Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-216/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih: I – ŽI i II – RI, zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. i čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi I okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2129/19 od 30. ožujka 2021. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ŽI kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2129/19 od 30. ožujka 2021. godine, I okrivljenik ŽI i II okrivljenik ĆI proglašeni su krivima zbog produljenog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom iz čl. 271. st. 1. KZ/11 i I okrivljenik krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, te su osuđeni i to: I okr. ŽI na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a II okr. LI na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine.

1. 1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu PBZ Card d.o.o. dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 21.560,00 kuna, te se nalaže I i II okrivljenicima svakom platiti oštećenom iznos od po 10.780,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1. 2. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 9.631,00 kuna predstavlja novčani iznos koji su I i II okrivljenici ostvarili počinjenjem kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. KZ/11 te isti iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa se od I i II okrivljenika oduzima novčani iznos od 9.631,00 kuna na način da se nalaže I i II okrivljenicima svakom uplatiti iznos od po 4.815,50 kuna u Državni proračun u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1. 3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 I i II okrivljenici se u cijelosti oslobađaju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, a I okrivljenik i troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio I okrivljenik ŽI osobno i putem branitelja Andreja Bolfeka, odvjetnika u Zagrebu, navodeći da je izrečena kazna preteška, neproporcionalna u odnosu na sve okolnosti djela, kao i postizanja svrhe kaznene sankcije. Ističe da je u odnosu na I okrivljenik prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 53. st. 1. KZ/11 budući je već ranije započeo izdržavati kaznu zatvora po prijašnjoj presudu te mu na taj način izreći jedinstvenu kaznu zatvora primjenom odredbi čl. 51. KZ/11, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Navodi da je I okr. otac jednog mlt. djeteta kojeg je dužan uzdržavati te boravkom u zatvoru nije u mogućnosti sudjelovati u odgoju svog djeteta. Stoga predlaže da se I okrivljenik izrekne kazna u skladu s odredbama čl. 53. st. 1. KZ/11 te da mu se u izrečenu kaznu uračuna vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne zatvora.

2. 1. I okrivljenik ŽI u žalbi navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti kao što je priznanje djela, čime je pokazao samokritičnost i iskreno kajanje te žaljenje. Predlaže da se uvaži žalba te da se preinači presuda u pogledu odluke o kazni na način da mu se izrekne manja kazna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega treba reći kako je vjerojatno točno da je okrivljeniku suđeno za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi (presudama) budući ovaj okrivljenik prema najnovijim podacima kaznene evidencije kontinuirano čini kaznena djela, pa stoga povremeno bude na izdržavanju zatvorskih kazni. Međutim da bi se ova odredba kaznenog zakona uopće mogla primijeniti bilo je potrebno navesti o kojoj se to konkretno presudi radi, te koliko se okrivljenik nalazi na odsluženju te kazne. Kako žalitelj te okolnosti uopće ne navodi niti je to prvostupanjski sud utvrđivao, a obzirom na protek vremena od izricanja presude ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća kako nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 53. KZ/11 na koju aludira obrana. Posebno se ovdje napominje kako ovim nikakvo pravo okrivljeniku nije uskraćeno jer će nepravom obnovom postupka radi objedinjavanja kazni postići isti rezultat, odnosno kraće trajanje kazne.

7. Odluka o kazni prema čl. 41. KZ/11 mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora sukladno čl. 47. st. 1. KZ/11 uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je prilikom individualiziranja kazne okrivljeniku pravilno kao olakotno cijenio činjenicu da je okrivljeni ŽI otac jednog maloljetnog djeteta, i njegovo priznanje, dok je otegotnim, s druge strane, cijenio njegovu višestruku osuđivanost, zbog istovrsnih kaznenih djela, mahom imovinskog karaktera koja je činio u kontinuitetu od gotovo dvadeset godina. U navedenom kontekstu izrečena kazna u trajanju od jedne godine zatvora, tendira ka zakonskom minimumu i po ocijeni ovog vijeća nema nikakvog razloga za njeno daljnje ublažavanje.

8. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 10. travnja 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković