REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2349/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 7. ožujka 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.895,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-1.747,69 eura, od 10.11.2022. do isplate,

- 147,85 eura, od 10.04.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 2.986,26 eura, tekuću od 10.11.2022. do 25.11.2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 147,85 eura, tekuću od 10.11.2022. do 09.04.2025.

IV Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 1.238,90 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 18.02.2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HEP – OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., ELEKTRA KOPRIVNICA, prilikom obavljanja poslova postavljanja betonskih stupova na oranici na lokaciji Gornji Martijanec 2. Naime, prije početka izvođenja radova tužitelj je išao kolegi koji radi na stroju za podizanje betonskih stupova po gurtnu za vezanje stupova te se okliznuo na blatnjavoj površini i pao na blatobran radnog stroja i udario se u lijevo rame. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada je šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koji on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajen načini i pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 10.11.2022., a tuženik mu je u predmetu broj IMOD 6516 2022 isplatio dana 25.11.2022., naknadu štete u iznosu od 22.500,00 kn koji za tužitelja ne predstavlja pravičnu naknadu štete. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom poskliznuća i pada na blatobran ozlijedio lijevo rame. Stoga tužitelj po osnovi naknade štete potražuje od tuženika sveukupni iznos od 1.895,54 eura, po osnovi neimovinske štete i imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos od 2.986,26 eura. Potražuje od tuženika i isplatu zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10.11.2022., do dana isplate 25.11.2022. Potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika. Tužitelj se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom zaprimljenim 15.09.2020., te mu je tuženik isplatio nesporan iznos od 22.500.00 kuna s osnove neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega). Tuženik osporava osnovu i visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj preko gore isplaćenog nespornog dijela štete iz razloga što je isti previsoko određen, a s obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik osporava zahtjev tužitelja kojim potražuje zatezne kamate do dana 10.11.2022. na isplaćeni nesporan iznos od 22.500,00 kuna budući je tuženik izvršio isplatu navedenog iznosa dana 25.11.2022., odnosno u zakonskom roku od petnaest dana u skladu s čl. 943. st. 3. ZOO. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu poslodavca HEP- OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., ELEKTRA KOPRIVNICA od 08.03.2022., medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev po osiguranje od odgovornosti i drugu dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju, te da su tužitelju nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružali ukućani. Neprijeporna je visina jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,32 eura.

6. Iz Prijave ozljedi na radu od 08.03.2022., slijedi da je tužitelj nastradao tijekom rada kod poslodavca HEP-OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o., ELEKTRA KOPRIVNICA, dana 18.02.2022., kada je išao kolegi koji radi na stroju za podizanje betonskih stupova po gurtnu za vezanje stupova, te se okliznuo na blatnjavoj površini i pao na blatobran radnog stroja, prilikom čega se udario u lijevo rame.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

8. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti, budući da sam tuženik čini neprijepornim odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja tužitelju.

9. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženja. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

10. Navedenom vještačkom nalazu dr. Žarka Rašića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj dana 18.02.2022. stradao u štetnom događaju, kada je pritom zadobio puknuće tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena i djelomično puknuće duge glave dvoglavog mišića lijeve nadlaktice.

12. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta, trajnog karaktera sumarno 10 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera, trajali sumarno tijekom 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud je tužitelju po toj osnovi odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.700,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljenih ozljeda, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda.

13. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija), jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.300,00 eura.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da su navedene ozljede u području ramena dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 5%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena, te povremenim bolovima u lijevom ramenu, uz otežan rad u razini i iznad razine ramenog zgloba, te blažu hipotrofiju mišića lijevog ramenog obruča. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1963. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju elektroinstalater (podaci iz Prijave o ozljedi na radu), ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000,00 eura.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da ožiljak u području lijevog ramena predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada je tužitelj bez gornjeg dijela odjeće. Stoga je sud ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog naruženja iznos od 500,00 eura.

16. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 4.500,00 eura.

17. Nadalje vještak ističe da je nakon predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 45 dana, po 2 sata dnevno, te još 25 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično (potreba nošenja ortoze). Između stranaka je neprijeporno da su pomoć i njegu nakon ozljeđivanja tužitelju pružali ukućani. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 115 sati, tužitelju pripada iznos od 381,80 eura.

18. Nalaz i mišljenje vještaka valjalo je prihvatiti kao stručnog i objektivnog, a niti jedna od stranaka na isti nije imala primjedbe.

19. Sveukupno bi tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripalo pravo na naknadu štete u visini od 4.881,80 eura. Imajući u vidu da je tužitelju tuženik isplatio ukupan iznos od 2.986,26 eura, tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na razliku štete u visini od 1.895,54 eura. Kako se tuženik tijekom postupka nije izjasnio po kojim osnovama je isplatio štetu tužitelju, to je sud utvrdio da imovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa 7,8%, pa je po osnovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega), tužitelju dosuđen iznos od 147,85 eura, a po osnovi neimovinske štete je dosuđen iznos od 1.747,69 eura.

20. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvan sudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Stoga u odnosu na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tijek zatezne kamate je tužitelju dosuđen od 10.11.2022., kako to tužitelj i potražuje, budući da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je istog zaprimio 15.09.2022. Prema odredbi čl. 943. st. 1. i 2. ZOO, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku, koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, osim ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Prema odredbi čl. 943. st. 4. ZOO, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz toga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka o obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. U smislu navedene odredbe čl. 943. st. 4. ZOO, ako je isplata obavljena unutar roka od 14 dana iz čl. 943. st. 1. ZOO, osiguratelj ne duguje osiguraniku zakonske zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju do dana isplate, što ovdje nije slučaj, budući je isplata od strane tuženika izvršena 25.11.2022., kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu, pa je time isplata zakašnjela, kako u slučaju isplate u roku od 14 dana, tako i u slučaju isplate u roku od 30 dana. U svakom slučaju ne može se smatrati da je tuženiku bilo potrebno stanovito vrijeme da isplati tužitelju osigurninu, jer nije u pitanju teška i složena ozljeda.

21. Imajući u vidu prethodno tužitelju je valjalo dosuditi i zateznu kamatu na isplaćeni mu iznos od 2.986,26 eura, tekuću od 10.11.2022. do 25.11.2022. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika.

22. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od 10.11.2022. do 09.04.2025.

23. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema VPS od 1.895,54 i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7. t.1.), za zastupanje na ročištima: 17.10.2023., 07.03.2025., za svako u visini 100 bodova (Tbr. 9. t.1., 7. t.1.), za sastav podneska od 08.04.2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8. t.1., 7. t.1.), što ukupno iznosi 400 bodova odnosno 800,00 eura. Ovako odmjerenom trošku valjalo je pridodati i PDV u visini 200,00 eura, te trošak medicinskog vještačenja u visini od 238,90 eura, pa je ukupan parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u ukupnom iznosu od 1.238,90 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od:

20.10.2023. jer je uzrokovan slučajem koji se dogodio tužitelju i od 31.10.2023. budući istim dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje za što tužitelj nije pozvan od strane suda. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku