Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1267/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J EŠ E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Štefice Bukvić, predsjednice vijeća, te Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Androš članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja RK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Rikardo Perković i Sanja Perković, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničko društva Kallay & partneri iz Zagreba, Ilica 1A/III, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 6. lipnja 2023., poslovni broj P-2249/2021-26, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično uvažava te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 6. lipnja 2023., poslovni broj P-2249/2021-26

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim se rješenjem odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti (toč. I rješenja)

b) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (toč. III izreke presude) kao i u odnosu na odluku o parničnom trošku (toč. II izreke rješenja)

c) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke presude i u tom dijelu sudi tako da se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.080,36 EUR-a zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troška žalbenog postupka isplati iznos od 205,23 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase;

I - Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu br. 138-50-3155000, zaključen dana 22.11.2005 godine u Zadru između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i tuženika kao kreditora s druge strane, potvrđen dana 23.11.2005 godine po Davoru Miškoviću

- javnom bilježniku u Zadru pod brojem ovjere OU-792/05 (dalje u tekstu: Ugovor) prema kojem je tuženik kao banka kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 23.150,08 CHF (slovima: dvadeset tri tisuće sto pedeset eura i nula cijelih osam centi švicarskih franaka) po srednjem tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita, u cijelosti ništetan.

II - Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.293,03 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 125,30 € od 31.05.2011 godine

- na iznos od 288,27 € od 28.06.2011 godine

- na iznos od 297,90 € od 26.07.2011 godine

- na iznos od 301.28 € od 26.08.2011 godine

- na iznos od 281,63 € od 23.09.2011 godine

- na iznos od 276,46 € od 20.10.2011 godine

- na iznos od 277,39 € od 16.11.2011 godine

- na iznos od 283,50 € od 29.12.2011 godine

- na iznos od 288,67 € od 27.01.2012 godine

- na iznos od 289,34 € od 24.02.2012 godine

- na iznos od 286,81 € od 28.03.2012 godine

- na iznos od 288,14 € od 30.04.2012 godine

- na iznos od 289,93 € od 28.05.2012 godine

- na iznos od 288,01 € od 28.06.2012 godine

- na iznos od 287,15 € od 25.07.2012 godine

- na iznos od 287,48 € od 13.08.2012 godine

- na iznos od 281,77 € od 21.09.2012 godine

- na iznos od 287,48 € od 29.10.2012 godine

- na iznos od 286,52 € od 07.11.2012 godine

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to od 31.05.2011 g. do 31.07.2015 g. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

Usvajaju se podredni tužbeni zahtjevi koji glase;

III - Utvrđuje se ništetnom odredba čl.2 Ugovora o kreditu br. 138-50-3155000, zaključenog dana 22.11.2005 godine u Zadru između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i tuženika kao kreditora s druge strane, potvrđenog dana 23.11.2005 godine po Davoru Miškoviću - javnom bilježniku u Zadru pod brojem ovjere OU-792/05 (dalje u tekstu: Ugovor), kojom odredbom cit.Ugovora je utvrđeno – KAMATNA STOPA, Redovna kamata 5,50% (pet zarez pedeset posto), promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

IV - Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.080,36 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 2,01 € od 08.12.2005 godine

- na iznos od 0,68 € od 13.01.2006 godine

- na iznos od 16,25 € od 29.10.2008 godine

- na iznos od 8.78 € od 27.12.2008 godine

- na iznos od 16,75 € od 26.01.2009 godine

- na iznos od 19,39 € od 25.02.2009 godine

- na iznos od 16,34 € od 27.03.2009 godine

- na iznos od 18,73 € od 29.04.2009 godine

- na iznos od 13,82 € od 25.05.2009 godine

- na iznos od 11,30 € od 27.06.2009 godine

- na iznos od 14,09 € od 17.07.2009 godine

- na iznos od 11.30 € od 14.08.2009 godine

- na iznos od 12,49 € od 25.09.2009 godine

- na iznos od 11,70 € od 26.10.2009 godine

- na iznos od 14,48 € od 25.11.2009 godine

- na iznos od 16,74 € od 28.12.2009 godine

- na iznos od 19,93 € od 25.01.2010 godine

- na iznos od 20,85 € od 26.02.2010 godine

- na iznos od 25,37 € od 29.03.2010 godine

- na iznos od 24,70 € od 23.04.2010 godine

- na iznos od 26,03 € od 29.05.2010 godine

- na iznos od 39,04 € od 29.06.2010 godine

- na iznos od 35,32 € od 30.07.2010 godine

- na iznos od 49,26 € od 28.08.2010 godine

- na iznos od 46,34 € od 27.09.2010 godine

- na iznos od 39,44 € od 26.10.2010 godine

- na iznos od 48,86 € od 27.11.2010 godine

- na iznos od 61,07 € od 27.12.2010 godine

- na iznos od 54,83 € od 27.01.2011 godine

- na iznos od 58,28 € od 28.02.2011 godine

- na iznos od 53,77 € od 31.03.2011 godine

- na iznos od 54,57 € od 30.04.2011 godine

- na iznos od 73,81 € od 31.05.2011 godine

- na iznos od 78,46 € od 28.06.2011 godine

- na iznos od 88,08 € od 26.07.2011 godine

- na iznos od 91,46 € od 26.08.2011 godine

- na iznos od 71,82 € od 24.09.2011 godine

- na iznos od 66,64 € od 20.10.2011 godine

- na iznos od 67,57 € od 16.11.2011 godine

- na iznos od 73,68 € od 29.12.2010 godine

- na iznos od 78,85 € od 27.01.2012 godine

- na iznos od 67,57 € od 24.02.2012 godine

- na iznos od 77,00 € od 28.03.2012 godine

- na iznos od 78,32 € od 30.04.2012 godine

- na iznos od 80,12 € od 28.05.2012 godine

- na iznos od 78,19 € od 28.06.2012 godine

- na iznos od 77,33 € od 25.07.2012 godine

- na iznos od 77,66 € od 13.08.2012 godine

- na iznos od 71,95 € od 21.09.2012 godine

- na iznos od 77,66 € od 29.10.2012 godine

- na iznos od 77,60 € od 07.11.2012 godine

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to od 08.12.2005 g. do 31.12.2007 g. zateznu kamatu određenu po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008 g. do 31.07.2015 g. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskimtrgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

r i j e š i o  j e

I - Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. o mjesnoj nadležnosti ovog suda.

II – Svaka strana snosi svoj trošak postupka."

2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu pod toč. III i IV kao i u odnosu na rješenje o mjesnoj nenadležnosti i trošku postupka (toč. I i II rješenja) iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz propisa čl. 354. st. 2. toč. 11. kako to navodi tuženik u žalbi, jer je u obrazloženju presude naveo krivog tužitelja, pogrešan datum kredita i naveo da je podredni tužbeni zahtjev neosnovan.

5.1. Naime radi se o očitim omaškama koje prvostupanjski sud može ispraviti u svakom trenutku.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

7. Prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženika da je Općinski sud u Benkovcu, Stalna služba u Zadru mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Sukladno propisu čl. 81. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je odredbom čl. 87. ZZP-a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9. Također treba ukazati i na presudu Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo, te tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pa tako niti sadržaj klauzule o nadležnosti.

11. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. je prihvaćen zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znanu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.

12. Iz slijeda spisa proizlazi da tužitelj ima prebivalište u [adresa] i da je punomoćnik tužitelja iz Zadra, pa imajući u vidu i vrijednost predmeta spora i predvidivi broj ročišta, dolaskom na sud u mjestu sjedišta banke (Zagreb) koji je udaljen oko 280 km od mjesta prebivališta tužitelja, dolazi do znatne procesne neravnoteže ugovornih strana. Time je navedena odredba nepoštena i posljedično ništetna.

13. Pravilno je nadalje prvostupanjski sud primijenio propis čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

13.1. Da se odredba čl. 19. I st. 1. ZPK-a primjenjuje u konkretnom slučaju proizlazi iz stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Gr1 143/2019.

14. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka kojom je utvrđena kamatna stopa – redovna kamata 5,50% promjenjiva u skladu s kamatnim stopama kreditora kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime razlike do koje je došlo zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita između početno ugovorene stope od 5,50% godišnje i svake promjenjive kamatne stope, isplati iznos od 2.080,36 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 23.150,08 CHF, protuvrijednost u kunama i da je člankom 2. Ugovora određena redovna kamata od 5,50 % promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je rok otplate kredita određen na 84 mjeseca i da je kredit u cijelosti otplaćen.

16. Sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

17. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

18. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pz- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužiteljica pozvala u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

19. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena.

20. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Polazeći od izloženog s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 138-50-3155000 od 22. studenog 2005. u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora.

23. Suprotno žalbenim navodima, da tužitelj ima svojstvo potrošača proizlazi iz činjenice da se radi o namjenskom kreditu za kupnju novog vozila kojeg je tužitelj sklopio kao fizička osoba, a suprotno tuženik nije dokazao.

24. Nadalje tuženik u žalbi navodi, a što je isticao i tijekom postupka da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi ugovora.

24.1. Suprotno žalbenim navodima saslušanjem javnog bilježnika ne bi se mogla utvrditi obaviještenost potrošača u odnosu na spornu odredbu ugovora o kreditu odnosno da li su stranke pojedinačno pregovarale dok je tužitelj svoj stav o navedenom izrazio u tužbi.

25. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare u odnosu na deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora.

25.1. Naime, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj - 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21- dalje ZOO).

26. Međutim s pravom tuženik ukazuje u žalbi da je tužiteljev zahtjev za isplatom po osnovi preplate zbog povećanja stope redovnih kamata zastario.

26.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

26.2. Slijedom navedenog je zastara počela teći 13. lipnja 2014., pa je tako protekao zastarni rok do 25. studenog 2021., a kada je podnesena tužba u ovom predmetu (čl. 241. i čl. 225. ZOO).

27. Stoga je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pa je odluka prvostupanjskog suda preinačena kao u izreci presude.

28. Ovaj sud smatra da su stranke i nakon preinake jednako uspjele u sporu pa je potvrdio odluku prvostupanjskog suda o trošku postupka.

29. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1., čl. 380. toč. 2. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

30. Kako je tuženik uspio sa svojom žalbom u omjeru od 50% to mu je priznat trošak sastava žalbe s PDV-om od 25% u iznosu od 2.343,75 kn/ 311,07 EUR-a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude 748,78 kn/99,98 EUR-a odnosno ukupno 3.092,54 kn/410,45 EUR-a što umanjeno za 50% iznosi 1.546,27 kn /205,23 EUR-a.

31. U nepobijanom dijelu a u odnosu na toč. I i II izreke presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 10. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Štefica Bukvić