Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-277/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tei Milanković-Podbreznički, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Krajnoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1244/2020-43 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1244/2020-43 od 27. listopada 2022. pod točkom I.1. i I.2. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalba tuženice kojom pobija točku II. izreke naprijed navedene presude odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I.1. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim Ugovora o zastupanju sklopljenog između tužiteljice kao opunomoćiteljice s jedne strane i tuženice kao odvjetnice s druge strane, te je utvrđeno da isti ne proizvodi pravne učinke, dok je pod točkom I.2. izreke naloženo tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 71.294,64 kn/9.462,42 EURA sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom kao u izreci, a tekućom od 27. listopada 2022. pa do isplate. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijeni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „... sa naznačenim datumom 30. rujna 2020. godine ...“.

2. Navedenu presudu u cijelosti pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači na način da se svi tužbeni zahtjevi odbiju kao neosnovani uz naknadu tuženici parničnog troška, odnosno podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati istom sudu radi donošenja nove zakonite odluke.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica tvrdi da su svi žalbeni navodi tuženice potpuno neutemeljeni i neosnovani, pa predlaže žalbu iste odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica protiv tuženice podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti u kojem je navela da je s tužiteljicom sklopila Ugovor o zastupanju s naznačenim datumom 30. rujna 2019., kojim je ugovoreno da tuženica, kao odvjetnica, preuzima za tužiteljicu obavljanje svih potrebnih pravnih poslova koji su vezani za utvrđenje bračne stečevine u Republici Hrvatskoj u braku tužiteljice s ĆD, uz ugovorenu naknadu odvjetniku u iznosu od 3% ukupne vrijednosti imovine koja po okončanju sudskih postupaka ili sukladno naknadno zaključenom sporazumu ili ugovoru između tužiteljice i UD, pripadne tužiteljici, s time da i eventualno dosuđeni trošak sukladno rješenju raspravnog suda, također pripada tuženici kao odvjetnici, tvrdeći da je navedeni Ugovor antidatiran, budući da ga je u stvarnosti tužiteljica potpisala dana 23. rujna 2020. u ugostiteljskom objektu Biokovka u [adresa], tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim Ugovor o zastupanju sklopljen između tužiteljice i tuženice s naznačenim datumom 30. rujna 2020. kao i da isti ne proizvodi pravne učinke. Ujedno je ista istaknula i dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva u kojem je predložila da se presudom poništi navedeni Ugovor, odnosno da se utvrdi da isti ne postoji i da je bez pravnog učinka.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud tvrdi da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi djelomična osnovanost tužbenog zahtjeva jer je utvrdio da je Ugovor o zastupanju s datumom od 30. rujna 2019. tužiteljica potpisala dana 23. rujna 2020. u hotelu Biokovo te da je navedeni Ugovor antidatiran i stoga protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, moralu društva te Odvjetničkom kodeksu. Svoj zaključak temelji na tvrdnji da je tuženica odvjetnica kojoj se tužiteljica obratila jer nema stručnog znanja, pa da je logično da je ista vjerovala tuženici i potpisala antidatirani Ugovor o zastupanju jer joj je tuženica rekla da je to u tužiteljičinom interesu, budući bi je inače zastupanje tuženice stajalo još više (i to 100.000,00 EURA), pa da je tuženica, koristeći se nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću tužiteljice, za sebe ugovorila korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je učinila za tužiteljicu, poduzimajući za istu radnje u parničnim postupcima kako je to istakla tuženica u svom iskazu. Osim toga prvostupanjski sud smatra da tuženica nije dokazala ni da bi troškovi zastupanja po Odvjetničkoj tarifi bili viši od iznosa od 66.000,00 EURA, ni na koji način je utvrdila vrijednost imovine koja je pripala tužiteljici, a posebno da je o tome raspravljala s tužiteljicom i da su dogovorno utvrdile iznos troškova zastupanja od 66.000,00 EURA, pa zaključuje da je navedeni Ugovor suprotan odredbama Zakona o obveznim odnosima i Odvjetničkom kodeksu, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 322. st. 1. i čl. 329. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom I.1. izreke prvostupanjske presude. Nadalje, kako u historijatu tužbe tužiteljica kao naznačeni datum spornog Ugovora o zastupanju navodi 30. rujna 2019., a u tužbenom zahtjevu je taj datum naveden kao 30. rujna 2020., taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

7. U žalbi tuženica ističe da se pobijana presuda ne može ispitati uslijed nedostataka razloga o odlučnim činjenicama i budući postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, čime da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da je izreka presude nerazumljiva pošto sud u točki I.1. izreke djelomično usvaja tužbu u odnosu na sklopljeni Ugovor o zastupanju, dok u točki II. izreke djelomično odbija tužbu u odnosu na datum iz tog Ugovora, iako je datum sklapanja navedenog Ugovora sastavni dio istog i nesporno naznačen datumom 30. rujna 2019., iz čega se da zaključiti da sud datum sklapanja Ugovora ne smatra bitnim sastojkom i odrednicom Ugovora, pošto utvrđuje ništetnost samo sadržaja Ugovora, a u obrazloženju presude smatra da je predmetni Ugovor antidatiran pa da je to razlog zašto je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima i moralu društva te Odvjetničkom kodeksu, iz čega proizlazi da je datum bitan sastojak Ugovora o zastupanju, a što je potpuno kontradiktorno navedenoj izreci. Analizirajući i preocjenjujući detaljno provedene dokaze tuženica brani tezu da je Ugovor o zastupanju od 30. rujna 2019. valjan Ugovor te da je ista obavile sve radnje i postigla uspjeh u sporu te ispunila sve uvjete da joj tužiteljica plati preostali iznos od 149.000,00 kn, imajući u vidu da je tuženica poduzela velik broj radnji za tužiteljicu, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je donio pobijanu presudu, tvrdeći da je predmetni Ugovor o zastupanju od 30. rujna 2019. u cijelosti valjan.

8. Valja još istači da je ovaj sud povodom žalbe tuženice 16. studenog 2023. donio presudu i rješenje kojom je usvojio žalbu tuženice, preinačio pobijanu presudu pod točkom I.1. izreke na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi "utvrđenja ništetnim Ugovora o zastupanju sklopljenog između tužiteljice kao opunomoćiteljice s jedne strane i tuženice kao odvjetnice s druge strane, te radi dijela tužbenog zahtjeva da isti ne proizvodi pravne učinke", dok je odbačena kao nedopuštena žalba tuženice kojom pobija točku II. izreke navedene presude, a ujedno je ukinuta točka I.2. u pogledu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz napomenu da je u daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud dužan odlučiti o osnovanosti eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva tužiteljice.

9. Međutim povodom prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1557/2024-2 od 8. siječnja 2025. ukinuo je navedenu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

10. Stoga, obzirom na žalbene navode tuženice da ista pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iako je u odnosu na točku II. izreke uspjela u postupku, valja istači da ista nema pravni interes za podnošenje žalbe na taj dio odluke, slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u svezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) istu žalbu u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu.

11. Međutim, ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a primjenjujući stav Vrhovnog suda izražen u odluci Rev-1557/2024-2 od 8. siječnja 2025., ovaj sud je utvrdio da je u istoj počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica, s obzirom da je izreka presude nejasna i nerazumljiva te u proturječju sa sadržajem obrazloženja, uslijed čega postoje nedostatci zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost ove odluke.

12. Naime, kako je tužiteljica tužbom tražila utvrđenje ništetnim Ugovora koji je preciziran u izreci s naznačenim datumom od 30. rujna 2020., iako iz činjeničnih navoda iste proizlazi da se radi o Ugovoru koji ima naznačeni datum 30. rujna 2019., uslijed čega je tužba nerazumljiva, odnosno ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, sve sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a, pa je takvu tužbu tužiteljice s neodređenim zahtjevom trebalo vratiti radi ispravka odnosno dopune, što je prvostupanjski sud propustio učiniti jer nema mjesta odlučivanje o osnovanosti neodređenog tužbenog zahtjeva, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a usvajanjem žalbe tuženice ukinuti pobijanu presudu u navedenom dijelu pod točkom I.1. izreke, a posljedično i u odluci o troškovima postupka pod točkom I.2. izreke te predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedene nedostatke na način da će primjenom odredbe čl. 109. st. 1. ZPP-a pozvati tužiteljicu da ispravi tužbu na način da sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, uz upozorenje iz čl. 109. st. 3. i 4. ZPP-a o posljedicama nepostupanja po navedenom zahtjevu, nakon čega će, ovisno o radnjama tužiteljice, odlučiti o daljnjem tijeku postupka.

U Varaždinu 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun