.o.o. , OIB ..., B., zastupano po punomoćniku I. K., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-3468/22-6 od 2. veljače 2023., 8. studenog 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se tužiteljeva žalba kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-3468/22-6 od 2. veljače 2023. preinačava i sudi:

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. u O. broj Ovrv-111/21 od 7. siječnja 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 334,02 eura/2.516,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 261,30 eura/1.968,80 kuna od 17. lipnja 2019.

- na iznos od 72,72 eura/ 547,94 kuna od 16. srpnja 2019. pa do isplate. U ostalom dijelu citirani platni nalog se ukida, a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 647,73 eura/5.083,75 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. u O., poslovni broj Ovrv-111/21 od 7. siječnja 2021., a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

2. Protiv citirane presude pravovremeno se žali tužitelj pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalno prava žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11, 70/19. – pročišćeni tekst,dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od ukupno 357,26 EUR/ 2.691,74 kn sa zateznim kamatama na ime duga za pružene telekomunikacijske usluge proizašlog iz pretplatničkog odnosa s tužiteljem.

 

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom predmetu, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda, sukladno odredbi članka 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenjem pobijane presude nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. U prvostupanjskom postupku utvrđene su odlučne činjenice:

 

- da su stranke bile u ugovornom odnosu, a koji ugovor da je tužitelj raskinuo ugovor zbog tuženikovog neplaćanja,

- da je tužitelj obračunao mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja za uslugu B. I. S. u iznosu od 223,56 eura/ 1.684,40 kn kao i naknadu u visini popusta za proizvode i usluge koje je tuženik ostvario u visini od 17,26 eura/ 130,08 kn (računu broj 0000133541072019 s dospijećem 16.7.2019.),

- da je tužitelj za uslugu B. T. S obračunao mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u iznosu od 108,84 eura/ 820,04 kn i naknadu u visini popusta na proizvode koje je tuženik ostvario u visini od 17,26 eura/ 130,08 kn (računu broj 0000133541072019),

- da je tužitelj za uslugu B. M. M. obračunao mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u iznosu od 314,85 eura/ 2.372,27 kn i naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je tuženik ostvario u iznosu od 267,47 eura/ 2.015,28 kn (računu broj 0000134683062019).

- da tužitelj temeljem kartice kupca tereti tuženika za iznos od 357,26 eura/ 2.691,74 kn temeljem dva ispostavljena računa sa dospijećem od 17. lipnja 2019. i 16. srpnja 2019., kao i za iznos od po 25,00 kn za opomene u razdoblju od rujna 2019.-lipnja 2020.

 

9. U ovoj fazi postupka i dalje je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

10. Prvostupanjski sud je, temeljem naprijed navedenih utvrđenja, ocijenio kako je odredba članka 14.1. Općih uvjeta ništetna sukladno odredbama čl. 96. st. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12; dalje: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (obzirom se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom čl. 327. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, obzirom se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika.

 

11. Prema odredbi članka 14. st. 1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, ukoliko je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, ovdje tuženika, tuženik je dužan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

 

12. Prvostupanjski je sud navedenu odredbu ocijenio nepoštenom i ništetnom jer da je, kao odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Zbog toga da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženika obvezuje da do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora plaća sve preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu, iako je ugovor raskinut, dok s druge strane raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje s obzirom da korisnik, dakle tuženik biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže tužitelja pa tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao.

 

13. Nadalje, prvostupanjski sud smatra bi eventualno, jer se radi o jednostranom raskidu od strane tužitelja zbog neispunjenja ugovorne obveze, tužitelj imao pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZOO-a ali da, u konkretnom slučaju, nije dokazao da je štetu pretrpio, kao niti njezinu visinu.

 

14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda, ovaj žalbeni sud ne može prihvatiti i žalba tužitelja dovela je u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

15. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15 dalje: ZOO-a) je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje.

 

16. Nadalje, da bi pojedina odredba potrošačkog ugovara bila ništetna (nepoštena) u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, ZZP), potrebno je da kumulativno budu ispunjene sljedeće pretpostavke: da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

17. Odredbom čl. 5. toč. 15. ZZP-a propisano je kako je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

 

18. Kako je u konkretnom slučaju kao tuženik označeno jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.), dakle društvo kapitala, odnosno, pravna osoba, tuženik u ovom slučaju ne može biti potrošač u smislu odredbi ZZP, pa ni ugovor koji je tuženik sklopio nije potrošački ugovor, niti se tuženik može osnovano pozivati na prava potrošača.

 

19. Zbog toga u ovom slučaju nije osnovano, primjenom odredbi ZZP, ispitivati odredbu čl. 14.1. Općih uvjeta tužitelja.

 

20. U konkretnoj situaciji, prema utvrđenom činjeničnom stanju, koje ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, proizlazi da je tuženik, prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa prihvatio posebnu ponudu i  obvezao se biti tužiteljev pretplatnik za minimalno razdoblje od 24 mjeseca, a kako bi pod povoljnijim uvjetima koristio tužiteljevu uslugu i to za mjesečno manju naknadu od redovite naknade propisane Cjenikom.

 

21. Zbog toga je po ocjeni ovog suda tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 334,02 eura/2.516,74 kuna sa pripadajućim kamatama na pojedine iznose pa je pobijanu presudu trebalo preinačiti i obvezati tuženika na isplatu. Za iznos od 23,22 eura/175,00 kuna na ime opomena zahtjev tužitelja valjalo je odbiti jer je isti neosnovan, budući da nije dozvoljeno naplaćivati izdavanje opomene radi naplate dospjelih novčanih potraživanja.

 

22. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, kad sud preinači odluku o glavnoj stvari, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Tužitelj samo u neznatnom dijelu nije uspio sa svojim zahtjevom pa mu je prema tome trebalo priznati sve potrebne troškove (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tako je tužitelju priznat popisani trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 492,73 eura/3.712,47 kuna kao i trošak povodom žalbe u iznosu od 182,00 eura/1.3171,88 kuna, ukupno 647,73 eura/5.083,75 kuna.

 

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. st. 3 ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.             

 

U Splitu 8. studenog 2023.