Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3172/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja FRKA PLUS d.o.o. OIB: 59436447300, Zagreb, Zadarska ulica 80 koje zastupa punomoćnik Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u ĐRŠ IVANDIĆ GALIĆ Odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak OIB: 22874515170, Zagreb, Prisavlje 14, radi inspekcijskog nadzora, 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/I-340-07/24-03/96, ur. broj: 530-08-3-3-24-1 od 7. lipnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/I-340-07/24-03/96, ur. broj: 530- 08-3-3-24-1 od 7. lipnja 2024. naloženo je tužitelju da najkasnije u roku od petnaest dana ukloni reklame postavljene u zaštitnom pojasu od 100 m autoceste Al u ravnini km 61+600, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina].

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je tuženik u okviru inspekcijskog nadzora postavljanja reklama u zaštitnom pojasu autoceste A1 u zapisniku KLASA: 340-07/23-01/46, UR.BROJ: 530- 08-3-3-23-2 od 4. svibnja 2023. pogrešno utvrdio da je na udaljenosti od 55m od ruba kolnika odnosno 40m zaštite ograde, u ravnini km 61+600 autoceste A1, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavljen osvjetljeni samostojeći reklamni pano na kojem su sa obje strane bile postavljene reklame trgovačkog centra CETINA trgovačkog društva NATURALIS d.o.o, odnosno kako je isti pogrešno utvrdio kako postavljanje opisanih reklama nije dopušteno u smislu Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, u daljnjem tekstu: ZC). Za postavljanje reklama postoji pravna osnova, reklamni pano je u funkciju stavljen 2010. godine dok je na snazi bio Zakon o javnim cestama iz 2004. godine. Sukladno odredbi članka 37. stavak 2. navedenog zakona, zaštitni pojas mjeri se od vanjskog ruba zemljišnog pojasa tako da je u pravilu širok sa svake strane 40 m, te je u skladu s navedenim tužitelj i postavio reklamni pano, za što mu je od strane Karlovačke županije u kolovozu 2010. godine izdana Potvrda glavnog projekta i Lokacijska dozvola u listopadu 2010. godine. Iz navedenog jasno proizlazi kako je tužitelj imao pravnu osnovu postavljanja reklamnog panoa te stoga ostvaruje stečeno pravo na postavljanje reklamnih panoa, a sukladno čemu je od postavljanja izvršio znatne troškove ulaganja i planirao svoju poslovnu aktivnost. Uz to, bitno je istaknuti kako je tužitelj, bez obzira na donošenje novog zakona, imao i ima legitimno očekivanje da će se njegovo stečeno pravo zajamčeno ranijim propisom moći ostvarivati i dalje, odnosno kako ima legitimno i razumno očekivanje da će biti u mogućnosti ostvarivati svoja stečena prava na održavanje postavljenih predmetnih reklamnih panoa. Tužitelj zahtijeva poništavanje osporenog rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazložio je da je tuženik, kao nadležno inspekcijsko tijelo, temeljem ovlasti iz članka 112. ZC-a, članaka 3., 6. i 13. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta (Narodne novine br. 22/14, 98/19, 114/22), članka 21. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 66/19), a po predstavci pravne osobe koja upravlja javnom cestom, dana 4. svibnja 2023. obavio inspekcijski nadzor postavljanja reklama u zaštitnom pojasu autoceste A1 Zagreb (čvorište Lučko, A3) – Karlovac – čvorište Bosiljevo 2(A6) – Split – Ploče – Opuzen – Zavala (granica RH/BiH) - Dubrovnik – Osojnik (granica RH/BiH) u ravnini km 61+500 i 61+600. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je kako je na udaljenosti od 55 m od ruba kolnika odnosno 40 m od zaštitne ograde, u ravnini 61+600 na reklamnom panou obostrano postavljena reklama CETINA trgovačkog društva NATURALIS d.o.o. Civljane. Uvidom u aplikaciju katastar.hr utvrđeno je kako se reklamni pano postavljen na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina]. Napominje kako tužitelj tijekom inspekcijskog postupka nikad nije sporio mjerenje provedeno od strane inspektora. Kako su utvrđeni podaci poprilično udaljeni od propisanih 100 m, tuženik smatra da je apeliranje na toliku pogrešku u mjerenju neprihvatljivo. Kako tužitelj nigdje nije naveo udaljenost za koju smatra da je točna, ovdje se može pretpostaviti kako tužitelj apelira na zaštitni pojas iz Zakona o cestama iz 2004. godine kada je isti propisan u mjeri od 40 m. U takvom slučaju ukazivanje na pogrešku u utvrđivanju udaljenosti bilo bi irelevantno jer je i mjerenje inspektora dokazalo da taj zaštitni pojas nije narušen. Ovom prilikom dodatno se napominje kako članak 55. stavak 2. Zakona o cestama propisuje da se zaštitni pojas mjeri od vanjskog ruba zemljišnog pojasa, koji je u ovom slučaju omeđen zaštitnom ogradom. Članak 4, stava 1. alineja 3. Zakona o cestama propisuje kako zemljišni pojas čini dio javne ceste te kako je „...zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste…“ ZC člankom 137. koji govori o obvezi usklađenja postavljenih reklama s važećim propisima stavkom 1. nedvosmisleno propisuje kako „Osoba koja je na javnoj cesti odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. ovoga Zakona, dužna je istu ukloniti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona“, a koji rok je istekao 28. listopada 2011. godine. Sam članak 59. Zakona o cestama u stavku 1. propisuje kako „…na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama…“, dok u stavku 2. propisuje kako „Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovoga članka zaštitni pojas iznosi 100 m“. Odredba članka 137. Zakona o cestama jasno i nedvosmisleno govori o potrebi usklađenja s novim propisom, slijedom čega tuženik smatra kako je osporeno rješenje doneseno zakonito i pravilno.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika. Ističe se da tužitelj nije predlagao provođenje drugih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno:

- činjenica da li je pravilno utvrđena udaljenost reklame od ruba kolnika, odnosno od zaštitne ograde autoceste

- pravno pitanje da li je tužitelj bio dužan uskladiti poziciju reklamnog panoa s odredbom članka 137. ZC ili nije, a radi (prema navodima tužitelja) stečenih prava i legitimnih očekivanja tužitelja koje ima temeljem izdanih isprava na temelju ranijeg Zakona o cestama, koje su mu izdane 2010. godine (lokacijska dozvola i potvrda glavnog projekta).

8. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je 4. svibnja 2023. tuženik obavio inspekcijski nadzor prilikom čega je sastavljen zapisnik KLASA: 340- 07/23-01/46; UR.BROJ: 530-08-3-3-23-2. U sklopu nadzora je mjerenjem mjernom vrpcom utvrđeno kako je na udaljenosti od 55 m od ruba kolnika odnosno 40 m od zaštitne ograde, u ravnini km 61+600 autoceste Al, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavljen osvjetljeni samostojeći reklamni pano na kojem su sa obje strane postavljene reklama trgovačkog CETINA trgovačkog društva NATURALIS d.o.o., odnosno utvrđen je povreda članka 59. stavka 1. ZC-a. Tužitelj je u upravnom postupku dostavio svoje očitovanje koje sadržajno predstavlja u ovom sporu istaknute tužbene navode. Tuženik je utvrdio da je rok propisan odredbom članka 137. stavka 2. ZC-a istekao 28. listopada 2011.

9. Odredbom članka 59. ZC-a propisano je da nije dopušteno postavljanje reklama u pripadajućem zaštitnom pojasu autoceste i da zaštitni pojas za postavljanje reklama u autocestu iznosi 100 m.

Odredbom članka 137. ZC-a propisano je:

(1) Osoba koja je na javnoj cesti odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. ovoga Zakona, dužna je istu ukloniti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar će za uklonjene reklame na javnoj cesti, za koje je kod postavljanja bila unaprijed naplaćena ukupna ugovorena naknada, izvršiti razmjerni povrat dijela naknade.

10. Vezano za spornu činjenicu da li je pravilno utvrđena udaljenost reklame od ruba kolnika, sud ističe da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja negovih navoda i osporavanja utvrđenja iz javne isprave (zapisnika o inspekcijskom nadzoru), nije predlagao nikakve dokaze radi utvrđivanja ove činjenice. Ističe se da je ovu činjenicu moguće utvrđivati samo očevidom i mjerenjem na licu mjesta, što tužitelj nije predlagao. Dakle, tužitelj je iznio samo paušalne navode da činjenično stanje nije pravilno utvrdio, bez predlaganja dokaza i bez da bi isticao na kojoj se to udaljenosti reklamni pano nalazi. Radi navedenog, sud ocijenjuje ove navode paušalnima te prihvaća kao vjerodostojne i istinite činjenice utvrđene u javnoj ispravi zapisniku o provedenom nadzoru.

11. Vezano za sporno pravno pitanje, sud utvrđuje da je zakonskom odredbom članka 137. ZC-a jasno propisana obveza usklađenja s novim propisom, te da je rok za navedeno istekao 28. listopada 2011. Ističe se da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-I/286/2012 od 13. ožujka 2018. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članka 137. ZC-a između ostalog ističući da: „...sigurnost prometa jest legitimni cilj, da unapređenje te sigurnosti jest u javnom interesu i predstavlja opravdan razlog za uvođenje odgovarajućih restrikcija koje će djelovati ubuduće, ali da je istodobno riječ i o važnom interesu zbog kojeg je, u okolnostima nužnog podizanja standarda sigurnosti prometa, opravdano restriktivnim mjerama djelovati i na već nastale odnose. Drugim riječima, ne samo spriječiti nastanak novih potencijalnih izvora opasnosti za sigurnost prometa, već i ukloniti postojeće, neovisno o tome što su svojedobno nastali u skladu s tada mjerodavnim propisima. Stoga, prema ocjeni Ustavnog suda, osporeni članak 137. ZoCest-a ima dopušteno retroaktivno djelovanje i time zakonodavac nije prekoračio granice svojih ovlasti iz članka 2. stavka 4. alineje 1. u vezi s člankom 90. stavcima 4. i 5. Ustava (v. u točki 9. obrazloženja ovog rješenja). …Stoga, uzimajući u obzir da je osporeno zakonsko ograničenje poduzeto s legitimnim ciljem radi ostvarenja javnog interesa, da je zakonodavac adresatima ostavio primjeren rok (tri mjeseca) za usklađivanje s novim režimom i ustanovio pravo na povrat razmjernog dijela ugovorene naknade, kao i da je ostvarivanje prava na naknadu eventualno nastale štete zbog gubitka prava na postavljanje reklama u zaštitnom pojasu moguće prema propisima stvarnog i obveznog prava, Ustavni sud utvrđuje da osporenim člankom 137. ZoCest-a poduzetnicima-oglašivačima nije nametnut prekomjeran teret.“

12. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da je tužitelj bio dužan uskladiti poziciju reklamnog panoa s odredbom članka 137. ZC do 28. listopada 2011. te da mu time nije nametnut prekomjeran teret, niti su mu povrijeđena prava na koja se poziva u tužbi. Radi navedenog, sud utvrđuje da je rješenje jasno i dostatno obrazloženo. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te sadržaj citiranih zakonskih odredaba, sud smatra da je osporavano rješenje zakonito, da je doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te da je isto u dostatnoj mjeri obrazloženo. Radi svega navedenog utvrdio je da preostali tužbeni navodi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 10. travnja 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis